NAM SS NE VETGAKI Ja die ir sE Be Dubrovnik 28. januara 1910. že -. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena j3 listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; zu sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju so adinini- straciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNI #* POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. “ Plativoći ut živo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. UiIME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA ! C. K. Okružni Sud u Dubrovniku na pri- jedlog c. k. državnog odvjetništva, odlučio je da sadržaj: a) ulomaka uvodnika ,Jedina uspješna po- litika“ (tiskana na 1, 2, 8, stupcu prve stra- nice) i baš od riječi ,svak to vidi“ do jed- nog naroda“ i od riječi ,od nas se traži“ do najviše griješi“, b) ulomaka članka ,Pismo iz Beograda“ (3, 4 stupac prve stranice, 1, 2 stupac druge stranice) i baš od riječi ,ali varaju se mno- gi“ do ,nesmije se ni misliti“ i od riječi »odmah čim je“ do ,spreman na sve“; c) ulomka članka Bosna i Hercegovina (4 stupac druge stranice) od riječi ,kao što se dakle“ do ,život još u klici“ broja 6 poli- tičkog časopisa Dubrovnik koji je izašao u Dubrovniku na 15 januara 0. g. pod _odgo- vornim uređivanjem Nikole L. Brkića sači- njava obilježja zločina smetanja javnog mi- ra po $ 65 a) k.z. Potvrđuje se izvršena zaplijena, zabranjuje se daljne širenje lista u pogledu zaplijenje- nih članaka, određuje se uništenje zaplijenje- nih istisaka kao i onih koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štampar- skog sloga. Razlozi. Očito je da se sa sadržajem zaplijenjenih ulomaka nastoji poticati na prezir i mržnju protiv austro-ugarske uprave u Bosni i _Rr- cegovini, učin ovaj koji se označuje zloči- nom po $ 65 a) k. z. pak je s toga bilo red suditi kao gore na tenielju $ 498. k, p. Dubrovnik, dne 26 januara 1910. Bojanić Kakvi su izgledi. Ministarstvo Khuenovo već se je predstavilo ugarskom parlamen- tu, te je tom prilikom Khuen raz- vio svoj program. Malo nas može interesirati, kakvo će stanovište ovo neparlamentarno ministarstvo zauzeti u pitanjima unutrašnje po- litike Ugarske, kakvo li će pak za- uzeti u odnošaju prema Austriji. Khuen se ne može i ne smije o- griješiti o ideju madžarskog impe- rijalizma, 'jer bi to značilo potpi- sati nemogućnost svoga položaja, a on je i prije bio poznat kao bečka kreatura. S tih razloga teško je bilo vjerovati, da će Khuen pra- vilno riješiti zapleteno i neustavno pitanje Hrvatske ; njegova pak pro- šlost, koja ga ne može ni malo preporučiti, još više učvršćuje ubje- đenje, ća je njemu glavna svrha slomiti otpornu snagu madžarske koalicije — ako se o njoj još smije govoriti — a ne zadovoljiti one narode, koji su uz cijenu svojih nacionalnih žrtava plaćali kusur bečko-peštanskih pogodaba. Da je to tako najbolje nam dokazuje njegova izjava, koju je dao u pe- štanskom parlamentu u pogledu riješenja hrvatske krize, da želi postupati pravedno i pošteno, te da želi riješiti viseća pitanja na temelju zakona, čuvajući pri tome interese ,madžarske“ države. . Vrijednost ove Khuenove izjave najlakše se može odmjeriti prego- vorima“ koje je započeo ne sa pred- stavnicima većine zemlje nego sa povučenim članovima pokojne na- rodne stranke. Istina, Dra Toma- šića i Dra Šumanovića upotrebio je kao posrednike, ali s jednom vrlo prozirnom namjerom, da ih dovede u otvoreni sukob sa srp- sko-hrvatskom koalicijom, da ih koliko toliko rehabilitira i da ih, zainteresovavši ih za postojeća