Cijena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- |

govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. 5. —

Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. — Na po godine i na četvrt
godine surazmijerno. — Pojedini broj lista zapada 10 novčića.

< Ialazi svake Nedjelje,

| Pretplata se i oglasi šalju "administraciji »Dubrovnika“. — Dopisi se šalju
| uredništvu. — Rukopisi se ne vraćaju. — Za oglase, priposlano, izjave, javne
| Zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se

više puta štampaju, po pogodbi.

Broj 18.

U Dubrovniku 25. Septembra 1892.

Godina I.

Srpski grehovi.

Dubrovački Hrvati kroz ,Orvenu Hrvatsku“
hvale se bez prekida slavenskom  solidarnošću i
slavenskijem duhom, a njihovi članci puni su uvi-
jek svakijeh zvučnijeh fraza. I ako bi im mogli
reći: ko se hvali, sam se kvari, ipak ne ćemo,
neka dajbudi uživaju tu nasladu u miru.

Mi ćemo se na drugo nešto osvrnuti, što se
nas pravo tiče i što ti ljudi često tobož ukora radi
nama dovikuju nekom pobjedom i bahatosti, biva:
združili ste se s magjarima, združili ste se s njem-
cima, združili ste se s talijancima. Tri smrtna
grijeha od jednom!

. Pa lijepo, Razgledajmo na tenani naš i nji-
hov rad, da vidimo, jesu li baš Srbi oni, koji su se
ogriješili o slavensku solidarnost. kako im se pre-
bacuje.

Što se tiče postupanja Srba prama magjarskoj
vladi izlišno je da ih mi. opravdamo, jer je to
postupanje čisto, lijepo i zgodno opravdao već u
samome našemu listu naš dopisnik iz Hrvacke.

On je očito dokazao nepravedno i nebracko
postupanje Hrvata prama Srbima. on je dokazao
da Magjari — pak bilo to iz političkog oportuni-
zma — bolje štuju i brane srpska prava i srpske
svetinje, nego li Hrvati, koji ih pod noge bacaju,
te nije čudo, ako Srbi danas u Hrvackoj iz ljute
nevolje i prijeke nužde drže se uz Vladu, da ih
braća Hrvati ne bi progutali, kako su nakanili.

Svakako uz vladu u Hrvackoj mi vidimo ve-
ćinu i hrvackog plemena, a da se opozicijonalne
stranke s dana na dan slabe. Ako je dakle grijeh
u Hrvackoj biti uz vladu, nijesu sami Srbi u taj
grijeh pali, već ima dobar dio i Hrvata, čijem se
imenom diči i ponosi i sama , Crvena Hrvatska“.

I mi bi željeli da je drugojačije stanje u Hr-
vackoj, ali ko je. svemu tome kriv? Nije muka
odgovoriti: Pravaši i Obzoraši, koji u skrajnoj
svojoj pretjeranosti u najnovije doba već jednom
otkriše što već davno osnovaše, da Srbe iskorijene,

prvi bukom i divljački, a drugi tiho i blago.

Ne valja dakle površno suditi stvari, već treba
malo dublje zaviriti, trezmeno misliti, pošteno mje-
riti, pa stoprv tada konačnu presudu izreći: ovaj
je kriv, a taj je pravedan.

Prebacuju nam savez sa Nijemcima. Da pravo
kažemo, ne bi trebovalo da se osvrćemo na ovaj
savez jer je odveć netemeljita i glupa izmišljotina
ali nešto treba kazati.

U čemu se pojavio, pitamo mi, taj savez?
Valjda u postupanju našeg jednog zastupnika na
Carevinskom Vijeću? Ako je zbilja to, isporedimo
postupanje Dr. R. Kvekvića sa postupanjem većine
hrvackijeh zastupnika.

Dr. R. Kvekvić nije stupio u nikakav klub;
on je pridržao sebi potpunu slobodu postupanja,
te mu se ne može kazati ni da je uz vladu ni
proti vladi; ali ako uzmemo u obzir vazdašnje
glasovanje Dr. Kvekvića, tada nalazimo da je on
većijem dijelom glasovao s opozicijom, te ne mo-
žemo nikako zaključiti da je bio uz njemačku lje-
vicu. Na drugoj strani mi vidimo časnog Borčića
i drugove, vjerne članove Hohenwartova kluba,
da svegjer glasuju uz Vladu. dakle uz njemačku
ljevicu.

Komu bi dakle pravednije bilo prebaciti taj
savez s Nijemcima?

