Tog ,narodnog kluba Cijena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. godine oranje Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. — Na po godine i na četvrt —_ sjena: juka lista zapne 10 novčića. Ben) uredništvu. Izlazi svake Nedjelje. Pilat se — Rukopisi se ne vraćaju. zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se administraciji , Dubrovnika“. — Dopisi se šalju — Za oglase, priposlano, izjave, javne i oglasi šalju više puta štampaju, po pogodbi. Broj 11. U anka. 11. Septembra 1892. Godina | Dva hrvacka kluba. Kao što nam je poznato, iz prvašnjeg ili sta- “, koji je, da ne zagazi u ekskluzivno hrvastvo, takav bezimeni naslov na se uzeo, te s početka primio u djelovanju svome hr- vastvo kano i srpstvo ravnom mjerom pod svoje okrilje, rodio se je kasnije ,narodni hr- vatski klub“, koji, premda je već tijem nazivom svojijem više na čisto hrvacku stranu nagnuo, ipak je u drugoj tački svoga programa priznao i pri- hvatio ravnopravnost Srba i Hrvata u Dalmaciji u uživanju svijeh prava u svakom pogledu. Ovaj program naglasio je prama starome mnogo jače kao stožerni svoj temelj: hrvatsko državno pravo“ i ,ejelokupnost Hrvatske“, razu- mijevajući ovamo sve česti, koje se imaju sje- diniti, ili ii tako zvane ,hrvatske zemlje“ u jednu hrvacku državu! Dosta objama za i najveće hr- vacko srce! Pa ipak se i od tako raširenog ,narodnog“ onda ,narodno-hrvatskog“ kluba ocijepiše šest o- rica pod vostvom popa Biankini, te stvoriše novi čisto ,hrvatski klub“, ispustivši iz ovoga programa ovu drugu tačku prijašnjega programa, koja govori o ravnopravnosti Hrvata i Srba Dalmacije, u uživanju svijeh prava u svakom pogledu. Imamo dakle radi toga i po gore navedenom proglasu narodnog hrvackog kluba računati od sada sa dvije hrvacke struje u Dalmaciji, s jednom nešto manje, a s drugom sasvijem Sr- bima neprijateljskom. Ova će pojava baciti svoje cijene širom cijele Dalmacije i Hrvacke, pak i u samom našem pi- tomom Dubrovniku. Za to će se već postarati ,Cryena“, koja je još i prije programa šestorice udarila tom novom u jezgri pravaškom strujom. S toga držimo, da ne će biti izlišno i ovdje o toj struji ili o tijem obijem strujama koju pro- govoriti i to naravno sasvim objektivno. U Hrvackoj prama Srbima od pravaša“ umjereniji Obzor“ u poduljem razlaganju o gor- njem proglasu, otvoreno brani postupak šestorice“ biva hrvatskog kluba“, a to će reći da zastupa njihov pravae. Istina, on to čini poglavito radi mlitavog postupka dalmatinskijeh zastupnika u Beču, bra- neći one našince, koji su proti Hohenvartovu klubu. ,Obzor“ je svojijem razlaganjem ima i ne- hotice udario pravaškom strujom, obarajući ugled one narodne stranke u Dalmaciji. koja je dajbudi koliko toliko srpskom elementu bila prijazna i pre- tjeranostima dalmatinskijeh pravaša na put stajala, a sada će ovijema još jače porasti krila. A što nam kaže pak ,Narod“, koji sada možemo smatrati organom ,narodno-hrvatskog klu- ba“? Kazao nam čisto da u objema programima nema bitne razlike, da su u načelu oba programa suglasna, samo što je još program ,narodnog hr- vatskog kluba širi od onoga ,hrvatskog kluba“ a po gotovo što se tiče cjelokupnosti Hrvatske. Je- dinu razliku nalazi izmegju tijeh klubova u akciji, u načinu izvedbe toga programa, biva vas rad one ,šestorice“ topi se u zbor, a one ,šesnaje- storice“ u tvor. E pa kud ćemo dalje? Neka bude i tako. Nama