trebungen und den weiten Blick des Kaisers man mit Unreeht mechanisehe und tote Biichergelehrsamkoit vorgeworfen hat)“. c) Enciklopediju za medicinu. d) Priručnu knjigu za nauku liječenja živitonja Trmarpwd; ova je dosta važnija od pregjašnje. e) Antologiju grčkih epigrama; ovo je samo jedan dio onoga što je neumorni car uradio za očuvanje starih knji- ževnih djela. 2 Zbornik legenada ili života svetaca i svetica. > Mi smo ovdje navlaš malko oduljili i to s dvostru- koša razloga; prvo da prestavimo našim čitateljima Kon- stantina Porfirogenita kao čovjeka i vladara u pravom svijetlu, da se vidi kakav to bijaše pisac, koji je o nama Srbima i Hrvatima donio prve vijesti, te da odatle do- nekle prosudimo vrijednost njegovih vijesti; drugo, da ovim činjenicama crpenim iz najvjerodostojnijih izvora?) dokažemo neosnovanost regbi tendecijoznih podmetanja i napadaja na cara pisca, kao što u novije vrijeme učestaše neki naučenjaci a megju njima i Dr. Rački, koji je u jednoj svojoj raspravi kazao: ,on (Konstantin Porliroge- nit) sam bijaše slaba uma“ (v. Seriptores rerum Croaticarum. Rad 51, st. 155). Naravski, kad se kaže o jednom piscu, da je slaba uma, onda i djela, koja su proizvod njegova slaba uma, moraju biti slaba te ni- kakve vrijednosti i važnosti, dakle s takim piscem u koš. Polagano slavna i učena gospodo. Može li se kazati čo- vjeku, da je slaba uma, koji je imao onako svestrano izobraženje, koji je onoliko zasluga stekao oko javne na- stave, znanosti i umjetnosti, koji je bio u pravom smislu riječi pedagog, koji je svojom inicijativom, kažemo svojom jer je to dokazano, dao izvesti onoliko zbornika i enciklopedija prekorisnih u svakom pogledu? Ne bru- kajte se, ne podregjujte nauku šovinizmu! Pa i sam K. Krumbacher bijaše prinugjen uzeti u obranu Konstantina Porfirogenita od napadaja nazvavši ih nepravednim, jer da je on (K. P.) svojim radovima dao sjajan dokaz da- leka pogleda (ein glinzendes Zeugniss fir.... den wei- ten Blick des Kaisers). Pitamo. Može li se kazati o jednom piscu da je slaba uma koji je dao dokaza daleka pogleda što drukčije kazano znači oštroumlja? Drugi put nastavićemo o radovima Konstantina Porfirogenita, koji su potekli iz njegova pera *). Sadašnje ekonomno stanje grada Dubrovnika. TI. Drugo vrelo dubrovačkoga bogastva bilo je brodovlje na jedro, Brodovlje na jedro dobilo je u Dubrovniku baš golemijeh svota! Koliko pod republikom, toliko po- slije 30. godina brodovi su dobivali godišnjijeh preko 30%, i držalo se je kao pravilo, da se sa tri godine radnje ima izvaditi novac uložen u brod. Osim pak te direktne dobiti koju je crpao vlasnik od broda, bilo je mnogo drugijeh indirektnijeh za ostale. Na dubrovačkijem brodovima kapetani, mrnari obično su bili Svi dubrovčani, te su brodovi dakle pružali mnogijem i ') Gesehichte der byzantinisehen Litteratur von Karl Krumbacher Miinehen 1891. st. 66. ?) Ove smo podatke crpli iz djela sik citiranih Zernina, Hir- scha, Grota, A. Rambaud i skoro spomenutoga K. Krumbacher-a ; osobito iz djela A. Rambaud, L' empir Gre6 au X. gidela st. 51-78. A. Rambaud je poznati francuski povjesničar koji je napisao i povijest Rusije, ovo djelo o grčkom carstvu u X. v. jest najbolje od do sada po- znatih, K. Krumbacher u povijesti vizantijske književnosti kaže o ovom djelu: reichhaltig und im allgemeinen recht griindlich (0. o. st. 28). Pa još kad promislimo, da se je Dr. Rački na jednom mjestu, da pot- krijepi svoje neistinite nazore o Porfirogenitu, pozvao na djelo A. Rambaud o tom u svoje vrijeme. 