KITS pika "Br. 15. Dubrovnik 25. februara 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10, na po i četvrt godine Surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — UBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli. čuo objave plaća se 12 para po potitnom retku (sitnijeh slova). Ako se viša pula uvršćuju, onda grodbi. Za priposlana, izjave i javne zutivale plaća se od petilnog reika 20 para. — Plativo i utuživo u Dubrovniku Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić, U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! C. k. Okružni Sud u Dubrovniku na pri- jedlog c. k. državnoga odvjetništva, odlučio je da sadržaj ulomaka članka ,Ustav je pro- glašen“ tiskana na 1. 2. i 8. stupcu 1 stra- nice i baš a) od riječi ,dolazi davno“ do ispaštanijem grudima“, b) od riječi ,da se s formalnijem ustavom“ do , postaje iluzorno“, €) od riječi ,novoga mesiju“, do ,ustavnosti“ broja 14 političkog časopisa ,Dubrovnik“, koji je izašao u Dubrovniku na 22. februara 0. g. pod odgovornim uređivanjem Nikole L. Brkića sačinjava zločin po $ 65 a) k. z. Potvrđuje se izvršena zaplijena; zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenje- nog članku; određuje se uništenje zaplije- njenih istisaka kao i onijeh koji bi se slu- čajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga a to sve na temelju $. 498. K. p. : Razlozi: Očito je da se sa zaplijenjenim ulomcima nastoji poticati na mržnju i prezir protiv Austro-Ugarske državne uprave u Bosni i Hercegovini, pak pošto se ovaj učin označuje zločinom smetanja javnog mira, predviđenim u 8. 65 a) k. z., red je bilo suditi kao gore. C. k. Okružni Sud, Odio IV. Dubrovnik, dne 28. februara 1910. Bojanić. | ši Logični uvjeti. ME. Gornja Dalmacija, febr. 1910. Danas se ni na jednom kraju Austro-Ugarske monarhije manje no na našem Prim: viknuti od davnina na mikakve | neznatne uspjehe, zadovoljavamo se sadašnjim svojim stanjem, ili, ako ne baš toliko, ne mičemo se da popravimo sadašnji svoj neza- vidan položaj. | u kulturnom i u dla d š ekonomskom pogledu stojimo re- lativno na nižem stepenu no što su stajali naši pretci prije stotinu i više godina. Jedini uspjeh, kojim se zbilja možemo ponositi, jeste očuvanje nacionalnih svojina na- rodnih od najezde Drang-a, koji je inama, kao i ostalim susjednim zemljama, prijetio i koji nam još i danas prijeti. ( Svakako je simptomatičan zastoj koji nas redovno prati i koji je u posljednje vrijeme dostigao do svoje kulminacione tačke. Cijelo Primorje spava u nekom čudnom, gotovo mrtvom snu. Dalmatinska vlada, smatrajući se, u bukvalnom smislu, bečkom ekspoziturom, vrši i sprovađa naloge, bez ikakva svog inicijatorskog utjecaja, gotovo bez smisla i volje, da energično poradi u korist zemlje, kojoj formalno stoji na čelu. Njeni organi ne predstavljaju faktore stvarnog rada, već jedan automatski aparat, koji se. pokreće mehanično, zategnu- tošću bečke spirale. To vam je jedan čisto policajni aparat, u naj- širem smislu riječi. A od takova aparata niti smo mogli, niti se mo- žemo nadati kakvome uspjehu, a najmanje narodnom napretku. Međutim sami smo se vrlo malo O sebi brinuli. Trošili smo svoju snagu u međusobnoj partizanskoj borbi često bez ikakva razloga i bez ikakva uspjeha, zapostavljajući i zanemarnjući jedini ispravni Cilj, kojemu smo svi morali težiti. Ko- liko smo samo puta dolazili do borbe, koja je svišavala čak i sa razbijenim glavama, da sačuvamo ili izvojujemo poslanički mandat ljudima koji nijesu davali nikakve garancije za stvaran rad i siguran uspjeh, ili, što je još gore, koji su svojom