Br. 17. Dubrovnik 4. marta 1910. — IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, 13 snu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10, na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne. vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. DUBROVN & God. XTX. POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čno objave plaća so 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- grodbi. Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. —_—— Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. 1 Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Put kralja Petra. Događaj dana u Beogradu to je vijest o putu kralja Srba u Pe- trograd. Već je više mjeseci kako se o tom puiu govori i u srpskoj i u stranoj javnosti i kako se, kao obično u tim prilikama, čine naj- nevjerovatniji i najbesmisleniji ko- mentari. Jučer, 3.—lll., Srpska je Vlada objavila zvanični komunike, kojim se, sasvim kategorički, tvrdi, da će Nj V. kralj Petar posjetiti ru- skoga cara u Petrogradu. S toga tek sada, poslije tog komunikea, možemo s pozitivnošću govoriti o tom važnom događaju za srpski narod. Nije potrebno dokazivati nesu- mnjivi politički značaj ove posjete srpskog vladaoca za budućnost Slovenstva, kao što nije bilo po- trebno_ ni da se sa*ruske i srpske zvanične strane naročito ističe, da ta posjeta nema za sa- da nikakav politički značaj. Mi to znamo i svijesni smo da jedno- vremene, uzajamne posjete sloven- skih vladara, koje se čine u poslje- dnje vrijeme, jesu simvol ljepših dana samo za budućnost. Epoha koja rječito uči balkanske i ostale slovenske narode zdravom političkom razumu, to je nesumnji- ovo ova, koja je, svojim događa- jima, tako tužna ali i poučna za njih. I ta epoha, koja će ispuniti nekoliko bolnih strana u istoriji nekih od tih naroda, najbolje ih . poučava o važnosti vladarskih sa- stanaka. To utvrđuju bezbrojni primjeri vladarskih posjeta iz naj- bliže prošlosti, kao i oni iz dalje. Riječi umnog Richelieu-a, da je ne- prekidno pregovaranje, tajno i ja- vno, na svakom mjestu, stvar ne- ophodno potrebna za dobro na- roda i države, bilo dati pregovori odmah urode plodom, ili da se očekivani plod jedva primjećuje, sačinjavaju aksiom državno-pravnih nauka. A vladarski sastanci samo omogućavaju uspješnije vođenje tih pregovora, u koliko to ne mo- gu učiniti njihovi ministri ili nji- hovi poslanici na stranim dvoro- vima. Zato mi sa naročitim simpatija- ma moramo pozdraviti put Nj. V. kralja Srbije u Petrograd. Lični do- dir oba vladaoca najljepše će ma- nilestovati tijesnu vezu pojedinih djelova Slovenstva i ljubav Rusije prema srpskom narodu. Ali ovaj put srpskoga kralja treba pozdraviti i sa jednog