Br. 10.

Dubrovnik 8. februara 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine .Surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli:
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

IloxJe HeMo OBaKO ?

3acujenaie naTMaruicKkor ca60-
pa 3aTBOpeHo je BJanapeBuM pe-
CKpunToM. Heka muraia ocrana
Cy HepnjelieHa, a neka cy oneT
pujemieHa_noBpuiHo, 6e3 norpe6ne
KOpekType. IIpaBaniu cy ca cBo-
joM GecMHCIEHOM, TOTOBO IJIyIOM
onicrpykuujoM, 3anounjeBiiu je 6e3
BEHiHX, ONpaBanujux MoTuBa u
ynoTpeGuBnim, Tako peku, yuu-
4apCKH CHCTEM, HCIIOCIIOBAJIH H H3-
BojeBau TakaB ycnjex, na je ma-
iueM _caGopy, Koju je nocauje ueuje
TOJMH€ NaHA HMAO Cpehy za Gyne
OTBOPEH, OLLY3€TA M OHAKO HE3HA-
THA MOhi Nperpecaia u pujeniaBa-
Iba IKHBOTHHX TIHTAHA 3ZeMJIBE. TO
je ycnjex, koju Gu ux, zra je Bile
CBHjeCTH KOL HaLIET HapoJA, 3a
Gyuyhe roroBo omemoryhuo. Ilo-
CIAHHIH BehHHE M OHH KOjM cy
OMJIH V34 IBHX VUHRMJIH CV — KAJ
Cy Nau u3jaBy na ocTaBibajy ca-
6op u na nehe mase CyjeoBaTu
CaGopckHM CjezuuinaMa — GapeM
Y TOJIHKO NAMETHO, y KOJIHKO Cy
CAHyBAJI4 HAPO OL H3BjeCHHX He-
NnoTpe&Hux TpolukoBa. Je Ju mak
TO 6Mo jenuuu u Hajsronuuju nyT
na ce cy36uje npaBamika cmjemocr
— To je murate, y koje, nocJiMje
CBPILIEHOT YuHA, HeheMO za 3aJa-
3HMO.

CBu nocianuuu, 6e3 Pa3JIuKe,
NPATHIH CY IpaBaliKy OncrTpyK-
uujy u3BjecHoM 36ytbeHoltuhy, u3-
FYGHBILIH BEJIHKH /IHO NnoTpe6Ke
Npuce&HocTH H YCIBeN TOFA 3an0-
CTABHBILIH H€KA IPYTA IIHTAHA, TA,
MOXEMO CIOGOJIHO KAZATH, M pa-
31ore oncrpykuuje. Ta je GogecrT,
Per6u, 3axBaTHJla .4 CPIICKE IIOCIIA-
HHKE, IIA OCTABIIH 3anaibeHH npeu
jezuoM cmMjenom nojaBoM, 3a6opa-
BHIN€ — TAKO HaM Gap Hargema
— HA Halle HyTapibe, crpanauko

TIHTAH€, KOje Hac — peku hemo
HCTHHY — BHIL HHTEpeCyje HerO
ca6opcko 3acujeame. OuekHuBaJIH
CMO OZ HALIHX NOCIAHHKA, NA he

Ce OBaj 1myT O36H/BHO NOCBETHTH:

TOME NHTAaHbYy HM za He KOJTuKO
TOJIHKO HCIYHHTH OGehate, Koje
Cy ZAM BACKOJIHKOM HAPOLY y
BpHjeMe IpBOr rnepuona oBor ca-
Gopekor 3acujenaa, ynpaBuBiuu
Ha Ib NIpOrJAC Ca cBeuaHoM u3ja-
BOM, LA y34M/bY y cBoje pyke
HHHLHjATHBY 34 KOHCOJIHNOBAIbE
NOJIHTHUKHX  NpHJIuKA Cp6a ua
IIpumopjy. To je oGehame, Kako
HAaM Ca/a H3IJEJA, OCTAJIO HEHCIIY-
Ib€HO, HIM, y HajGOJbeM cyuajy,
Ha neu3Bjecuo BpujeMe ogrotjeno.
Moxa ce y ToMe BapaMo, au
HNAK H€ BHAHMO HHIITA, LITO Gu

