sedi Br. 11. Dubrovnik 1i. febriara 1919. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvalb plaća se od petitnog : reika 20 para. k ž Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni ureduik Nikola L. Brkić. Zar i dalje neodregjenost ? ! U pošljednjem broju donijeli smo uvodni članak o poslaničkoj akciji za sređivanje političkih prilika ili bolje neprilika Srba na Primorju. Članak je potekao od osobe, koja dobro poznaje cio naš politički život, a sadržava gorku istinu, koju je uzaman pobijati. Nekoliko puta istakli smo svoje mišljenje, da je svemu zlu kriv naš opći nemar, koji je ušao već u priču. Kud god se krenemo, svuda čujemo stereotipne prigovore, da ovome našem nezavidnom zastoju treba tražiti uzroke u nemaru i apatiji, koji zavladaše našim dru- štvom. I to svak priznaje; niko to ne niječe. Ali se ipak malo ko miče, da potraži i otkloni uzroke toga nemara i te apatije. Nije vajde kukati; ne pomažu prazni prigovori. Ubjeđeni smo, da ovako dalje ne ide; znamo, da bi se sa više mara, agilnosti, umje- šnosti i volje dalo mnogo učiniti i mnogo štošta popraviti, a ipak se ne mičemo, ne radimo, ne po- pravljamo. Svak prigovara, svak kritikuje, a niko ništa ne radi, niko ne će da pokuša otvoriti put, koji bi s većim uspjehom doveo k cilju. Eto, naši su poslanici bili pokušali. Led su probili sa proglasom; koji su upravili narodu. Taj njihov ko- rak svak je odobravao i radosno pozdravio, očekujući od toga si- gurni preokret na bolje. Na žalost, do sada je ostalo sve na proglasu. Kao po nekom san- kcionisanom zakonu sve je bilo ograničeno na taj proglas i sve je išlo svojim starim pravcem. Od toga proglasa prošlo je dosta vre- mena, a cio rad pokazao je jedan jedini resultat: da smo ostali na istome, ne pomakavši se ni za dlaku naprijed. A zašto je sve to tako? — Zato, što nam fali volje, što nemamo energije, što smo bez smisla za rad, što oskudijevamo pravim, istinskim i ozbiljnim pa- triotizmom. Prazne riječi ne vrijede. One su nam češće dolazile kao obmana, kao sumnjive zakrpe otkrite i porušene zgrade. A ipak mi smo riječima naših poslanika vjerovali i držali smo, da će jednom kre- nuti na bolje. Istina, njihovim ri- ječima vjerujemo i sada, jer ni sada nemamo razloga u njih sumnjati. Što su obećali, oni će, uvjereni smo, i učiniti. Ali kada? Vrijeme nijesu odmjerili. A u tome leži sva. neodređenost podmire duga, koji su sa obećanjem na se primili; u tome je sva fatalnost bezgranično- sti vremena. Držali smo, da će to biti čim prije, odmah, bez odlaga- nja, ali sada vidimo da stvar sa- svim drukčije stoji. Od jedne periode saborskog za- sijedanja, kad su poslanici, našavši se na okupu < silom svog poslani- čkog položaja, upravili na narod proglas, prošlo je dosta vremena, a da ništa nijesu stvorili, niti išta uradili. Čekali su nastavak zasije- danja. Došlo je i to vrijeme; do- šlo — pa i prošlo, bez uspjeha i bez koristi. Mi barem o tome ništa ne znamo. Držimo da i narodu nije ništa poznato, a narod bi trebao da zna, jer mora da zna i jer nje- mu treba davati računa o poslo- vima, koji se, tako reći, u ime njegovo i na njegov račun vrše. I ovo, kao i sve drugo, treba pripisati nekoj vrsti nemara, oskudi- ci energije i pomanjkanju pravilnog shvatanja općeg, stvarnog i ispra- vnog rada. Stoga smo onaj čla- nak i uvrstili bez ikakve ograde. On je sadržavao gorku istinu, ali vazda