Cijena: za Dubrovnik na pm fior. 4. — Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. — Za Srbiju i Crnugoru' na godinu for: 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka :15 u zlatu. — Na po godinei na Četvrt godine surazmijerno. — Pojedini broj lista zapsda 1 10 novčića. | l 5 uredništvu. Izlazi svake. Nedjelje. Pretplata se i oglasi šalju administraciji , Dubrovnika“. — Rukopisi 'se zahvale, računska izvješća i slične objave plaća ge 6 novčića od retka. — Dopisi se šalju — Za oglase, priposlano, izjave, javne Ako se ne vraćaju. više od Morapniis po pogodbi. Broj. 16. I jea sok LA Okoba 1892. Godina I. Ili k Zagrebu ili k Biogradu. .Ni k Zagrebu ili k Biogradu! Jedno od ovoga mora da odabere svaki narodni patriot ako je taki u istinu; odovle se ne uzmiče“. I Na ovu nas je raskrsniću' nagnala Crvena Hrvatska“, i rekavši nam ovo malo riječi, ostavila nas je, da na tenani razmišljamo i biramo stazu, koja će nas zdravo i veselo dovesti do Zagreba, ili do Biograda, Kad ne bi znali kuda ova gagja, mi bi ',0. H.“ vjerovali, da pošteno misli i pametno razlaže ali nije tako. Njenoj je pisaniji drugi smjer, biva, ona tvrdo drži da nas je navela na tanak led, otkle. ćemo. teško. zdrayu glavu. iznijeti, Vjerujemo i da nam se ne kune, da joj je: to in želja, ali će još uvijek pusta: ostati: Naše današnje prilike ne zahtijevaju, da mi Srbi moramo imati jedno središte u političkom smislu, Naš politički život ne naslanja se na ni- kakvo državno pravo, već na. prostu samoobranu. Mi ne pružamo noge, nego dokle dosiže pokrivač koji nant je čist i jak. Svoje ne puštamo, tugje ne ćemo. Naš je prijeklad tako jasno označen, da ga lje ne ćemo za živu glavu zabataliti. Po ovo- me jesmo, i možemo biti narodni patrioti, a. ne birati za središte ni Zagreb, ni Biograd. Pod jamstvom zakona, koji vladaju u ovoj našoj monarhiji, mi možemo napredovati i u na- šoj kući, i postići ono što želimo, biva, "narodnu ravnopravnost, a da to postignemo, ne treba nam središta, netreba nam prevage, svi smo. jednaci u našoj opštoj kući; svako. mjesto, «gdje Srbina ima, koji radi u istom pravcu, središte je za njega i za nas. Po “tome razna su središta, ali je jedna misao, kojom smo svi nadahnuti, a ta je: preko kutnjeg praga ne izmicati, svoje ognjište branili. Daleko je od nas da mi imožemo kazati kao gosp. Dr. Kosto. knez. Yojnović:. | Vjerujemo u sjedinjenje, vjerujemo da će se to izvesti, ali mi ćemo se sjediniti kao slobodan narod, a ne pod kakvim tutorstvom“. Daleko je od nas i najnoviji pronalazak zastupnika . Folnegovića, da Hrvatima jedini spas leži u savezu sa Magjarima. Neka Hr- vati drže Zagreb za svoje središte, i neka se tako u mislima razilaze: mi središta nemamo i svi je- dnako mislimo, pa nek nepristrani svijet sudi ko je više patriot. Toliko sa političkog gledišta, vnoga nijesmo na istom položaju. Kad prispodobimo Zagreb sa lBiogradom, mi Srbi nalazimo ogromnu razliku u pogledu našeg umnog razvitka koji u nekoliko prodire i u na- rodni naš uzgoj. Kao Srbi mi moramo odlučno odbijati sve što nam iz Zagreba dolazi, jer nam ne samo ubija sve najmilije osjećaje, nego k tomu još draži nas na bratoubistvo i na crnu otimačinu. Kao ljudi, kojima je stalo do obraza, moramo se toga ču- vati kao kužne bolesti. Dužni smo, kao pravi pa- trioti, oprijeti se toj opasnoj struji, da svoj život sačuvamo, koji je svakome mio. Izlišno bi bilo potkrijepiti dokazima ove naše nazore, jer već i slijepci vide, a i gluhi čuju, kakve se pjesme kuju u Zagrebu, koje pod 'pla- štem lijepe književnosti i krasne umjetnosti šire vjeru, da Srbin već nema jezika, ne književnosti, ne prava na opstanak, sve je to hrvastvo obuhva- tilo i osvojilo. Kao pravi patrioti dakle ne moramo k Za- &rebu, jer bi to značilo da nam je život omrznuo. A što da kažemo za Biograd? — E sad će ,O. H.