dru- gog razloga. Nedavno se u štampi, neprija- teljski raspoloženoj prema srpskom narodu, pogovaralo da će pitanje o posjeti srpskog kralja stranim dvorovima biti riješeno na način, koji nam je izgledao nevjerova- tan. Pogovaralo se, na ime, da će Nj. V. kralj Pelar_ prvo morati učiniti posjetu koja ne bi, ni na koji način, odgovarala osjećajima srpskoga naroda i po kojoj bi se, prema javnom mišljenju u Srbiji, vladalac jedne slobodne zemlje po- nizio do tuđinskog satrapa. I to se pogovaralo baš onda, kada su razlozi narodnog ponosa i državnog dostojanstva Srbije tome odlučno bili protivni. Onda, kada su bila u jeku suzbijanja i gonjenja srp- skog imena, srpskih interesa i svih pogodaba za opstanak svega ono- ga što je srpsko. Mi nijesmo ni jedan trenutak posumnjali, da su sadanji srpski državnici svijesni velike istine, da se svojim uniženjem nikada niko nije uzdigao, niti je takvim samo- odricanjem u čuvanju svoga do- stojanstva došao do moralnih i materijalnih tekovina. Vladalačke posjete osjetljivo se upravljaju prema državnim interesima i pre- ima narodnom ponosu. Zloslutni nagovještaji neprijateljske štampe, prema tome nijesu ništa drugo do očajan pokušaj onih koji bi, u svo- jem nezajažljivom interesu, željeli da mlada i krepka Kraljevina, u trenutku kad je energično otpočeo njezin preporođaj, skrene s pravo- ga puta i da pođe putem, koji je savršeno suprotan njezinim idea- lima. Srbija je i danas važan faktor na Balkanu, bez kojeg je postala nemogučna svaka politička kombi- nacija. Kao takav faktor, ona po- staje sve važnija i s pravom se može reći, da je u njenim rukama mir Evrope. Posjeta Nj. V. kralja Petra caru Rusa pored značaja za budućnost Slovenstva, biće od iz- vjesnog uticaja i na definitivno opredijeljenje državne politike Sr- bije. St. luTate Hauwie oprauugauuje, jA TluTate opraHu3auuje Cp6a Ha Ilpu- Mopjy onrobeHo je, makne, Ha HeusBjecHo BpujeMe€. CpricKH HAPOJHH IIOCIIAHHLIH HA nanMaTuHCKOM Ca60py, Koju cy 6uJu Ha- jasujnu 0364JeHy aklujy 34 eroBo pu- jeee, yBjeroBaju cy cBoj pan ycnje- XOM IIO3HBA 34 OCHHBAIbe JIHCTA, ,KAO onkier opraHa CTpaHK€“, HJIH, AKO He TOJIHKO, OJOJIHJIH CY CBaKY aAKLMjY, NOK Ce TIOTIIJHO HE PALIHHCTH TIHTAHE ,OP- raHa“. Kanu cy rocrmoja rmocnaHuuH, yrpaBIba- iyhu mjeceua okTo6pa npoline rojiuHe nosnaTu npornac Cp6uma na fIpumopjy, OcjeTunu ,1a u Houma naga y nyxHocT, a KAO JAKOHHTH NIPeACTABHHUH CpNCKOF uapona Hua Tipumopjy ga cy Ha To u no- 3BaHM, Na nokyuajy uehe nu Guru 6ome cpehe, đa omu ocilisape ofihy ceny Cpoa na Iipumopjy u ycilociliase ne- Kadauwwe jedunciligo u CN02y“, npxanu CMO, da e ce cBojcku naTHTu mocna, cBecTpaHo NpeTpecTH u NOTNyHO TIpoy- HHTH OBO HAC XKHBOTHO