Br. 17.

Dubrovnik 4. marta 1910. —

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, 13 snu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10,
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne. vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se.

DUBROVN

&

God. XTX.

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čno objave plaća so 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
grodbi. Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

—_——

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

1
Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Put kralja Petra.

Događaj dana u Beogradu to
je vijest o putu kralja Srba u Pe-
trograd.
Već je više mjeseci kako se o
tom puiu govori i u srpskoj i u
stranoj javnosti i kako se, kao
obično u tim prilikama, čine naj-
nevjerovatniji i najbesmisleniji ko-
mentari.
Jučer, 3.—lll., Srpska je Vlada
objavila zvanični komunike, kojim
se, sasvim kategorički, tvrdi, da
će Nj V. kralj Petar posjetiti ru-
skoga cara u Petrogradu. S toga
tek sada, poslije tog komunikea,
možemo s pozitivnošću govoriti o
tom važnom događaju za srpski
narod.
Nije potrebno dokazivati nesu-
mnjivi politički značaj ove posjete
srpskog  vladaoca za budućnost
Slovenstva, kao što nije bilo po-
trebno_ ni da se sa*ruske i
srpske zvanične strane naročito
ističe, da ta posjeta nema za sa-
da nikakav politički značaj. Mi to
znamo i svijesni smo da jedno-
vremene, uzajamne posjete sloven-
skih vladara, koje se čine u poslje-
dnje vrijeme, jesu simvol ljepših
dana samo za budućnost.
Epoha koja rječito uči balkanske
i ostale slovenske narode zdravom
političkom razumu, to je nesumnji-
ovo ova, koja je, svojim događa-
jima, tako tužna ali i poučna za
njih. I ta epoha, koja će ispuniti
nekoliko bolnih strana u istoriji
nekih od tih naroda, najbolje ih
. poučava o važnosti vladarskih sa-
stanaka. To utvrđuju bezbrojni
primjeri vladarskih posjeta iz naj-
bliže prošlosti, kao i oni iz dalje.
Riječi umnog Richelieu-a, da je ne-
prekidno pregovaranje, tajno i ja-
vno, na svakom mjestu, stvar ne-
ophodno potrebna za dobro na-
roda i države, bilo dati pregovori
odmah urode plodom, ili da se
očekivani plod jedva primjećuje,
sačinjavaju aksiom državno-pravnih
nauka. A vladarski sastanci samo
omogućavaju uspješnije vođenje
tih pregovora, u koliko to ne mo-
gu učiniti njihovi ministri ili nji-
hovi poslanici na stranim dvoro-
vima.
Zato mi sa naročitim simpatija-
ma moramo pozdraviti put Nj. V.
kralja Srbije u Petrograd. Lični do-
dir oba vladaoca najljepše će ma-
nilestovati tijesnu vezu pojedinih
djelova Slovenstva i ljubav Rusije
prema srpskom narodu.

Ali ovaj put srpskoga kralja
treba pozdraviti i sa jednog dru-
gog razloga.

Nedavno se u štampi, neprija-
teljski raspoloženoj prema srpskom
narodu, pogovaralo da će pitanje
o posjeti srpskog kralja stranim
dvorovima biti riješeno na način,
koji nam je izgledao nevjerova-
tan. Pogovaralo se, na ime, da će
Nj. V. kralj Pelar_ prvo morati
učiniti posjetu koja ne bi, ni na
koji način, odgovarala osjećajima
srpskoga naroda i po kojoj bi se,
prema javnom mišljenju u Srbiji,
vladalac jedne slobodne zemlje po-
nizio do tuđinskog satrapa. I to
se pogovaralo baš onda, kada su
razlozi narodnog ponosa i državnog
dostojanstva Srbije tome odlučno
bili protivni. Onda, kada su bila
u jeku suzbijanja i gonjenja srp-
skog imena, srpskih interesa i svih
pogodaba za opstanak svega ono-
ga što je srpsko.

