Br. 93.

Dubrovnik 14. decembra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za svo ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10

na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako

godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petituog
retka 20 para.

,
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Epilog zagrehačkog procesa,

Prošlog četvrtka počela je pred
bečkim porotnim sudištem rasprava
povrh tužbe srpsko-hrvatske koa-
licije protiva prof. D-ra Heinricha
Friedjunga i bečkog lista ,Reichs-
post-a“ zbog teške objede, da su
neki članovi koalicije bili, kao ta-
kovi, plaćeni od srpske vlade, ox
čemu da postoje u rukama tuže-
nika autentični dokumenti.

U najtežim momentima narodne
borbe za prava i egzistenciju nje-
govu, dolaze oni, kojima ta borba
nije bila ni malo prijatna, i stva-
raju silom svojih potreba veliku
izdaju, skoje objeđuju čitav jedan
narod, zatvaraju njegove uglednije
sinove i, poslije jednog svjetskog
škandala, osuđuju ih na višegodi-
šnju robiju, usprkos protesta čita-
vog izobraženog svijeta. Htjelo se
je razbiti redove boraca, čija je
ustrajnost slabila pritisak narodnih
ugnjetača. Plan je bio dobro skro-
jen, ali je patriotizam narodnih
sinova osujetio njegovo ostvarenje.
Divovska istrajnost mučenika oče-
ličila je narod i u njemu pojačala
povjerenje prema izloženijim nje-
govim sinovima. Usljed neuspjeha
otvorenih progona, dođoše bez-
dušni tirani do zamisli, da poku-
šaju drugo sredstvo i latiše se
javne riječi, da borce za narodna
prava ocrne putem štampe: da ih
prema gore predstave kao opasne
za državu i dinastiju, a prema dolje
kao trgovce s narodom i s njego-
vim pravima. Srpsko-hrvatska koa-
licija, koja je svaki pokušaj aten-
tata znala vješto suzbiti, našla se
je ponukanom, da cijelu stvar iz-
nese pred forun_ javnosti i da je
postavi u ruke bečkog porotnog
sudišta, koji je do sada, valja pri-
znati, bio zaštitnik pravde i istine.

Kako se god tumačila cijela ova
afera, jedno ostaje ipak potpuno
razumljivo, da je koalicija bila pri-
morana latiti se ovog sredstva,
koji joj zakon stavlja na raspo-
loženje, za zbaciti sa sebe naba-
čenu objedu i protivnicima izbiti
iz ruku sredstvo, kojim su do sada
protiva nje haranguirali. Svijesni
smo potpuno ispravnosti svih čla-
nova koalicije, jer je gotovo ne-
moguće pretpostaviti, da bi oni
preduzeli sličan korak samouboj-
stva, kad bi u nabaćenim objeda-
ma bilo i trunka istine. Drukčije
bi ovim svojim korakom zadali
smrtni udarac borbi, koju su do
sada patriotski i istrajno vodili.

Ima nekoliko vremena, da se
borba južnih Slavena za svoju eg-
zistenciju pripisuje utjecaju iz Srbije,

kako bi je se pred Evropom predsta-
vilo zemljom nemira i kako bi se,
pred tom istom Evropom, oprav-
dali divljački progoni zapostavljenih
naroda. Prozirna težnja, da se s je-
dnim udarom ubiju dvije ,aždaje“ !

Unaprijed znamo, a o tome nas
i dosadašnji tok rasprave uvjerava,
da će se pokušati sa svim mogu-
ćim smicalicama, da se tok procesa
skrene sa staze, kojom inače mora
ići. Pokušaće se sva sredstva, da
se pojedini članovi koalicije osu-
mnjiče i predstave u što tamnijoj
slici njihove prošlosti, da se koliko
toliko ubije ili barem smanji nji-
hov ugled u narodu. Ona ista te-
žnja, koju su protivnici svakom
prilikom isticali, da se zapriječi ili
oslabi narodna borba, i u ovom
će procesu igrati znatnu ulogu.
Uvjereni smo, da D-ru Friedjungu
i onima koji se kriju iza njegovih
leđa ne će biti glavna svrha, da

sa sebe zbace sramotni žig kleve-

tnika, već da što više i što uspje-
šnije povećaju broj svojih kleveta.

