Cijena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- | govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. 5. — Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. — Na po godine i na četvrt godine surazmijerno. — Pojedini broj lista zapada 10 novčića. < Ialazi svake Nedjelje, | Pretplata se i oglasi šalju "administraciji »Dubrovnika“. — Dopisi se šalju | uredništvu. — Rukopisi se ne vraćaju. — Za oglase, priposlano, izjave, javne | Zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Broj 18. U Dubrovniku 25. Septembra 1892. Godina I. Srpski grehovi. Dubrovački Hrvati kroz ,Orvenu Hrvatsku“ hvale se bez prekida slavenskom solidarnošću i slavenskijem duhom, a njihovi članci puni su uvi- jek svakijeh zvučnijeh fraza. I ako bi im mogli reći: ko se hvali, sam se kvari, ipak ne ćemo, neka dajbudi uživaju tu nasladu u miru. Mi ćemo se na drugo nešto osvrnuti, što se nas pravo tiče i što ti ljudi često tobož ukora radi nama dovikuju nekom pobjedom i bahatosti, biva: združili ste se s magjarima, združili ste se s njem- cima, združili ste se s talijancima. Tri smrtna grijeha od jednom! . Pa lijepo, Razgledajmo na tenani naš i nji- hov rad, da vidimo, jesu li baš Srbi oni, koji su se ogriješili o slavensku solidarnost. kako im se pre- bacuje. Što se tiče postupanja Srba prama magjarskoj vladi izlišno je da ih mi. opravdamo, jer je to postupanje čisto, lijepo i zgodno opravdao već u samome našemu listu naš dopisnik iz Hrvacke. On je očito dokazao nepravedno i nebracko postupanje Hrvata prama Srbima. on je dokazao da Magjari — pak bilo to iz političkog oportuni- zma — bolje štuju i brane srpska prava i srpske svetinje, nego li Hrvati, koji ih pod noge bacaju, te nije čudo, ako Srbi danas u Hrvackoj iz ljute nevolje i prijeke nužde drže se uz Vladu, da ih braća Hrvati ne bi progutali, kako su nakanili. Svakako uz vladu u Hrvackoj mi vidimo ve- ćinu i hrvackog plemena, a da se opozicijonalne stranke s dana na dan slabe. Ako je dakle grijeh u Hrvackoj biti uz vladu, nijesu sami Srbi u taj grijeh pali, već ima dobar dio i Hrvata, čijem se imenom diči i ponosi i sama , Crvena Hrvatska“. I mi bi željeli da je drugojačije stanje u Hr- vackoj, ali ko je. svemu tome kriv? Nije muka odgovoriti: Pravaši i Obzoraši, koji u skrajnoj svojoj pretjeranosti u najnovije doba već jednom otkriše što već davno osnovaše, da Srbe iskorijene, prvi bukom i divljački, a drugi tiho i blago. Ne valja dakle površno suditi stvari, već treba malo dublje zaviriti, trezmeno misliti, pošteno mje- riti, pa stoprv tada konačnu presudu izreći: ovaj je kriv, a taj je pravedan. Prebacuju nam savez sa Nijemcima. Da pravo kažemo, ne bi trebovalo da se osvrćemo na ovaj savez jer je odveć netemeljita i glupa izmišljotina ali nešto treba kazati. U čemu se pojavio, pitamo mi, taj savez? Valjda u postupanju našeg jednog zastupnika na Carevinskom Vijeću? Ako je zbilja to, isporedimo postupanje Dr. R. Kvekvića sa postupanjem većine hrvackijeh zastupnika. Dr. R. Kvekvić nije stupio u nikakav klub; on je pridržao sebi potpunu slobodu postupanja, te mu se ne može kazati ni da je uz vladu ni proti vladi; ali ako uzmemo u obzir vazdašnje glasovanje Dr. Kvekvića, tada nalazimo da je on većijem dijelom glasovao s opozicijom, te ne mo- žemo nikako zaključiti da je bio uz njemačku lje- vicu. Na drugoj strani mi vidimo časnog Borčića i drugove, vjerne članove Hohenwartova kluba, da svegjer glasuju uz Vladu. dakle uz njemačku ljevicu. Komu bi dakle pravednije bilo prebaciti taj savez s Nijemcima? Treća je tačka, koju nam ljudi oko ,Orvene“ prebacuju i često naglašuju, savez s Talijanima. Ovaj je savez za njih postao