Br. 9.

Dubrovnik 5.

februara 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cij>na je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hereo-

govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15: za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju so admini-
Straciji lista a dopisi uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PA"

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova), Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od potitnog
reika 20 para. r

Paso
Plativo i utuživo u Dubrovniku
KI

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića 1 dr,

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Strah pred jednim uspjehom,

Poslije više od dvije godine
dana barun Rauch predao je svoju
demisiju. Za novoga bana doći će
Dr. Tomašić, a za podbana Dr.
Šumanović. :

Politička nužda dovela je Rau-
cha na bansku stolicu, a sada ga
opet politička nužda primorava,
da se s nje ukloni. Njegovo ime
istorija Hrvatske  zabilježiće, na
svojim stranicama najcrnjim slovi-
ma, a Srbi će ga se sjećati kao
svoga najvećeg krvnika. Bio je
vjeran sluga svojih gospodara. Be-
zobzirno je nastojao da udjelotvori
njihove težnje, makar i uz cijenu
nacionalnog karaktera zemlje i naj-

većih narodnih žrtava. Da je i

dalje ostao na banskoj stolici, Hr-

vatska bi postala krvavo razbojište;
zavladalo bi konačno  bezvlađe,
slično potpunoj anarhiji.

.<S toga se rađujemo odlasku

ovoga velikoga zlotvora našeg na-
roda.
Sada dolazi nova vlada, a s njo-

me i novi sistem. I nju je, kao
nekad i baruna Raucha, politička
nužda izbacila na površinu. Teško
je predvidjeti, hoće li i koliko će
se u suštini razlikovati od baruna
Raucha i od njegova sistema. Ga-
rancije ne postoje, a prošlost Rau-
chovih našljednika, indirektno nje-
govih predšasnika, podržava u na-
ma sumnju o istinskoj namjeri
sređivanja teških prilika u zemlji
i čuvanja njenih karakternih svoji-
na. Moguće da imaju dobre na-
mjere, ali nas ne mogu zagrijati
dok ih ne vidimo ostvarene.
Srpsko-hrvatska koalicija učinila
je jedan pokušaj, znajući da se
glavom zid ne može razbiti i dr-
žeći da se sa skrajnošću može iza-
zvati druga skrajnost. S toga vje-
rujemo u njenu dobru namjeru,

> Rauchovu, toli

premda u tome ima velika doza
riskiranja. Ako se u svojim na-
mjerama razočara, docnije ne će
biti na vrijeme, da se povrati na
položaj, koji je teškim žrtvama
izvojevala.

Položaj koalicije u današnjim
prilikama vrlo je težak i pun od-
govornosti. Možda je pogođen
momenat, da se izmijeni nesnosno
stanje u zemlji, a možda opet i
da nije. U prvom slučaju, a u
pretpostavci da se je Tomašić mo-
gao mnogo čemu naučiti, vrijeme
je sretno izabrano; u drugom slu-
čaju, koji je u većoj mogućnosti,
momenat postaje fatalan, ruši se
cijela zgrada, koja je teškom mu-
kom podignuta.

I koliko se radujemo odlasku
ko se opet plašimo
načina promjene, koja je već ina-
ugurisana, Istinski želimo, da se

naš strah što K a

Sabor dalmatinski.

Zadar, 29.1.
XXV. sjednica.“

Poslije nekidašnje muzikalne op-
strukcije, koju su priredili zastupnici
pravaške stranke, očekivalo se je da
će oni i na današnjoj sjednici jednako
nastaviti. Čak se je govorilo da će
opstruisati bacanjem bomba od assae
foetidae. To je očekivanje bilo inače
opravdano, jer jeu današnjoj sjednici
bilo jačeg povoda za opstrukciju ne-
go li na nekidašnjoj. Nekidan se op-
struisalo za to što je dnevni red do-
nosio pitanje izbora kanonika Ribi-
čića; danas pak sam je zapisnik po-
sljednje sjednice davao povoda i još
jačoj opstrukciji.

Međutim je u saboru vladala neka
blaga temperatura. Ni pravaški za-
stupnici nijesu izgledali onako rato-
borni, kao neki dan.

Iza pročitanja zapisnika nastaje
mala prepirka između predsjednika

. v. .... ..v . * . .
* Donosimo Opsirniji izvještaj ove sjednice.

i pravaških zastupnika. Prepirka, i-
nače bez ikakve važnosti.