HAC MOF/IO O TIPOTHBHOM yBjepurn.
Kon Hac Cp6a na IIpumopjy

HMA MAHA, AJIH HMA H BpjiuHA. O-
BC IIOIIUBEJIE6E TAKOBE CY, JA CMO
noTuyHo y6jeemu o mMoryhuocru
JeNHOT  KOHCOJIHJIOBAHOT  IIOJIHTH-
UKOT 2KHBOTA. A _HiaK, KAKO CBAK
BH/H H HA TO yIIHPE IIPCTOM, ZO
Tora HuKaKO za note. Ilorpuje-
IuHJIH GHCMO, KAL GuCMO y3poke
NPHIHCHBAJU NPHPOLH HANIE HA-
UHOHAJIH€ CBHjeCTH H OHOj NCHXO-
Tolikoj Be3u_ujetokynHor uapo-
RHOF KHBOTA. HuxoB Kopen mne
nponupe TaKO 1y60KOo, za ux yorhe
He GuCMO MOrJH HCKOpeHyTH. Pe-
hu heMo oGuo, y ABuje pujeun:
CBEMyY je KPHBA HAIIA HHTEJIHTEH-
tuja.

TIpuJHuHO CMO H3/ANIHH Ca uH-
TEJHTEHLHjOM, AJIH OL TOFA HHKA-
KB€ KOPHCTH, KAZ je Gamu oma y
HAPOJIHHM IIHTAHHMA HHH epeH-
THA H ANATHUHA, a UECTO HEOTpAB-
naHo joryuacra. Pagu Ju miro Ta
uuTenureHnuja 2? HMurepecyje 7u ce
3a onhe crsapu? Muue u ce?
llaBa JIH KAKBA KHBOTA ? Mucau

4 HA HAĐOJL H NPOMHIIBA JIH HA
NONU6EJIHIIE, AKO FA OcTABH Ha
ujemuny ? — Os6uena cy osa
TIMTAHA, A IBHXOB OATOBOP Npez-

CTABIbA IIPABE y3pOKe HAIIET HE-
cpeljedor cTarba.

He ycrpyuasaMO ce KasaTu 0o-
TBOpeHo, za je crpanauka Hecpe-
beHOCT HAIIET NOJIHTHUKOT KHBO-
Ta IMIOA JOFyHCTBa, npkOCa, 3aje-
A€BHBOCTH H JIHUHHX pa3MHpHlla
Halle uarenureHuuje. Ilpocru ce
HAPOA HH 34 ILTA HHje NHTAO, HH
O ueMy Huje umMao mojma, a y Mo-
MEHTHMA KAJ Ce je M OH HIAK, H
TO (OPMAJIHO, IOjABIBHBAO, 34B0-
1Ho ce je cumoM oGaBesa u Bje-
POM IIO3HAHCTB4 OHHX JIHUHOCTH,
Koje cy Gume y MoryhHOcTH. ie-
TOBA ZOMallaja, a He crBapuuM
CXBATAIb€M HCIIPABHOCTH HJIH HE-
HCIPABHOCTH  NPHjenNopHux  rurTa-
ia, Kojux de facto uuje uu Gu-

Balo. To je ucruHa, koja ce ne
MOXe ropehiH.

