sedi

Br. 11.

Dubrovnik 1i. febriara 1919.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru

K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.

Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se.

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvalb plaća se od petitnog

:
reika 20 para. k
ž
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni ureduik Nikola L. Brkić.

Zar i dalje neodregjenost ? !

U pošljednjem broju donijeli smo
uvodni članak o poslaničkoj akciji
za sređivanje političkih prilika ili
bolje neprilika Srba na Primorju.
Članak je potekao od osobe, koja
dobro poznaje cio naš politički
život, a sadržava gorku istinu, koju
je uzaman pobijati.

Nekoliko puta istakli smo svoje
mišljenje, da je svemu zlu kriv naš
opći nemar, koji je ušao već u
priču. Kud god se krenemo, svuda
čujemo stereotipne prigovore, da
ovome našem nezavidnom zastoju
treba tražiti uzroke u nemaru i
apatiji, koji zavladaše našim dru-
štvom. I to svak priznaje; niko to
ne niječe. Ali se ipak malo ko
miče, da potraži i otkloni uzroke
toga nemara i te apatije.

Nije vajde kukati; ne pomažu
prazni prigovori. Ubjeđeni smo, da
ovako dalje ne ide; znamo, da bi
se sa više mara, agilnosti, umje-
šnosti i volje dalo mnogo učiniti
i mnogo štošta popraviti, a ipak
se ne mičemo, ne radimo, ne po-
pravljamo. Svak prigovara, svak
kritikuje, a niko ništa ne radi, niko
ne će da pokuša otvoriti put, koji
bi s većim uspjehom doveo k cilju.
Eto, naši su poslanici bili pokušali.
Led su probili sa proglasom; koji
su upravili narodu. Taj njihov ko-
rak svak je odobravao i radosno
pozdravio, očekujući od toga si-
gurni preokret na bolje.

Na žalost, do sada je ostalo sve
na proglasu. Kao po nekom san-
kcionisanom zakonu sve je bilo
ograničeno na taj proglas i sve je
išlo svojim starim pravcem. Od
toga proglasa prošlo je dosta vre-
mena, a cio rad pokazao je jedan

jedini resultat: da smo ostali na
istome, ne pomakavši se ni za
dlaku naprijed. A zašto je sve to
tako? — Zato, što nam fali volje,
što nemamo energije, što smo bez
smisla za rad, što oskudijevamo
pravim, istinskim i ozbiljnim pa-
triotizmom.

Prazne riječi ne vrijede. One su
nam češće dolazile kao obmana,
kao sumnjive zakrpe otkrite i
porušene zgrade. A ipak mi smo
riječima naših poslanika vjerovali
i držali smo, da će jednom kre-
nuti na bolje. Istina, njihovim ri-
ječima vjerujemo i sada, jer ni sada
nemamo razloga u njih sumnjati.
Što su obećali, oni će, uvjereni
smo, i učiniti. Ali kada? Vrijeme

nijesu odmjerili. A u tome leži sva.

neodređenost podmire duga, koji
su sa obećanjem na se primili; u
tome je sva fatalnost bezgranično-
sti vremena. Držali smo, da će to
biti čim prije, odmah, bez odlaga-
nja, ali sada vidimo da stvar sa-
svim drukčije stoji.
Od jedne periode saborskog za-
sijedanja, kad su poslanici, našavši
se na okupu < silom svog poslani-
čkog položaja, upravili na narod
proglas, prošlo je dosta vremena,
a da ništa nijesu stvorili, niti išta
uradili. Čekali su nastavak zasije-
danja. Došlo je i to vrijeme; do-
šlo — pa i prošlo, bez uspjeha i bez
koristi. Mi barem o tome ništa ne
znamo. Držimo da i narodu nije
ništa poznato, a narod bi trebao
da zna, jer mora da zna i jer nje-
mu treba davati računa o poslo-
vima, koji se, tako reći, u ime
njegovo i na njegov račun vrše.
I ovo, kao i sve drugo, treba
pripisati nekoj vrsti nemara, oskudi-
ci energije i pomanjkanju pravilnog

shvatanja općeg, stvarnog i ispra-
vnog rada. Stoga smo onaj čla-
nak i uvrstili bez ikakve ograde.
On je sadržavao gorku istinu, ali
vazda istinu. Znamo da će i ovo
biti dosta oporo, ali šta ćemo, kad,
na žalost, slađe ne možemo i ne
umijemo. Stojimo pod utjecajem

razočaranih osjećaja, koji nam di- .

ktuju samo ono, što je, po našem
mišljenju, ispravno i patriotski.