Za tim se čita nekoliko upita, naj-
više pravaških, pa i dva upita za-
stupnika_Dr. Bakotića (jedan u po-
gledu zapljena lista ,Dubrovnika* a
jedan o tome što se općinski i politički
izbori obavljaju u Grudi mjesto u
Cavtatu).

Predsjednik pak izjavlja da je pri-
mio 100 prešnih predloga koje su
podnijeli zastupnici stranke prava.

Predsjednik izjavlja da će odrediti
da se vrhu tih predloga raspravi na-
kon iserpljenja dnevnog reda. Pra-
vaši protestvuju — ali se na kraju
prilagode.

I laćaju se tehničke opstrukcije.

Govore pri svakoj tačci dnevnoga
reda. Govore ali im se ne zna ni za
konac ni za početak. Pravi triumf
budalaštine. Pop Prodan, koji je ne-
kidan postidan zvonio ispod mantije
govori pri tački dnevnoga reda koja
se bavi željezničkim pitanjem i kaže :
da je protivan željezničkoj vezi jer
da će... u željezničkim vagonima
dolaziti Madari.... da je Hrvatska bila
jedanput više cijenjena nego danas i
to stoga što je prije opstojala voj-
nička granica koja je Austriji davala
najbolje đenerale... da je naš narod

sasvim ekonomski propao i da je za.

to on protivan da država gradi že-
ljeznice (i s razloga što će država
urediti tarife kako ona to bude htjela)
i da je bolje da to uradi jedan kon-
sorcijum domaćih ljudi.

Po tonu kako je govorio moglo se
je lako razumjeti, da on tim mislima
nije dao izraza da svojim govorom
opstruiše — no iz zlobne namisli da
reče stvari promozgane i pametne,
koje prije njega nije mogao niko d
dokuči. '

Ali pravaška opstrukcija i ako u
sebi djetinjasta i smiješna — ima i-
pak i svoju ozbiljnu stranu.

Djetinjastoj  pravaškoj opstrukciji
hrvatska većina ne samo što nije
znala da se usprotivi, nego su se
mnogi njezini članovi čak i smijanjem
pokazali da im ta opstrukcija nije
odvratna ; oni pak koji se nijesu smi-
jali nijesu znali ništa drugo da čine
nego da muče. ;

Ili je zar već osjetna postala hr-
vatskoj većini ona istina koju otvo-
reno propovijedaju pravaši, da ona, |
naime, misli samo da je većina, pa
se boji da bi glasno opiranje prava-
šima moglo da joj naškodi u onoj
koheziji koja se ja kod nje već po-
čela da raspada?

Ako je to tako, onda je budućnost
Pravaška. Pravaši su ona stranka
koja će.sutra carevati u ovoj našoj
jadnoj Dalmaciji. To će se dogoditi
onda kad današnje djetinjaste i ne-
sposobne vođe zamijeni ozbiljnim i
lukavijim ljudima, i tad će pravaši
postati moćna, jaka i skroz vladina
stranka. Ali tada će i srpska stranka
oživjeti u borbi, jer će se opet mo-
rati da bori za srpsko ime pa i za
sami opstanak srpskih ideala.

To je moral pravaške opstrukcije. j
Zadar, 31.1.
XXVI. sjednica. m

Današnja sjednica ima da pokaže +
ko je jači: pravaška manjina ili hr-
vatska većina, pravaška jednodušnost
šestorice zastupnika, ili pocijepanost
koja se pojavljuje u falangama hrvat-

ske narodne stranke.

Na dnevnom su redu proračun za
ovu godinu i ovjerovljenje izbora za-
stupnika Ribičića, najnoviji kamen
smutnje između pravaša i narodnjaka,
razlog i povod pravaške opstrukcije.

Pravaši su podnijeli stotinu upita
što na vladu što na zemaljski odbor.
Osim toga oni razvijaju opstrukeiju
odma u početku sjednice, pri| odo-
brenju zapisnika. :

Dr. Drinković pobija tačnost znpi-
snika, navodima tako djetinjastim: i
glupim — da ga ni sama namjera
opstrukcije ne može da opravda.
Dr. Dulibić nastoji da nađe suptilnih
razloga da njima također pobije vjer-
nost zapisnika. O istom predmetu
govori također i Prodan kome je kri-
vo što se u zapisniku ,obranički sud“
nazivlje ,odabraničkim“. šo.

