DUBROT , Cijena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za Austro- Vaki Bosnu i Herce- govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. 5. — Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. — Na po godine i na četvrt uredništvu. Izlazi svake Nedjelje. godine suraamijerno. — Pojedini broj lista zapada 10 novčića. prednlika se i oglasi šalju ddminietnciji »Dubrovnika“. — Rukopisi se ne vraćaju. zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se G novčića od retka. Ako se —_ Dopisi se šalju — Za oglase, priposlano, izjave, javne više puta štampaju, po pogodbi. Broj 8. U Dubrovniku 21. Avgusta 1892. Godina: 1 Ko od 1. Oktobra o. g. ne dobije list, neka mu je to znak, da nam nije još stigla pretplata. Radi toga preporučuje se svijema, koji su radi naš list držati, da se izvole za rana s pret- Platom prijaviti. Pretplatu pak na naš list u Srbiji primaće &. Lj. a o le knjižar u Biogradu. Administracija , Dubrovnika“. Vjera i politika. II. Riječ je o antipravoslavlju. U hrvackome na- rodu podigla se je četa zanešenjaka i natražnjaka, a na čelu joj nekoliko katoličkijeh sveštenika, i uzela je kao svoje geslo, da se blatom baca na pravosla- Vlje, da širi mržnju izmegju katolika i pravosla- vnijeh, da ucka jedne na druge, a da joj je mo- guće, ne bi se za cijelo ni najmanje ustručavala, da priredi proti pravoslavnijema novu noć Sv. Bartolomeja. A zašto sve to? Zar vode tu borbu, da obrane vjeru od izmišljene opasnosti? Ako su do jučer, da tako kažemo, katolici i pravoslavni“mogli mirno da žive na potpuno za- dovoljstvo svojijeh sveštenika, zar je pravoslavna vjera sada stekla kakvijeh novijeh dogama, te na- stala katolicima dužnost da je progone? Samo naivni ljudi mogu promisliti, da se ovdje radi o obrani vjere, jer je svakome vrlo dobro poznato, da ni jednoj ni drugoj vjeri ne prijeti nikakva po- gibao, a svak nasuprot može lako uvidjeti, da vjera nije nego srestvo, kojijem se služe da dočepaju svrhu svoju. Lijepo li je vidjeti da sveštenici, kojijema je vjera povjerena, da je uzdrže na onom visokom stepenu, koji joj doliči, da je u blato bacaju služeći se njome, da svoje političke svrhe postignu. Ovi ljudi, koji vjersku borbu potpiruju, shvaćaju i oni potpuno, da im to nije od časti ni od dike, te hoće da prikažu kao tobož da oni to rade, jer da su napanuti, hoće da prikažu pravoslavne kao no ti one koji su nesnošljivi. zbilja Ko malo prati naš javni život lako se može uvjeriti, da ovo nije istina, da pravoslavni ne mi- ješaju vjeru s politikom. Za to kod nas u Dalma- ciji najbolji nam dokaz pruža javna štampa. U Dalmaciji hrvacki organi, a osobito mjesna »OCrvena“, iserpoše više sve, što je podrugljivijeh i uvrijedljivijeh izraza proti pravoslavnima, i gle- daju na svaki način, da proti njima draže mržnju i prezir. A kako se vlada ,Srpski Glas“, organ dal- matinskijeh Srba, organ stranke, u kojoj su veći- nom po vjeri pravoslavni? »Srpski Glas“ neprestance naglasuje, nada- bnut pravijem liberalizmom, a ne crnom reakcijom, da vjera u narodna i politička pitanja nema se] pačati, a u mnogo prigoda isticao je i hvalio je Srbe katolike, dajući tim najbolji dokaz, da on ne dijeli braću po vjeri. Podrugljivijeh, uvrijedljivijeh izraza proti ka- tolika nikada ne bi. Hrvacki zanešenjaci dakle, kako