KITS
pika

"Br. 15.

Dubrovnik 25. februara 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10,
na po i četvrt godine Surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju, Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

UBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli.
čuo objave plaća se 12 para po
potitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se viša pula uvršćuju, onda
grodbi. Za priposlana, izjave i
javne zutivale plaća se od petilnog
reika 20 para.

—

Plativo i utuživo u Dubrovniku

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić,

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!

C. k. Okružni Sud u Dubrovniku na pri-
jedlog c. k. državnoga odvjetništva, odlučio
je da sadržaj ulomaka članka ,Ustav je pro-
glašen“ tiskana na 1. 2. i 8. stupcu 1 stra-
nice i baš a) od riječi ,dolazi davno“ do
ispaštanijem grudima“, b) od riječi ,da se
s formalnijem ustavom“ do , postaje iluzorno“,
€) od riječi ,novoga mesiju“, do ,ustavnosti“
broja 14 političkog časopisa ,Dubrovnik“,
koji je izašao u Dubrovniku na 22. februara
0. g. pod odgovornim uređivanjem Nikole
L. Brkića sačinjava zločin po $ 65 a) k. z.
Potvrđuje se izvršena zaplijena; zabranjuje
se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenje-
nog članku; određuje se uništenje zaplije-
njenih istisaka kao i onijeh koji bi se slu-
čajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog
štamparskog sloga a to sve na temelju $.
498. K. p. :

Razlozi:

Očito je da se sa zaplijenjenim ulomcima
nastoji poticati na mržnju i prezir protiv
Austro-Ugarske državne uprave u Bosni i
Hercegovini, pak pošto se ovaj učin označuje
zločinom smetanja javnog mira, predviđenim
u 8. 65 a) k. z., red je bilo suditi kao gore.

C. k. Okružni Sud, Odio IV.
Dubrovnik, dne 28. februara 1910.
Bojanić. |

ši

Logični uvjeti. ME.
Gornja Dalmacija, febr. 1910.
Danas se ni na jednom kraju
Austro-Ugarske monarhije
manje no na našem Prim:
viknuti od davnina na mikakve |
neznatne uspjehe, zadovoljavamo
se sadašnjim svojim stanjem, ili,
ako ne baš toliko, ne mičemo se
da popravimo sadašnji svoj neza-
vidan položaj. | u kulturnom i u

dla d š

ekonomskom pogledu stojimo re-

lativno na nižem stepenu no što
su stajali naši pretci prije stotinu
i više godina. Jedini uspjeh, kojim
se zbilja možemo ponositi, jeste
očuvanje nacionalnih svojina na-
rodnih od najezde Drang-a, koji
je inama, kao i ostalim susjednim
zemljama, prijetio i koji nam još
i danas prijeti. (
Svakako je simptomatičan zastoj
koji nas redovno prati i koji je u
posljednje vrijeme dostigao do
svoje kulminacione tačke. Cijelo
Primorje spava u nekom čudnom,
gotovo mrtvom snu. Dalmatinska
vlada, smatrajući se, u bukvalnom
smislu, bečkom ekspoziturom, vrši
i sprovađa naloge, bez ikakva svog
inicijatorskog utjecaja, gotovo bez
smisla i volje, da energično poradi
u korist zemlje, kojoj formalno
stoji na čelu. Njeni organi ne
predstavljaju faktore stvarnog rada,
već jedan automatski aparat, koji
se. pokreće mehanično, zategnu-
tošću bečke spirale. To vam je
jedan čisto policajni aparat, u naj-
širem smislu riječi. A od takova
aparata niti smo mogli, niti se mo-
žemo nadati kakvome uspjehu, a
najmanje narodnom napretku.
Međutim sami smo se vrlo malo
O sebi brinuli. Trošili smo svoju

