Br. 10. Dubrovnik 8. februara 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine .Surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli: čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. IloxJe HeMo OBaKO ? 3acujenaie naTMaruicKkor ca60- pa 3aTBOpeHo je BJanapeBuM pe- CKpunToM. Heka muraia ocrana Cy HepnjelieHa, a neka cy oneT pujemieHa_noBpuiHo, 6e3 norpe6ne KOpekType. IIpaBaniu cy ca cBo- joM GecMHCIEHOM, TOTOBO IJIyIOM onicrpykuujoM, 3anounjeBiiu je 6e3 BEHiHX, ONpaBanujux MoTuBa u ynoTpeGuBnim, Tako peku, yuu- 4apCKH CHCTEM, HCIIOCIIOBAJIH H H3- BojeBau TakaB ycnjex, na je ma- iueM _caGopy, Koju je nocauje ueuje TOJMH€ NaHA HMAO Cpehy za Gyne OTBOPEH, OLLY3€TA M OHAKO HE3HA- THA MOhi Nperpecaia u pujeniaBa- Iba IKHBOTHHX TIHTAHA 3ZeMJIBE. TO je ycnjex, koju Gu ux, zra je Bile CBHjeCTH KOL HaLIET HapoJA, 3a Gyuyhe roroBo omemoryhuo. Ilo- CIAHHIH BehHHE M OHH KOjM cy OMJIH V34 IBHX VUHRMJIH CV — KAJ Cy Nau u3jaBy na ocTaBibajy ca- 6op u na nehe mase CyjeoBaTu CaGopckHM CjezuuinaMa — GapeM Y TOJIHKO NAMETHO, y KOJIHKO Cy CAHyBAJI4 HAPO OL H3BjeCHHX He- NnoTpe&Hux TpolukoBa. Je Ju mak TO 6Mo jenuuu u Hajsronuuju nyT na ce cy36uje npaBamika cmjemocr — To je murate, y koje, nocJiMje CBPILIEHOT YuHA, HeheMO za 3aJa- 3HMO. CBu nocianuuu, 6e3 Pa3JIuKe, NPATHIH CY IpaBaliKy OncrTpyK- uujy u3BjecHoM 36ytbeHoltuhy, u3- FYGHBILIH BEJIHKH /IHO NnoTpe6Ke Npuce&HocTH H YCIBeN TOFA 3an0- CTABHBILIH H€KA IPYTA IIHTAHA, TA, MOXEMO CIOGOJIHO KAZATH, M pa- 31ore oncrpykuuje. Ta je GogecrT, Per6u, 3axBaTHJla .4 CPIICKE IIOCIIA- HHKE, IIA OCTABIIH 3anaibeHH npeu jezuoM cmMjenom nojaBoM, 3a6opa- BHIN€ — TAKO HaM Gap Hargema — HA Halle HyTapibe, crpanauko TIHTAH€, KOje Hac — peku hemo HCTHHY — BHIL HHTEpeCyje HerO ca6opcko 3acujeame. OuekHuBaJIH CMO OZ HALIHX NOCIAHHKA, NA he Ce OBaj 1myT O36H/BHO NOCBETHTH: TOME NHTAaHbYy HM za He KOJTuKO TOJIHKO HCIYHHTH OGehate, Koje Cy ZAM BACKOJIHKOM HAPOLY y BpHjeMe IpBOr rnepuona oBor ca- Gopekor 3acujenaa, ynpaBuBiuu Ha Ib NIpOrJAC Ca cBeuaHoM u3ja- BOM, LA y34M/bY y cBoje pyke HHHLHjATHBY 34 KOHCOJIHNOBAIbE NOJIHTHUKHX NpHJIuKA Cp6a ua IIpumopjy. To je oGehame, Kako HAaM Ca/a H3IJEJA, OCTAJIO HEHCIIY- Ib€HO, HIM, y HajGOJbeM cyuajy, Ha neu3Bjecuo BpujeMe ogrotjeno. Moxa ce y ToMe BapaMo, au HNAK H€ BHAHMO HHIITA, LITO Gu HAC MOF/IO O TIPOTHBHOM yBjepurn. Kon Hac Cp6a na IIpumopjy HMA MAHA, AJIH HMA H BpjiuHA. O- BC IIOIIUBEJIE6E TAKOBE CY, JA CMO noTuyHo y6jeemu o mMoryhuocru JeNHOT KOHCOJIHJIOBAHOT IIOJIHTH- UKOT 2KHBOTA. A _HiaK, KAKO CBAK BH/H H HA TO yIIHPE IIPCTOM, ZO Tora HuKaKO za note. Ilorpuje- IuHJIH GHCMO, KAL GuCMO y3poke NPHIHCHBAJU NPHPOLH HANIE HA- UHOHAJIH€ CBHjeCTH H OHOj NCHXO- Tolikoj Be3u_ujetokynHor uapo- RHOF KHBOTA. HuxoB Kopen mne nponupe TaKO 1y60KOo, za ux yorhe He GuCMO MOrJH HCKOpeHyTH. Pe- hu heMo oGuo, y ABuje pujeun: CBEMyY je KPHBA HAIIA HHTEJIHTEH- tuja. TIpuJHuHO CMO H3/ANIHH Ca uH- TEJHTEHLHjOM, AJIH OL TOFA HHKA- KB€ KOPHCTH, KAZ je Gamu oma y HAPOJIHHM IIHTAHHMA HHH epeH- THA H ANATHUHA, a UECTO HEOTpAB- naHo joryuacra. Pagu Ju miro Ta