Ali sve na stranu! Ovdje se ne
radi o pretresanju privatnog života,
niti o pretresanju rada, koji je već
predan nepovratnoj prošlosti i koji
ne stoji u vezi sa dobaćenom kle-
vetom.  Klevetnici su pozvani
jedino zato, da dokažu, da su
članovi srpsko-hrvatske koalicije
plaćeni od srpske vlade. To im
ne će biti teško učiniti, kad iznesu
autentične dokumente, s kojima su
se do sada razmetali. Sve drugo
ostaje bez aktuelne vrijednosti i
bez djelovanja na one, koji u koa-
liciju upiru svoje poglede.

Zagrebački ,veleizdajnički“ pro-
ces vođen je i dovršen pod utje-
cajem podvala i kleveta, da su
članovi koalicije plaćeni od srpske
vlade i da je cijela narodna borba
udešena po njenim uputama. Pred
forumom, gdje se je najmanje vo-
dilo računa o pravdi i moralu, nije
bilo dozvoljeno stvarno opravda-
nje, koje je bilo od nesumnjive
potrebe, da se obore klevete, koje
su važile kao pozitivan dokaz, da
se osude nevini. Koaliciji se je
sada pružila prilika, da to učini
pred drugim, kud i kamo korek-
tnijim forumom, a pružila se je
prilika i klevetnicima, da svoje 0-
bjede i dokažu. Držanje koalicije
i njena smjelost, da upotrebi ovaj
novi put, uvjerava nas, da se ne
boji podvala i da će u svakom
slučaju pobjeda biti na njenoj strani.
A njena pobjeda biće i pobjeda
pravde, koja će silom stvarnih veza
morati odjeknuti daleko i zahvatiti
one nevine žrtve, koje danas trunu
u zagrebačkim tamnicama.

«Zapodjela se je teška borba,
koja sa ovim procesom stupa u
vrlo akutni stadij svoga razvitka.
Da će ona, pored svih smicalica i
kleveta, dovesti do stvarnih us-
pjeha, — o tome više ne _sumnja-
mo. Evropski forum, koji do sada
nije ni znao za naše narodno pi-
tanje, biće primoran, da za nas
sretnom nespretnošću naših proti-
vnika o njemu vodi ozbiljnog ra-
čuna.

Kad ništa drugo ne bismo po-
stigli, ovaj bi nas uspjeh morao
zadovoljiti, jer je to velika teko-
vina, koju su izvojevale žrtve na-
rodnih boraca.

Tem«a npecyna.

3a Bpujeme anekcuje Bocue u Xep-
HeroBuHe, kaja ce je moJIMIJIA CHJIHA
Gypa H EKCIIJIOZ3HBHHM ILJIHHOBHMA H-
cnyuuna arMocbepy uujeze EBpore,
HEKOJIHKO XepueroBana, Koju uuu a-
Hekcuje  uujecy cMarpajiu_06aBe30M
nojaHnuke Bjepuocru M KOju cy ce
HanaJIH, za He he npohu 6e3 jauux
TpsaBuna, on6jerome y LIpuy Fopy, za
Ty Tpax«e 34K/OHA M JA Ce y KaAKBOj
eBenryajmnocru 6ope ca csojoM GpahoM
34 CBOjy oTanu6uuy mo cBoM yGjeljei»y
u cBojuM ocjehajuma. Heku OJ bux,

31 ua 6pojy, NOBparnine ce NOHOBO.

