va Ra donio Cijena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- o Pretplata se i oglasi šalju administraciji , Dubrovnika“. — Dopisi se šalju govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. 5. — | Izlazi STAKE Ne lieli 2 > uredništvu. — Rukopisi se ne vraćaju. — Za oglase, priposlano, izjave, javne Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. — Na po godine i na četvrt | ] J ; zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se godine surazmijerno. — Pojedini broj lista zapada 10 novčića. i | I više puta štampaju, po pogodbi. Broj 5. U Dubrovniku 31. Julija 1892. Gama I Braći Muhamedancima. Vrijeme mijenja, vrijeme liječi. Države se stare raspadaju, a mjesto njih nove se podižu. Duš- mani se stari sbratimiše. Slava ovome vijeku na- pretka i bratimstva! Smirio nas je, usrećio i nas. Ove nas misli nadahnuše, da progovorimo, našoj braći Muhamedove vjere. Najzaslužnija ličnost u istoriji našega naroda bijaše Nemanja, Širom cijele naše otadžbine uvijek živa pjesma i predaja zasadiše u našijem srcima vječni mu spomenik kao državniku, koji je spojio dotadašnje srpske državice u veliku svoju državu. On je ukinuo ondašnju rogjačku vladavinu, biva što je vladalačka porodica svu zemlju, kojom je vladala, smatrala kao porodičko našljestvo, na koje je kao u našljedovanju imetka polagao pravo svaki pojedini član porodice. On je postao samodržao jednostavne države. Ta se država srećno u bla- gostanju za njegovijeh našljednika divno razvijaše tako, da se za Dušana silnoga slavljaše gospoda- ricom Balkana, te se istom i dandanas kao zla- inom erom gordo ponose svi sinovi našega naroda. Ali zub vremena ni nju nije mimoišao. Ne dobro učvršćenu u unutrašnjosti, snašla je bukteća 0s- manlijska sila. Na junačkome megdanu raspada se Lazarevo Carstvo, i po njemu širi turska dr- žava. Nastadoše tada teška vremena i stoprv je ovaj vijek blagosovio milijone srpske krvi kroz duge vijekove za slobodu prolivene. Ali na slobodi nije ovaj vijek zastao, već je izjednačio, sbratimio čovječanstvo osobito u na- prednoj Evropi i u bujnoj Americi. Dušmani se stari zbratimiše i to svuda nama naokolo. Dušmani najstrašniji cjelokupne naše Austro-Ugarske mo- narhije Nijemci iz njemačke Carevine i Talijanci iz krajlevine Italije postadoše joj sada saveznici. Turska i Francuska stari veliki dušmani Rusije danas su joj najbolji prijatelji. Tako je ovaj gordi vijek slobode i blagostanja koncetrisao ogromnijega napretka radi, sve oko nas stare dušmane i spri- jateljio, i ako im nejednaka krv po žilama teče. I mi imamo srea i tome se veselimo i spjevasmo mu himne, kao vijeku nad svijem vijekovima. Ipak nas, na žalost samo nas, valjda što smo braća jednokrvna, ne će da zagrli, da zbratimi. A zažto? Dobra masa našega naroda nije još shva- tila blagodati ovoga vijeka. I ako je kruže bjelo- dani plodovi ogromne stečevine ovoga vijeka, ona ih još ne razabire. Ima pameti i srca na pretek a ne razabire, jer je zavode bezdušnici. Izvraćaju joj ljubav u mržnju a znanost u strast. Time spri- ječavaju, da joj u krv ugje razlika izmegju naro- dnosti i vjerozakona. Izvrću bezdušnici načela ovi- jem vijekom okrunjena, da u prostoru i u djelovanju narodnost zaseže koliko je braće jednokrvne istoga jezika, dočim je neograničen i nestalan obseg vje- rozakona. Izvrću ono, što je djeci po kulturnoj Evropi i Americi poznato, biva da je samo cigla narodnost neizbrišiva osobitost braće jednokrvne, dočim je općenitost vjerozakon. Zato glede naro- dnosti, ono što bijasmo i jesmo moramo i ostati biva Srbi, i ako smo mijenjali, mijenjamo i slo- bodno nam je mijenjati vjerozakone. Dok je da- našnji vijek narodnosti, slobode i napretka satro svuda po Evropi vjerske predrasude i uklonio vjersku nesnošljivost, bezdušnici samo ih kod nas pire tako, da nas ta ljaga kalja pred naprednom Evropom. Nego kada je na sve evropske i amerikanske narode duh napretka, duh ljubavi i mira u na- rodnoj cjelokupnosti, na temelju materinskog jezika živućijeh tradicija, i oslonom na istoriju a poletom na ljepšu budućnost, čudesa stvorio i postao od presudnog uticaja; nije moguće ne zamisliti da će Muhamedanski vjerozakon jogunasto spriječiti srp- ski preporogjaj kod vedre i plemenite naše braće jednokrvne. Nije moguće, jer je kulturna Evropa još Westfalskijem mirom godine 1648. ispjevala opjelo vjerozakonskijem državama, biva načelu: »Cujus regio illius religio“. Nije moguće jer luča prosvjete bjelodano prodire Bosnom i Hercegovi- nom i mora nam doći u prilog, Kako ne bi, kada svi nepristrani svjecki velikani jednoglasno izre- koše svoju znanstvenu osudu, da je žiteljstvo Bo- sne i Hercegovine srpske nasodnosti. Kako ne bi, kada po rečenijem zemljama Muhamedanci nijesu osamljeni već živu od davnina pomješani sa je- dnokrvnom braćom rimokatoličke i pravoslavne