Br. 9. Dubrovnik 5. februara 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cij>na je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hereo- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15: za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju so admini- Straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PA" Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova), Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od potitnog reika 20 para. r Paso Plativo i utuživo u Dubrovniku KI Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića 1 dr, Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Strah pred jednim uspjehom, Poslije više od dvije godine dana barun Rauch predao je svoju demisiju. Za novoga bana doći će Dr. Tomašić, a za podbana Dr. Šumanović. : Politička nužda dovela je Rau- cha na bansku stolicu, a sada ga opet politička nužda primorava, da se s nje ukloni. Njegovo ime istorija Hrvatske zabilježiće, na svojim stranicama najcrnjim slovi- ma, a Srbi će ga se sjećati kao svoga najvećeg krvnika. Bio je vjeran sluga svojih gospodara. Be- zobzirno je nastojao da udjelotvori njihove težnje, makar i uz cijenu nacionalnog karaktera zemlje i naj- većih narodnih žrtava. Da je i dalje ostao na banskoj stolici, Hr- vatska bi postala krvavo razbojište; zavladalo bi konačno bezvlađe, slično potpunoj anarhiji. .<S toga se rađujemo odlasku ovoga velikoga zlotvora našeg na- roda. Sada dolazi nova vlada, a s njo- me i novi sistem. I nju je, kao nekad i baruna Raucha, politička nužda izbacila na površinu. Teško je predvidjeti, hoće li i koliko će se u suštini razlikovati od baruna Raucha i od njegova sistema. Ga- rancije ne postoje, a prošlost Rau- chovih našljednika, indirektno nje- govih predšasnika, podržava u na- ma sumnju o istinskoj namjeri sređivanja teških prilika u zemlji i čuvanja njenih karakternih svoji- na. Moguće da imaju dobre na- mjere, ali nas ne mogu zagrijati dok ih ne vidimo ostvarene. Srpsko-hrvatska koalicija učinila je jedan pokušaj, znajući da se glavom zid ne može razbiti i dr- žeći da se sa skrajnošću može iza- zvati druga skrajnost. S toga vje- rujemo u njenu dobru namjeru, > Rauchovu, toli premda u tome ima velika doza riskiranja. Ako se u svojim na- mjerama razočara, docnije ne će biti na vrijeme, da se povrati na položaj, koji je teškim žrtvama izvojevala. Položaj koalicije u današnjim prilikama vrlo je težak i pun od- govornosti. Možda je pogođen momenat, da se izmijeni nesnosno stanje u zemlji, a možda opet i da nije. U prvom slučaju, a u pretpostavci da se je Tomašić mo- gao mnogo čemu naučiti, vrijeme je sretno izabrano; u drugom slu- čaju, koji je u većoj mogućnosti, momenat postaje fatalan, ruši se cijela zgrada, koja je teškom mu- kom podignuta. I koliko se radujemo odlasku ko se opet plašimo načina promjene, koja je već ina- ugurisana, Istinski želimo, da se naš strah što K a Sabor dalmatinski. Zadar, 29.1. XXV. sjednica.“ Poslije nekidašnje muzikalne op- strukcije, koju su priredili zastupnici pravaške stranke, očekivalo se je da će oni i na današnjoj sjednici jednako nastaviti. Čak se je govorilo da će opstruisati bacanjem bomba od assae foetidae. To je očekivanje bilo inače opravdano, jer jeu današnjoj sjednici bilo jačeg povoda za opstrukciju ne- go li na nekidašnjoj. Nekidan se op- struisalo za to što je dnevni red do- nosio pitanje izbora kanonika Ribi- čića; danas pak sam je zapisnik po- sljednje sjednice davao povoda i još jačoj opstrukciji. Međutim je u saboru vladala neka blaga temperatura. Ni pravaški za- stupnici