rekosmo, ne iz ljubavi prama katoličkoj vjeri, nego iz mržnje prama srpstvu, u svojoj glupoj zanešenosti i želji da utamane sve što je srpsko, mame i uckaju prosti puk, govoreći mu lažno i prijevarno, da je srpstvo i pravoslavlje jedno te isto, da pravoslavlje prijeti katolicizmu, eda bi mu tako izmamili glas pri izborima. Ovo pripovijedanje imalo je vrlo teškijeh po- šljedica po nekijem mjestima Dalmacije, a kod nas se u Dubrovniku srećom te pošljedice ne osjećaju. Puk dubrovački prilično je uljugjen, on shvaća vrlo dobro, da se pojedini ljudi imaju cijeniti po njihovijem sopstvenijem vrlinama, da čovjek kad je pošten, ostaje takav ma koje vjere bio, a shvaća takogjer i vrlo dobro, da vjerska pitanja nemaju se miješati sa drugijema, da nemaš nikoga mrzjeti jer je druge vjere, te mi u Dubrovniku vidimo, da usprkos svijem pokušajima, vjerska borba ne može da preotme maha; mi vidimo u političkijem borbama katolike, a megju njima i samijeh sve- štenika uz pravoslavne, a kako u javnome tako u privatnome životu vidimo, da vlada izmegju tolika i pravoslavnijeh najbolja ljubav i prijatelje stvo. Ovo je Dubrovniku od velike časti i dil ovijem on kaže, da se nije iznevjerio svojoj sjaj- noj prošlosti, i ufamo da će se i u naprijed držati ovijeh načela, i da naš pitomi grad ne će odjek- nuti sramotnijem usklikom: katolik“ ili » Pravo- slavni“, nego da će jedni uz druge kao do sada živjeti u najboljem sporazumu i u najtvrgjoj lju- bavi, ne obazirući se na neke fakte, o kojima ćemo na dalje govoriti, koji nam služe da dokažemo jasnije na kojoj se strani tako ne će, jerjoj to u prilog ne ide. Mržnja i bracki razdor jedini su uvjeti njezinog života. Ljetopis popa Dukljanina. VIII Da bolje razumijemo, kako je bezimenović uveo ove naše zemlje u svoju Croatia rubra, treba da pregledamo za čas stanje našega naroda XI. i XII. vijeka, biva kada je Rim radio da Srbe k sebi prite&ne. . Iz povijesti doznajemo, i je gornja Dalma- Cija, koju su Hrvati naselili iz početka, čas Rimu čas Carigradu naginjala i da je ona imala veliki uticaj na Slavene, jer je pomogla na pošljetku da je Rim u mnogome uspio, dok nije konačno po- korio i samu Hrvaćku svome prijestolju. To je bilo 9. oktobra 1076., kada se je Zvonimir zakleo Rimu, da će uvesti katolicizam i konačno iskupsti sve narodne običaje; kao što je i uradio, ako ne baš kako je želio, a ono koliko je mogao. Kada je Rim gotov bio s Hrvatima, okrenuo je tada na Srbe. Vas život Srba u X. XL i u prvoj četvrti XI. vijeka bijaše usrjedotočen na jugozapadnijem krajevima jadranskog mora. Raša, Zaholmije i Travunija izgubiše svoj značaj, a njihovo mjesto preduze Diokleja, današnja Crnagora. Ona se po- PODLISTAK NJEŠTO O JOAHIMU STULLI. Megju mnogijem lakrdijama, koje su nabrojene u knjižici , Dubrovčani jesu li Hrvati?“ tobože kao nepo- kolebivi dokazi hrvastva ovoga našega grada. stoji na stranici 32. i ovo: ,Dubrovčanin Stulli tumači u svojem znamenitom hrvatsko-talijansko-latinskom rječniku: lat. »illyrice“ sa ,slovinski, h4rvatski“, tal. ,illirico“ sa »Slo- vinski, hrovatski“, (kao supstantiv m roda) ,slovinae, hrvat, vir illyrus“, (kao supstantiv ž. roda) ,slovinka, hrovaosicca, mulier illyrica“, ,saper illirico, parlar illi- rieo“ sa ,slovinkovati, linguam slavam calere“, ,fatto di sostumi o di lingua illirica“ sa pohArvatjen.