po- litička pitanja, reaktivira i pomoću njih stvori prisilnim načinom stran- ku, koja će u svojim zahtjevima biti pristupačnija. Da tu nema mje- sta ni pravednost ni političko po- štenje; da tu nema govora o te- meljima zakona, jasno je u tome, što od željezničke pragmatike, koja je i izazvala sukob, ne će da od- stupi ni pod koju cijenu. Težak je položaj srpsko-hrvatske koalicije, ali ipak nije beznadan. Pregovore, koje sada indirektno Vodi, treba i mora da nastavi. Ali pri tome ne treba se zalijetati i k njima treba pristupati s nepo- vjerenjem. Ne namećemo svoje mišljenje, već ističemo jednu po- trebu, osveštanu promatranjem pri- lika i njihova razvitka. Pri pogodbama za svršetak Fried- jungova procesa, posrednik, koji je govorio u ime ,viših krugova,“ dao je obećanje, da će prilike _ u Hrvatskoj na bolje okrenuti. U tome obećanju sadržano je bilo i priznanje, da su u Hrvatskoj pri- like teške i nesnosne. Pa ipak, obećanje nije ispunjeno, nesnosne se prilike i dalje podržavaju, čak se i pogoršavaju. To nam najbolje dokazuje, kolika je opreznost baš sada potrebna, da se ne pođe na lijepak obećanjima, koja nemaju izgleda na sigurno ostvaranje. A Khuenova obećanja nijesu baš ni primamljiva. On, poznati satrap nesretne Hrvatske, uslovlja- va pravednost, poštenje i temelje zakona imperijalističkom idejom madžarske države. \pri isklju- čuje svaku pomisao na popuštanje koje bi se kosilo sa glavnim ciljem madžarskim. Drugim riječima, za nas malo razumljivijim, znači da ne može i ne smije zadovoljiti zako- nom priznate zahtjeve Hrvatske. A on nije po običaju došao na čelo zemlje * voljom madžarskog naroda, nego voljom onih, koji su dali obećanje, da će se promijeniti i da će na bolje okrenuti prilike u Hrvatskoj. Obziri prema mad- žarskom šovinizmu ne mogu izmi- jeniti zaključke, koji se u konkre- tnom slučaju iz postavljenih pre- misa nameću poštenom i objekti- vnom posmatraocu. Od jednoga Khuena ne može- mo očekivati nikakva dobra. Nje- gova misija kosi se sa našim na- cionalnim interesima. Teško je s to- ga pretpostaviti, da bi se od. nje- ga moglo što isposlovati. Prego- vori, istina, ne mogu da štetuju. Ali je pri tom potrebna velika | opreznost, jer svako skretanje mo- glo bi biti fatalno. Hoće li skoro doći do promjene režima u Hrvatskoj, teško je pred- vidjeti, a još teže je vjerovati u pobjedu pravde i poštenja. Bože daj, da što prije postanemo opti-. misti. K5L08 Ja CNOMeHHK BOTHUIKHY. Mu CpG6u u XpBaTH MOKEMO C ITOHO- coM za 6GpojuMo Be7muK 6poj naporaux CHHOBA, KOjH Cy H Ce6e u cBoj Hapoj NIpOJLHUHJIH HA pPA3HHM IIOJ6HME, GHJIO HAayUHOM, OHJIO KIBMKEBHOM MJIM yMje- THHUKOM, OHJIO ITATPHOTCKOM. fIpen roguHy u no gama oreo Ham je ynec jegHor TaKOr BeJIHKOF CHuHA HalIera Hapojla, OJVIHUHOT HayuHHKa, BPCHOT NIPABHHKA H HECTHTOT POJLOJBY GA uoBjeka nyua maj uckpenuje JbyGaBu npeMa CBOM HapOly HP UHTABOM Ca- BEHCTBy, YOBjeKa, KOju je ca cBojum cjaj- HHM 3HAIbB€M H TIJIOLHHM PAJLOM CTEXAO BPJIO BHIHO MjeCTO H y HallEMy HA- “pony u uujemomM CnaBeHcTBy. To je BAJITA3AP BOTHLIHMRA. Bac KyJITypHH u HayuHu cBujeT, u CJIABEHCKH H CTpaHH, HCKa340 je BO- THNIHAY nocrTojuy noniry u ucrakao I>beroBe HenponujeuBe 3acnyre na IIOJBY 3HAHOCTH H HAyKE, TE yJapuO CBujeTJu neuaT GecMpTHOCTH HA He- roBa ijega. Ha napon, uuju je Boruuuh Be- JIHKH CHH H _KOjH je OH XKApKO JbYGHO, Ma za je HCKPEHO OTJIAKAO IEFOBY CMpT, umak Huje Toj cjajuoj 3Buješsnu jom noka3ao BunaH, rTpajau u BjeuaH 3HAK NOIITOBAHA H Npu3Hata, joni Huje uc«a340 cBojy 6/rarogapHocT cBo- ME