NAM SS NE VETGAKI Ja die ir

sE

Be

Dubrovnik 28. januara 1910.

že

-.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena j3 listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; zu sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na p6 i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju so adinini-
straciji lista a dopisi uredništvu
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNI

#*

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para. “

Plativoći ut živo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

UiIME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA !

C. K. Okružni Sud u Dubrovniku na pri-
jedlog c. k. državnog odvjetništva, odlučio
je da sadržaj:
a) ulomaka uvodnika ,Jedina uspješna po-
litika“ (tiskana na 1, 2, 8, stupcu prve stra-
nice) i baš od riječi ,svak to vidi“ do jed-
nog naroda“ i od riječi ,od nas se traži“ do
najviše griješi“,
b) ulomaka članka ,Pismo iz Beograda“ (3,
4 stupac prve stranice, 1, 2 stupac druge
stranice) i baš od riječi ,ali varaju se mno-
gi“ do ,nesmije se ni misliti“ i od riječi
»odmah čim je“ do ,spreman na sve“;
c) ulomka članka Bosna i Hercegovina (4
stupac druge stranice) od riječi ,kao što se
dakle“ do ,život još u klici“ broja 6 poli-
tičkog časopisa Dubrovnik koji je izašao u
Dubrovniku na 15 januara 0. g. pod _odgo-
vornim uređivanjem Nikole L. Brkića sači-
njava obilježja zločina smetanja javnog mi-
ra po $ 65 a) k.z.

Potvrđuje se izvršena zaplijena, zabranjuje

se daljne širenje lista u pogledu zaplijenje-
nih članaka, određuje se uništenje zaplijenje-
nih istisaka kao i onih koji bi se slučajno još

zaplijenili, suviše rastava dotičnog štampar-
skog sloga.
Razlozi.

Očito je da se sa sadržajem zaplijenjenih
ulomaka nastoji poticati na prezir i mržnju
protiv austro-ugarske uprave u Bosni i _Rr-
cegovini, učin ovaj koji se označuje zloči-
nom po $ 65 a) k. z. pak je s toga bilo red
suditi kao gore na tenielju $ 498. k, p.

Dubrovnik, dne 26 januara 1910.
Bojanić

Kakvi su izgledi.

Ministarstvo Khuenovo već se
je predstavilo ugarskom parlamen-
tu, te je tom prilikom Khuen raz-
vio svoj program. Malo nas može
interesirati, kakvo će stanovište
ovo neparlamentarno ministarstvo
zauzeti u pitanjima unutrašnje po-
litike Ugarske, kakvo li će pak za-
uzeti u odnošaju prema Austriji.
Khuen se ne može i ne smije o-
griješiti o ideju madžarskog impe-
rijalizma, 'jer bi to značilo potpi-
sati nemogućnost svoga položaja,
a on je i prije bio poznat kao
bečka kreatura. S tih razloga teško
je bilo vjerovati, da će Khuen pra-
vilno riješiti zapleteno i neustavno
pitanje Hrvatske ; njegova pak pro-

šlost, koja ga ne može ni malo
preporučiti, još više učvršćuje ubje-
đenje, ća je njemu glavna svrha
slomiti otpornu snagu madžarske
koalicije — ako se o njoj još smije
govoriti — a ne zadovoljiti one
narode, koji su uz cijenu svojih
nacionalnih žrtava plaćali kusur
bečko-peštanskih pogodaba. Da je
to tako najbolje nam dokazuje
njegova izjava, koju je dao u pe-
štanskom parlamentu u pogledu
riješenja hrvatske krize, da želi
postupati pravedno i pošteno, te
da želi riješiti viseća pitanja na
temelju zakona, čuvajući pri tome
interese ,madžarske“ države.

. Vrijednost ove Khuenove izjave
najlakše se može odmjeriti prego-
vorima“ koje je započeo ne sa pred-
stavnicima većine zemlje nego sa
povučenim članovima pokojne na-
rodne stranke. Istina, Dra Toma-
šića i Dra Šumanovića upotrebio
je kao posrednike, ali s jednom
vrlo prozirnom namjerom, da ih
dovede u otvoreni sukob sa srp-
sko-hrvatskom koalicijom, da ih
koliko toliko rehabilitira i da ih,
zainteresovavši ih za postojeća po-
litička pitanja, reaktivira i pomoću
njih stvori prisilnim načinom stran-
ku, koja će u svojim zahtjevima
biti pristupačnija. Da tu nema mje-
sta ni pravednost ni političko po-
štenje; da tu nema govora o te-
meljima zakona, jasno je u tome,
što od željezničke pragmatike, koja
je i izazvala sukob, ne će da od-
stupi ni pod koju cijenu.