“ Pak malo niže naši ,Hrvati u Dubrovniku“ (sic!) zaključuju: ,Ovo su nepobitni dokazi da ,slovinski“ ili ,ilirički“ drugo nije nikad značilo nego hrvatski kako kod tugjinaca tako kod naših domaćih pisaca“. Polako učena gospodo oko »Crvene“! Naj prvo mi je primjetiti, da Stulli ono nije napisao u svome Rječosložju Slovinsko-Talijansko-Latin- škome već u svome dajbudi za nas manje znamenitom djelu Vocabolario Ttaliano-Illirieo-Latino. Rečena gospoda nijesu ni ovu vijest ') prenijeli iz originala već navode Klaića. Vidi se da se boje prevrtati dubrovačke starine, znajuć da bi se opekli. Svak, kome je do ozbiljna istraživanja i proučavanja istine, tumači pojedina mjesta te nagje kod kojega pisca, dajbudi po duhu cijele knjige, a pravi kritičar svratiće pažnju svakako i na život tog piscu ina način njegova shvatanja. U obim rječnicima *) nalazimo sprijeda poslanicu 0. Apendinija svome vrlome drugu Joahimu Stulli i obe raspravljaju o ,ilirskom“ jeziku. Stulli je rado te ras- prave primio i koliko ih je cijenio, viđi se po tome. što ih je u svojijem rječnicima štampao mjesto predgovora. Naravno te Apenđijeve poslanice nijesu bez prigovora, pače u hvaljenju ,illirskoga“ jezika prelaze granice i same pretjeranosti. Mi ćemo ovdje ipak držati se one, te se nalazi u Rječogložju i kojoj je naslov ,De praestantia et vetustate linguae illyricae ejusque necessitate ad pluri- marum sino populorumque origines, et antiquitates ') Kažem ni ovu vijest, jer su dobro nasjeli .zbog onog falsifikata u pismu Stjepana Kotromanovića, što su prepisali iz ,Glasa Hercegovca“. ?) Stulli je napisao i treći rječnik »Lexieon Tatino- Italico-Ilyri- cum“. — I u njemu nalazimo od svijeh riječi, koje bi nas u ovom pogledu interesale samo riječ ,illyriee“ — in illirico, slovinski, hro- vatski, h6rvatski. — ,Ilyriee loqui“, saper illirico, parlar illirico, slovinkovati. rite investigandas %)“. Držaćemo se nje, jer o tome nema sumnje, da je Stulli bio istijeh nazora, tim više, što je svoje Rječosložje poklonio čestitome caru Franju II. Tu razabiremo naj prije, da narodi, a napose Iliri, koji još prije seobe Srba, Hrvata, Slovenaca i Bu- gara u današnje im postojbine, stanovahu u tijem zemljama bijahu Slaveni. "To se je mislilo još i u ovom vijeku. 1 to je glavni uzrok, s kojega se uvijek naš jezik nazivao »lingua llyrica“. Po tome pod tom riječi shvaćao je svak pa i sam Stulli, onaj jezik koji se je još od davnijeh vr mena govorio po cijelome Balkanu. "Taj se je jezik zvao takogjer ,lingua slava“, slovinski. Nu ovaj naziv imao je dva smisla. U širem smislu to je jezik svijeh Slavena. »Slavonica lingua latissime patet: ut qua )almatae, Bo- snenses, Chrobati, Istrii... Carni... Carintii... Stirii... Misi... Servii... Bulgari... Bohemi... Lusacci, Sile- sii... Poloni... Ruteni... utuntur *)“. U užem smislu slovinski je jezik južnijeh Slavena. ,Ejusmodi autem esse Ilyriorum linguam, quae hodie et Slava dicitur ab iis populis, qui sexto Christi saeculo vertente e Seythia, %) Ako se ne varamo u lanjskoj ,Iskri“ dokazivao je P. Kasandrić, da to nije Apendinijeva rasprava, već da potiče iz pera njekoga Gjor- gjića. To je mnijenje posve vjerojatno. *) De pone et vet. str. VI u Stullijevu Rječosložju Slov. Talij. Lat