snagu u međusobnoj partizanskoj
borbi često bez ikakva razloga i
bez ikakva uspjeha, zapostavljajući
i zanemarnjući jedini ispravni Cilj,
kojemu smo svi morali težiti. Ko-
liko smo samo puta dolazili do
borbe, koja je svišavala čak i sa
razbijenim glavama, da sačuvamo
ili izvojujemo poslanički mandat
ljudima koji nijesu davali nikakve
garancije za stvaran rad i siguran
uspjeh, ili, što je još gore, koji su
svojom prošlošću dokazali, da
znaju, u pojedinim vrio važnim
pitanjima, raditi i protiva interesa
svoga naroda. Pojedinci su znali
da izrabljuju masu i da tom pre-
varom docnije rade protiva te mase.
Ima nabrojeno primjera, koji po-
tvrđuju ovo naše mišljenje.

Sva naša borba može se svesti
na praznu galamu, bez stvarnog
rada, bez cilja i bez opravdanih
razloga. Svi smo se povodili, iz
»Principijelnih“ obaveza, za proble-
matičnim i gromopucateljnim bu-
tadama. A sve zbog pojedinih lič-
nosti i njihovih ambicioznih polo-

. žaja, te smo zaboravljali na glavno,

na opće interese, bez čije zaštite

moradosmo ostati na nekom in-
feriornom stepenu., ,
Koliko to vrijedi uopće, toliko
opet vrijedi napose za svaku po-
litičku skupinu, za svako pleme,
pa i za Srbe na Primorju, a za
njih možda u najvećoj mjeri. Na-
rod smo izrabljivali na svakom
koraku, a ničim_mu se nijesmo
oduživali. O njemu nijesmo vodili
računa već samo onda kad nam
je trebao, pa i tada nekim sumnji-
vim, lažnim i glupim auktoritetom
i prijateljstvom. To je bilo pra-
vilo, sa rijetkim iznimkama.
Hoćemo li jednom progledati?
Hoćemo li se osvijestiti? Mislimo
li i dalje tjerati sa dosadašnjom

iti posla, čije je ostvarenje usko
vezano sa našom egzistencijom?
Ostavimo se šupljih iraza, preki-
nimo sa dosadašnjim deklamaci-
jama, okanimo se praznih obe-
ćanja. Latimo se jednom prave,
žive politike, koja uslovljava realne
resultate. Ne smatramo politikom
građenje kula u vazduhu, već pa-
metan rad, koji narodu mora pri-
nijeti koristi. Šuplje fraze i-prazna
obećanja ne vrijede, jer se to da-
nas smatra teškom, neoprostivom
prevarom. Kome je što povjereno,
ko je što na se primio, ko je što
obećao, svaki taj treba da izvrši i
ispuni svoje obećanje, svoj zada-
tak i svoje dužnosti. Prvi moraju
biti vazda prvi, a pošljednji nikada
ne smiju biti pošljednji. Ali ne

tu pose Mislimo li zbiljski se

nikada ni prvi ni pošljednji po
časti, po nekom istaknutom ili pri-
vilegisanom položaju, već po radu,
po djelima.

Nama treba konsolidovanog ži-
vota, treba nam  organizovanog
rada, treba nam dišipline, prave
istinske, patriotske i požrtvovne
dišipline. Zapovjednici neka uzi-
mlju inicijativu i neka izdaju na-
redbe; neka razgledaju i paze, da
li se sve vrši u granicama potreda
i prilika; drugi neka ih podupiru,
sa potrebnim informacijama i du-
žnom poslušnošću.

Dozlogrdilo je ovako kao do
sada. Otresimo se predrasuda i
prionimo za rad. Lijepe riječii pri-
mamljiva obećanja — ponavljamo
— ne vrijede. Do sada se gotovo
nikada nijesu ispunjavala, a dalje
ne možemo i ne ćemo da čekamo.

Ovo napisasmo pred eventualnu
organizaciju Srba na Primorju, za
koju su se naši poslanici angažirali.

Dr. P.

Ilacmo u3 Capajesa..