Težak je položaj srpsko-hrvatske
koalicije, ali ipak nije beznadan.
Pregovore, koje sada indirektno
Vodi, treba i mora da nastavi. Ali
pri tome ne treba se zalijetati i
k njima treba pristupati s nepo-
vjerenjem. Ne namećemo svoje

mišljenje, već ističemo jednu po-
trebu, osveštanu promatranjem pri-
lika i njihova razvitka.

Pri pogodbama za svršetak Fried-
jungova procesa, posrednik, koji
je govorio u ime ,viših krugova,“
dao je obećanje, da će prilike _ u
Hrvatskoj na bolje okrenuti. U
tome obećanju sadržano je bilo i
priznanje, da su u Hrvatskoj pri-
like teške i nesnosne. Pa ipak,
obećanje nije ispunjeno, nesnosne
se prilike i dalje podržavaju, čak
se i pogoršavaju. To nam najbolje
dokazuje, kolika je opreznost baš
sada potrebna, da se ne pođe na
lijepak obećanjima, koja nemaju
izgleda na sigurno ostvaranje.

A Khuenova obećanja nijesu
baš ni primamljiva. On, poznati
satrap nesretne Hrvatske, uslovlja-
va pravednost, poštenje i temelje
zakona imperijalističkom idejom

madžarske države. \pri isklju-
čuje svaku pomisao na popuštanje

koje bi se kosilo sa glavnim ciljem
madžarskim. Drugim riječima, za

nas malo razumljivijim, znači da ne

može i ne smije zadovoljiti zako-
nom priznate zahtjeve Hrvatske.
A on nije po običaju došao na
čelo zemlje * voljom  madžarskog
naroda, nego voljom onih, koji su
dali obećanje, da će se promijeniti
i da će na bolje okrenuti prilike
u Hrvatskoj. Obziri prema mad-
žarskom šovinizmu ne mogu izmi-
jeniti zaključke, koji se u konkre-
tnom slučaju iz postavljenih pre-
misa nameću poštenom i objekti-
vnom posmatraocu.

Od jednoga Khuena ne može-
mo očekivati nikakva dobra. Nje-
gova misija kosi se sa našim na-
cionalnim interesima. Teško je s to-
ga pretpostaviti, da bi se od. nje-
ga moglo što isposlovati. Prego-

vori, istina, ne mogu da  štetuju.

Ali je pri tom potrebna velika |

opreznost, jer svako skretanje mo-
glo bi biti fatalno.

Hoće li skoro doći do promjene
režima u Hrvatskoj, teško je pred-
vidjeti, a još teže je vjerovati u
pobjedu pravde i poštenja. Bože
daj, da što prije postanemo opti-.
misti. K5L08

Ja CNOMeHHK BOTHUIKHY.

Mu CpG6u u XpBaTH MOKEMO C ITOHO-
coM za 6GpojuMo Be7muK 6poj naporaux
CHHOBA, KOjH Cy H Ce6e u cBoj Hapoj
NIpOJLHUHJIH HA pPA3HHM IIOJ6HME, GHJIO
HAayUHOM, OHJIO KIBMKEBHOM MJIM yMje-
THHUKOM, OHJIO ITATPHOTCKOM.

fIpen roguHy u no gama oreo Ham
je ynec jegHor TaKOr BeJIHKOF CHuHA
HalIera Hapojla, OJVIHUHOT HayuHHKa,
BPCHOT NIPABHHKA H HECTHTOT POJLOJBY GA
uoBjeka nyua maj uckpenuje JbyGaBu
npeMa CBOM HapOly HP UHTABOM Ca-
BEHCTBy, YOBjeKa, KOju je ca cBojum cjaj-
HHM 3HAIbB€M H TIJIOLHHM PAJLOM CTEXAO
BPJIO BHIHO MjeCTO H y HallEMy HA-

“pony u uujemomM CnaBeHcTBy. To je

BAJITA3AP BOTHLIHMRA.

Bac KyJITypHH u HayuHu cBujeT, u
CJIABEHCKH H CTpaHH, HCKa340 je BO-
THNIHAY nocrTojuy noniry u ucrakao
I>beroBe  HenponujeuBe 3acnyre na
IIOJBY 3HAHOCTH H HAyKE, TE yJapuO
CBujeTJu neuaT GecMpTHOCTH HA He-
roBa ijega.

Ha napon, uuju je Boruuuh Be-
JIHKH CHH H _KOjH je OH XKApKO JbYGHO,
Ma za je HCKPEHO OTJIAKAO IEFOBY
CMpT, umak Huje Toj cjajuoj 3Buješsnu
jom noka3ao BunaH, rTpajau u BjeuaH
3HAK NOIITOBAHA H Npu3Hata, joni
Huje uc«a340 cBojy 6/rarogapHocT cBo-
ME BEJIHKOME CHHY. 24

CnaBu u 6ecmprHocTu, Kojy je Bo-
rum CBOjuM CBHjeTJIHM 3HaibeM M
IIEMCHHTHM PAJOM CTEKAO, TpeGa za
H HAPOL Y HEKOJIKKO IOTIpuHECE.