istinu. Znamo da će i ovo biti dosta oporo, ali šta ćemo, kad, na žalost, slađe ne možemo i ne umijemo. Stojimo pod utjecajem razočaranih osjećaja, koji nam di- . ktuju samo ono, što je, po našem mišljenju, ispravno i patriotski. Naše je sada mišljenje, da bi poslanici trebali da izvijeste narod o onome, što su učinili i što mi- sle učiniti. Ne tražimo time da se pred javnošću pravdaju, premda ni to ne bi bilo neprirodno i ne- opravdano, već da konstatiraju či- njenice i odmjere vrijeme za izvr- šenje svojih obećanja. Svako odu- govlačenje predstavlja nesumnjive gubitke, a bez toga se može da bude, jer se odugovlačenje može da uništi ili barem skrati. Opći interesi imperativno nala- žu, da se svak pokaže dostojan patriotizma, kojim se razmeće. inače. oca . bolje da znamo na čemu. smo ! nn mno monaco Mpn6nuwee AyeTpuje, Pyenje u Hranuje. Kao iwuro je nosnaro u3 bBeua je NpBOo Jaucupada Bujecr, za crojuMo npen npuGsunxeweM Aycrpuje u Pycu- je, caMO IurO Huje orpeljeno y uemMy Gu ce cacrojamo TO npu6JmKeie. Ilosnaro je ma cy 360r aHnekcuje Bocne u XepueroBuHe ongaocu u3mMetjy Aycrpuje u Pycuje NmocTaJIH 34TETHYTH, Ia uaK Cy H JIHUHH OJHOCH M3MEFy Epeuraja u M3BOJBCKOTA NOKBApeHH. Pycku je MHHHCTAp OIITPO OCYIHO IP- XKate EpeHTaJ10BO rnpeMa #eMy. /[aHac, akO je Bjeposaru uuopmanujama je- lHor Geukor JucTa, HM3BOJBCKH je CaM npely3eo uuuuujaTuBy 34 npnu6Juxe- ibe. [la gu je To BjepojaTHo ? Hama TO He usrneja. H3BOJBCKH jou yBujek upxu na Epenra uje Guo y npaBy, uapouuTo 360r nauHua Ha koju je anekcuja npoksmaMoBana. Hepa3y- M/bHBO je NAKJIE H CA IICHXOJIOLIKE H Ca NOJIKTHUKE CTpAHE, KAKO je MOFAO. PyCKH MuHHCTAp zaTH uHHLHjATKBY 34 npuGnuwxaBawe. AJIH Na OCTABHMO Ha CTpaHy IIHTAH€ O JIHUHHM OJIHOCHMA OBA JIBA NOJIHTHUKA uOBjeKA MH 34/p- *KHMO Ce HA muTawy uucTO oGjek- THBHOM. Y Hranuju ce MOX€ IIOCMATPATH Ca- MO ca cumnarujoM cnopa3yM, uuju je UH/b OlpxaBaie status quo Ha ban- KaHy HA NpBOM MjeCTy, a 34THM y CBa- KOM C/yuajy, HAPABHO, HM IIOILTOBAE HAIIHOHAJIHE CAaMOCTAJIHOCTH HA HcTOKYy. Ca Tora rgejiiuiTa nogaseiu u noj THM YCIOBHMA, CNOpa3YM OBHX ABHjy Cula umMao 6u BemuKke BpujeiHocTu, jep 6u TuMe 6op6a 3a npeBjacr Ha BankaHy Guja yGnaxema u umro Gu HCKJbYueHA GHJIA MOTyHHOCT 34 €BeH- TyajiHH paT u3Mely eBporicKux cuga, uuju ce uurepecu yKpiuraBajy ua H- CTOKY. MetyTuM BujecT 0 npu6Juxei»y ay- CTPO-pycKOM rnyiuTeHa je y Geuke Jiu- CTOB€ y TEHJEeHLHO3HOj DOpMH Yy KO- JIHKO Ce Tuue Hrajnje. Jlucr Koju je Kouuo oBy BujecrT, ro- BOpH y CTBapH O TpojHOM CIOpa3yMy uamehy Aycrpuje, Pycuje u Typcke. Hranuja ce Ty uak u _H€! cnomMuie. OuurjejiHo zake, Geuku JIH€T HemMa TauHuor nojMa O CBHM TeLIKOhama Gaj1- KaHcKOr npoGjemMa, jep umaue He 6u MOT40 FOBOpHTH O cnopa3ymy usmetjy Aycrpuje u Pycuje, y kome 6u Hra- Juja Guja naMićpHo GaueHa y crpaHy. Hueopmanuje TOT JIHCTA HHCY MOTJE norehiu HJiIu GuTH HHCIIHpHCAHE OJL MjE- POJABH€ IIOJIHTHUKE JIHUHOCTH Galli 36or Hauuua Ha Koju je Guma nyGJu- KOBaHA OBA BHjecrT. CamMo y jezuom cryuajy Morao 6u ce nojMuTH CNOpa3yM aycrpo-pycku 6e3 ucroBpeMeHor yueiuha Hrasuje, a TO je Kag Gu ce IpeTnocraBHso, a UMJB TOM CNOPA3yMy ABHjy CMA HE 6u 6uo orpxare status quo Ha 6az- KaHy, HHTH INOIITOB4H€ CaMOCTA/IHO- O značenju Bogišićeva rada. (Svršetak). Kao kod svih umova, tako je i Bogišićevo značenje u tome, da se on nije ograničio na jedno polje umnoga rada. Kao učenik Savignjijev, Grim- mov