Naše je sada mišljenje, da bi
poslanici trebali da izvijeste narod
o onome, što su učinili i što mi-
sle učiniti. Ne tražimo time da se
pred javnošću pravdaju, premda
ni to ne bi bilo neprirodno i ne-
opravdano, već da konstatiraju či-
njenice i odmjere vrijeme za izvr-
šenje svojih obećanja. Svako odu-
govlačenje predstavlja nesumnjive
gubitke, a bez toga se može da
bude, jer se odugovlačenje može
da uništi ili barem skrati.

Opći interesi imperativno nala-
žu, da se svak pokaže dostojan

patriotizma, kojim se  razmeće.
inače. oca . bolje da znamo na
čemu. smo !

nn mno monaco

Mpn6nuwee AyeTpuje, Pyenje u Hranuje.

Kao iwuro je nosnaro u3 bBeua je
NpBOo Jaucupada Bujecr, za crojuMo
npen npuGsunxeweM Aycrpuje u Pycu-
je, caMO IurO Huje orpeljeno y uemMy
Gu ce cacrojamo TO npu6JmKeie.

Ilosnaro je ma cy 360r aHnekcuje
Bocne u XepueroBuHe ongaocu u3mMetjy
Aycrpuje u Pycuje NmocTaJIH 34TETHYTH,
Ia uaK Cy H JIHUHH OJHOCH M3MEFy
Epeuraja u M3BOJBCKOTA  NOKBApeHH.
Pycku je MHHHCTAp OIITPO OCYIHO IP-
XKate EpeHTaJ10BO rnpeMa #eMy. /[aHac,
akO je Bjeposaru uuopmanujama je-
lHor Geukor JucTa, HM3BOJBCKH je CaM
npely3eo uuuuujaTuBy 34 npnu6Juxe-
ibe. [la gu je To BjepojaTHo ?

Hama TO He usrneja. H3BOJBCKH jou
yBujek upxu na Epenra uje Guo y
npaBy, uapouuTo 360r nauHua Ha koju
je anekcuja npoksmaMoBana. Hepa3y-
M/bHBO je NAKJIE H CA IICHXOJIOLIKE H
Ca NOJIKTHUKE CTpAHE, KAKO je MOFAO.
PyCKH MuHHCTAp zaTH uHHLHjATKBY 34
npuGnuwxaBawe. AJIH Na OCTABHMO Ha
CTpaHy IIHTAH€ O JIHUHHM OJIHOCHMA
OBA JIBA NOJIHTHUKA uOBjeKA MH 34/p-
*KHMO Ce HA muTawy uucTO oGjek-
THBHOM.

Y Hranuju ce MOX€ IIOCMATPATH Ca-
MO ca cumnarujoM cnopa3yM, uuju je
UH/b OlpxaBaie status quo Ha ban-
KaHy HA NpBOM MjeCTy, a 34THM y CBa-
KOM C/yuajy, HAPABHO, HM IIOILTOBAE
HAIIHOHAJIHE CAaMOCTAJIHOCTH HA HcTOKYy.
Ca Tora rgejiiuiTa nogaseiu u noj
THM YCIOBHMA, CNOpa3YM OBHX ABHjy
Cula umMao 6u BemuKke BpujeiHocTu,
jep 6u TuMe 6op6a 3a npeBjacr Ha
BankaHy Guja yGnaxema u umro Gu
HCKJbYueHA GHJIA MOTyHHOCT 34 €BeH-
TyajiHH paT u3Mely eBporicKux cuga,
uuju ce uurepecu yKpiuraBajy ua H-
CTOKY.

MetyTuM BujecT 0 npu6Juxei»y ay-
CTPO-pycKOM rnyiuTeHa je y Geuke Jiu-
CTOB€ y TEHJEeHLHO3HOj DOpMH Yy KO-
JIHKO Ce Tuue Hrajnje.

Jlucr Koju je Kouuo oBy BujecrT, ro-
BOpH y CTBapH O TpojHOM CIOpa3yMy
uamehy Aycrpuje, Pycuje u Typcke.
Hranuja ce Ty uak u _H€! cnomMuie.
OuurjejiHo zake, Geuku JIH€T HemMa
TauHuor nojMa O CBHM TeLIKOhama Gaj1-
KaHcKOr npoGjemMa, jep umaue He 6u
MOT40 FOBOpHTH O cnopa3ymy usmetjy
Aycrpuje u Pycuje, y kome 6u Hra-
Juja Guja naMićpHo GaueHa y crpaHy.
Hueopmanuje TOT JIHCTA HHCY MOTJE
norehiu HJiIu GuTH HHCIIHpHCAHE OJL MjE-
POJABH€  IIOJIHTHUKE  JIHUHOCTH Galli
36or Hauuua Ha Koju je Guma nyGJu-
KOBaHA OBA BHjecrT.