pravi kvarezimal, jer kad o njemu govore, izliju svu svoju mudrost, da bi ozbiljan čovjek zbilja rekao; eh, ta se Srbima ne može nikako oprostiti! — Je li baš tako po- kazaćemo u broju koji prvi dogje. Istina o knjižici ,Dubrovčani jesu li Hrvati“? Dum ornare patriam gaudemus, pariterque et defensioni eius deservimus et gloriae. Plinius: lib. II. ep. 5. Ova se Plinijeva izrijeka može Primijeniti na sve radenike koji savjesno izučavaju prošlost svoga naroda, te svojim radom ne samo što osvjetljuju tamne a iznose na vidik nove strane narodnoga života, nego su više pu- ta prinugjeni braniti ga od napadaja i izvrtanja nepo- Zvanih nadri-učenjaka. Poznato je, da onaj koji se posveti izučavanju narodnoga života, kao što se ponosi i oduševljava slavnom prošlosti, tako isto bonim sreem i nerado se zaustavlja na nesrećama, koje su narod zade- Sile, i na pogrješkama, koje bijahu uzrokom narodnoj propasti; s toga se uvijek razlikovahu dvije vrsti taki- jeh radenika: jedni kao što se ponose i oduševljavaju sla- vnom prošlosti, tako isto i regbi većim marom istražuju uzroke nesrećama i propasti, da iz toga crpu opomenu Za budućnost; drugi ne samo što precijenjuju: kreposti i slavu narodnu, već ili miikom prelaze preko narodnih nesreća, ili ih nastoje pod kojumudrago cijenu ispri- čati i umanjiti. Prvi su rijetki a drugi su česti. Prve zovemo objektivnim naučenjacima, druge pretjeranicima ili ti šovinistama. Šovinizma kao i šovinista ima dvije vrste: jedni hotimice prelaze mfikom preko izvora, koji ili sužuju granice njihovu narodu ili prikazuju u nepo- voljnom svijetlu njeke momente iz prošlosti; drugi pak ne zadovoljava ju se samo prećutkivanjem njima nepovoljni- jeh izvora nego još izvrću i falsifikuju, da tim zasli- jepe prostotu i zavedu ako i časovito javno mnijenje. Prvi se mogu još ispričati uzimljući u obzir njihovu gorljivu ljubav prama domovini, i zbilja takih šovinista ima u svakoga naroda bilo maloga bilo velikoga. Drugi koji izvrću i falsifikuju njima nepovoljne izvore, ne zaslu- žuju imena šovinista, oni nijesu šoviniste već falgi- fikatori pa s toga i prijestupnici koji potpadaju pod paragrafe kaznenoga zakonika, njih treba ne samo osuditi, već i putem javnosti žigosati. U 4. broju ,8. G.“ 0. S. kazali smo, da su članci »Dubrovčani, jesu li Hrvati“ kao i odgovori na naše prigovore radnja poznatoga profesora na Dubrovačkom gimnaziju, pa ne samo što pri tome ostajemo, nego još nadodajemo, da većina članaka raznoga sadržaja u ,C. H.“, koji se osobito odlikuju mržnjom i napadajima na Srpstvo, takogjer su plod njegove uljudnosti, čovječnosti, izobraženja i haraktera. Mi ne mislimo, da _gimn. profesor ne smije raditi na povijesti, književnosti i jeziku srpskoga naroda — pa još kad mu je to prijedmet, zanimati se politikom i po- litičke članke pisati; ali smo opet mišljenja, da svaki javni rad pod kritiku potpada pa tako i našega prof., S toga ne treba da se ljuti, ako ga ko javno kritikuje, jer na to treba da je uvijek spreman. On se osobito ljuti kad neko spomene njegovo ime; čemu i to? Kad se u njegovijem radovima i člancima čita, da piše na temelju Podlistak DUBROVAČKIJEM MATERAMA. Poslanica prva. Po svoj prilici pitaćete, štovane matere, ko je ovaj Pomorac, što nam upravlja ovo nekoliko riječi, i tu imate posve pravo; no da me i ne pitate ko sami što sam, ja ću vam se i sam prestaviti, ako i ne baš onako kako bi se pristojalo s ćilindrom i frakom, a to dajbudi iskreno i pošteno, ša srćem na ustima a g kapom u ruci, onako slo- bodno i prosto kako smo mi pomorci navikli, Evo me dakle pred vašijem lijepijem očima; grdan nijesam ako i nijesam Gigerle; nit sam suh