Br. 6.

Dubrovnik 25.

januara 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro+Ugersku, Bosnu i Hercee-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za svo ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNI

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom reiku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po no-

godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnag
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Jedina uspješna politika.

Rijetko koja pokrajina Austro-
Ugarske monarhije ima toliku va-
žnost za međunarodni položaj dr-
žave kao što ima naše Primorje.
Čak možemo poći i dalje i kazati,
da je njegova relativna vrijednost
za monarhiju nenaknadiva. Geo-
graiski položaj Primorja ima, po-
red svih svojih mana, jedinstvenu
prednost i radi trgovačkih i radi
strategijskih državnih interesa. Iz
tih neoborivih činjenica mogao bi
laik u poznavanju naših prilika
stvoriti vrlo rđav i pogrješan za-
ključak u odmjerivanju pažnje sa
strane viših državnih krugova pre-
ma ovome, vrlo potrebnom, par-
četu zemlje, ili bolje prema ovom
golom, surom kamenju, i dati mu
mjesto majčina mezimčeta.

Teško je neupućenom strancu
predstaviti sebi mogućnost zane-
marivanja posebnih interesa  Pri-
morja pored neospornog fakta, da
je ovaj odmjereni prostor jedna
grdna državna potreba. A ipak je
naše Primorje pošljednje bečko pa-
storče, o kome viši krugovi samo
onda i samo toliko vode računa,
kad i koliko im je ono od potre-
be. U najboljem slučaju zavaraju
ga lijepim ali i praznim obećanji-
ma, objesivši ih o veliko . zvono,
da tako zavaraju i ostalu javnost.
Predstavnici našeg Primorja pri-
mali su obećanja za gotovo, ne
s toga, što su u njih vjerovali, nego
s toga, što im je bila potrebna
makar i varljiva utjeha.

Zapuštenost je bila svakoga dana
veća, obećanja su se gomilala, a
nade narodne su iščezavale. I po-
slije stotinu godina austrijske u-
prave ne samo što se ne možemo
da pohvalimo s kakvom prinovom,
nego slobodno možemo kazati, da

smo za drugu stotinu godina po-
šli natraške. Narod je s toga bio
primoran, da se počne sam o sebi
brinuti i da zatraži računa o obe-
ćanjima, kojima su ga bečki kru-
govi obilato obasipali. Kao jedan
ozbiljni i odlučni korak može se
smatrati i pokret za željezničke
sveze Dalmacije sa ostalim svije-
tom, koji je obilježen sa spljetskom
skupštinom i koji je našao odziva
kod svih poslanika na dalmatin-
skom saboru. Jednodušni protest
čitave zemlje najbolja je ilustracija
opće zapuštenosti i naših velikih
potreba.

Željeznička sveza sa ostalim svi-
jetom i sa bogatijim zaleđem  da-
nas je životno pitanje pokrajine.
Bez toga ona ne može živjeti;
može samo bitisati. To je fakat,
koji se ne da oboriti, koji ne trpi
kritike. Svak to vidi, svakome je
to jasno, samo to ne vidi, samo
to nije jasno našoj vladi, našoj sa
obećanjima  razmetljivoj —maćehi,
koja zna da se i s našim novcem
razmeće, da ga na milijune prosi-
plje u druge cijelji, od kojih na-
rod nema nikakve koristi. Jedna
oubojna đemija njoj je prešnija,
njoj je važnija, nego blagostanje
jedne zemlje, nego egzistencija je-
dnog naroda.

Sada je na nama i na našim
poslanicima, da za oživotvorenje
vladinih obećanja, naših opravda-
nih zahtjeva, povedemo žilavu, ne-
popustljivu i istrajnu. borbu. Nika-
kvi obziri ne vrijede pred pitanjem
biti ili ne biti. A ova borba, koja
je sa spljetskom skupštinom zapo-
četa, spada u red ozbiljnijih _kora-
ka za našu opću egzistenciju.

Početak je ozbiljan i odlučan.
Neka samo ne ostane na ovome
i neka pozvani faktori, u prvom

redu narodni poslanici, ne popu-
ste ni za dlaku, već neka gone
do skrajnosti. Narod će ih podu-
pirati. Ljubavi nema bez života, a
naš je život u opasnosti. Svima
nam mora biti deviza: borba, bor-
ba i borba! Time ne možemo iz-
gubiti od svoga. Nemamo ništa
sjem nacionalne svijesti i ponosa,
a to se borbom jača, učvršćuje.
Dosta smo slušali, dosta smo
povijali šiju, sada je red da se
ispravimo i da kao ljudi tražimo
svoje. Dignimo visoko glavu i po-
kažimo svima, da ne ćemo da bu-
demo i na dalje pastorčad, već
zreli sinovi, koji znaju ne samo
da slušaju, nego i da odlučuju.
Od nas se traži poštovanje zako-
na, a baš onaj, koji to od nas
traži, o zakon se najviše griješi.
Na nama je da istrajnom borbom
izvojujemo opće poštovanje. I kad
to postignemo, onda će biti ma-
nje obećanja, a više djela. Jedino
tako o nama i našim potrebama
vodiće se ozbiljna računa.
Hoćemo svoje pravo, a ne tu-
đu milost; ne ćemo prazna obe-
ćanja, već realna i istinska djela.