TIHTAHE H nocrnjemuuTu ieroBo pujemee. OcTanu CMO u3aneHabeHu Bugehu na cy «pos lieii mjeceuyu ceoza pada, a ,noyueuu MCKYCTBOM TIIPOLIJIOCTH M NPH NOTNyHOM NnosHaBaiey Hawujex npunuka Ha Tlpu- MOpjy“, nowunu no ysjepeia, ,na je sa YCIIOCTABIbEH€ XKEJbEHOT jeguHCTBA y cpneKkoj crpanuu 34 cada najiipeua HYKNA OCHHBAHE jelHOT NOJIHTHUKOT JIH- cTa, kao onhier oprama crpanke“, na ce npeko era ,uyje u cyna mMeby Cp6uma Ha Tipumopjy nponpe rmac u MuIImBeie, Ha Koju 64H HauuH y CBAKOM OJ TAKBHX NnuTa:bA Cpiicka ciipanka uaj6ome on- TOBOPMJIA CBOME NO3HBY“, TaKAB 3aKIby- uaK Mopao je na usnedagu ce Cp6e ua TipuMopjy, jep cy nmocnaHuuu c isume CKPEHYJI4 CA FNABHOT H FOTOBO jenuHor 3anaTKa. cBoje akuuje u npenycTHIu ra Heu3BjecHOCTH BpemMeHa. Ko je npaTuo pa3BHTaK TIOJIHTHUKOF »xuBoTa_Cp6a Ha IlpumMopjy KPO3 TIOLIJbE- NHoHX TPUHAECT FOJUHA, KO je npomaTpao CBE OH€ Tp3šaBule y HauweM jaBHoM xu- BOTY OL CMPTH HenNpexaJbeHor CaBe BjenanoBuha, ko je yuecTBoBao y Hauwoj CTPACTBEHOJ, HECTO HETIPOMMHLIJEEHOJ CTpa- Haukoj 6op6u, 6e3 cyMise je Mopao ysBu- njeru, na y3pouu naHaliie —u30praHH- zauuje He JI&Ke y TONJBENIBHM Noraba- juma, Beh na cy Kyu u KaMO nyGibe 3a- cabeHu. Ilorajaju_ on ronuHne 1898., na penosHo no roguHe 1904. NmoHOBHJIH Cy ce y 1906. y nmoropinaHoM o6juKy. V- 3pouu cy jeuHux 4 IpyrHx, C MAJOM, rO- TOBO HE3HATHOM pa3nukoM ucTH. Pbux MOXKEMO Y CBHM CjiyuajeBuMA CBECTH HA na6aBocT Kame opramusauuje. — Kan ce je oprauu3sauuja cnpoBabana ? IllTo je H343HBanOo HeHO criposabase? Ha uro ce je npu Tome Hajsuue nasuno? — OnroBopuT4 HCIPABHO HA OBA rHTAHA 3HAuH NOTpa«HTH H HahH yapoke naHa- He Hawe HecpebeHocTH. Ilo necpebeHocTu je penoBHo nona3Hjio YCIbEA JIHUHHX pa3MHupHLA M panu jenune HIH Npyre JIHUHOCTH IPMANH Cy ce u PJLIHIIH TEMEJEH OPFaHH3aLIHje, a noUHHJA HacTojaa Hujecy uuiuna 3a TuM, na ce cnpoBene uBpcra opraHusanuja, eh na ce y6naxe 4 H3rJage JiMuHe pa3Mupniie, na ce, laKkne, 3anoBojbe rmojenuHe JiH- uHocTH. To je ucTuHa, Koja ce He na nopehi4. C Tora cMo upxaru, na he ro- CIIONA TIOCNAHHLIH, ,IIOY4EHH HCKYCTBOM NpoLINOCTH H IIPH TIOTIIJHOM NO3HABAIBY Haluujex npunuka Ha Ilpumopjy“, CTBO- puTu 6a3y 3a jenHy COJIHNHY H CBECTPAHY opraHu3auujy, Koja 6u, Kao ormura ro- Tpeća, o6yxBaTuna jenuakum NnpaBuMa u NJXKHOCTHMA CBE IpyliTBEHE CIOjeBe, Koja 6u ce CIIpoBena y Hapony panu Ha- pona, a He y yKeM KPyTy H panu am6u- uuja u Tewa nojemunaua, u Koja 6u oHeMoryhiđna HHTpure u CMHLAJIHLIE, MA Cc Koje cTpaHe oHe nona3sune. TakBa 6u opraHnusauuja Hanna OjisuBa_ u NpuHu- jema HecyME+HBHX ycrjexa. Tipsu je ysjeT sa jenuy conuguy u cu- FyPHy OpraHu3auujy nosuaBaie rnipujiuka, MaHa, BpnuHa u norpeća Haponuux. 