prošlošću dokazali, da znaju, u pojedinim vrio važnim pitanjima, raditi i protiva interesa svoga naroda. Pojedinci su znali da izrabljuju masu i da tom pre- varom docnije rade protiva te mase. Ima nabrojeno primjera, koji po- tvrđuju ovo naše mišljenje. Sva naša borba može se svesti na praznu galamu, bez stvarnog rada, bez cilja i bez opravdanih razloga. Svi smo se povodili, iz »Principijelnih“ obaveza, za proble- matičnim i gromopucateljnim bu- tadama. A sve zbog pojedinih lič- nosti i njihovih ambicioznih polo- . žaja, te smo zaboravljali na glavno, na opće interese, bez čije zaštite moradosmo ostati na nekom in- feriornom stepenu., , Koliko to vrijedi uopće, toliko opet vrijedi napose za svaku po- litičku skupinu, za svako pleme, pa i za Srbe na Primorju, a za njih možda u najvećoj mjeri. Na- rod smo izrabljivali na svakom koraku, a ničim_mu se nijesmo oduživali. O njemu nijesmo vodili računa već samo onda kad nam je trebao, pa i tada nekim sumnji- vim, lažnim i glupim auktoritetom i prijateljstvom. To je bilo pra- vilo, sa rijetkim iznimkama. Hoćemo li jednom progledati? Hoćemo li se osvijestiti? Mislimo li i dalje tjerati sa dosadašnjom iti posla, čije je ostvarenje usko vezano sa našom egzistencijom? Ostavimo se šupljih iraza, preki- nimo sa dosadašnjim deklamaci- jama, okanimo se praznih obe- ćanja. Latimo se jednom prave, žive politike, koja uslovljava realne resultate. Ne smatramo politikom građenje kula u vazduhu, već pa- metan rad, koji narodu mora pri- nijeti koristi. Šuplje fraze i-prazna obećanja ne vrijede, jer se to da- nas smatra teškom, neoprostivom prevarom. Kome je što povjereno, ko je što na se primio, ko je što obećao, svaki taj treba da izvrši i ispuni svoje obećanje, svoj zada- tak i svoje dužnosti. Prvi moraju biti vazda prvi, a pošljednji nikada ne smiju biti pošljednji. Ali ne tu pose Mislimo li zbiljski se nikada ni prvi ni pošljednji po časti, po nekom istaknutom ili pri- vilegisanom položaju, već po radu, po djelima. Nama treba konsolidovanog ži- vota, treba nam organizovanog rada, treba nam dišipline, prave istinske, patriotske i požrtvovne dišipline. Zapovjednici neka uzi- mlju inicijativu i neka izdaju na- redbe; neka razgledaju i paze, da li se sve vrši u granicama potreda i prilika; drugi neka ih podupiru, sa potrebnim informacijama i du- žnom poslušnošću. Dozlogrdilo je ovako kao do sada. Otresimo se predrasuda i prionimo za rad. Lijepe riječii pri- mamljiva obećanja — ponavljamo — ne vrijede. Do sada se gotovo nikada nijesu ispunjavala, a dalje ne možemo i ne ćemo da čekamo. Ovo napisasmo pred eventualnu organizaciju Srba na Primorju, za koju su se naši poslanici angažirali. Dr. P. Ilacmo u3 Capajesa.. 4 M€EJb6H ynpaBe Bocke u XepuerosuHe, KojK CY NOCTABIbBEHH 3ZaKOHOM OL 22. be6pya* pa 1880. npx. sak. | 6p. 18. yr. sax. un. VI. 1880. mopajy moTne ueokpibenu HA CHA3H OCTATH, NOK He GyNy TH 3sa- KOHH HA JCTABHH HAWHH NpeHuHA“eHH, u na ce ycrasuujem ogpen&ama Bocu& u XepuerosuHe y iwuxoBe csese c oGjima npxasama monapxuje, koje cy yrspBene 3ZAKOHHMA OBuHjex ApPKABA, HE MOXE HH- KAKO NHPATA — H3zgaTu oBaj 3JeMamcKu ycTas 3a Bocuy u Xepuerosuuy sajenuo C H3GOpHHM POENOM, ZAKONOM O CKYMIa- ibY M O NPYIITBHMA KAO u 3JaKOHOM O KoTapckujem Bujehuma, ono6puTu ra u Hawy My noTrspny nonujenuTu“. Hsa Tora je uuBunuu amnaryc 6apyu BeHKO NPO4HTAO OBO KPATKO CAOTMIITEHE Ccanpxaja ycrasuujex 3aKkoHa: » Y3BulueHa Hauena rpabanckujex npa- BA H CnoGone ou cama cy M saKkoHom zaurulieua cBakom craHoBsiuky Bocne u XepueroBuHe. 