BEJIHKOME CHHY. 24 CnaBu u 6ecmprHocTu, Kojy je Bo- rum CBOjuM CBHjeTJIHM 3HaibeM M IIEMCHHTHM PAJOM CTEKAO, TpeGa za H HAPOL Y HEKOJIKKO IOTIpuHECE. Ha rpoGoBuma Bezukana mjepu ce MOpaiHa cuara jeguora Hapoza; Ha FpOGoBuMa BCJIHKHX OTALA OjICKAUE J6YCAB I>HXOBHX CHHOB4; Ty CE Crjeue, mase +2 O značenju Bogišićeva rada. Prigodni govor D.ra Frana Kulišića, izrečen 30-IX. 1909. na svečanoj akademiji u Cavtatu Prilikom obnovljenja crkve Gospe od Cavtata i otvora Bogišićevog Muzeja. Plemenite Gospogje, Uvažena Gospodo ! Značajan je dan, koji Vas je danas ovdje sakupio; značajan je, i vrijedan je trajne uspomene. Slučaj je valja da htio, da se ova rijetka svečanost u Cavtatu proslavi upravo na dan uspomene Sv. Jeroli- ma. Jstičem to, jer je upravo taj sve- tae izvjestan broj redaka svojih spi- sa posvetio starom, slavnom Epidau- ru. U životu Sv. Ilarijona kaže Sv. Jerolim, kako je prvi dok je živio u Epidauru, ubio jednu nakazu, zmaja, koji da je u Epidaurovoj okolini po- činjao silnijeh šteta, o čem je tradi- cija prelazila s pasova na pasove — pa i do dana današnjega, — ,Hoc Epidaurus, et omnis illa regio usque hodie praedicat, matresque docent pue- ros suos ad memoriam in posteros transmittendam“. Značenje je toga pričanja, da je Sv. Ilarion tijem htio da uništi sujevjerni kult, što Epidauričani gajahu prema Eskulapiju, jer mu je bila posvećena zmija. Nego idući ovako, mogao bih ne- hote, a lako, zaći dublje u istoriju Cavtata, što moja svrha nije, a ni moje prigodne riječi. Ali mislim, da se ipak moram na prošlost u kratko osvrnuti. Biću više nego kratak. Epidauro bijaše znamenita tačka u povjesti starijih vremena. I ako naj- starija povjest o njem, u koliko je ima, nije sasvim vjerodostojna, i mno- go je toga što je tamno, nejasno i nesigurno, ipak nijesmo ma bez i je- dne vijesti, kojoj ne bismo imali po- dati nikakove vjere. Tri su bila Epidaura. Jedan grčki blizu Spireje; drugi, a to današnji Napulj Malvasijski, blizu Arga, a treći je slavenski, čije porijeklo treba ipak tražiti kod jedne argijske kolo- nije, koja mu je i ime dala. Ovaj treći Epidavar — početak je našega Cavtata. O tom nam istorija može nešto da reče. Plinije, u II. knj. 24. pogl. govori o Epidauru kao rimskoj koloniji, o- značujući ga 100 rimskih milja daleko od Neretve, a to je bez sumnje ovdje. Glasoviti Ptolomej u dlaku se slaže sa Plinijem. U nastavku Cezarovih komentara o Calskom ratu, u Suplementima De bello Alewandrino, pogl. 14. pripovi- jeda se o ratovanju izmegju Pompe- jeva generala Oktavija i Cezarova Vatinija okolo Epidaura; Oktavije, koji bijaše opsjednuo Epidavar i s mora i sa kopna, bio je od Vatinija proćeran. Prokopije, god. 535., kad Epidauro ne bijaše još razoren, spominje ga u de bello gottico, knj. I., pogl. 6. i 7. i po opisu izlazi jasno, da je to da- našnji Cavtat. Ali nam spomenici, koji su se našli na _ovem teritoriju, mnogo više govore. Izmegju njih će- mo spomenuti samo natpis nađen u vlasništvu kuće Resti, a koji je bio objelodanjen već od Grutera, Justia- na, Lipsia, Cellaria, Lucija, Bandura i dr. To je glasoviti natpis na grobu Publija Kornelija Dolabelle. U vrtu samostana Malobraćana, kojih se starodnevna crkva Gospe od Snijega u četvrtak posvećuje, za koju svečanost i današnje svečano večer vrijedi kao otvor, nagjena je stara ploča Publija Marcija Petronija Me- sianea, koja bi ploča imala biti slu- žila kao oslon trpeze. I istorija i spomenici pokazuju nam | veličinu staroga Epidaura, dokazom su nam bogastva, kulture i slave njegove. &