i Vukov, on se nije zadovoljio, da ostane na polju slavenske istorije, na kome se najprije pojavio; ali se isto tako nije slijepo vezao ni za pra- vo, kome se u glavnom odao, i u čiju je knjigu za vječita vremena za- pisao svoje svijetlo ime. I njegovi pravni radovi bili su gotovo svi na- mijenjeni životu našega naroda. Bogišić se nije bavio teorijama zbog njih samih, one nijesu bile svrha nje- govim radnjama i njegovu trudu, nego samo sredstvo za ono čemu one u životu naroda imaju da služe. Tako ga karakteriše prijatelj mu Vesnić. U svome radu nije išao ni tragom Nijemaca ni Francuza ni Engleza. Slaven Bogišić, išao je putem slaven- skim i svojim; nije podražavao Za- padu, jer je htio da nešto stvori. I stvorio je! Vesnićevo karakterisanje sadrži i jedno vrlo lijepo ispoređenje. Za obilježavanje puta i načina u radu, njemački naučenjak npr. kad ima da se izuči slon ili tigar, otići će u kakvu bogatu stručnu biblioteku, u njoj će se zatvoriti i neće iz nje izići, dokle ne pročita sve što je o slonu ili o tigru napisano od najsta- rijih vremena pa do toga trenutka. Francuz radi drukčije. On će potra- žiti prvi životinjak, posmatraće svoj predmet u raznim mijenama u njemu nekoliko dana, i onda će sjesti da sim o njemu piše. A Znglez npr., on će se lijepo spraviti i naoružati, i o- tići će pravo u Afriku, da slona, ti- gra, itd. posmatra na vrelu njegovog života. Slavenski naučemjak, — a Bogišić je u ovom pogledu pravi predstavnik i ugled! — moraće u svome radu spojiti sva ova tri pravca, odnosno načina; on će najprije proučiti naj- važnije osobine stvari, koja ga zani- ma, iz dobrih knjiga, zatim će se — uzmimo isti primjer od slona ili ti- gra! — upoznati bliže s njime u ži- votinjaku, vrtu ili muzeju, pa će onda otići da ga posmatra u sredini, u kojoj ono razvija sve svoje životne snage, i tek onda sjesti, da sam o njemu piše. (Doduše ovu metodu mo- gli bi prije nazvati specialno ruskom, nego li opšte slavenskom, jer je Rus po prirodi sklon, da bude dubok mi- slilae). I doista Bogišić, pošto se potpuno naoružao teorijskom stručnom spre- mom; pošto je pribiranjem pravnih običaja ušao u dušu narodnu i u duh prava Južnih slavena, otišao je u Crnu Goru, da na mjestu posmatra pravni život, — i onda je sjeo da piše. Tu je eto sva originalnost njego- voga djela, a u toj originalnosti je uzrok, te je ono u brzo prevedeno u jezike gotovo svih velikih kulturnih naroda, te je stručna literatura mo- rala pokloniti mu veliku i ozbiljnu pažnju i priznanje. Jedan naš naučenjak, profesor na bečkom univerzitetu, poklanjajući Bo- gišiću jedno svoje djelo, ispisao je ovu posvetu: ,Gosparu Baldu Bogi- šiću, živomu dokazu, da Dubrovačka slava nije još propala“. f Potresnut sam zadovoljstvom, da mogu ovim prostim, ali velikim rije- čima, punim lijepe istine, da završim večerašnju svoju prigodnu besjedu. Milo je meni, a biće Vama ijoš mlije. Gospogje i Gospodo ! U kratkim potezima, i ako nepo- tpuno, prikazao sam vam večeras ži- vot i rad našega Bogišića. Priznajem uz to, da su moje sile nemoćne, da se sjajnije i veličanstve- nije večeras poklonim Geniju ovog malog Cavtata, ali me veseli, da Mu se klanjam skupa s Vama, pa će lju- bav i prava saglasna osjećanja do- stojno uokviriti tu neznatnu sliku. A moja ljubav prema Bogišićevu i Vašemu Cavtatu biće naknada Va- šoj strpljivosti i blagodarnost Vašoj pozornosti.