Treća je tačka, koju nam ljudi oko ,Orvene“
prebacuju i često naglašuju, savez s Talijanima.
Ovaj je savez za njih postao pravi kvarezimal, jer
kad o njemu govore, izliju svu svoju mudrost, da
bi ozbiljan čovjek zbilja rekao; eh, ta se Srbima
ne može nikako oprostiti! — Je li baš tako po-
kazaćemo u broju koji prvi dogje.

Istina o knjižici ,Dubrovčani jesu li Hrvati“?

Dum ornare patriam gaudemus, pariterque et
defensioni eius deservimus et gloriae.

Plinius: lib. II. ep. 5.
Ova se Plinijeva izrijeka može Primijeniti na sve
radenike koji savjesno izučavaju prošlost svoga naroda,
te svojim radom ne samo što osvjetljuju tamne a iznose

na vidik nove strane narodnoga života, nego su više pu-
ta prinugjeni braniti ga od napadaja i izvrtanja nepo-
Zvanih nadri-učenjaka. Poznato je, da onaj koji se
posveti izučavanju narodnoga života, kao što se ponosi i
oduševljava slavnom prošlosti, tako isto bonim sreem i
nerado se zaustavlja na nesrećama, koje su narod zade-
Sile, i na pogrješkama, koje bijahu uzrokom narodnoj
propasti; s toga se uvijek razlikovahu dvije vrsti taki-
jeh radenika: jedni kao što se ponose i oduševljavaju sla-
vnom prošlosti, tako isto i regbi većim marom istražuju
uzroke nesrećama i propasti, da iz toga crpu opomenu
Za budućnost; drugi ne samo što precijenjuju: kreposti
i slavu narodnu, već ili miikom prelaze preko narodnih
nesreća, ili ih nastoje pod kojumudrago cijenu ispri-
čati i umanjiti. Prvi su rijetki a drugi su česti. Prve
zovemo objektivnim naučenjacima, druge pretjeranicima
ili ti šovinistama. Šovinizma kao i šovinista ima dvije
vrste: jedni hotimice prelaze mfikom preko izvora, koji
ili sužuju granice njihovu narodu ili prikazuju u nepo-
voljnom svijetlu njeke momente iz prošlosti; drugi pak
ne zadovoljava ju se samo prećutkivanjem njima nepovoljni-
jeh izvora nego još izvrću i falsifikuju, da tim zasli-
jepe prostotu i zavedu ako i časovito javno mnijenje. Prvi
se mogu još ispričati uzimljući u obzir njihovu gorljivu
ljubav prama domovini, i zbilja takih šovinista ima u
svakoga naroda bilo maloga bilo velikoga. Drugi koji
izvrću i falsifikuju njima nepovoljne izvore, ne zaslu-
žuju imena šovinista, oni nijesu šoviniste već falgi-
fikatori pa s toga i prijestupnici koji potpadaju pod
paragrafe kaznenoga zakonika, njih treba ne samo osuditi,
već i putem javnosti žigosati.

U 4. broju ,8. G.“ 0. S. kazali smo, da su članci
»Dubrovčani, jesu li Hrvati“ kao i odgovori na naše
prigovore radnja poznatoga profesora na Dubrovačkom
gimnaziju, pa ne samo što pri tome ostajemo, nego još
nadodajemo, da većina članaka raznoga sadržaja u ,C. H.“,
koji se osobito odlikuju mržnjom i napadajima na Srpstvo,
takogjer su plod njegove uljudnosti, čovječnosti,
izobraženja i haraktera.

Mi ne mislimo, da _gimn. profesor ne smije raditi na
povijesti, književnosti i jeziku srpskoga naroda — pa
još kad mu je to prijedmet, zanimati se politikom i po-
litičke članke pisati; ali smo opet mišljenja, da svaki
javni rad pod kritiku potpada pa tako i našega prof.,
S toga ne treba da se ljuti, ako ga ko javno kritikuje,
jer na to treba da je uvijek spreman. On se osobito ljuti
kad neko spomene njegovo ime; čemu i to? Kad se u
njegovijem radovima i člancima čita, da piše na temelju

Podlistak

DUBROVAČKIJEM MATERAMA.

Poslanica prva.

Po svoj prilici pitaćete, štovane matere, ko je ovaj
Pomorac, što nam upravlja ovo nekoliko riječi, i tu imate
posve pravo; no da me i ne pitate ko sami što sam,
ja ću vam se i sam prestaviti, ako i ne baš onako kako
bi se pristojalo s ćilindrom i frakom, a to dajbudi iskreno
i pošteno, ša srćem na ustima a g kapom u ruci, onako slo-
bodno i prosto kako smo mi pomorci navikli,

Evo me dakle pred vašijem lijepijem očima; grdan
nijesam ako i nijesam Gigerle; nit sam suh kao čavo,
niti odveć debeo. Općio sam gotovo vazda sa“ ženskijem,
no, honni soit qui mal y pense. Obišao sam bunu i bu
nicu, a sreća me već iz djetinjstva nanese na glasovitu
gospogju Idu Pfeiffer, s kojom proputovah cijelu zemlju.

