Br. 6. Dubrovnik 25. januara 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro+Ugersku, Bosnu i Hercee- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za svo ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNI POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom reiku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po no- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnag retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Jedina uspješna politika. Rijetko koja pokrajina Austro- Ugarske monarhije ima toliku va- žnost za međunarodni položaj dr- žave kao što ima naše Primorje. Čak možemo poći i dalje i kazati, da je njegova relativna vrijednost za monarhiju nenaknadiva. Geo- graiski položaj Primorja ima, po- red svih svojih mana, jedinstvenu prednost i radi trgovačkih i radi strategijskih državnih interesa. Iz tih neoborivih činjenica mogao bi laik u poznavanju naših prilika stvoriti vrlo rđav i pogrješan za- ključak u odmjerivanju pažnje sa strane viših državnih krugova pre- ma ovome, vrlo potrebnom, par- četu zemlje, ili bolje prema ovom golom, surom kamenju, i dati mu mjesto majčina mezimčeta. Teško je neupućenom strancu predstaviti sebi mogućnost zane- marivanja posebnih interesa Pri- morja pored neospornog fakta, da je ovaj odmjereni prostor jedna grdna državna potreba. A ipak je naše Primorje pošljednje bečko pa- storče, o kome viši krugovi samo onda i samo toliko vode računa, kad i koliko im je ono od potre- be. U najboljem slučaju zavaraju ga lijepim ali i praznim obećanji- ma, objesivši ih o veliko . zvono, da tako zavaraju i ostalu javnost. Predstavnici našeg Primorja pri- mali su obećanja za gotovo, ne s toga, što su u njih vjerovali, nego s toga, što im je bila potrebna makar i varljiva utjeha. Zapuštenost je bila svakoga dana veća, obećanja su se gomilala, a nade narodne su iščezavale. I po- slije stotinu godina austrijske u- prave ne samo što se ne možemo da pohvalimo s kakvom prinovom, nego slobodno možemo kazati, da smo za drugu stotinu godina po- šli natraške. Narod je s toga bio primoran, da se počne sam o sebi brinuti i da zatraži računa o obe- ćanjima, kojima su ga bečki kru- govi obilato obasipali. Kao jedan ozbiljni i odlučni korak može se smatrati i pokret za željezničke sveze Dalmacije sa ostalim svije- tom, koji je obilježen sa spljetskom skupštinom i koji je našao odziva kod svih poslanika na dalmatin- skom saboru. Jednodušni protest čitave zemlje najbolja je ilustracija opće zapuštenosti i naših velikih potreba. Željeznička sveza sa ostalim svi- jetom i sa bogatijim zaleđem da- nas je životno pitanje pokrajine. Bez toga ona ne može živjeti; može samo bitisati. To je fakat, koji se ne da oboriti, koji ne trpi kritike. Svak to vidi, svakome je to jasno, samo to ne vidi, samo to nije jasno našoj vladi, našoj sa obećanjima razmetljivoj —maćehi, koja zna da se i s našim novcem razmeće, da ga na milijune prosi- plje u druge cijelji, od kojih na- rod nema nikakve koristi. Jedna oubojna đemija njoj je prešnija, njoj je važnija, nego blagostanje jedne zemlje, nego egzistencija je- dnog naroda. Sada je na nama i na našim poslanicima, da za oživotvorenje vladinih obećanja, naših opravda- nih zahtjeva, povedemo žilavu, ne- popustljivu i istrajnu. borbu. Nika- kvi obziri ne vrijede pred pitanjem biti ili ne biti. A ova borba, koja je sa spljetskom skupštinom zapo- četa, spada u red ozbiljnijih _kora- ka za našu opću egzistenciju. Početak je ozbiljan i odlučan. Neka