je biti svakako na oprezu. To će našu me- gjusobnu borbu još više zaoštriti, pa radi toga i naš položaj prije razbistriti. »Borba Srba zabava je draga Kad on misli pobjediti vraga“. Mi se nalazimo ne u napadaju već u samo nužnoj obrani, a za ovu imademo, hvala Bogu, dosta čiste srpske svijesti, onda umne i moralne snage, koju nam daje i pravo i zakon. Jesu li mogli toliki sa svijeh strana nebracki hrvacko-pravaški napadaji na naš uskrsli srpski » Dubrovnik“ ovome što naškoditi? Naprotiv, oni su ga time u njegovoj znamenitosti po cijelo srp- stvo još više uzdigli, raširili i utvrdili; pa tako Ž će na pošljetku kraja da bude i s tom nepromi- šljenom borbom i hajkom na naše omiljelo srpstvo. Rasplinuće se jako dim! A na bojištu šte će da ostane? Za uvijek izgubljeno zlatno vri jeme i ono što borbom izazvana mržnja i razdor za sobom ostavlja — narodna pustoš i divan plijen u tugjoj ruci! I Ne bojite li se toga, ne povijesti, ne Boga, a vi izvolite! Na našijem ćemo se zajedničkijem razvalinama susresti, svi ćemo jednako plakati, ali naša će savijest biti mirna. Toliko vi ne ćete moći kazati. Pisma iz Srbije. II. Beograd 26. Avgusta. Ja sam vam već u prvom pismu rekav, da se u onom trenutku nije moglo ni predvideti, od kako zamašnog značaja je bila smrt gjenerala Protića za razvitak poslova u Srbiji. Dogagjaji su na žalost i suviše rano dali za pravo toj mojoj slutnji. Vi ste već iz bečkih, peštanskin i drugih listova videli, da je kraljevsko namesništvo pri- S milo ostavku radikalnoga kabineta, da je ono poverilo ' obrazovanje novog kabineta g. Jovanu Gj. Avakumoviću, vogji mladih liberala, da je ovaj primio ponudu, i da mi danas imamo u Srbiji novu liberalnu vladu. Ova promena je iznenadila ne samo vas no i sve one, koji poznaju prilike u Srbiji od ovo dve tri godine na ovamo, a na- ročito sve one, koji drže, da u parlamentarnim zemljama ne može biti ovakvih iznenagjenja. Ona je iznenadila ne samo naše prijatelje i neprijatelje na strani već i nas ovde, u zemlji. Posle našeg novog ustava od Dećembra 1888. mislilo se, da nikom ne će više padati na pamet da pravi neprirodne eksperimente, i to se mislilo i moglo misliti tim pre, što je čovek, koji je bio sklon na ekspe- rimentisanja, kralj Milan, sišao sam s političke pozornice, odrekav se prestola i to s izričnom željom, da zemlji da prilike i mogućnosti, da se razvija prirodnim tokom. Kako su posle njegova silaska s prestola došli na vladu radikali, koji su i u narodu i u skupštini imali ogromnu većinu, to je svaki ozbiljniji političar držao, da će oni ostati u poslovima bar do punoljestva mladog kralja, i da će deliti vlast s kraljevim namesništvom, koje je imenovao bio sam kralj Milan, i u kome su kao PODORBIS TAK NA MESEŠČINI. Pripovetka. Napisala Mileva Simićeva. (Nastavak). No tek što prigjosmo stolu, snagje me novo čudo. Stojan je seđio nepomično; po licu mu se osulo bledilo, a ukočen pogled mu stršeo je vratima kroz koja su moju nepoznatu lepojku izneli. Jadnik, toliko je bio zanesen, da me gotovo nije ni opazio. : Meni sevnu neka čudna misao kroz glavu. Stojanovo čudnovato držanje od juče, bledilo mu na licu, pa nesve- stica moje lepojke — sve to činilo mi se da stoji u nekoj vezi; pa ne skidajući oko sa Stojana, bejah u takoj ne- neprilici da nisam znao šta da počnem. U jedared se Stojan prenu kao iz ubkte sna, pa ugledavši mene reče: — Hajdmo kući; ovde