Ilacmo u3 beorpana.

bBeorpau, 22. janyapa.

Csako 3ma na nocauje omor 6ypHor
OLYII€BJ6EHA, IIOCIIHje OHOF IATPHO-
TH3Ma, KOTA je caMo Cp6uH umao u
ocjehao y go6a amekcHuoHe kpuse.
HalieM jaBHOM XMBOTY y CpGuju ua-
crajo je saruiuje, kaza je Bek oHmo
CBPILICH UHH, H KAJA Cy TE nBHje HALLE
CPIICK€ 3EMJb€ IIOTIIAJIE MOJ. .....4
Hemro npuMOpaHu CHJIOM, A BMIIE y-
Obe yruuaja ca cirpaHe, CpGuja je
Mopana: za pacnycru cBojy Bojcky,
ma NpHsHa uuu, na crere cpue mu
na Tpnu 4 hyrTn.

Am, Bapajy ce MHOTH, AKO MuCJE
za je CTuMe CBpiieHo cBe. Bapajy ce
CBH OHH, AKO MuCJEe, za je Cp6uja

Tristota Obljetnica smrti Gučetićeva.

Dne 24. januara ov. god. navršuje
se ravno trista godina, da je umro
vrlo znameniti dubrovački vlastelin,
Nikša Vido Gučetić. U rodovniku
plemenite porodice Gučetića-Gozze
stoji obilježeno: ,Nikša sin Vida Gu-
četića umro 1610. na 24. siječnja. Bio
je rijetke đosjetljivosti; čovjek oštro-
uman i oprezan, mnogo štovan od
republike. Održao je svaku službu i
čast“... Slavni dubrovački državnik
i spisatelj rodio se 1549. Živio je da-
kle u dobi, kad je Dubrovnik bio u
najbujnijem svom razvoju i evatu; u
doba, kad je u Italiji bilo savrelo ve-
liko djelo Preporoda — uskrsnuće
starine i oslobođenje čovjeka, — i
kad je sva Evropa već dobrahno o-
sjećala dah novog Vremena. Gučetić
je dijete Preporoda u najpotpunijem
smislu riječi ; odgojio ga je duh one
dobe, i on je bio n istinu humani-

stična individualnost. Obdaren izvrst-
nim osobnostima uživao je uzoran
obiteljski odgoj. Humanistično sjeme,
koje su u Dubrovniku u slavensku
njivu romanskoga genija posijali gr-
čki naučenjaci i talijanski učitelji,
bujno se razvilo i plodom urodilo.
Gučetić se iškolovao u školama svo-
ga grada, ali ga je podigla i uzvisila
njegova samoučenost, energija nje-
gova doba, jakost njegove volje. Iz-
davatelj njegovih djela, Aldo iz Mle-
taka, izričito napominje u predgovoru
Gučetićeve knjige ,Dello stato delle
republiche“, da pisac nije nigdje druk-
čije učio, do li u svom rodnom gra-
du, ida je tako uspio sam svojim
trudom, bez učitelja. Gučetić je izu-
ćio sve stare klasične pisce, kršćan-
ske oce, pa i savremene učenjake. U
tablici auktora navedene knjige ima
ubilježeno 86 starih i novih imena.

Gučetić je duboko proučio stare
autore, kritično ocjenjivao njihove ide-

je. U njega ćeš na svakoj stranici
naći ime jednog ili drugog a i više
raznih pisaca, da pokrijepi svoje mni-
jenje i da ga proširi. Ali on nije
slijep obožavatelj i sljedbenik starih
pisaca; on neka djela piše u duhu
Aristotelovu, a neka u duhu Plato-
novu; obožavatelj Platonov zabacuje
komunizam svoga ,božanskog“ uči-
telja, a uzdiže do najveće cijene obi-
telj i obiteljsko uređenje; Aristotelov
etičar umije i prekoriti svoga filozofa.
Pri svem tom pak, valja imati na
umu, na Preporod i nije drugo, nego
uskrsnuće starine i osvijetljenje nje-
zino na suncu novog doba. Gučetić
pak nije samo na visini svoga vre-
mena, on je nekim idejama svoje
vrijeme pretekao, što je lijepo razložio
srpski učenjak M. V. Vujić u stu-
diji Gučetićevih ekonomno-političkih
nazora. On ovako piše: ,Gučetić se
odlikovao među svojim suvremenici-
ma sa politički slobodoumnih a eko-

u3ry6uBiiu oBe Buje gujene Hame
3EMJbE, MAJIAKCAJIA M HANyCTHJA MJEGy
O yjedibei»y packoMazaHor CpricTBa.
He, oma uuje Ty uuejy nanycruga ;
Ona je Hehe HanycrHTH; H OHA Ha
TO H€ CMHje HH MHCJIHTH.