C oBux pasnora naime CTpaHa-
"KO nuTae Ougo je Basna y py-
KAMA HHTEJIHTeHLIHjE, TIA CMO CIpA-
BOM pauynaju, za he ona, orpe-
CaBIIH Ce zocanamiie rjecHorpy-
NOCTH, Y3€TH CTBAP y CBOje pyke
H O36HJbHO NOPAJLHTH 34 no6po6uT
CBOra napona. Amu NAHAC, HA »KA-
JIOCT, BH/IHMO, ZA je 0j TO, TaKO
pelin, geBera Gpura; B4IHMO TO
Y Ib€HOM CIAGOM HHTEPECy 34 IO-
KPEHYTO IIHTAHE H Y MJIHTABOCTH,
— KOja nocmxe ua« uo uuzude-
PEHTHOCTH, — HAIIHX IIOCIIAHHKA,
KAO OnaGpaHux uJaHoBa HHTeJIH-
reHuiuje.

Y HEKOJIHKO CMO CKPEHYJIH ca
NOCTABJBEHOT IHTAHA. To he nam
CE ONIPOCTHTH KAJI Ce CXBATH BA-
*KHOCT, AKTJEJIHOCT HP HCTHHHTOCT
HCTAKHYTHX UHiIbEHHIA. EJreM, mo-

CIAHHIILH HH OBOTA IyTA Hujecy
Y4HHMJIH OHO, INTO CMO ON HX

C NPABOM TPAXKHJIH H OUHEKHBAJIH.
Mu GapeM He BHIHMO HukakBa
Pana, a JIOTHUHO H& MOXKEMO BH-
njeru uu ycnjexa.

Heka ce HuKo ne I6BYTH H HE
KECTH HA OBO Nap pezakad, jep
HAM Ipe OuuMa JeGnu ormura
noGpoGur, Koja je yrpoxena ca
CBHX CTpaHa. AKO rocnoja mocja-
HHH H€ MHCIE HHIITA yuHHHTH,
H TO OLIMAX, 6e3 OJLArAA, ca
HCTHHCKOM H  UBPCTOM  BOJ6OM,
HCKA CE OHJA OZPEKY IYKHOCTH,
KOjy Cy CaMH ceGu nmaMeruyuu.
Moxa he ce raza KO zpyru nahu,

na, nmoumajylim_ upykuuje ce6u

HAMETHYTE IYKHOCTH, yuUHHH OHO
IuTO jom uuje yuureHo.

OBo cafopeko sacujename je
NOBpineHo. Ca6op je sarBopen.
IIpaBanukH CY NOCIaHHIIH OHEMO-
ryhWwu pan ca6opa; Hamu mak
nocraHuu4 1o caza uujecy HCIIy-
HHH OGehame, npemna je TO oz
IbHX_CBAK  OUEKMBAO  IPHJIHKOM
OBOT 3acujenama. Kan he ce ca-
Cop Omer OTBOpHTH, XOhe JIH TAJA
CuTu omeMoryheHo HeroBo njeno-

Bdlbe M XOfhi€ JIH HAIIH NOCJIAaHHLIH |

TeKATH. IpyTO 3acujenaie, ma za
ce cjere cBojera oGehawa, — TO
Cy NuTawa Ha Koja uuje moryhe
OATOBOpHTH. Hamu  nocnanunu
MOTY HNAK HCKYIIHTH 341aHY pH-
jeu; jom je ua BpujeMe. > Am.

Ocijepljenje kninskog školskog
| Kotara od šibenskoga.

C. k. pokrajinskom šk. vijeću,
Saborskini klubovima,
Dr. Machiedu i dr. Mitroviću,
poslanicima na dalmatiskom Saboru
u Zadru. .

Na sastanku, održanom 16 o. Mijo

ova je uprava jednodušno zaključila,
da podao. > me 0 sna
obrazloženu predstavku o ocijepljenju
kninskog školskog kotara od šiben-

O značenju Bogišićeva rada.

(4)

Poteškoće gu :

Prvo: One, koje proizlaze iz prili-
ka i odnosa u zemlji; Drugo: Koje
potječu iz temeljnih načela i sistema,
za koje se kodifikator našao prisiljen,
da ih za svoje djelo poprimi.