4

M€EJb6H ynpaBe Bocke u XepuerosuHe, KojK
CY NOCTABIbBEHH 3ZaKOHOM OL 22. be6pya*
pa 1880. npx. sak. | 6p. 18. yr. sax.
un. VI. 1880. mopajy moTne ueokpibenu
HA CHA3H OCTATH, NOK He GyNy TH 3sa-
KOHH HA JCTABHH HAWHH NpeHuHA“eHH, u
na ce ycrasuujem ogpen&ama Bocu& u
XepuerosuHe y iwuxoBe csese c oGjima
npxasama monapxuje, koje cy yrspBene
3ZAKOHHMA OBuHjex ApPKABA, HE MOXE HH-
KAKO NHPATA — H3zgaTu oBaj 3JeMamcKu
ycTas 3a Bocuy u Xepuerosuuy sajenuo
C H3GOpHHM POENOM, ZAKONOM O CKYMIa-
ibY M O NPYIITBHMA KAO u 3JaKOHOM O
KoTapckujem Bujehuma, ono6puTu ra u
Hawy My noTrspny nonujenuTu“.

Hsa Tora je uuBunuu amnaryc 6apyu
BeHKO NPO4HTAO OBO KPATKO CAOTMIITEHE
Ccanpxaja ycrasuujex 3aKkoHa:

» Y3BulueHa Hauena rpabanckujex npa-
BA H CnoGone ou cama cy M saKkoHom
zaurulieua cBakom craHoBsiuky Bocne
u XepueroBuHe. 3eMaJbCKH ycTaB je no-
ce6uumM npunukama u onuotnajuma BocKe
u Xepueromune npunarobeu u CTBOpeH
Ha Hauejy 3acTynaia uurTepeca, Te je
mo MoryhiuocTu BjepaH opas HauuoHan-
Hujex, kouecujonanuujex u NonuTHuKH-
jex npunuka y oBujeM semIJbama. TIpema

Tome je ucnaMcKkoM xucTopujekoM Bene-

nocjeny «ao m uuTenureHuuju OcurypaH
ouaBjecTuu 6poj maHnaTa y ca6opy, Koju

: mm. een = HBHXOBOJ BAKHOCTH y ro. <
““ CapajeBo, 21. ećpyapa. A na ucru-je naumu nonjerewem €“

Jyuepauwiesu naH npencTaBiea sa Haue
3EMJBE NIOHETAK HOBE epe HIH upykuuje
— tuTo 6ome ogrosapa Halwuujem npunu-
KAMA H HalEM CTAHOBHLITY — noueTaK
HoBe 6op6e. Y cBeuaHoj IBOpaHH 36MAJb-
cKe BJaje, a y NpuCycTBy CBHjy BNACTH,
npencTaBuuKka  pašsuujex  Kouecuja u
KOpniopauuja, HOBuHApa 4 ocTanujex cny-
x6enujex u  HecnyxG6eHujex  BeJIHuuHa,
npornacuo je nornasap semIbe Bapema-
HHH HajaBJBEHH H NYTO OHEKMBAHH YCTAB.

Hehiy na onucyjem cBe oHe yKoueHo-
CTH, Koje cy oBaj aKT nparune; nmocTa
je HanoMeHyTH, na je Ge3sycnjemuHo Ha-
cToja:»e Bnaje 34 iuupe u cBecrpanuje
yuemhe uak u Hajumwxujex cnojesa npy-
tuTBa Guo orpaHuueHo Ha jenaH ysaH
KPYT IBYIH, KOjH Cy TOME AKTy MOpanu
NpHCYCTBOBATH M KOj4 Cy uManu ny6iber
CMHCIA KYPHjO3HOCTH.