3eMaJbCKH ycTaB je no- ce6uumM npunukama u onuotnajuma BocKe u Xepueromune npunarobeu u CTBOpeH Ha Hauejy 3acTynaia uurTepeca, Te je mo MoryhiuocTu BjepaH opas HauuoHan- Hujex, kouecujonanuujex u NonuTHuKH- jex npunuka y oBujeM semIJbama. TIpema Tome je ucnaMcKkoM xucTopujekoM Bene- nocjeny «ao m uuTenureHuuju OcurypaH ouaBjecTuu 6poj maHnaTa y ca6opy, Koju : mm. een = HBHXOBOJ BAKHOCTH y ro. < ““ CapajeBo, 21. ećpyapa. A na ucru-je naumu nonjerewem €“ Jyuepauwiesu naH npencTaBiea sa Haue 3EMJBE NIOHETAK HOBE epe HIH upykuuje — tuTo 6ome ogrosapa Halwuujem npunu- KAMA H HalEM CTAHOBHLITY — noueTaK HoBe 6op6e. Y cBeuaHoj IBOpaHH 36MAJb- cKe BJaje, a y NpuCycTBy CBHjy BNACTH, npencTaBuuKka pašsuujex Kouecuja u KOpniopauuja, HOBuHApa 4 ocTanujex cny- x6enujex u HecnyxG6eHujex BeJIHuuHa, npornacuo je nornasap semIbe Bapema- HHH HajaBJBEHH H NYTO OHEKMBAHH YCTAB. Hehiy na onucyjem cBe oHe yKoueHo- CTH, Koje cy oBaj aKT nparune; nmocTa je HanoMeHyTH, na je Ge3sycnjemuHo Ha- cToja:»e Bnaje 34 iuupe u cBecrpanuje yuemhe uak u Hajumwxujex cnojesa npy- tuTBa Guo orpaHuueHo Ha jenaH ysaH KPYT IBYIH, KOjH Cy TOME AKTy MOpanu NpHCYCTBOBATH M KOj4 Cy uManu ny6iber CMHCIA KYPHjO3HOCTH. TauHo y node, a y3 HEKOJIHKO npe- Txonuujex nonparunjex pujeuu, npouuTao je BapewaHuH oso ilpesumwe pujewe- we 00 17. deGpyapa: .Mu pao Jocun 1, BoxjoM mMuno- why Lap aycrpujeku, Kpam ueuku a4 T. 4. u anocroncku Kparb yrapcku npo- rnacyjeMo oBujeM u najeMo Ha 3Haie: Y dauujeM cMo onpenćaMa on 5. o- KkTOGpa 1908. HaBujecTuju, na cMo ce onnyuunu BocHu u XepueroBuHuH nogu jenuTu ycraBHe ypen6e, kako 6u ce 3a- KOHCKH NOTNJHO OCHFYPAJO H>HXOBO Npa- BO CTAaHe H 3aB€0 NpukNajaH nopenak Y H>HXOBHjeM YHYTApHbHjeM IOCNOBHMA. YjenHo cMo yuanpujen Ha3sHauunu Haue- na, no Kojuma Tpe6a na 6yne npunanuu- uuma BocHe u XepuerosuHe 3ajaMueHo NoTNyHO yKHBaHe rpabanckujex npasa u ocHrypaHo npumjepeHo yuecTBoBaie y YNpABIbAHY 36MAJECKHJeX INOCIIOBA NpeKO 3EMAIBCKOT NIPONCTABHHLITBA. Henyteyjyliu ose uame Hamjepe o6Ha- WJIH CMO — H6 CMEhyliu C yMa, Na Te- * 3a nocibeniebu 6poj npekacHo CTHIJO. — Ypen. H3paBHor npasa rnaca nyuormeTruujem CTaHOBHHUHMA BocHe u XepueroBuHe o- CHOBAHO KOJIHHHO H NOBOJEHO 3ACTyIlAHe HHTEpeCA CTAHOBHHKA FPANOBA H Cela y ca6opy. YcTaB yasuMa ce Tpu rnasne sjepe y 3eMJEH y moTnyHoj u jenuakoj mjepu y 0634p. HmynuTeT unaHoBa ca6opckujex y mo- FNeny HHXOBOF FJIACAHA KAO M roBOpa y ca6opy umu y caćopckum on6opuma jecT 3aKOHOM NOoTnyHO 3galuTuhen. Cno- 6ona us6opa sajamuena je oGumuujem y- “ECTBOBAHEM HAPOLA y u36OopHujeM KO- MuCcujama, Oncer pana caćopckor y no- CNOBHMA 3ZAKOHOJABCTBA NpoTeKe ce u- CKI6EY4HBO HA GOCAHCKO-XOEpLIETOBAYKE NO- CIoBe. Ca6op je ayToHoMaH Te CNaJa y iwe- roB njenoKpyr H YCTAHOBIBHBAH€ FONH- UIH€r ZEMAJBCKOT NPOPANJKA. 3a oćasmaiwe oHujex nocnoBa, y «Ko- juma cy ocum BocHe u XepuerosuHe u jenua unu oGansuje npxase moHapxuje HHTepecupaHe, ycraHoBibeH je seMarscKku casjeT, Koju ca6op Ha cBoje cpenuHe u- 3a6upa. 3aKOH O APJILTBHMA M JAKOH O CKyn- IuTHHAMA CTBOpeH je npema ucToBjeTuu- jem sakoHuMa y moHapxuju Ha nu6epan- HOj nogno3u. 3akoH 0 KoTapckujem Buje- Huma onpebyje na ce sa CBaku KOTap NOCTABH KOTApCKO Bujehe, Koje HMA na yuecrByje y ynpaBu jasuujex nocnoBa KoTapa u na ce GpuHe 34 iberoBe Kym- TYPH€ H EKOHOMCKE HHTepeCe“. OBo csoje pasjanisewe 6apyu BeuKo je uuTao nocTa Hepa3yMJ6HBO, BAJBIA Na nocTHrHe WTO 60H yTHCAK. Behi us oBor H3BATKA, Kan u He Gux uMao npen co6oM uuTaB saKoH 0 YCTa- By, jacuo je, na He moxe jacuuje 6uTu, na BocHa u Xepuerosuna ocTajy s6mma zajenuuuke partes subiectae Ayerpuje u Yrapceke. Hapon nak no6usa spno CKY46&Hy YNIpaBHy ayToHomujy. Camo co m ema