Ha cBOja OTIbHLITA, KAL CY BHJJEJIH,
la Ce 3H/L TJIaBOM HC MOXKE pa36HTH
H KAL Cy Ce yBjepuiu, na je uuu a-
Hekcuje y uujemoj Esponu nauiiao
YCIBCJL HCIIPHIPABHOCTH HA H€EKY BPCT
IpH3HaIb4, MAKAP TO Y CTBApH u He
Guo. AJIMH OJIMAX, HHM CY NOLIIH Ha
lomMalnaj aycrpujcKHM BJIACTHMA, YXAII-
CHIIE HX H 34TBOPHILE, NOZBPTHYBIIH
HX HCTpa3H H Cyljeiby BOjHHX BJIACTH
y Mocrapy. Ilociuje ,cBecrpaHo“ npo-
BejeHe ucrpare, koja je rpajasa pe-
JIaTHBHO BPJIO ItyrO, BOjHH Cyu y Mo-
cTapy uspekao je TeIiKy, yrpaB 1pa-
KOHCKy IIpecy/iy, KOjoM Ce HECPeTHHIIH
ocyijyjy Ha Osuje ciloiiune zoduna
poGuje.

»IHME CMO JOLIJIH NO TOFA, — TIH-
ue ,Cpncka Pujeu“, — na H OHH,
KOjH Cy O NOCIOBHMA OBE MOHApxHnje
uMaJu jenBa TPIJ6HBO MHLIJb€IbE, CaJLA
npenGanyjy ce6u HAMBHOCT H HJICAJIH-
3aM. OBa he ocyza npohu penoBuMa
CPIIKOTA HApOlA H IPYTHX UHBHJIH30-
BaHujux Hauuja, Koje he gosnaTu 3a
OBaj NPAKOHCKH 4HH, KAO Gypa, py-
Wehu u ocrarke rpahauckora moBje-
peta. Mu HeheMo noHaB;baTu cBoje
pujeuu, 3amro je Gam caza y oBo
npesma3Ho 1oGa TaKO HE3FO/IHO, HETAK-
THUHO H HENOJIHTHUKH yNapuTH Mey
OuH OHOTA, KOTA XOheLI za NpuByueni
CeGH, AJIH MOPAMO, Y KOJIHKO HAM Ce
cnoGonuo usjasuru o jenuoj roroBoj
npecy iu, KOHCTATOBATH, za je oBa npe-
Cy1a, KAL Ce y3My y OG3up CBE OKOJI-
HOCTH, y KOjuMa cy ce ocyljeuuuu Ha-
JIAZMJIH, OCHOBAHA NOTNYHO HA Hepa-
3yMHjeBaisy HapojiHe ye, uaK Gu
MOMIH peku u Ha HECXBATAIbY IOJIH-
THUKHX TeHJeHuuja aHeKCHOHOTA AKTA.
OBaKkO NeNuKaTHe CrBapu uukana je-

lHa npxasa He 6u cmjena mpeny-
CTHTH KpyTOME  GajyHETCKOME CY/IY.
Jep naueno 3sacrpamuBawa, Koje ce
mManudecryje y BOjHHUKHM IIPECY LAMA,
ukaza jom y ucropuju Huje Guo 0-
HEKHBAHHM IIOLIJBEJHLAMA parudukO-
BaH0. OL Hapoja aHeKTOBAaHHX  NO-
Kpajuua ce 3axrujeBa, na cpacre ca
cbepom rpaljaHcKOFa 2KHBOTA MOHAp-
xuje. A 3ap ce MOXxe raMeTaH uoBjek
HanaTu ycnjexy, Kaq y NpBoMe cra-
uujy cpaumhuBawa GajyHeT ynapu y
GOJIHO MjecrTO ?“