samo ne ostane na ovome i neka pozvani faktori, u prvom redu narodni poslanici, ne popu- ste ni za dlaku, već neka gone do skrajnosti. Narod će ih podu- pirati. Ljubavi nema bez života, a naš je život u opasnosti. Svima nam mora biti deviza: borba, bor- ba i borba! Time ne možemo iz- gubiti od svoga. Nemamo ništa sjem nacionalne svijesti i ponosa, a to se borbom jača, učvršćuje. Dosta smo slušali, dosta smo povijali šiju, sada je red da se ispravimo i da kao ljudi tražimo svoje. Dignimo visoko glavu i po- kažimo svima, da ne ćemo da bu- demo i na dalje pastorčad, već zreli sinovi, koji znaju ne samo da slušaju, nego i da odlučuju. Od nas se traži poštovanje zako- na, a baš onaj, koji to od nas traži, o zakon se najviše griješi. Na nama je da istrajnom borbom izvojujemo opće poštovanje. I kad to postignemo, onda će biti ma- nje obećanja, a više djela. Jedino tako o nama i našim potrebama vodiće se ozbiljna računa. Hoćemo svoje pravo, a ne tu- đu milost; ne ćemo prazna obe- ćanja, već realna i istinska djela. Ilacmo u3 beorpana. bBeorpau, 22. janyapa. Csako 3ma na nocauje omor 6ypHor OLYII€BJ6EHA, IIOCIIHje OHOF IATPHO- TH3Ma, KOTA je caMo Cp6uH umao u ocjehao y go6a amekcHuoHe kpuse. HalieM jaBHOM XMBOTY y CpGuju ua- crajo je saruiuje, kaza je Bek oHmo CBPILICH UHH, H KAJA Cy TE nBHje HALLE CPIICK€ 3EMJb€ IIOTIIAJIE MOJ. .....4 Hemro npuMOpaHu CHJIOM, A BMIIE y- Obe yruuaja ca cirpaHe, CpGuja je Mopana: za pacnycru cBojy Bojcky, ma NpHsHa uuu, na crere cpue mu na Tpnu 4 hyrTn. Am, Bapajy ce MHOTH, AKO MuCJE za je CTuMe CBpiieHo cBe. Bapajy ce CBH OHH, AKO MuCJEe, za je Cp6uja Tristota Obljetnica smrti Gučetićeva. Dne 24. januara ov. god. navršuje se ravno trista godina, da je umro vrlo znameniti dubrovački vlastelin, Nikša Vido Gučetić. U rodovniku plemenite porodice Gučetića-Gozze stoji obilježeno: ,Nikša sin Vida Gu- četića umro 1610. na 24. siječnja. Bio je rijetke đosjetljivosti; čovjek oštro- uman i oprezan, mnogo štovan od republike. Održao je svaku službu i čast“... Slavni dubrovački državnik i spisatelj rodio se 1549. Živio je da- kle u dobi, kad je Dubrovnik bio u najbujnijem svom razvoju i evatu; u doba, kad je u Italiji bilo savrelo ve- liko djelo Preporoda — uskrsnuće starine i oslobođenje čovjeka, — i kad je sva Evropa već dobrahno o- sjećala dah novog Vremena. Gučetić je dijete Preporoda u najpotpunijem smislu riječi ; odgojio ga je duh one dobe, i on je bio n istinu humani- stična individualnost. Obdaren izvrst- nim osobnostima uživao je uzoran obiteljski odgoj. Humanistično sjeme, koje su u Dubrovniku u slavensku njivu romanskoga genija posijali gr- čki naučenjaci i talijanski učitelji, bujno se razvilo i plodom urodilo. Gučetić se iškolovao u školama svo- ga grada, ali ga je podigla i uzvisila njegova samoučenost, energija nje- gova doba, jakost njegove volje. Iz- davatelj njegovih djela, Aldo iz Mle- taka, izričito napominje u predgovoru Gučetićeve knjige ,Dello stato delle republiche“, da pisac nije nigdje druk- čije učio, do li u svom rodnom gra- du, ida je tako uspio sam svojim trudom, bez učitelja. Gučetić je izu- ćio sve stare klasične pisce, kršćan- ske oce, pa i savremene učenjake. U tablici auktora navedene knjige ima ubilježeno 86 starih i novih imena. Gučetić je duboko proučio stare autore, kritično ocjenjivao njihove ide- je. U njega ćeš na svakoj stranici naći ime jednog ili drugog a i više raznih pisaca, da pokrijepi svoje mni- jenje i da ga proširi. Ali on nije slijep obožavatelj