CamMo y jezuom cryuajy Morao 6u
ce nojMuTH  CNOpa3yM aycrpo-pycku
6e3 ucroBpeMeHor yueiuha Hrasuje, a
TO je Kag Gu ce IpeTnocraBHso, a
UMJB TOM CNOPA3yMy ABHjy CMA HE
6u 6uo orpxare status quo Ha 6az-
KaHy, HHTH INOIITOB4H€ CaMOCTA/IHO-

O značenju Bogišićeva rada.
(Svršetak).
Kao kod svih umova, tako je i
Bogišićevo značenje u tome, da se on
nije ograničio na jedno polje umnoga
rada. Kao učenik Savignjijev, Grim-
mov i Vukov, on se nije zadovoljio,
da ostane na polju slavenske istorije,
na kome se najprije pojavio; ali se
isto tako nije slijepo vezao ni za pra-
vo, kome se u glavnom odao, i u
čiju je knjigu za vječita vremena za-
pisao svoje svijetlo ime. I njegovi
pravni radovi bili su gotovo svi na-
mijenjeni životu našega naroda.
Bogišić se nije bavio teorijama zbog
njih samih, one nijesu bile svrha nje-
govim radnjama i njegovu trudu, nego
samo sredstvo za ono čemu one u
životu naroda imaju da služe. Tako
ga karakteriše prijatelj mu Vesnić.
U svome radu nije išao ni tragom
Nijemaca ni Francuza ni Engleza.
Slaven Bogišić, išao je putem slaven-
skim i svojim; nije podražavao Za-

padu, jer je htio da nešto stvori. I
stvorio je! Vesnićevo karakterisanje
sadrži i jedno vrlo lijepo ispoređenje.

Za obilježavanje puta i načina u
radu, njemački naučenjak npr. kad
ima da se izuči slon ili tigar, otići će
u kakvu bogatu stručnu biblioteku,
u njoj će se zatvoriti i neće iz nje
izići, dokle ne pročita sve što je o
slonu ili o tigru napisano od najsta-
rijih vremena pa do toga trenutka.
Francuz radi drukčije. On će potra-
žiti prvi životinjak, posmatraće svoj
predmet u raznim mijenama u njemu
nekoliko dana, i onda će sjesti da
sim o njemu piše. A Znglez npr., on
će se lijepo spraviti i naoružati, i o-
tići će pravo u Afriku, da slona, ti-
gra, itd. posmatra na vrelu njegovog
života.

Slavenski naučemjak, — a Bogišić
je u ovom pogledu pravi predstavnik
i ugled! — moraće u svome radu
spojiti sva ova tri pravca, odnosno
načina; on će najprije proučiti naj-
važnije osobine stvari, koja ga zani-

ma, iz dobrih knjiga, zatim će se —
uzmimo isti primjer od slona ili ti-
gra! — upoznati bliže s njime u ži-
votinjaku, vrtu ili muzeju, pa će onda
otići da ga posmatra u sredini, u
kojoj ono razvija sve svoje životne
snage, i tek onda sjesti, da sam o
njemu piše. (Doduše ovu metodu mo-
gli bi prije nazvati specialno ruskom,
nego li opšte slavenskom, jer je Rus
po prirodi sklon, da bude dubok mi-
slilae).

I doista Bogišić, pošto se potpuno
naoružao teorijskom stručnom  spre-
mom; pošto je pribiranjem pravnih
običaja ušao u dušu narodnu i u duh
prava Južnih slavena, otišao je u Crnu
Goru, da na mjestu posmatra pravni
život, — i onda je sjeo da piše.

Tu je eto sva originalnost njego-
voga djela, a u toj originalnosti je
uzrok, te je ono u brzo prevedeno u
jezike gotovo svih velikih kulturnih
naroda, te je stručna literatura mo-
rala pokloniti mu veliku i ozbiljnu
pažnju i priznanje.

Jedan naš naučenjak, profesor na
bečkom univerzitetu, poklanjajući Bo-
gišiću jedno svoje djelo, ispisao je
ovu posvetu: ,Gosparu Baldu Bogi-
šiću, živomu dokazu, da Dubrovačka
slava nije još propala“. f

Potresnut sam zadovoljstvom, da
mogu ovim prostim, ali velikim rije-
čima, punim lijepe istine, da završim
večerašnju svoju prigodnu besjedu.
Milo je meni, a biće Vama ijoš mlije.

Gospogje i Gospodo !

U kratkim potezima, i ako nepo-
tpuno, prikazao sam vam večeras ži-
vot i rad našega Bogišića.

Priznajem uz to, da su moje sile
nemoćne, da se sjajnije i veličanstve-
nije večeras poklonim Geniju ovog
malog Cavtata, ali me veseli, da Mu
se klanjam skupa s Vama, pa će lju-
bav i prava saglasna osjećanja do-
stojno uokviriti tu neznatnu sliku.

A moja ljubav prema Bogišićevu
i Vašemu Cavtatu biće naknada Va-
šoj strpljivosti i blagodarnost Vašoj
pozornosti.