Mi nijesmo ni jedan trenutak
posumnjali, da su sadanji srpski
državnici svijesni velike istine, da
se svojim uniženjem nikada niko
nije uzdigao, niti je takvim samo-
odricanjem u čuvanju svoga do-
stojanstva došao do moralnih i

materijalnih tekovina.  Vladalačke

posjete osjetljivo se upravljaju
prema državnim interesima i pre-
ima narodnom ponosu. Zloslutni
nagovještaji neprijateljske štampe,
prema tome nijesu ništa drugo do
očajan pokušaj onih koji bi, u svo-
jem nezajažljivom interesu, željeli
da mlada i krepka Kraljevina, u
trenutku kad je energično otpočeo
njezin preporođaj, skrene s pravo-
ga puta i da pođe putem, koji je
savršeno suprotan njezinim  idea-
lima.

Srbija je i danas važan faktor
na Balkanu, bez kojeg je postala
nemogučna svaka politička kombi-
nacija. Kao takav faktor, ona po-
staje sve važnija i s pravom se
može reći, da je u njenim rukama
mir Evrope. Posjeta Nj. V. kralja
Petra caru Rusa pored značaja za
budućnost Slovenstva, biće od iz-
vjesnog uticaja i na definitivno
opredijeljenje državne politike Sr-
bije. St.

luTate Hauwie oprauugauuje,
jA

TluTate opraHu3auuje Cp6a Ha Ilpu-
Mopjy onrobeHo je, makne, Ha HeusBjecHo
BpujeMe€. CpricKH HAPOJHH IIOCIIAHHLIH HA
nanMaTuHCKOM Ca60py, Koju cy 6uJu Ha-
jasujnu 0364JeHy aklujy 34 eroBo pu-
jeee, yBjeroBaju cy cBoj pan ycnje-
XOM IIO3HBA 34 OCHHBAIbe JIHCTA, ,KAO
onkier opraHa CTpaHK€“, HJIH, AKO He
TOJIHKO, OJOJIHJIH CY CBaKY aAKLMjY, NOK
Ce TIOTIIJHO HE PALIHHCTH TIHTAHE ,OP-

raHa“.
Kanu cy rocrmoja rmocnaHuuH, yrpaBIba-

iyhu mjeceua okTo6pa npoline rojiuHe
nosnaTu npornac Cp6uma na fIpumopjy,
OcjeTunu ,1a u Houma naga y nyxHocT,
a KAO JAKOHHTH NIPeACTABHHUH CpNCKOF
uapona Hua Tipumopjy ga cy Ha To u no-
3BaHM, Na nokyuajy uehe nu Guru 6ome
cpehe, đa omu ocilisape ofihy ceny
Cpoa na Iipumopjy u ycilociliase ne-
Kadauwwe jedunciligo u CN02y“, npxanu
CMO, da e ce cBojcku naTHTu mocna,
cBecTpaHo NpeTpecTH u NOTNyHO TIpoy-
HHTH OBO HAC XKHBOTHO TIHTAHE H
nocrnjemuuTu ieroBo pujemee. OcTanu
CMO u3aneHabeHu Bugehu na cy «pos
lieii mjeceuyu ceoza pada, a ,noyueuu
MCKYCTBOM TIIPOLIJIOCTH M NPH NOTNyHOM
NnosHaBaiey Hawujex npunuka Ha Tlpu-
MOpjy“, nowunu no ysjepeia, ,na je sa
YCIIOCTABIbEH€  XKEJbEHOT  jeguHCTBA y
cpneKkoj crpanuu 34 cada najiipeua
HYKNA OCHHBAHE jelHOT NOJIHTHUKOT JIH-
cTa, kao onhier oprama crpanke“, na ce
npeko era ,uyje u cyna mMeby Cp6uma
Ha Tipumopjy nponpe rmac u MuIImBeie,
Ha Koju 64H HauuH y CBAKOM OJ TAKBHX
NnuTa:bA Cpiicka ciipanka uaj6ome on-
TOBOPMJIA CBOME NO3HBY“, TaKAB 3aKIby-
uaK Mopao je na usnedagu ce Cp6e ua
TipuMopjy, jep cy nmocnaHuuu c isume
CKPEHYJI4 CA FNABHOT H FOTOBO jenuHor
3anaTKa. cBoje akuuje u npenycTHIu ra
Heu3BjecHOCTH BpemMeHa.