“ oči izbečiti a uši naperiti, da vidi i čuje bolje što ćemo reći, eda bi našla ono što očekuje od onog časa, kada nas je na poznatu raskrsnicu dovela. Ali nije pogodila: nije onako kako ona misli i kako bi htjela. Svaki Srbin, ma edje se on nalazio, ma na kojem kraju svijeta čepao nogom zemlju, rado će prionuti uz onoga, koji mu pruža dovoljne potke da osnuje što mu srce žudi a um traži; rado će biva obljubiti onoga koji mu daje podviga da ali sa knjiže- svoje osjećaje hrani i njeguje. da se dočepa kul- ture, kojoj se vas svijet klanja, da se uzgoji u poštenom i nestrastvenom vladanju. A to nam da- nas pruža Biograd, koji dovoljno bogat znanjem, raspalio je luču prosvjete, koja stoji nad svakom političkom tendencijom. Otuda ne vidimo nikakovu bojazan za naš položaj, ako se mi Srbi s ove strane Save radujemo svakom umnom razvitku naše braće preko Save, jer i mi dijela imamo. Po tome mi, kao ljudi kojima je mila pro- svjeta a još k tomu ona koja nam oblagorogjava um i srce, izabraćemo prije za naše mum središte Biograd, nego li Zagreb. Biograd nas ne priteže, pa da se s nama obogati, nego nam daje ono što drugamo ne na- lazimo; Zagreb nas priteže, da se s nama obogati i da mu damo što on nema. Biograd ne privlači nas k sebi iz neke sebičnosti, nego nam želi sreću i napredak ovdje gdje se nalazimo; Zagreb teži da nas sputi, pa da na našijem kosturima izvede svoje državno pravo. Biograd ide za tijem da svakom Srbinu bez razlike stranaka i državnog položaja pruži prilike da se usporedi s ostalijem kulturnijem narodima: Zagreb da nas novijem teorijama i kojekakvijem zabludama pritisne, uništi. Eto koja razlika postoji za nas izmegju Bio- grada i Zagreba sa kulturnoga gledišta i životnog pitanja. Koga da biramo? Izbor je posve lak, a da se ipak ne ogriješimo o našu privrženost dr- žavi u kojoj živemo. Ovako mi mislimo, a tako misle i svi Srbi, koji su pocijepani po raznijem državama, koje od njih ne zaziru niti im u čemu priječe, a što je najbolje ne slute ni najmanje, da im je s toga cjelokupnost uskolebana. Ljudima oko ,0. H.“, već u naprijed znamo, ova naša ispovijed ne će ni najmanje smetati, da nas i na dalje denunciraju kao što su se navikli, biva, da mi potajno. snujemo Dušanovo carstvo. Prosto im bilo, samo neka nas ne zovu u Zagreb kakav je danas. Podlistalkc (DUBROVAČKIJEM MATERAMA. Poslanica druga. Prema obećanju, što vam učinih u prvoj svojoj. po- glanici, evo me da zajedno zavirimo, ako i letimice, u istoriju, tu opštu učiteljicu ljudskog pokoljenja. Knjiga je ovdje pred vašijem očima; no ustrpite se malo, jer prije. neg je otvorimo dobro je da znate, kako to nije kakav izmišljen roman, kakva poježija: to vam je ozbiljna knjiga. koja, kako Lućijan tvrđi, mrzi na svaku i najmanju. laž. Tu vam dakle nema fantastičkijeh opisa, ni retoričkijem cvijećem nakićena govora; tu vam se kažu istiniti doga- gjaji i ništa drugo nego gola istina. Upravo za