je vrlo za- gušljivo, mal te ne će i meni pozliti. — Našim prijateljima koji ga pogledaše, učini se kao da on istinu govori, te nas još nagovarače da pohitamo, i mi se krenusmo. Bejasmo na ulici, stigosmo i zajedničkom nam stanu, # ni jedan od nas ne proslovi ni rečice. Ugjosmo u sobu. Ja htedoh pripaliti sveću, al on ne dade. Kroz velike prozore prodiraše mesečeva svetlost te mu se učini, da nam je tim soba dosta osvetljena. Ja privučem dve naslonjače širokom mlazu mesečine koja se kroz prozor pružila, i pošto oboje sedosmo, upitaću sa ja: — Reci mi, molim te, šta se to od juče s tobom zbiva? Ne čini li ti se da će ti odlanuti ako mi se poveriš? Što nisi iskren, kad vidiš da ja i tako nešto nagagjam. = On je neko vreme ćutao pa onda započe: Jesi li video onu jadnicu, koju su malo čas onesvešćenu iz gostionice odneli? — Jesam. Pa? — upitah ga ja radoznalo. — Nju je svest napustila s toga, što je mene videla. — Trebalo bi da te pitam dalje — rekoh mu ja pošto je on zaćutao — al meni se čini, ti ćeš nastaviti i nan — Tako je — prihvati on. — Mislio sam da o tome nikad mre ne govorim, ali tebi ću sad reći. Mučno mi je o tome i misliti, s toga mi ne zameri, što ću govoriti u kratko. Oprosti mi i što ću ti nje radi prećutati njeno ime, ta za tebe je to i tako sporedno. Uuj dakle: kada sam se jednog večera, dok bejah u gostima kod strica mi u N. vraćao iz lova. omakne mi se slučajno puška, i ja ge nekako ranim u levu ruku. Rana mi ne beše velika al ma kako da sam se ispomagao, nisam nikako mogao da zaustavim krv, koja je iz nje tekla. Beše već dosta kasno, a ja bejah daleko od varoši; pa kako sam išao kroz vinograde, naumim da se kod prve kolebe zaustavim, ne bi li dobio malo vode, kojom bi ranu isprao, rashladio, i tim krv zaustavio. U toj nameri ubrzao sam korake, obzirući se na sve strane ne bili gde |. ugledao žive duše. Beše divno jesenje veče. Sa vedrog neba treperile gu zvezde, a pun mesec osvetljavao je planinu kroz koju sam lutajući prolazio tako, da sam svaki grm raspozna- vao kao u sred dana. Odjedared mi se učini, kao da iza nekog granja u blizini opazih mlazeve dima. Zaključujući iz toga da ću tu blizu gde naići na kakvu kolebu, uputim se na onu stranu od kuda sam dim ugledao? No tek što zaigjoh za neki breg, ugledah pred sobom vrlo lepu kuću, pred kojom se pružao divno uregjen vrt. Koraknem nekoliko puta napred, razgrnem bršljan; koji se kao neka zavesa na ulazu spuštao, i ugjem u vrt, No na mah zastadoh kao skamenjen. Na klupi, koja je bila odmah kraj ulaza i koju je mesec osvetljavao, sedela je neka mlada ženska u belo obučena. Ne znam šta joj je lepše dolikovalo, belo nedoruvo ili raspletena plava (dd koja joj se čak niz kolena spuštala, a koja je kao kakav žzlaćeni plašt na mesečini sijala. Čim me je opazila, poplašila se, pa u prvoj zabuni. poče pola ustrašeno, pola stidljivo zbijati zlaćeni kosmati plašt, gledeći me svojim velikim očima. e 98 :10]..88 prikažem, i moleći u nje milosti što sam. je poplašio, rekoh joj čega radi sam došao. Sad mi i ona, reče svoje ime, i ponudi me da ugjem u kuću, gde joj je i mati bila. Za nekoliko trenutaka bila mi je rana vezana, i ja sam znao da je moja poznanica bez oca, da je vrlo otmene porodice, i da obično preko leta probavi u vinogradu. Pošto sam još neko vreme posedeo, zahvalim se i njoj i materi joj, koja me je vrlo ljubazno primila, na < ROVAIK k5 pona: e