Ko je npaTuo pa3BHTaK  TIOJIHTHUKOF
»xuBoTa_Cp6a Ha IlpumMopjy KPO3 TIOLIJbE-
NHoHX TPUHAECT FOJUHA, KO je npomaTpao
CBE OH€ Tp3šaBule y HauweM jaBHoM xu-
BOTY OL CMPTH  HenNpexaJbeHor  CaBe
BjenanoBuha, ko je yuecTBoBao y Hauwoj
CTPACTBEHOJ, HECTO HETIPOMMHLIJEEHOJ CTpa-
Haukoj 6op6u, 6e3 cyMise je Mopao ysBu-
njeru, na y3pouu naHaliie —u30praHH-
zauuje He JI&Ke y TONJBENIBHM Noraba-
juma, Beh na cy Kyu u KaMO nyGibe 3a-
cabeHu. Ilorajaju_ on ronuHne 1898., na
penosHo no roguHe 1904. NmoHOBHJIH Cy
ce y 1906. y nmoropinaHoM o6juKy. V-
3pouu cy jeuHux 4 IpyrHx, C MAJOM, rO-
TOBO HE3HATHOM pa3nukoM ucTH. Pbux
MOXKEMO Y CBHM CjiyuajeBuMA CBECTH HA
na6aBocT Kame opramusauuje. — Kan
ce je oprauu3sauuja cnpoBabana ? IllTo je
H343HBanOo HeHO criposabase? Ha uro
ce je npu Tome Hajsuue nasuno? —
OnroBopuT4 HCIPABHO HA OBA rHTAHA
3HAuH NOTpa«HTH H HahH yapoke naHa-
He Hawe HecpebeHocTH.

Ilo necpebeHocTu je penoBHo nona3Hjio
YCIbEA JIHUHHX pa3MHupHLA M panu jenune
HIH Npyre JIHUHOCTH IPMANH Cy ce u
PJLIHIIH  TEMEJEH OPFaHH3aLIHje, a noUHHJA
HacTojaa Hujecy uuiuna 3a TuM, na ce
cnpoBene uBpcra opraHusanuja, eh na
ce y6naxe 4 H3rJage JiMuHe pa3Mupniie,
na ce, laKkne, 3anoBojbe rmojenuHe JiH-
uHocTH. To je ucTuHa, Koja ce He na
nopehi4. C Tora cMo upxaru, na he ro-
CIIONA TIOCNAHHLIH, ,IIOY4EHH HCKYCTBOM
NpoLINOCTH H IIPH TIOTIIJHOM NO3HABAIBY
Haluujex npunuka Ha Ilpumopjy“, CTBO-
puTu 6a3y 3a jenHy COJIHNHY H CBECTPAHY
opraHu3auujy, Koja 6u, Kao ormura ro-
Tpeća, o6yxBaTuna jenuakum NnpaBuMa u
NJXKHOCTHMA CBE  IpyliTBEHE  CIOjeBe,
Koja 6u ce CIIpoBena y Hapony panu Ha-
pona, a He y yKeM KPyTy H panu am6u-
uuja u Tewa nojemunaua, u Koja 6u
oHeMoryhiđna HHTpure u CMHLAJIHLIE, MA
Cc Koje cTpaHe oHe nona3sune. TakBa 6u
opraHnusauuja Hanna OjisuBa_ u NpuHu-
jema HecyME+HBHX ycrjexa.