uuTenureHnuja 2? HMurepecyje 7u ce 3a onhe crsapu? Muue u ce? llaBa JIH KAKBA KHBOTA ? Mucau 4 HA HAĐOJL H NPOMHIIBA JIH HA NONU6EJIHIIE, AKO FA OcTABH Ha ujemuny ? — Os6uena cy osa TIMTAHA, A IBHXOB OATOBOP Npez- CTABIbA IIPABE y3pOKe HAIIET HE- cpeljedor cTarba. He ycrpyuasaMO ce KasaTu 0o- TBOpeHo, za je crpanauka Hecpe- beHOCT HAIIET NOJIHTHUKOT KHBO- Ta IMIOA JOFyHCTBa, npkOCa, 3aje- A€BHBOCTH H JIHUHHX pa3MHpHlla Halle uarenureHuuje. Ilpocru ce HAPOA HH 34 ILTA HHje NHTAO, HH O ueMy Huje umMao mojma, a y Mo- MEHTHMA KAJ Ce je M OH HIAK, H TO (OPMAJIHO, IOjABIBHBAO, 34B0- 1Ho ce je cumoM oGaBesa u Bje- POM IIO3HAHCTB4 OHHX JIHUHOCTH, Koje cy Gume y MoryhHOcTH. ie- TOBA ZOMallaja, a He crBapuuM CXBATAIb€M HCIIPABHOCTH HJIH HE- HCIPABHOCTH NPHjenNopHux rurTa- ia, Kojux de facto uuje uu Gu- Balo. To je ucruHa, koja ce ne MOXe ropehiH. C oBux pasnora naime CTpaHa- "KO nuTae Ougo je Basna y py- KAMA HHTEJIHTeHLIHjE, TIA CMO CIpA- BOM pauynaju, za he ona, orpe- CaBIIH Ce zocanamiie rjecHorpy- NOCTH, Y3€TH CTBAP y CBOje pyke H O36HJbHO NOPAJLHTH 34 no6po6uT CBOra napona. Amu NAHAC, HA »KA- JIOCT, BH/IHMO, ZA je 0j TO, TaKO pelin, geBera Gpura; B4IHMO TO Y Ib€HOM CIAGOM HHTEPECy 34 IO- KPEHYTO IIHTAHE H Y MJIHTABOCTH, — KOja nocmxe ua« uo uuzude- PEHTHOCTH, — HAIIHX IIOCIIAHHKA, KAO OnaGpaHux uJaHoBa HHTeJIH- reHuiuje. Y HEKOJIHKO CMO CKPEHYJIH ca NOCTABJBEHOT IHTAHA. To he nam CE ONIPOCTHTH KAJI Ce CXBATH BA- *KHOCT, AKTJEJIHOCT HP HCTHHHTOCT HCTAKHYTHX UHiIbEHHIA. EJreM, mo- CIAHHIILH HH OBOTA IyTA Hujecy Y4HHMJIH OHO, INTO CMO ON HX C NPABOM TPAXKHJIH H OUHEKHBAJIH. Mu GapeM He BHIHMO HukakBa Pana, a JIOTHUHO H& MOXKEMO BH- njeru uu ycnjexa. Heka ce HuKo ne I6BYTH H HE KECTH HA OBO Nap pezakad, jep HAM Ipe OuuMa JeGnu ormura noGpoGur, Koja je yrpoxena ca CBHX CTpaHa. AKO rocnoja mocja- HHH H€ MHCIE HHIITA yuHHHTH, H TO OLIMAX, 6e3 OJLArAA, ca HCTHHCKOM H UBPCTOM BOJ6OM, HCKA CE OHJA OZPEKY IYKHOCTH, KOjy Cy CaMH ceGu nmaMeruyuu. Moxa he ce raza KO zpyru nahu, na, nmoumajylim_ upykuuje ce6u HAMETHYTE IYKHOCTH, yuUHHH OHO IuTO jom uuje yuureHo. OBo cafopeko sacujename je NOBpineHo. Ca6op je sarBopen. IIpaBanukH CY NOCIaHHIIH OHEMO- ryhWwu pan ca6opa; Hamu mak nocraHuu4 1o caza uujecy HCIIy- HHH OGehame, npemna je TO oz IbHX_CBAK OUEKMBAO IPHJIHKOM OBOT 3acujenama. Kan he ce ca- Cop Omer OTBOpHTH, XOhe JIH TAJA CuTu omeMoryheHo HeroBo njeno- Bdlbe M XOfhi€ JIH HAIIH NOCJIAaHHLIH | TeKATH. IpyTO 3acujenaie, ma za ce cjere cBojera oGehawa, — TO Cy NuTawa Ha Koja uuje moryhe OATOBOpHTH. Hamu nocnanunu MOTY HNAK HCKYIIHTH 341aHY pH- jeu; jom je ua BpujeMe. > Am. Ocijepljenje kninskog školskog | Kotara od šibenskoga. C. k. pokrajinskom šk. vijeću, Saborskini klubovima, Dr. Machiedu i dr. Mitroviću, poslanicima na dalmatiskom Saboru u Zadru. . Na sastanku, održanom 16 o. Mijo ova je uprava jednodušno zaključila, da podao. > me 0 sna obrazloženu predstavku o ocijepljenju kninskog školskog kotara od šiben- O značenju Bogišićeva rada. (4) Poteškoće gu : Prvo: One, koje proizlaze iz prili- ka i odnosa u zemlji; Drugo: Koje potječu iz temeljnih načela i sistema, za koje se kodifikator našao prisiljen, da ih za svoje djelo poprimi. U pr spadaju: 1. Pomanjkanje pisanih pravnih iz- vora 2, Velik broj osobitih pravnih obi- čaja. Da se poteškoće savladaju, trebalo je tu — da tako rečem — alpinsku zemlju u svim pravcima i smjerovi- ma proputovati; na mjestu temeljito poRiđaeaki, sakupiti material, i to . * adiaš pa maii 2000 pitanja po metodi li- 3. Oskudica tehničkih izraza. 