Br. 84. Dubrovnik 12. novembra 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je Nstu na godinu: Za Austro-Ugersku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno : Pretplata i oglasi šalju se admini. straciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-. kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 19 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javno zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživa u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. . Kriza u monarhiji. Cijela Austro-Ugarska monarhija nalazi se danas pod pritiskom teške političke krize, koja koči pravilni razvitak konstitucionalnog državnog života, a ne čini dobru uslugu ni diplomatskim odnošajima prema vani. U Austrijskoj krizi, sa nekim parlamentarnim abnormalnostima pojedinih pokrajina, i u Ugarskoj krizi, sa neustavnim stanjem Hr- vatske, ispoljava se vrlo izrazito opšta. nutrnja državna kriza. Ri- jetko je kada naša država bila u težim prilikama jedne sveopšte krize, gotovo bez izlaza za pravilno i potrebno riješenje ! Nije nikakvo čudo, što u ova- kim nuirnjim prilikama današnji vlastodršci pomišljaju na privre- menu apsolutističku vladavinu. Svi pokušaji, da se izglade postojeće oprjeke, koje su stvorene privile- gisanim položajem njemačke i ma- džarske bahatosti, ostali su bez stvarnih resultata, čak su situaciju još više pogoršali. I najobičnijem političkom laiku mora biti jasno, da se riješenje jednoga pitanja može pravilno iz- vesti samo onda, kad se udesi prema uzrocima, koji su ga iza- zvali. A u našoj se državi baš to izbjegava, šta više ide se protiva vjetru razorne moći. Zapostavlja se jedina mogućnost, koja je u bli- skim. istorijskim dogođajima izvo- jevala sebi pravo . državnog ure- đenja i poretka: ravnopravnost naroda. Ako se igdje ima voditi računa o slobodi i ravnopravnosti, Austro- Ugarska monarhija, kao smjesa raznolikih elemenata, bez obilježja nacionalne državne ideje, imala bi doći na prvo mjesto. Njena poli- tička formula subordinacije poje- dinih elemenata onemogućava uspo- stavu mirnog razvitka i stvara u- vjete neprekidnih trzavica. A ništa kao to, osobito u odsudnim mo- mentima, ne ubija državnu snagu i ne stvara uvjete pojavama, koje su državnici danas uzeli na nišan bez da uopšte i postoje. Sa podnašnjem na sankciju po- krajinskih zakona o zaštiti njema- čkog jezika učinjen je atentat na egzistenciju slavenskih manjina, koje silom samoobrane moraju tražiti svoju zaštitu sa svim mo- gućim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ako usljed političkih prilika nemaju prava samoopredje- ljenja, niko im ne može poreći pravo i dužnost svoje nacionalne samoobrane. A jedan razvitak, koji sa prirodnim zakonom opstanka stoji u potpunom kontrastu, dovodi konačno do prave političke anarhije. Isti se uzroci ispoljavaju i u ugarskoj krizi. I tamo i ovamo vodi se neprirodna, gotovo uzur- patorska politička hajka na sve što slavenski diše. Međusobni su- kobi, koji se time stvaraju, ne mo- gu da posluže opštim državnim interesima, niti takav sistem može da prisvoji silu cjelokupne snage. Pretpostavka apsorbiranja zaposta- vljenih: nacija nema niti može da ima oslona u savremenom. zahtje- vu, koji je istaknut osveštanim i jedino ispravnim načelom: /iberte, egalite, fraternite, logično ne može da se u današnjem vijeku sprovede i ostvari. Nacijonalna svijest, sli- vena sa opštim ljudskim