nijesu izgledali onako rato- borni, kao neki dan. Iza pročitanja zapisnika nastaje mala prepirka između predsjednika . v. .... ..v . * . . * Donosimo Opsirniji izvještaj ove sjednice. i pravaških zastupnika. Prepirka, i- nače bez ikakve važnosti. Za tim se čita nekoliko upita, naj- više pravaških, pa i dva upita za- stupnika_Dr. Bakotića (jedan u po- gledu zapljena lista ,Dubrovnika* a jedan o tome što se općinski i politički izbori obavljaju u Grudi mjesto u Cavtatu). Predsjednik pak izjavlja da je pri- mio 100 prešnih predloga koje su podnijeli zastupnici stranke prava. Predsjednik izjavlja da će odrediti da se vrhu tih predloga raspravi na- kon iserpljenja dnevnog reda. Pra- vaši protestvuju — ali se na kraju prilagode. I laćaju se tehničke opstrukcije. Govore pri svakoj tačci dnevnoga reda. Govore ali im se ne zna ni za konac ni za početak. Pravi triumf budalaštine. Pop Prodan, koji je ne- kidan postidan zvonio ispod mantije govori pri tački dnevnoga reda koja se bavi željezničkim pitanjem i kaže : da je protivan željezničkoj vezi jer da će... u željezničkim vagonima dolaziti Madari.... da je Hrvatska bila jedanput više cijenjena nego danas i to stoga što je prije opstojala voj- nička granica koja je Austriji davala najbolje đenerale... da je naš narod sasvim ekonomski propao i da je za. to on protivan da država gradi že- ljeznice (i s razloga što će država urediti tarife kako ona to bude htjela) i da je bolje da to uradi jedan kon- sorcijum domaćih ljudi. Po tonu kako je govorio moglo se je lako razumjeti, da on tim mislima nije dao izraza da svojim govorom opstruiše — no iz zlobne namisli da reče stvari promozgane i pametne, koje prije njega nije mogao niko d dokuči. ' Ali pravaška opstrukcija i ako u sebi djetinjasta i smiješna — ima i- pak i svoju ozbiljnu stranu. Djetinjastoj pravaškoj opstrukciji hrvatska većina ne samo što nije znala da se usprotivi, nego su se mnogi njezini članovi čak i smijanjem pokazali da im ta opstrukcija nije odvratna ; oni pak koji se nijesu smi- jali nijesu znali ništa drugo da čine nego da muče. ; Ili je zar već osjetna postala hr- vatskoj većini ona istina koju otvo- reno propovijedaju pravaši, da ona, | naime, misli samo da je većina, pa se boji da bi glasno opiranje prava- šima moglo da joj naškodi u onoj koheziji koja se ja kod nje već po- čela da raspada? Ako je to tako, onda je budućnost Pravaška. Pravaši su ona stranka koja će.sutra carevati u ovoj našoj jadnoj Dalmaciji. To će se dogoditi onda kad današnje djetinjaste i ne- sposobne vođe zamijeni ozbiljnim i lukavijim ljudima, i tad će pravaši postati moćna, jaka i skroz vladina stranka. Ali tada će i srpska stranka oživjeti u borbi, jer će se opet mo- rati da bori za srpsko ime pa i za sami opstanak srpskih ideala. To je moral pravaške opstrukcije. j Zadar, 31.1. XXVI. sjednica. m Današnja sjednica ima da pokaže + ko je jači: pravaška manjina ili hr- vatska većina, pravaška jednodušnost šestorice zastupnika, ili pocijepanost koja se pojavljuje u falangama hrvat- ske narodne stranke. Na dnevnom su redu proračun za ovu godinu i ovjerovljenje izbora za- stupnika Ribičića, najnoviji kamen smutnje između pravaša i narodnjaka, razlog i povod pravaške opstrukcije. Pravaši su podnijeli stotinu upita što na vladu što na zemaljski odbor. Osim toga oni razvijaju opstrukeiju odma u početku sjednice, pri| odo- brenju zapisnika. : Dr. Drinković pobija tačnost znpi- snika, navodima tako djetinjastim: i glupim — da ga ni sama namjera opstrukcije ne može da opravda. Dr. Dulibić nastoji da nađe