Ha rpoGoBuma Bezukana mjepu ce
MOpaiHa cuara jeguora Hapoza; Ha
FpOGoBuMa  BCJIHKHX OTALA OjICKAUE
J6YCAB I>HXOBHX CHHOB4; Ty CE Crjeue,

mase +2

O značenju Bogišićeva rada.

Prigodni govor D.ra Frana Kulišića, izrečen
30-IX. 1909. na svečanoj akademiji u Cavtatu
Prilikom obnovljenja crkve Gospe od Cavtata
i otvora Bogišićevog Muzeja.
Plemenite Gospogje,
Uvažena Gospodo !

Značajan je dan, koji Vas je danas
ovdje sakupio; značajan je, i vrijedan
je trajne uspomene.

Slučaj je valja da htio, da se ova
rijetka svečanost u Cavtatu proslavi
upravo na dan uspomene Sv. Jeroli-
ma. Jstičem to, jer je upravo taj sve-
tae izvjestan broj redaka svojih spi-
sa posvetio starom, slavnom Epidau-
ru. U životu Sv. Ilarijona kaže Sv.
Jerolim, kako je prvi dok je živio u
Epidauru, ubio jednu nakazu, zmaja,
koji da je u Epidaurovoj okolini po-
činjao silnijeh šteta, o čem je tradi-
cija prelazila s pasova na pasove —
pa i do dana današnjega, — ,Hoc

Epidaurus, et omnis illa regio usque
hodie praedicat, matresque docent pue-
ros suos ad memoriam in posteros
transmittendam“.

Značenje je toga pričanja, da je Sv.
Ilarion tijem htio da uništi sujevjerni
kult, što Epidauričani gajahu prema
Eskulapiju, jer mu je bila posvećena
zmija.

Nego idući ovako, mogao bih ne-
hote, a lako, zaći dublje u istoriju
Cavtata, što moja svrha nije, a ni
moje prigodne riječi. Ali mislim, da
se ipak moram na prošlost u kratko
osvrnuti.

Biću više nego kratak.

Epidauro bijaše znamenita tačka u
povjesti starijih vremena. I ako naj-
starija povjest o njem, u koliko je
ima, nije sasvim vjerodostojna, i mno-
go je toga što je tamno, nejasno i
nesigurno, ipak nijesmo ma bez i je-
dne vijesti, kojoj ne bismo imali po-
dati nikakove vjere.

Tri su bila Epidaura. Jedan grčki
blizu Spireje; drugi, a to današnji
Napulj Malvasijski, blizu Arga, a
treći je slavenski, čije porijeklo treba
ipak tražiti kod jedne argijske kolo-
nije, koja mu je i ime dala. Ovaj
treći Epidavar — početak je našega
Cavtata. O tom nam istorija može
nešto da reče.

Plinije, u II. knj. 24. pogl. govori
o Epidauru kao rimskoj koloniji, o-
značujući ga 100 rimskih milja daleko
od Neretve, a to je bez sumnje ovdje.

Glasoviti Ptolomej u dlaku se slaže
sa Plinijem.

U nastavku Cezarovih komentara

o Calskom ratu, u Suplementima De

bello Alewandrino, pogl. 14. pripovi-
jeda se o ratovanju izmegju Pompe-
jeva generala Oktavija i Cezarova
Vatinija okolo Epidaura; Oktavije,
koji bijaše opsjednuo Epidavar i s
mora i sa kopna, bio je od Vatinija
proćeran.

Prokopije, god. 535., kad Epidauro

ne bijaše još razoren, spominje ga u
de bello gottico, knj. I., pogl. 6. i 7.
i po opisu izlazi jasno, da je to da-
našnji Cavtat. Ali nam spomenici,
koji su se našli na _ovem teritoriju,
mnogo više govore. Izmegju njih će-
mo spomenuti samo natpis nađen u
vlasništvu kuće Resti, a koji je bio
objelodanjen već od Grutera, Justia-
na, Lipsia, Cellaria, Lucija, Bandura
i dr. To je glasoviti natpis na grobu
Publija Kornelija Dolabelle.

U vrtu samostana  Malobraćana,
kojih se starodnevna crkva Gospe od
Snijega u četvrtak posvećuje, za koju
svečanost i današnje svečano večer
vrijedi kao otvor, nagjena je stara
ploča Publija Marcija Petronija Me-
sianea, koja bi ploča imala biti slu-
žila kao oslon trpeze.

I istorija i spomenici pokazuju nam |

veličinu staroga Epidaura, dokazom su
nam bogastva, kulture i slave njegove.

&