Vi, mile gospogje, rogjene na moru, znate dobro,
da mi pomorci, putujući po morskoj pučini i gledajući
joj, kako bi pjesnik rekao, bezdna i ponore, obigjemo do-
bar dio svijeta, upoznamo se s više naroda, promotrimo
njihove običaje i presude, te smo u najboljoj prilici da
isporedimo naše prilike s onijem što drugdje opazismo, i
da prosudimo kako stojimo mi napram njima pogledom
na prosvjetu i napredak.

Ja, koji, budi rečeno sa svom čednosti, nijesam pu-
tovao s glavom u vreći, opazio sam, da jedino ondje vlada

mir i svaka čestitost, gdje svi stanovnici, bez razlike
spola i stališa rade i nastoje iz petnijeh sila okolo na-
pretka i prosvjete.

Videći pako žalosnijem srcem, kako ge g neke strane
sustavno udara na našu srpsku narodnost, odlučih uložiti
sve svoje ako baš i lilipucjanske gile na obranu Dubro-
vnika i njegove slavne prošlosti; no osamljen, loše bi
sreće bio pri toj svetoj dužnosti. Za to se usugjujem po-
zvati vas, časne gospogje, da i vi, kao prave dubrovkinje,
stupite u moje kolo. Ne dižem vas u landveraše niti ka.
nim da s vama sastavim tobož kakvu amazonsku četu, a
još manje da vas upletem u zamršene političke stvari.
Moja je jedina želja to, da vi, štovane matere, svoj porod
uzvajate o našijem svetinjama, da budnijem okom pratite
Svaki korak vaše dječice, jer neprijatelji naši idu za tijem
da ih otugje svome rodu, da im rađi vjere omrzne rogjeni
brat riječju — da im povrh glave iskrenu vas kužni ga-
držaj Pandorine posude.

Dakle opet vam preporučujem, bacite često oko na
vašu dječicu, na njihove učitelje i prijatelje, na njihove

igre i zabave, na knige koje čitaju, na slike koje mo-
tre, na ličnosti koje rado spominju, i t. dit. do oTo
je sve od prevelike koristi, pošto na mlagjemu svijet
ostaje, a sud za dugo zaudara čijem se jednom napuni.
Radi se dakle o Vašoj krvi, o čestitoj ili negrećnoj budu-
nosti vašijeh sinova, o toj plemenitoj uzdanici otadžbine.
Prva vam je dužnost zadahnuti nježna srdašca va-
šeg poroda čistom Isukrstovom vjerom, vjerom ljubavi a
ne mržnje, vjerom bratimske snošljivosti, a ne eskluzi-
vnosti. Teško materi, koja ueka svoje dijete proti onijem,

koji ispovijedaju drugu vjeru! Jaoh se kući, u kojoj se
sije razdor i mržnja!

Zapamtite. matere dubrovačke, da su naši stari op-
ćili s Turčinom i sa Žugjelom, da su kupovali i prodavali
po zemljama, gdje pravoslavna vjera vlada, a to im nije
smetalo ni najmanje, da su vazda sačuvali čistu i neo-
ekvrnjenu vjeru otaca svojijeh. Vjera je jedno, a drugo
je narodnost. U Njemačkoj ima katolika, protestanata
svake fele i ruke, žugjela i što ti ja znam; no svi, svi
do jednoga znadu da su istog plemena, te se diče da su
Njemoi. Tako i mi ovdje u našem gradu i okolici, bili
koje vjere da bili, svi smo Srbi, jer živemo na srpskom
zemljištu, što su još u prastara vremena zapremili ljudi
srpskog roda i plemena. O tomu nije vama potrebito do-
kazivanja, jer ste i same posve uvjerene da je to tako,
pošto vaše stare babe i matere vaše nijesu se ni snije-
vale, da Su im praoci iz Hrvacke. Ali vašoj djeci treba
govoriti malo drukčije; njih valja bolje oboružati: valja
ih uputiti na istoriju, te ih s tom istinitom knjigom u
ruci uvjeriti, da je Dubrovnik čisto srpski grad.

To ću ja pokušati da vam u drugoj poslanici obra-
zložim onako po našu, prosto i jasno. Megjutim ja vas
već smatram kao svoje saveznice te vam u to ime šaljem
srdačni pozdrav.

Vlaho pomorac.

— ein —