kao čavo, niti odveć debeo. Općio sam gotovo vazda sa“ ženskijem, no, honni soit qui mal y pense. Obišao sam bunu i bu nicu, a sreća me već iz djetinjstva nanese na glasovitu gospogju Idu Pfeiffer, s kojom proputovah cijelu zemlju. Vi, mile gospogje, rogjene na moru, znate dobro, da mi pomorci, putujući po morskoj pučini i gledajući joj, kako bi pjesnik rekao, bezdna i ponore, obigjemo do- bar dio svijeta, upoznamo se s više naroda, promotrimo njihove običaje i presude, te smo u najboljoj prilici da isporedimo naše prilike s onijem što drugdje opazismo, i da prosudimo kako stojimo mi napram njima pogledom na prosvjetu i napredak. Ja, koji, budi rečeno sa svom čednosti, nijesam pu- tovao s glavom u vreći, opazio sam, da jedino ondje vlada mir i svaka čestitost, gdje svi stanovnici, bez razlike spola i stališa rade i nastoje iz petnijeh sila okolo na- pretka i prosvjete. Videći pako žalosnijem srcem, kako ge g neke strane sustavno udara na našu srpsku narodnost, odlučih uložiti sve svoje ako baš i lilipucjanske gile na obranu Dubro- vnika i njegove slavne prošlosti; no osamljen, loše bi sreće bio pri toj svetoj dužnosti. Za to se usugjujem po- zvati vas, časne gospogje, da i vi, kao prave dubrovkinje, stupite u moje kolo. Ne dižem vas u landveraše niti ka. nim da s vama sastavim tobož kakvu amazonsku četu, a još manje da vas upletem u zamršene političke stvari. Moja je jedina želja to, da vi, štovane matere, svoj porod uzvajate o našijem svetinjama, da budnijem okom pratite Svaki korak vaše dječice, jer neprijatelji naši idu za tijem da ih otugje svome rodu, da im rađi vjere omrzne rogjeni brat riječju — da im povrh glave iskrenu vas kužni ga- držaj Pandorine posude. Dakle opet vam preporučujem, bacite često oko na vašu dječicu, na njihove učitelje i prijatelje, na njihove igre i zabave, na knige koje čitaju, na slike koje mo- tre, na ličnosti koje rado spominju, i t. dit. do oTo je sve od prevelike koristi, pošto na mlagjemu svijet ostaje, a sud za dugo zaudara čijem se jednom napuni. Radi se dakle o Vašoj krvi, o čestitoj ili negrećnoj budu- nosti vašijeh sinova, o toj plemenitoj uzdanici otadžbine. Prva vam je dužnost zadahnuti nježna srdašca va- šeg poroda čistom Isukrstovom vjerom, vjerom ljubavi a ne mržnje, vjerom bratimske snošljivosti, a ne eskluzi- vnosti. Teško materi, koja ueka svoje dijete proti onijem, koji ispovijedaju drugu vjeru! Jaoh se kući, u kojoj se sije razdor i mržnja! Zapamtite. matere dubrovačke, da su naši stari op- ćili s Turčinom i sa Žugjelom, da su kupovali i prodavali po zemljama, gdje pravoslavna vjera vlada, a to im nije smetalo ni najmanje, da su vazda sačuvali čistu i neo- ekvrnjenu vjeru otaca svojijeh. Vjera je jedno, a drugo je narodnost. U Njemačkoj ima katolika, protestanata svake fele i ruke, žugjela i što ti ja znam; no svi, svi do jednoga znadu da su istog plemena, te se diče da su Njemoi. Tako i mi ovdje u našem gradu i okolici, bili koje vjere da bili, svi smo Srbi, jer živemo na srpskom zemljištu, što su još u prastara vremena zapremili ljudi srpskog roda i plemena. O tomu nije vama potrebito do- kazivanja, jer ste i same posve uvjerene da je to tako, pošto vaše stare babe i matere vaše nijesu se ni snije- vale, da Su im praoci iz Hrvacke. Ali vašoj djeci treba govoriti malo drukčije; njih valja bolje oboružati: valja ih uputiti na istoriju, te ih s tom istinitom knjigom u ruci uvjeriti, da je Dubrovnik čisto srpski grad. To ću ja pokušati da vam u drugoj poslanici obra- zložim onako po našu, prosto i jasno. Megjutim ja vas već smatram kao svoje saveznice te vam u to ime šaljem srdačni pozdrav. Vlaho pomorac. — ein —