TauHo y node, a y3 HEKOJIHKO npe-
Txonuujex nonparunjex pujeuu, npouuTao
je BapewaHuH oso ilpesumwe pujewe-
we 00 17. deGpyapa:

.Mu pao Jocun 1, BoxjoM mMuno-
why Lap aycrpujeku, Kpam ueuku a4
T. 4. u anocroncku Kparb yrapcku npo-
rnacyjeMo oBujeM u najeMo Ha 3Haie:

Y dauujeM cMo onpenćaMa on 5. o-
KkTOGpa 1908. HaBujecTuju, na cMo ce
onnyuunu BocHu u XepueroBuHuH nogu
jenuTu ycraBHe ypen6e, kako 6u ce 3a-
KOHCKH NOTNJHO OCHFYPAJO H>HXOBO Npa-
BO CTAaHe H 3aB€0 NpukNajaH nopenak
Y H>HXOBHjeM YHYTApHbHjeM  IOCNOBHMA.
YjenHo cMo yuanpujen Ha3sHauunu Haue-
na, no Kojuma Tpe6a na 6yne npunanuu-
uuma BocHe u XepuerosuHe 3ajaMueHo
NoTNyHO yKHBaHe rpabanckujex npasa
u ocHrypaHo npumjepeHo yuecTBoBaie y
YNpABIbAHY 36MAJECKHJeX INOCIIOBA NpeKO
3EMAIBCKOT NIPONCTABHHLITBA.

Henyteyjyliu ose uame Hamjepe o6Ha-
WJIH CMO — H6 CMEhyliu C yMa, Na Te-

* 3a nocibeniebu 6poj npekacHo CTHIJO. —
Ypen.

H3paBHor npasa rnaca  nyuormeTruujem
CTaHOBHHUHMA BocHe u XepueroBuHe o-
CHOBAHO KOJIHHHO H NOBOJEHO 3ACTyIlAHe
HHTEpeCA CTAHOBHHKA FPANOBA H Cela y
ca6opy.

YcTaB yasuMa ce Tpu rnasne sjepe y
3eMJEH y moTnyHoj u jenuakoj mjepu y
0634p.

HmynuTeT unaHoBa ca6opckujex y mo-
FNeny HHXOBOF FJIACAHA KAO M roBOpa
y ca6opy umu y caćopckum on6opuma
jecT 3aKOHOM NOoTnyHO 3galuTuhen. Cno-
6ona us6opa sajamuena je oGumuujem y-
“ECTBOBAHEM HAPOLA y u36OopHujeM  KO-
MuCcujama, Oncer pana caćopckor y no-
CNOBHMA 3ZAKOHOJABCTBA NpoTeKe ce u-
CKI6EY4HBO HA GOCAHCKO-XOEpLIETOBAYKE NO-
CIoBe.

Ca6op je ayToHoMaH Te CNaJa y iwe-
roB njenoKpyr H YCTAHOBIBHBAH€ FONH-
UIH€r ZEMAJBCKOT NPOPANJKA.

3a oćasmaiwe oHujex nocnoBa, y «Ko-
juma cy ocum BocHe u XepuerosuHe u
jenua unu oGansuje npxase moHapxuje
HHTepecupaHe, ycraHoBibeH je seMarscKku
casjeT, Koju ca6op Ha cBoje cpenuHe u-
3a6upa.

3aKOH O APJILTBHMA M JAKOH O CKyn-
IuTHHAMA CTBOpeH je npema ucToBjeTuu-
jem sakoHuMa y moHapxuju Ha nu6epan-
HOj nogno3u. 3akoH 0 KoTapckujem Buje-
Huma onpebyje na ce sa CBaku KOTap
NOCTABH KOTApCKO Bujehe, Koje HMA na
yuecrByje y ynpaBu jasuujex nocnoBa
KoTapa u na ce GpuHe 34 iberoBe Kym-
TYPH€ H EKOHOMCKE HHTepeCe“.

OBo csoje pasjanisewe 6apyu BeuKo
je uuTao nocTa Hepa3yMJ6HBO, BAJBIA Na
nocTHrHe WTO 60H yTHCAK.

Behi us oBor H3BATKA, Kan u He Gux
uMao npen co6oM uuTaB saKoH 0 YCTa-
By, jacuo je, na He moxe jacuuje 6uTu,
na BocHa u Xepuerosuna ocTajy s6mma
zajenuuuke partes subiectae Ayerpuje
u Yrapceke. Hapon nak no6usa spno

CKY46&Hy YNIpaBHy ayToHomujy. Camo co

m ema