Tipsu je ysjeT sa jenuy conuguy u cu-
FyPHy OpraHu3auujy nosuaBaie rnipujiuka,
MaHa, BpnuHa u norpeća Haponuux. 3a
HAC M HALI Hapon naHnac je To oTBopeKa
Kisura. He Tpeća oco6uTor npoyuaBaia,
na ce npaBunuo oupenu, kojum 6u nyTem
Tpećano nou na ce ynapu remen jen-
HOM yCNjetuHOM M OpraHu30BaHOM pajiy.
Hero y npernocrasuu, na 6u ce muu-
IbEHA_MOFJIA PAZHNIAZHTK, A H panu came
NOTNyHOCTH, onpaBnaH je u, ako je Bora,
NoTpećuT cBecTaHu nperpec csera onora
WTO 3acujeua y Hau HaponHu »«uBorT.
Cana HacrTaje nuTae: je nu, npema
HAWHM NpuluKkaMA, 34 TO nonecaH je-
NaH nucT? — AKO cy mocnauuuu noy-
H€HH HCKYCTBOM TIPOLIJIOCTU M AKO NOT-
NnyHo no3sHaBajy Hate npunuke Ha Ilpu-
MOPjy H3rnena  CyBMIIHO CBaKO jaBHO
PacnpaBIbate ; JeRHOCTABHO CY _MOTJIH Ca-
3BATH CKYIMIITHHY -H NpennoxuTu joj ua
NpHxBaT rOTOB HaupT opraHu3alniuje, koju
6u 6uo yneweH NnpeMa HaluuM  npuji-
KaMa Ha IlpuMopjy. Ha Taj HuauuH He
GucMO u3ry6uHJiH HHIITA y BPEMEHY, HHTH
6ucmo xuBjenu y jennoj HenpujaTHoj He-
u3BjecHocTH. OBaKO, KAKO Cy rocnona
NOoCIIaHHLIH 34CHOBAJIH, CTOjUMO NIpeu He-
onpebeHoM  NyJ6HHOM BpeMEHA u npen
CYMI:BOM O CaMOM ycrijexy. PeuumMo na
Ce OCTB4pH TIHMTAI:E OCHHBAHA JIHCTA.
Kana he ce ocrBapuTu ? Konuko hie Bpe-
MeHa nmpohiH, oK ce Trpeko era npe-
Tpece u pacnpaBu_uujena crsan? Xohe
JIH JyONMUTE TO NpeTpecae rmonyHuTu
HCKYCTBO IIPOLIJIOCTH H TIO3HABAHE HALIHX

nipunuKka Ha Tlpumopjy? A ancrpaxupa- |

Jyhu cBe To, je mu Morao Ty npa3HuHy
NonyHHT4 1O opraHu3anuje 4 Hau JIHCT?
3auiTo ce cBe To Huje yuuHuno «Kpo3
u3ry6beHo BpujeMe Og nyuna mer mje-
ceuu? Ia nu je y nuTaiy opraHa 6umo
og norpeće nokiu Tako naneko, Te ra
yHanpujen HAMETHYTH opraHu3aluju, Koja
TEK HMZ la ce cnposezne? — Osa u
OBAKA IIHTAHA HAM Ce HaMEhy, IIpOMA-
Tpajyhiu neTomjeceuHu pesynTaT npoyua-
BAHba HALIHX  NoCNAHHKA, pasrjnejajyliH
IbHXOB NIPpBH KOpaK rmpeny3ere akuuje.

y.

Naši dopisi.

U Kotoru, 28. februara. (Odgovor
dopisniku ,Slobode“). Ipak nam je
milo, da se našao neko, da nam od-
govori na naš dopis o škandalima u
kotorskoj gimnaziji. Takvim načinom,
pa bila to i polemika, izbijaće sve
više prava istina na površinu. —
Prije svega reći ćemo, da cio dopis,
štampan u ,Slobodi“ od 25. februara,
ne odgovara istini i da je sizvjesnom
namjerom napisan. Neupućena pu-
blika mogla bi promisliti, da je pi-
sanje ,Borivoja“, kojim nastoji da
opravda g. prof. Grbavčića, potpuno
objektivno. Mi ćemo upozoriti g. ,Bo-
rivoja“ na neke činjenice i zamoliti
ga, da nas previše ne poteže za jezik.

Ništa nije tako neozbiljno, što kad
»Borivoj“ tvrdi, da neredima u gi-
mnaziji treba tražiti izvor u ,umjetno
potpirivanoj, a nehajem starijih po-
duprtoj sistematskoj hajci proti prof.
Dru H. Grbavčiću“. Pitamo ga: ko
može umjetno potpirivati kajku kod
svih učenika bez razlike? Koji je to
nehaj starijih? Ko su ti stariji? Ka-
kvi su ti i zašto su sistematski na-