Koguko je oBa npecyna 3acHoBaHa
HA 34CallaMA IIPpABHUHOCTH, HE TpeGa
HapouHTO na ucruueMo. Kang 6ucmo
CMjeJIH, VNyCTHJIH GHCMO CE y IbeHY
oujeHy MaJIo NeTaJbHuje, nperpecaBIiH
y3poke. Koju cy joj nperxonuju. la
je Bocua u XpueroBuHa Guma uHrTe-
rpajiiu HO MOHapxHje, rnpecyna, Ka-
KBy je uaspekao Bojuu cy y Mocrapy,
Guma 6u pa3yM;bHBa, IIPeMJA Ce ibeHA
TeKHHA He GH MOTJIA OLMjepHTH BA-
»«HOLIhy pasnora, Koju €y je no we
noBenu. Agu ce je TEK Tara pacnpa-
B.BAJIO O NPHIAJIHOCTH 3EMIbE H IO
Ib€HOT KOHAUHOT  pujelieia nije ce

MOTJIO CMATpaTH TAKO TELIKHM IIp€-

CTYIIKOM  HENpH3HABA€ OHHX, KOJH,
Kao dakTOp O KOME Ce palu, Hujecy
ca npomjeHoM 6uJiH 3a10BOJEHH. ,Ha-
onaka je oBo uurepnperauuja hecap-
CKOT H KPAJBEBCKOF AHEKTHBHOF IIpO-
rmaca. OBaj je myu oGehaia u MHJIO-
CHHX pujeuu, a NpBu uuH Nocnuje We-
ra npomao je XepueroBuHom Kao jez-
Ha nouiacT, 434 koje ocrajy pa3puBeHa
OTIbHILITA, JICJICK MATEpAa HM XeHA HM
3AIIOMATAI€ H3TJIAJUbEJIE zjene“.
lipxumo, a TO je y uuTepecy u 9-
HujexX, KOj4_ Cy OBY TEIIKY npecyny
u3peKJu, na he oma 6uru ocnaGubeHa
GapeM nyTeM MHJIOCTH, KOju jouu npe-

croju. C nporoHumMa ce He za uunira

NOcTHhH, AKO CE C I>HMA HAPOHHTO HE

 HJ€ 34 THM, LA C€ H3a30B€ OTNOp H

npesup jeuuor Mranor Hapojga, Koju
je y ueGpojeuo npuuKka NoKa3a0, Ia
ce nporoHa He 6oju.

IlorpemaH je myr usa6pan. Tlpurn-
CAK H343HB/b€ OTIOp, a OBaj OMET H€-
YTacuBy MPXIby, Koja 6e3 npecranka
THIba, KAO npenocjehaj TeniKe OCBeTEe,
Y CPUHMA JTIGETEHHX H IIPOFOEEHHKX.
CsujecT Hapoja He Ia Ce yryIuHTH HH-
K4aKBHM HACHJbuMa. 2KazocHo 64 6uy10,
Kan Gu 34 Ty ucruHy Guin norpe6uu
noKa3u, Koje 6u TeK GynyhiHOCT uMAJa
la npuG6aBu. :

Ilocra je yckoka y LIpmoj Topu
C HECTPILbEIBEM HIIYEKHBAJO NpeCY1y
Bojior cyza y Mocrapy, na 6u ce
MOF/IH NOBPATHTH Ha CBOja CTApa OrF-
IbHIITA, NOMHPEHH CA CTAHEM, KOJE je
HacTynuo. Amu caga, mocnuje oBe
npecyne, koja uM jacHO Kae, IITO HX
ueKa, aKO NOKyinajy Za ce moBpare y
CBojy orauGuHy, iuxoBe he ee
npehu y crpaBcrBeHy Mpxtby, Koja he
Ce IIPEHOCHTH C KOJBEHA HA KOJBEHO.

Jon uma BpeMena, joni uma Haje,
a Ip«uMO na joni uma u yBuljaBHOCTH
KOL OHHX, KOju cana Hacroje za ce6u
npuG6ase /byGaB uapoja, koju je zo-
IAO NOJ HbHXOBY BJACT. Huaue..........
JbYGaB HApOJIA, CAMO CC C IbYGABIbY
cTHue !

se više puta uvršćuju, onda po po- |