pravima, ne poznaje sile i ni pred kakvim nasiljima ne odstupa, već, napro- tiv, sve više jača i u potrebi izbije eksplozivnom snagom, koja ruši prepone njenom razvitku. U ispravnom shvaćanju priro- dnog zakona razvitka naroda, koji je u istoriji najistaknutije manite- stovan, treba tražiti uvjete pravil- nom državnom razvitku. A od toga baš naši vlastodršci najviše odstupaju i silom idu k ponoru, koji su napredniji narodi snagom nacionalnih i ljudskih prava davno preskočili. I sve dotle, dok sami budu stvarali uzroke, naša će dr- žava patiti od bolesti, koja je da- nas očitovana u sveopštoj politi- čkoj krizi. Austro-Ugarska monarhija hoće silom, usprkos većeg dijela, da svoju političku aktivnost veže kao integralni dio pangermanske agre- sivnosti. U tome je izvor nepriro- dnoj pojavi zapostavljanja jakog slavenskog elementa, koji nastoji, kao i ostali svijet, da ovu bujicu svede u pravo njeno korito, bez opasnosti jedne katastrofalne po- plave. Svakome treba dati svoje. Za- dovoljstvo je prvi uvjet pravilnom razvitku. I dokle god to načelo ne dođe do pobjede, monarhija ne će ozdraviti od bolesti, koja je tišti i podgriza. Upotreba nasilnih sred- stava može izazvati jaku reakciju sa nepredviđenim pošljedicama, ali nikada ne može dovesti do kapi- tulacije opšte ljudsko pravo i pravo egzistencije pojedinih naroda. Srbi će se radovati, kad jednoga dana dočekaju proklamovanje ra- vnopravnosti u cijeloj monarhiji. Hoće li to biti prije ili poslije, ovisi o uviđavnosti vlastodržaca i istrajnosti boraca. gu bum Munoganoguti y KTaJuju. Tlomro je seh Guo y Beuy, BepnuHy u JloHnoHy, CPIICKH MHHHCTAP BAIPCKHX nocana MunoBaHnoBuli crurao je y Pum. Hajnpuje ce je Ha _Lyro vasroBapao ca TaujaHCKHM MHHHCTPOM B4EbCKHX nocana Turonujem. MuHucrTapcka Kpu34 — mute ,Cor- riere della Sera“ — yen koje je IIAJIO KOAJIHUHOHO MHHHCTAPCTBO, HA- crano y Cp6uju 3a aHekcuje Bocne H XEpueroBuHe Kao KaKBO MHHHCTAp- CTBO Hapojue oGpaHe, ocraBuja ra je Ha cBOM Mjecry. I. MugnoBaHnoBuli je Npy»KHO NOKA34 TOJIHKE CIIPETHOCTH H ycrpajuocTu, a Gu Guja BeluKa Io- rpjeruka NpeKHHYTH Ib€TOBO YMHO H MapsbuBo njego. Hakom anekcuje, y Cy«OGy ca Aycrpo-YrapcKOM, y3 KHBE aruTanuje y yHyTpanuibocrTu 3Hao je ua y3upxu cuje CpGuje u na ca mocTo- jaHcTBOM u3auhe ua cyKo6a. CyrgacHo ce je CMATPAJIO, LA CY IGETOBE HOTE y 3ajuboj Gagkanckoj Kpu3u Guje BEOMA caperue. MunoBaHoBuh je uo ye BpeMeHa y PuMy H TOBOpH JAKO TA- JiHjaHCKH. NonucHuKy IOMEHYTOT MMHJIAHCKOT jucrTa je pekao, Ja IberoB rmnyTr Hema noce6ue Hero uudopmaTuBHe mucanje: yrlo3iaru HaumMe nucno3sunuuje u crTa- HOBMILITA BCJIHKHX CHJIA Y TIHTAIGHMA, KOja ce oguoce ua Cp6ujy a ucrojo- Guo npuonhuTu HM CPICKe KOBE H namjepe. Koucrarupao je, za ce y E- Bponu cxBaha 4 yBaxaBa Ipxaie Cp- Guje 3a NOCIbEJIEB€ KPH3E. CnoMeHyB HyTapibe IoTeLIKOhe, Koje ce y Aycrpuju onupy yranaueiy Tp- TOBHHCKOT yroBOpa, MujoBaHoBuh je HarjiacHO KaKO je xea CpGnje, za ce Taj yroBop IWuTo npuje cknonu #4 ja ce y3upxe 1IuTo 6o.bu ojinomaju cycjegcrBa ca monapxujomM. Hcrakao je na ce y CpG6uju nojaxe BeJuKa ro- JIHTHUKA BAKHOCT yFOBOpy, jep 6u 0- Baj ycmocraBuo Hopmaine ojuonmaje. EKOHOMCKH Taj yFOBOp H€ 6u KAO y- TOBOp HMaO BCJIHKE BAXKHOCTH 34 Cp- Gujy. Y OHeKHBAI>Y KOHAUHOT yTAHA- uetba, cpricka je TPrOBHHA IOTpaKHJA Apyre nyTeBe 4 CTOTA HE TPIIH. 