4 Skoro potpuna oskudica školova- nih jurista i pomanjkanje sredstava u < što je bez sumnje jedna od najvećih zaprijeka, Zadaća doduše teška! Kodifikatoru je falio-svaki uzor za jedno takvo preduzeće! Falila mu je svaka po- moć! U jezničnim poteškoćama bio je sasvim sam! Crnogorci mu nijesu mogli pomoći, jer im je trebalo potrebno školovanje; školovani pravnici iz inostranstva nijesu mu mogli također pomoći, jer nijesu bili filolozi, a filolozi opet ni- jesu mogli, jer nijesu bili pravnici ! Bogišić je polazio sa stajališta, da za Crnogorski Zakonik ne smije biti ugledom ni austrijski, ni njemački, ni Napoleonov; nijednome od tijeh, držao je, da se ne smije priključiti. Htio je da izbjegne svaki dualizam, svaki prijelom ; tražio je harmoniju ernogorskih pravno-običajnih eleme- nata sa samim zakonikom. Htio je da spoji teoriju sa praksom. Odlučnu je važnost poklanjao na pravnu svi- Jest naroda, za koji se zakonik ga- sastavlja, Mislio je: Neispravno je strano Pravo pretpostaviti narodno-običaj- nom! A ta polazna tačka je od oso- bita značenja za Crnu Goru! Jer — otkud i kako bi mogli ne- školovani suci u zemlji inače i razu- mjeti zakonik i znati ga primjeniti ? Što bi se dogodilo?! — Običaji bi zakon poništili, nastale bi zablude, pravno stanje zemlje mje- šte da se poboljša, pogoršalo bi se. U druge poteškoće spadaju dvije vrste : 1. U svakoj zemlji kodifikator je dužan, da prema različnim oblicima života, koji potječu iz istoričkih, vjer- skih, kulturnih, društvenih, gospo- darskih elemenata, potražuje i razli- čne svrhe, 2. da isti taj relativitet mora po- stojati i u pogledu sredstava, koji imaju da vode k cilju. Bogišić, pošto nije imao uzora, u koje da se ugleda, morao je da čini naročite, teške prethodne studije. Sve je savladao i djelo svoje okitio je sjajnim uspjehom |! Bogišićev zakonik bio u naročitu manifestu Knjaza Nikole. Navešćemo otale jednu stavku. Istakavši dotadanje pravne prilike u zemlji i pokazavši potrebu Novog Zakonika, Knjaz veli: »Tako izvanredno teško i zamašno preduzeće bilo je moguće izvršiti, sa- mo zato što je Kruna Rusije... iz- volila preuzetni za ovaj cilj nuždne znatne troškove. S druge strane, Na- _ ma je za rukom pošlo, te nagjosmo ovome ogromnu i u mnogome obziru vrlo mučnu preduzeću, čovjeka i u- mom, i naukom, i inergijom, i oda- nosšću potpuno dorasla, u osobi redo- vnog profesora Odeskog Univerziteta, pravoga državnog savjetnika, g. Dra, Valtazara Bogišića, sina susjedne nam dične dubrovačke oblasti . . , .“ itd. Zakonik je bio preveden na pet je- zika: francuski, španjolski, talijanski, njemački i ruski, je objavljen kk