i sljedbenik starih pisaca; on neka djela piše u duhu Aristotelovu, a neka u duhu Plato- novu; obožavatelj Platonov zabacuje komunizam svoga ,božanskog“ uči- telja, a uzdiže do najveće cijene obi- telj i obiteljsko uređenje; Aristotelov etičar umije i prekoriti svoga filozofa. Pri svem tom pak, valja imati na umu, na Preporod i nije drugo, nego uskrsnuće starine i osvijetljenje nje- zino na suncu novog doba. Gučetić pak nije samo na visini svoga vre- mena, on je nekim idejama svoje vrijeme pretekao, što je lijepo razložio srpski učenjak M. V. Vujić u stu- diji Gučetićevih ekonomno-političkih nazora. On ovako piše: ,Gučetić se odlikovao među svojim suvremenici- ma sa politički slobodoumnih a eko- u3ry6uBiiu oBe Buje gujene Hame 3EMJbE, MAJIAKCAJIA M HANyCTHJA MJEGy O yjedibei»y packoMazaHor CpricTBa. He, oma uuje Ty uuejy nanycruga ; Ona je Hehe HanycrHTH; H OHA Ha TO H€ CMHje HH MHCJIHTH. Xohy oBrnje ga usHeceM npaBau pa- na jezuor 1pyiuTBa, jeiue rpyne J6y 14. H IbHXOBO Jjelaie. To IpyliTBo, CKJIOIJBEHO H3 CBHjy pelOBa Hamer CTAJIEKA, V KOME HMA M COJbAKA! H 34- HATJIHja ; UHHOBHHKA, TPTOBALA H HA- IIHX Npu3HaTux jaBHHX PAJEHUKA, IO- Cuno je nasu: Haponua OnGpana. Onmax, uumM je onjekyo npBu ne- MHJIH rJIAaC O HamjepaBaHoj OTHMAUHHEH, cBak4 Cp6uu y3GyijeH u peBoJTupaH TOM HACHJIHOM ILJBAUKOM, GHO je cnpe- MaH Ha cBe. H ogmMax no uujemoj Cp- Guju, IO CBHMA BApOLIHMA H BApOlIH- uaMa NoueJa cy Ce OCHHBATH IPYIITBA : llpsemu_ Kpcr u Haponua On6pana. 3anarak Haponue OnGpaHe y noueTKy 6uo je cBejeH Ha TO: JA CKYILJBA CBY OHy HalIY OMJALHHY, KOja Y“TO LOGA Huje Guma oGaBesHa Ha CIyKee y CTAJIHOM KALPY; LA ITEM KYIJbEEA HOBUAHHX IIPHJIOTA CTBAPA H OMOFy- haBa pal IbHXOB, M ZA CBOjuM uJA- HOBHMA M HeoGaBjeluTeHuMa IyTeM | TIpenaBaia npyi«u KOpucHe rnoyke u yno3Ha ux ca parom Haponae Og6pane. To je 6uo moueTak, u TO 1oGap nouerak! MH ycnjexa je Guo Ty. Ca KOJIHKO OJJIIEBJBEIbA, H CA KOJIHKO MJAJIHHCKOT XApa YIIHCABAJIH Cy CE y LOGPOBOJbLE ; HAK M OHM KOju HE Gje- XY KAIpH HH IyniKy HOCHTH. Bugo je - Ty 4 IUPJBHBHX CHEHA H jeNHHCTBEHOF onyimeB;bai»a.| Tla u HOBuane noMot«“ Huje u3socrajajo. CBako je Ty mpi Tao ZOGpoBOJ6HO KOJIHKO je MOrao u XTHO. Tako IA je 34 BPO KparKO Bpujeme Hapozma On6pana pacnona- raja ca NpHJ/IHuHOM CYMOM HOBAIIA. 3aucra sujeno je Guo sunjeru Ha- IIy OMJAJIHHY, OGyueHy y nmpocro 0- nujeo, ca BOjHHUKHM KAIAMA HA FJA- BH, M Ca NpuiacanuM opyxjeM, y Bp- CTAI:Y Y PCJLOBE, KAKO CE IIOJL KOMAH- NOM HanlHx obuuupa Bjex6a sBojuu- UKHM pajuvaMa. Kozuko je Ty Gumo CAaMOIIOXPTBOBAHA, KOJIHKO eHepruje H OLJIIEBJBEIA, IA CE TO CBE CABJA- za; za ce mno oHoj yxacuoj Jrackoj onion jojin pijan g ene nomskim skroz nemerkantilnih, ma- hom pak veoma pravilnih i moder- nih pogleda svojih“. 6. st. ,Prava vrijednost Gučetićeva nazora daje se najpravilnije ocijeniti poređenjem sa srodnim proizvodima zapadne knji- ževnosti onoga vremena, i u tome pogledu, izuzev klasične radove pret- hodnika mu Jeana Bodina na pri- vredno političkom polju, može se slo- bodno reći, da je malo pisaca, koji se po pravilnosti i modernosti misli sa Gučetićevim mjeriti mogu. Na nje- mu se u svemu jasno ogleda povrat ideja onoga vremena, kada vaskrs kla- sične književnosti, udružen sa novim pronalascima i otkrićima (naročito Amerike i morskoga puta u Indiju) izazva čitav kulturni privredni preporođaj (renesans) evropejskoga zapada“. Vujić zaključuje svoju stu- diju ovako: »O Gučetiću se pak s pravom mo- že reći, da je on svojim ekonomki