to ja se ufam, da će vas zanimati ulomci istorije našeg. Dubro- vnika, one istorije, koju su toliko rado čitale i učile jedna Zuuzeri, jedna Bošković i mnoge druge glasovite. Dubroy- kinje, koje učeni svijet i danas još spominje, radi uče- nosti i uglagjenosti što su čitajući istoriju prisvojile i širile. Da, i širile. a to je i vaš sveti zadatak, da širite sve što je lijepo, pravedno i korisno. Vlastitijem kćerima, Rambouillet, Seudery, Sable, De-Stael i dr. Francuska je dužna, ako se kultura tako plodno rasprostranila po svijem glojevima onog naroda. A to, časne matere, možete i vi da'uradite na korist naše srpske otadžbine, koja punijem pravom toi očekuje s vaše strane. S toga ruke na posao, pak hajde da zajedno zavirimo u“ našu domaću istoriju, da vidimo što ta starodavna knjiva piše o našoj narod- nosti, jer je najsvetija dužnost svakog gragjanina, da se prije svega upozna s istorijom svoga naroda. Srpski narod ima više domaćijeh izvora za istoriju nego Huvati (Dr. Maretić: ,Slaveni u davnini“ 59), a na po se naš bijeli Dubrovnik može se dičiti lijepom kiticom domaćijeh povjesničara. Ali najstariji pisac, te se bavio o Srbima i Hrvatima, bi grčki car Konstantin Porfiroge- nit (1. 905, —-P- 959). Na njegovo se svjedočanstvo pozi- vljemo ne samo mi Srbi, nego i svi tugji povjesničari, dapače i sami oni Hrvati, koji pravo shvaćaju dostojnost. istorijskijćh knjiga, dočim ljudi, koji tenđencijozno izvr- ću dogagjaje, koji bilo iz presuda, bilo iz pristranosti, puštaju uzdu vlastitoj strasti, nijesu dostojni da ih svijet drži za poštene ljude, a još manje da ih štuje i cijeni kao prave povjesničare. Ali vi, časne matere, možete pouzdano svjetovati vaše sinove, da uče Porfirogenita i da mu sljepački vjeruju, jer se taj okrunjeni pisac držao čiste, neoporecive istine, pošto nam on pripovijeda doga- gjaje, što su ge zbivali po zemljama nad kojijem je on isti vlađao, a to svoje djelo napisao je za svoga sina Ro- mana. Sada promislite malo same, koji bi to otac varao svoga sina? Ne, po sto puta ne. Porfirogenit nije mogao a da istinu ne piše e je on uz sve ostale okolnosti imao još i to, da se je potpuno razumio u državne posle i da je znao bistro, jasno, tačno i lijepo izraziti svoje misli, a te vrline treba da ima svaki, koji hoće da se stavi pisati istoriju bilo opštu ili zasebnu. Nego, da ne promislite po sreći, da je ovo što re- koh o Porfirogenitu moje vlastito mnijenje, pa da se i ja sam tobož varam i precijenjujem njegovu istorijsku važnost, poslušajte kako o njemu misle njeki Hrvati. Iza- braću samo dva, a to dva katolička popa. ,Ovdje (t. j. u Porfirogenitu) zaista nema nikakve bajke, ništa simbo- lična od mračnijeh vremena, samo da ge izreke ostave u cjelini“ [,Qui certo nulla si trova di mito o di simbolico dei tempi bui, pureho si lascino intere le frasi“]. Ovako prof. Danilo u knjižici ,Sulla civilta italiana in Dalma- zia“, Trieste 1891, na str. 15. A vatreni Hrvat Matas, bivši upravnik našeg gimnazija, piše: ,Nego mimoišav sve ostale pisce kao manje, ili ni malo vjerodostojne, ne može ge ne zaustaviti kod Konstantina Porfirogenita, koji je glavni majdan, iz kog su manje ili više svi ostali vadili“ (Miletii versus, str. 15). Mogao bi vam iznijeti ovakovijeh svjedočanstava na stotine; no znam da vi jedva prije čekate da vam napo- kon rečem, što taj okrunjeni pisac veli o našoj narođno-