3a HAC M HALI Hapon naHnac je To oTBopeKa Kisura. He Tpeća oco6uTor npoyuaBaia, na ce npaBunuo oupenu, kojum 6u nyTem Tpećano nou na ce ynapu remen jen- HOM yCNjetuHOM M OpraHu30BaHOM pajiy. Hero y npernocrasuu, na 6u ce muu- IbEHA_MOFJIA PAZHNIAZHTK, A H panu came NOTNyHOCTH, onpaBnaH je u, ako je Bora, NoTpećuT cBecTaHu nperpec csera onora WTO 3acujeua y Hau HaponHu »«uBorT. Cana HacrTaje nuTae: je nu, npema HAWHM NpuluKkaMA, 34 TO nonecaH je- NaH nucT? — AKO cy mocnauuuu noy- H€HH HCKYCTBOM TIPOLIJIOCTU M AKO NOT- NnyHo no3sHaBajy Hate npunuke Ha Ilpu- MOPjy H3rnena CyBMIIHO CBaKO jaBHO PacnpaBIbate ; JeRHOCTABHO CY _MOTJIH Ca- 3BATH CKYIMIITHHY -H NpennoxuTu joj ua NpHxBaT rOTOB HaupT opraHu3alniuje, koju 6u 6uo yneweH NnpeMa HaluuM npuji- KaMa Ha IlpuMopjy. Ha Taj HuauuH He GucMO u3ry6uHJiH HHIITA y BPEMEHY, HHTH 6ucmo xuBjenu y jennoj HenpujaTHoj He- u3BjecHocTH. OBaKO, KAKO Cy rocnona NOoCIIaHHLIH 34CHOBAJIH, CTOjUMO NIpeu He- onpebeHoM NyJ6HHOM BpeMEHA u npen CYMI:BOM O CaMOM ycrijexy. PeuumMo na Ce OCTB4pH TIHMTAI:E OCHHBAHA JIHCTA. Kana he ce ocrBapuTu ? Konuko hie Bpe- MeHa nmpohiH, oK ce Trpeko era npe- Tpece u pacnpaBu_uujena crsan? Xohe JIH JyONMUTE TO NpeTpecae rmonyHuTu HCKYCTBO IIPOLIJIOCTH H TIO3HABAHE HALIHX nipunuKka Ha Tlpumopjy? A ancrpaxupa- | Jyhu cBe To, je mu Morao Ty npa3HuHy NonyHHT4 1O opraHu3anuje 4 Hau JIHCT? 3auiTo ce cBe To Huje yuuHuno «Kpo3 u3ry6beHo BpujeMe Og nyuna mer mje- ceuu? Ia nu je y nuTaiy opraHa 6umo og norpeće nokiu Tako naneko, Te ra yHanpujen HAMETHYTH opraHu3aluju, Koja TEK HMZ la ce cnposezne? — Osa u OBAKA IIHTAHA HAM Ce HaMEhy, IIpOMA- Tpajyhiu neTomjeceuHu pesynTaT npoyua- BAHba HALIHX NoCNAHHKA, pasrjnejajyliH IbHXOB NIPpBH KOpaK rmpeny3ere akuuje. y. Naši dopisi. U Kotoru, 28. februara. (Odgovor dopisniku ,Slobode“). Ipak nam je milo, da se našao neko, da nam od- govori na naš dopis o škandalima u kotorskoj gimnaziji. Takvim načinom, pa bila to i polemika, izbijaće sve više prava istina na površinu. — Prije svega reći ćemo, da cio dopis, štampan u ,Slobodi“ od 25. februara, ne odgovara istini i da je sizvjesnom namjerom napisan. Neupućena pu- blika mogla bi promisliti, da je pi- sanje ,Borivoja“, kojim nastoji da opravda g. prof. Grbavčića, potpuno objektivno. Mi ćemo upozoriti g. ,Bo- rivoja“ na neke činjenice i zamoliti ga, da nas previše ne poteže za jezik. Ništa nije tako neozbiljno, što kad »Borivoj“ tvrdi, da neredima u gi- mnaziji treba tražiti izvor u ,umjetno potpirivanoj, a nehajem starijih po- duprtoj sistematskoj hajci proti prof. Dru H. Grbavčiću“. Pitamo ga: ko može umjetno potpirivati kajku kod svih učenika bez razlike? Koji je to nehaj starijih? Ko su ti stariji? Ka- kvi su ti i zašto su sistematski na-