Predsjednik se upušta u potanko
pobijanje navoda pravaša, ističući da
navodi Dra. Drinkovića vrijeđaju o-
zbiljnost sabora. — Pravaši protestuju.

Zatim se, nakon odobrenja zapi-
snika pređašnje sjednice, prelazi na

<

0 značenju Bogišićeva rada. G. 1872. bi ponovno pozvan u Var- Nikolom ! — Zakonik se od 1886. do
3 šavu, koji je poziv i opet odbio. 1888. u Parizu naštampavao.

Q. 1866. dobije Bogišić poziv, da
zauzme katedru pravne povjesti na
varšavskom univerzitetu; — taj po-
ziv odbije. G. 1868. bi imenovan škol-
skim savjetnikom i zemaljskim nad-
zornikom u Vojničkoj Krajini, gdje
je radio pri zakonskim projektima za
školsku uredbu u tim krajevima. Ta-
mo je on prikupio ogroman materi-
jal za svoje studije, a što je bilo sre-
đeno u Zbirci običaja Južnih Slavena.
Krauss u svojim Sitte und Brauch
der Sudslaven, str. 21, kaže: da je
to Bogišićevo djelo stvorilo epohu u
pravnoj literaturi i zakonodavstvu.

G. 1869. zasjede Bogišić na kate-
dru Pravne povjesti na odeškoj uni-
Verzi. Kroz ferije je pravio izlete u
kavkaske krajeve, gdje je sabirao
Važnu građu za pravnu povjest i
komparativne Pravne znanosti.

1 kad je snovao, da svoj sakuplje-
ni trud sredi i preradi za javnost,
nenadno dobije nalog, da sastavi gra-
danski Zakonik za Crnu Goru.

Ostavio je Odesu i otišao u Crnu
Goru. — Tamo je preveo skoro go-
dinu dana u proučavanju osobina cer-
nogorskog običajnog prava, pa se je
i doenije povraćao i zaustavljao. Da
upotpuni svoje studije, naučno je pro-
putovao Bosnu i Hercegovinu i Al-
baniju.

Krajem 1874. g. izabrao je Pariz
svojim središtem. Povodom rusko-tur-
skog rata, g. 1877., morao je da pre-
kine svoj rad i ode u Bugarsku, gdje
se bavio sudskom organizacijom u
okupiranoj zemlji.

G. 1878. preduzme u Parizu zapo-
četi rad na Zakoniku, i poslije triju
čitanja — treće pred samim Knezom

Ovaj kratki curriculum Bogišićeva
života vrijedi kao istorija zasnutka i
početka njegova zakonika za Crnu
Goru. ž

Dickel u već pomenutom djelu, str.
13. kaže: ,Samo je jedna tako ista-
knuta pojava, kao što je Bogišić, bila
u stanju, da sve nesavladljive pote-
škoće, koje su mu se s prva početka
ispriječile, lako savlada“. Pa kaže:
»Pri svakoj kodifikaciji nailazi se na
ogromne zaprijeke, ali za Crnogorski
Zakonik postojale su sasvim osobite
poteškoće. Imao sam sreću vidjeti
što je sam Bogišić pri tu Diekelovu
stavku olovkom zabilježio.

»Ne samo — nadodao je Bogišić
— poteškoće u samoj stvari, nego ih
je bilo mnogo radi vanjskih neprija-
tnih okolnosti, kao npr. oskudica u
pomoćnicima, pomanjkanje materijal-

nih sredstava, onda u opšte strašne
formalne i birokratske zaprijeke i t. d.“

Te je riječi Bogišić napisao samo .
za sebe i one su najiskrenije, jer su.
diktovane od njegove savjesti opet
njemu samome.

Ja večeras neću prikazati iserpnu
sliku zadaće, sto je imao naš kodifi-
kator. Prvo i prvo s toga, što ja ni-
jesam za to pozvan, a drugo što bih
tim mogao priječi već odmjereno vri-
jeme moje prigodne besjede.

Ali kad je riječ o najglavnijem
Bogišećevom djelu, slika bi bila i
suviše nepotpuna, kad se ne bih “»-
takao zadaće jednog kodifikavaa.
Sam je Bogišić objelodanio poteškoće,
koje je imao da savlada i to u bro-
širi. A propos du code civil du Mon-
tenegro, quelque mots sur les princi-
pes et la methode, adopt&s pour la co-
dification. (Prvo izdanje u Parizu
1866; drugo isto tu, g. 1888.)

(Nastaviće se).

.