3a CBOF IIJTOBAIbA CPIICKH Ce je MH- HuCTap HHOPMHpPAO H O XKEJBEZHHLIH IyuHaB-JanpaH. AKO Ta uHibeHuna 6y/1e MHOrO KOpucTuJa Cp6unja — pekao je MunoBaHoBuli HOB4HAPY — KOpHCTHh€ H CBEM EBPOIICKOM IIPOMETy, H 34 TO He TpeGa BjepoBaru rJmaCOBHMA O TO- GOXKIHM NIPOTHBHOCTHMA HEKHX BEJIH- KHX CuJa. Cana ce pala 0 rpali»H npyre y Crapoj Cp6uju u AnGannju. Typcka je BEOMA CyCPETJBHBA, TE HEMA BeJIHKHX HephjelueHux noremkoha 0 TOKY H 34BpllETKy TE Npyre, Koju he no cBoj npunuuu 6uTu y gyuu San Giovanni di Medua. Ozarne 6u orpa- HaK uMao uhu zo bapa. Cp6uja je — peue nanabe Mugno- BaHOBHH — CA BCJIHKHM 34 /L0BOJbCTBOM nouyga Bujecr Oo NOTNyHOM CNOpa3yMy Pycuje u Hranuje o Bankany. Cp6uja je to jyuep umMaa Ha Tucyhe /oka3ša npujareecrBa MHranuje u Pycuje aa CBOjy HEOJIBHCHOCT HM COGOJLAH pa3BOj BJracTuTe enepruje. lanac ce OoBo npH- jaTe/b6CTBO NOJBOCTPY4ABA CIOPAZYMOM NBHjy BCAHKHX CHJA 3aneuaueHumM y Pakonuljujy. H3a Pakonutuja caujenuo je nocjer Kpasba Depnunanjna. Cryuaj je cperHo njenoBao. TypucruuKa eKcKypauja Kpa- ba ČDEpIuHAHJIA HMA 34 CTAJIHO IIOJIH+ THUKE BAKHOCTH: 3HAUH, JA CY OJIHO- maja uamMetjy Byrapcke u Cp6uje MHOrO cpnauHuju u noy3snanuju Hero y npo- UJIOCTH, HM Za Huje ZAJEeKO JAH, y KOjeM he ce oBu oJuHonaju pa3BuTH Ha sajeguuuKoj OCHOBH COJIHJLAPHHX uHTEpeca. O kakBoj Gankanckoj čenepanuju HEMA CMHCJIA CaA TOBOpHTH, jep Ta je BaH rpaHuua akTyejne u dakruuHe nojurTuke. To za 6u ce Aycrpo-Yrap- CKA MOFJIA NpeoGpa3HTu y CJABEHCKY Np»KABY, He MOXE Ce Ha Cp6ujy Hero HEH3PABHO OJIHOCHTH, 4 H3paBHO MO- rio Gu Ce TuuarTH caMo Caena y Aycrpo-Yrapckoj. Anu u Tpujasu3aM y MOHapxuju kao 1IuTro u Gakancka benepanuja 34 Caja Cy BaM peaJIHOCTH. — 3Zaucra — JOLA HOBHHAP — HA- Mjecro TpuaiuaMa_ 6uo je npouec y 3arpe6y. lliro mMucne y Cp6uju o npecy 1? — CxBarTuheTe, K40 MHHHCTApP H& MOTY Na MH3pa3HM HHKAKOBA Cyla O TOM, IITO BplIH GpaBna Ipyre 3eMJb€ , K40 CpGuu MOry BaM pehu, za MeHu KaO MH MOjHM CYIJEMEIBALHMA O- craje u KOpuCTH Cyl, INTO ra je o TOM Npouecy zao CaB rnpocBunjeTJbeHu cBujeT. O Hyrpibeu_nonoxajy y CpGuju, MugaoBaHnoBuh je pekao, na je Hop- MAJaH, M na je MHHHCTApCKY KPH3y Guo ouekuBaTH. MuuucrepujaJiHa Be- huua je jou jaka, on 160 cnusuja ce je ua 130. Bujecru o nojoxajy uuHa- cruje noTuuy yBujeKk 43 HCTOT BpeJa u He onroBapajy ucruuu. Hynua je cucreMarcka KaMIaWa, Koja je Beh yBpujemuna npuuua bopka... Tako ce je u o iwemMy, MuaoBaHoBHhy, IIH- Calo, za cy ra Kyilaiu y6uTu, Ja Gozyje ot cpua HTJI. MunuucTap je cBoje usjaBe 34BplliHO. Tlonoxaj M4paH y YHYTPAIOCTH H npeko rpamuuna. Hamu onuomaju ca llpuom TopoM Cy MH3BpCHH, NOTNYHE CJIOTE, OCHOBAHH HA HJLEHTHUHOCTH HH- Tepeca. Pismo iz Skoplja. U Skoplju, 5. novembra. Nama su Srbima u ovim nam pra- djedovskim zemljama, gdje leže raz- bacane kosti slavnih nam predaka, dojadili teški dani arnautskih zuluma. Jaučemo i pištimo, vičemo i tražimo pomoć, ali nam pomoći ni od kuda. I Bog nas je više zaboravio! A. ovaj pakleni svijet, ova bezdušna Evropa gleda nebrojena zločinstva, koja na nesretnoj srpskoj raji, na goloj i iz- mučenoj sirotinji vrše bijesni arnaut- ski zulumčari. Ne prođe jedan dan, ne iščezne jedna noć, a da ovi okor- jeli razbojnici ne počine kakvo nasilj- ničko, kakvo krvničko nedjelo. Do- jadilo je, braćo, doteščalo je stanje, duša nam je u podgrlac došla! Po danu nas progone na sred čar- šije; po noći nas i po kućama napa- daju. Nigdje nam ne dadu mira. Zatvaraju nam škole, to sveto nasleđe Save Nemanjića, da nas zračak pro- svjete ne ožari. Ruše nam svete hra-