U pr spadaju:

1. Pomanjkanje pisanih pravnih iz-
vora

2, Velik broj osobitih pravnih obi-
čaja.

Da se poteškoće savladaju, trebalo
je tu — da tako rečem — alpinsku
zemlju u svim pravcima i smjerovi-
ma proputovati; na mjestu temeljito
poRiđaeaki, sakupiti material, i to
. * adiaš pa
maii 2000 pitanja po metodi li-

3. Oskudica tehničkih izraza.

4 Skoro potpuna oskudica školova-
nih jurista i pomanjkanje sredstava

u < što je bez sumnje jedna od
najvećih zaprijeka,

Zadaća doduše teška! Kodifikatoru
je falio-svaki uzor za jedno takvo
preduzeće! Falila mu je svaka po-
moć! U jezničnim poteškoćama bio
je sasvim sam!

Crnogorci mu nijesu mogli pomoći,
jer im je trebalo potrebno školovanje;
školovani pravnici iz inostranstva
nijesu mu mogli također pomoći, jer
nijesu bili filolozi, a filolozi opet ni-
jesu mogli, jer nijesu bili pravnici !

Bogišić je polazio sa stajališta, da
za Crnogorski Zakonik ne smije biti
ugledom ni austrijski, ni njemački,
ni Napoleonov; nijednome od tijeh,
držao je, da se ne smije priključiti.
Htio je da izbjegne svaki dualizam,
svaki prijelom ; tražio je harmoniju
ernogorskih pravno-običajnih eleme-
nata sa samim zakonikom. Htio je
da spoji teoriju sa praksom. Odlučnu
je važnost poklanjao na pravnu svi-
Jest naroda, za koji se zakonik ga-
sastavlja,

Mislio je: Neispravno je strano
Pravo pretpostaviti narodno-običaj-
nom! A ta polazna tačka je od oso-
bita značenja za Crnu Goru!

Jer — otkud i kako bi mogli ne-
školovani suci u zemlji inače i razu-
mjeti zakonik i znati ga primjeniti ?

Što bi se dogodilo?! —

Običaji bi zakon poništili, nastale
bi zablude, pravno stanje zemlje mje-
šte da se poboljša, pogoršalo bi se.

U druge poteškoće spadaju dvije
vrste :

1. U svakoj zemlji kodifikator je
dužan, da prema različnim oblicima
života, koji potječu iz istoričkih, vjer-
skih, kulturnih, društvenih, gospo-
darskih elemenata, potražuje i razli-
čne svrhe,

2. da isti taj relativitet mora po-
stojati i u pogledu sredstava, koji
imaju da vode k cilju.

Bogišić, pošto nije imao uzora, u
koje da se ugleda, morao je da čini
naročite, teške prethodne studije.

Sve je savladao i djelo svoje okitio
je sjajnim uspjehom |!

Bogišićev zakonik bio
u naročitu manifestu Knjaza Nikole.
Navešćemo otale jednu stavku.

Istakavši dotadanje pravne prilike
u zemlji i pokazavši potrebu Novog
Zakonika, Knjaz veli:

»Tako izvanredno teško i zamašno
preduzeće bilo je moguće izvršiti, sa-
mo zato što je Kruna Rusije... iz-
volila preuzetni za ovaj cilj nuždne

znatne troškove. S druge strane, Na- _

ma je za rukom pošlo, te nagjosmo
ovome ogromnu i u mnogome obziru
vrlo mučnu preduzeću, čovjeka i u-
mom, i naukom, i inergijom, i oda-
nosšću potpuno dorasla, u osobi redo-
vnog profesora Odeskog Univerziteta,
pravoga državnog savjetnika, g. Dra,

Valtazara Bogišića, sina susjedne nam
dične dubrovačke oblasti . . , .“ itd.

Zakonik je bio preveden na pet je-
zika: francuski, španjolski, talijanski,
njemački i ruski,

je objavljen

kk