Xohy oBrnje ga usHeceM npaBau pa-
na jezuor 1pyiuTBa, jeiue rpyne J6y 14.
H IbHXOBO Jjelaie. To  IpyliTBo,
CKJIOIJBEHO H3 CBHjy pelOBa Hamer
CTAJIEKA, V KOME HMA M COJbAKA! H 34-
HATJIHja ; UHHOBHHKA, TPTOBALA H HA-
IIHX Npu3HaTux jaBHHX PAJEHUKA, IO-
Cuno je nasu: Haponua OnGpana.

Onmax, uumM je onjekyo npBu ne-
MHJIH rJIAaC O HamjepaBaHoj OTHMAUHHEH,
cBak4 Cp6uu y3GyijeH u peBoJTupaH
TOM HACHJIHOM ILJBAUKOM, GHO je cnpe-
MaH Ha cBe. H ogmMax no uujemoj Cp-
Guju, IO CBHMA BApOLIHMA H BApOlIH-
uaMa NoueJa cy Ce OCHHBATH IPYIITBA :
llpsemu_ Kpcr u Haponua On6pana.
3anarak Haponue OnGpaHe y noueTKy
6uo je cBejeH Ha TO: JA CKYILJBA CBY
OHy HalIY OMJALHHY, KOja Y“TO LOGA
Huje Guma oGaBesHa Ha CIyKee y
CTAJIHOM KALPY; LA ITEM KYIJbEEA
HOBUAHHX IIPHJIOTA CTBAPA H OMOFy-
haBa pal IbHXOB, M ZA CBOjuM uJA-

HOBHMA M  HeoGaBjeluTeHuMa  IyTeM |

TIpenaBaia npyi«u KOpucHe rnoyke u
yno3Ha ux ca parom Haponae Og6pane.

To je 6uo moueTak, u TO 1oGap
nouerak! MH ycnjexa je Guo Ty. Ca
KOJIHKO  OJJIIEBJBEIbA, H CA KOJIHKO
MJAJIHHCKOT XApa YIIHCABAJIH Cy CE y
LOGPOBOJbLE ; HAK M OHM KOju HE Gje-

XY KAIpH HH IyniKy HOCHTH. Bugo je -

Ty 4 IUPJBHBHX CHEHA H jeNHHCTBEHOF
onyimeB;bai»a.| Tla u HOBuane noMot«“
Huje u3socrajajo. CBako je Ty mpi
Tao ZOGpoBOJ6HO KOJIHKO je MOrao u
XTHO. Tako IA je 34 BPO KparKO
Bpujeme Hapozma On6pana pacnona-
raja ca NpHJ/IHuHOM CYMOM HOBAIIA.
3aucra sujeno je Guo sunjeru Ha-
IIy OMJAJIHHY, OGyueHy y nmpocro 0-
nujeo, ca BOjHHUKHM KAIAMA HA FJA-
BH, M Ca NpuiacanuM opyxjeM, y Bp-
CTAI:Y Y PCJLOBE, KAKO CE IIOJL KOMAH-
NOM HanlHx obuuupa Bjex6a sBojuu-
UKHM pajuvaMa. Kozuko je Ty Gumo
CAaMOIIOXPTBOBAHA, KOJIHKO eHepruje
H OLJIIEBJBEIA, IA CE TO CBE CABJA-
za; za ce mno oHoj yxacuoj Jrackoj

onion jojin pijan g ene

nomskim skroz nemerkantilnih, ma-
hom pak veoma pravilnih i moder-
nih pogleda svojih“. 6. st. ,Prava
vrijednost Gučetićeva nazora daje se
najpravilnije ocijeniti poređenjem sa
srodnim proizvodima zapadne knji-
ževnosti onoga vremena, i u tome
pogledu, izuzev klasične radove pret-
hodnika mu Jeana Bodina na pri-
vredno političkom polju, može se slo-
bodno reći, da je malo pisaca, koji
se po pravilnosti i modernosti misli
sa Gučetićevim mjeriti mogu. Na nje-
mu se u svemu jasno ogleda povrat
ideja onoga vremena, kada vaskrs kla-
sične književnosti, udružen sa novim
pronalascima i otkrićima (naročito
Amerike i morskoga puta u Indiju)
izazva čitav kulturni privredni
preporođaj (renesans)  evropejskoga
zapada“. Vujić zaključuje svoju stu-
diju ovako:

»O Gučetiću se pak s pravom mo-
že reći, da je on svojim ekonomki