vjere. Nije moguće da spriječi, jer rad i nauka danas vode čovječanstvo do svoje mete, kad je ono bistra uma i plemenita osjećaja poput našijeh Muhamedanaca. Nauka će ih uvjeriti, da su nam braća jednokrvna, da smo svi sinovi jednog srp- skog naroda. Rad će im pako pobuditi ljubav prama nama, prama braći, jer bez ljubavi sve gine na svijetu. Kada veliki kulturni narodi sve svoje dobrostanje imaju da zahvale zajedničkome radu svijuh svojijeh sinova, tim više mi nejaki moramo sabrati i složiti sve snage da se pomo- gnemo do njihova blagostanja, da i naš narod zagudi u koncertu kulturnijeh naroda, koji svijetom okreću. Toga radi glavno nam je da širimo temelj tome radu, biva ljubav i poredak megju braćom, jer su narodi glede produkcije mašine, koje, ako su im skladno sljubljeni svi strojevi i redovito i nepomućeno djeluju, čudo mogu proizvesti. Nema li pak sloge kod radnika, mrze li se, gone li se, tada skoro ništa ne izvedu, već i ono malo što koji izradi drugi pokvari. i Zašto bi dakle sam naš srpski Par bio ža- losnom iznimkom? Zar treba se roditi Nijemac, Magjar, Francuz, Englez itd. pak razumjeti, da vjerozakoni ne djele narode već materinski jezici ? Ah divno li je proputovati našom cjelokupnom državom, pak uživati kako Magjari i Nijemci bili rimokatoličke, bili protestanske, bili izraelske vjere jednako su zanešani za slavom, veličinom i na- pretkom svoga magjarskoga odnosno njemačkoga naroda, kako li se ljube i grle, kako u krasnoj slozi, miru i poretku poput najsavršenijeh mašina zajednički rade i gorostasno napreduju. Nama Dubrovčanima, koji od pamtivijeka svi- jetom putujemo, prirasle su uz srce nanizane divote ter s toga nas teže ujeda i srce zaboli, kada pu- tujući po krajevima našega varoda primjećujemo veliku razliku, biva nesrećno dušmansko stanje radi raznijeh vjerozakona. Vistom i iskrenom nakanom da to nesrećno stanje uklonimo, pokrenusmo ovaj . naš list ,Dubrovnik“ neka on kao simbol gra koji Bosanac i Hercegovac od davnina pod mijeva kada kaže: ,idem u grad“, priopćuje, o. Ka - našoj osobito muhamedancima utiske, što na (nast S" \Co ostavljaju veliki kulturni narodi, da se u njih &efe< ie zA damo, ter i mi poput Nijemaca, Magjara, uđkea- it.d. bez razlike vjere u srpskom narodnom kolu | zanosom zaigramo. para Muhamedanei braćo, stari naši prijatelji. ne. zbacujte s uma, da vrijeme mijenja i sve liječi, ter i vi ste sada blaži prama raji. Ona nema rašta sada da vam neprijateljska bude, ter nemojte ni vi na zajedničku štetu na nju kidisati. Odazovite se plemenito glasu braće jednake krvi s vama, jednaka jezika s vama, jednake slave s vama kad bijaste srpska vlastela. Nadahnuti osobitom milo- krvnošću stupite kao plemići u naše kolo na diku i spas mile nam zajedničke otadžbine. Da ste vi ugledni sinovi našega srpskoga na- roda znate po živućijem megju vama predajama. O tome ste pak i osvjedočeni, pošto i kod kuće i okolo kuće nalazite ljude vama ravne u mate- rinskom jeziku, u crtama i izrazu lica, u tjelesnom krijepkom razvitku, u umnoj hitrini, u junačkoj iskrenosti, gostoljubiju, biva u svemu. Znate i po tome, što ste čitali istoričare svjeckog glasa, koji ne nalaze megju nama nikakve razlike u obilje- zima narodnosti srpske. Čitali ste i čitate osobito istoriju srpskoga naroda glasovitoga i odličnog magjarskog rodoljuba vašeg ministra Kalaja. Vi pamtite kako Kalaj na zadnjijem stranicama pr- voga dijela spomenuta mu remek-djela piše, biva: »Po svršetku turskoga osvajanja Srbi postadoše »raja. Osmanski osvajači naravno da se nijesu ,» obazirali na dojakošnje prave i društvene staleže .pokorenoga naroda. Vlastelin i nevlastelin jednako »Ssu smatrani kao državljani lišeni svijuh prava. Da »bi tu sudbinu izbjegli, mnogi srpski plemići pri- »miše Muhamedovu vjeru, usljed čega ostadoše u »uživanju svojijeh dobara i svoga uticaja u zemlji. ,Bosanski begovi potomci su bili starijeh vla- »Steockijeh porodica.“ »Taka opadništva u gomilama najviše se do- »gagjahu u Bosni, koje s toga, što je stoljetna »borba izmegju katolika, pravoslavnijeh i patarena »izrodila neku nemarnost u vjeri, a koje, što su »bosanska vlastela u mnogo većoj mjeri uživala »Svoja izuzetna prava, nego što to bijaše slučaj u »drugijem srpskijem zemljama, te se s toga teže »lišavahu uživanja tijeh prava“. Kada dakle Kalajeva auktoritat nazivlje na temelju znanosti Bosnu srpskom zemljom a Bosance Srbima, a vas begove bivšijem srpskijem plemićima, vrijeme bi bilo da i vi, muhamedanska braćo, izagjete iz svoje reserve, i da nam se otvoreno odazovete, ter u našemu brackome kolu poigrate. Ne zovu vas kakvi dušmani ili tugjinci, već stari vaši iskušani prijatelji Dubrovčani, koji su vazda dugijem vijekovima mirili svu braću svoju u če- stijem zadjevicama, a koji iskreno osjećaju da su danas najviše na to pomirljivo djelovanje po- zvani.