suptilnih razloga da njima također pobije vjer- nost zapisnika. O istom predmetu govori također i Prodan kome je kri- vo što se u zapisniku ,obranički sud“ nazivlje ,odabraničkim“. šo. Predsjednik se upušta u potanko pobijanje navoda pravaša, ističući da navodi Dra. Drinkovića vrijeđaju o- zbiljnost sabora. — Pravaši protestuju. Zatim se, nakon odobrenja zapi- snika pređašnje sjednice, prelazi na < 0 značenju Bogišićeva rada. G. 1872. bi ponovno pozvan u Var- Nikolom ! — Zakonik se od 1886. do 3 šavu, koji je poziv i opet odbio. 1888. u Parizu naštampavao. Q. 1866. dobije Bogišić poziv, da zauzme katedru pravne povjesti na varšavskom univerzitetu; — taj po- ziv odbije. G. 1868. bi imenovan škol- skim savjetnikom i zemaljskim nad- zornikom u Vojničkoj Krajini, gdje je radio pri zakonskim projektima za školsku uredbu u tim krajevima. Ta- mo je on prikupio ogroman materi- jal za svoje studije, a što je bilo sre- đeno u Zbirci običaja Južnih Slavena. Krauss u svojim Sitte und Brauch der Sudslaven, str. 21, kaže: da je to Bogišićevo djelo stvorilo epohu u pravnoj literaturi i zakonodavstvu. G. 1869. zasjede Bogišić na kate- dru Pravne povjesti na odeškoj uni- Verzi. Kroz ferije je pravio izlete u kavkaske krajeve, gdje je sabirao Važnu građu za pravnu povjest i komparativne Pravne znanosti. 1 kad je snovao, da svoj sakuplje- ni trud sredi i preradi za javnost, nenadno dobije nalog, da sastavi gra- danski Zakonik za Crnu Goru. Ostavio je Odesu i otišao u Crnu Goru. — Tamo je preveo skoro go- dinu dana u proučavanju osobina cer- nogorskog običajnog prava, pa se je i doenije povraćao i zaustavljao. Da upotpuni svoje studije, naučno je pro- putovao Bosnu i Hercegovinu i Al- baniju. Krajem 1874. g. izabrao je Pariz svojim središtem. Povodom rusko-tur- skog rata, g. 1877., morao je da pre- kine svoj rad i ode u Bugarsku, gdje se bavio sudskom organizacijom u okupiranoj zemlji. G. 1878. preduzme u Parizu zapo- četi rad na Zakoniku, i poslije triju čitanja — treće pred samim Knezom Ovaj kratki curriculum Bogišićeva života vrijedi kao istorija zasnutka i početka njegova zakonika za Crnu Goru. ž Dickel u već pomenutom djelu, str. 13. kaže: ,Samo je jedna tako ista- knuta pojava, kao što je Bogišić, bila u stanju, da sve nesavladljive pote- škoće, koje su mu se s prva početka ispriječile, lako savlada“. Pa kaže: »Pri svakoj kodifikaciji nailazi se na ogromne zaprijeke, ali za Crnogorski Zakonik postojale su sasvim osobite poteškoće. Imao sam sreću vidjeti što je sam Bogišić pri tu Diekelovu stavku olovkom zabilježio. »Ne samo — nadodao je Bogišić — poteškoće u samoj stvari, nego ih je bilo mnogo radi vanjskih neprija- tnih okolnosti, kao npr. oskudica u pomoćnicima, pomanjkanje materijal- nih sredstava, onda u opšte strašne formalne i birokratske zaprijeke i t. d.“ Te je riječi Bogišić napisao samo . za sebe i one su najiskrenije, jer su. diktovane od njegove savjesti opet njemu samome. Ja večeras neću prikazati iserpnu sliku zadaće, sto je imao naš kodifi- kator. Prvo i prvo s toga, što ja ni- jesam za to pozvan, a drugo što bih tim mogao priječi već odmjereno vri- jeme moje prigodne besjede. Ali kad je riječ o najglavnijem Bogišećevom djelu, slika bi bila i suviše nepotpuna, kad se ne bih “»- takao zadaće jednog kodifikavaa. Sam je Bogišić objelodanio poteškoće, koje je imao da savlada i to u bro- širi. A propos du code civil du Mon- tenegro, quelque mots sur les princi- pes et la methode, adopt&s pour la co- dification. (Prvo izdanje u Parizu 1866; drugo isto tu, g. 1888.) (Nastaviće se). .