5) Što kazasmo u prvoj primjedbi, da je naš profesur iz Paga ner- vozan i nestrpljiv, to dokazuje svojim odgovaranjem na naš tek započeti rad. Žao nam je veoma što mi ne možemo sada voditi dvostruku po- lemiku biva, odgovarati na ono što je naš prof. pisao prije i sada, a to više što smo našoj radnji odredili neki red, koji za ljubav njegove vanredne učenosti i kritike ne možemo napustiti, u ostalome naći će odgovor u svoje vrijeme na svu njegovn pisaniju, koju je najzgodnije Okystiti talijanskom poslovicom: saltare di palo in frasea. — Što se tiče Dr. Račkoga mi ga cijenimo i unaprijed ćemo ga cijeniti izvrsnim povjesničarom, ali da nema mana i prigovora u njegovim djelima odnosno srpsko-hrvackog pitanja, tu se pozivljemo na nezainteresovane ru- ske naučenjake Grota i Florinskoga, te ako je pala koja oštra riječ proti Dr. Račkoga, to smo opet pozajmili od pomenutih ruskih naučenjaka, koji su izrekli svoj sud po onoj latinskoj ,Amieus Plato sed magis amica veritas“. — Što se tiče navoda iz djela A. Rambaud u odgovoru C. H. pada nam pero iz ruke te izjavljujemo, da takoj pre- predenosti i bezobrazluku nijesmo dorasli, u ostalom tokom naše radnje svak će se moći uvjeriti o tome kako sudi A. Rambaud o K. P. uzimati pak pojedine stavke iz jednoga djela i to mnenja, koja sam pisae navagja kako tugja te ih dotičnome piscu prišiti, to nije lijepo ni profesorski. U zadnjem broju 0. H. ima vijest, da je prof. Melko Radulović auktor ovih članaka, što nije istina; ako je pak gosp. prof. M. Kušaru do toga stalo, da sazna pisca, neka on prvi potpiše svojim vlastoručnim potpisom knjižicu ,Dubrovčani jesu li Hrvati“? i odgovori na naše članke, onda ćemo i mi izaći na srijedu i s našim pot- pisom a do tada nek ne nagagja, jer neće pogoditi, što u ostalom stvar ne mijenja, jer ,faeta loquuntur“. — Molimo pak gosp. prof. da za sada prouči ocjene Bogišića i Jagića (u zadnjoj svesci Arhiva za slovensku filologiju) na njegovo remek-djelo , Dubrovčani jesu li Hrvati ?« pa onda neka nam odgovara, ako mu profesorski ugled podnosi još i dalje ,izvrtati istinu“. Mi ćemo se pak u svoje vrijeme poslužiti tim ocjenama, mnogijem način ne samo da pošteno preživu, već i da imanje steku, jer su i plate prama ogromnijem dobitima znatne bile. Tolike su bile dobiti, te su se postizale brodovima da, kad se je ustanovilo ovdje kobno Pomorsko Društvo, spopala je bila svakoga kao neka mahnitost da se dočepa akcija toga društva, i bilo ih je dosta, koji su i svoje kuće zalagali da novca uzajme i da ga što više u bro- dove ulože. Ali se pomorsko društvo za nesreću u zao čas utemeljilo, baš kad je brodovlje nenadno . počelo ot- padati, a dobiti počele tanjiti. Ako su pak okolnosti bile takove da Dubrovačko Pomorsko Društvo nije moglo uspjeti, i uprava mu je bila da nije mogla biti žalosnija. Neizbrojenijeh je i krupnijeh pogriješaka bilo uči- njeno, te pošljedica bi da je cijela društvena glavnica propala, jer sve što se podijelilo ne isplaćuje ni same kamate! Dubrovnik je tako izgubio 1.500.000 fiorina, a još ima nesrećnijeh udovica, kukavnijeh sirota, koje u tuzi i nevolji živu, u što ih je bacilo to nesrećno poduzeće! Dok je pak dubrovačko pomorsko društvo baš posve propalo, privatni brodovi, i ako ih nije takav udes zade- sio, jer se bolje upravljalo, ipak nijesu mogli dobra uspjeha postići i tako prestade potreba da se građe novi brodovi, stari su se počeli prodavati, i malo po- malo izlinjaše, nestade ih, a Šš njima nestade i dični pomorski stalež, u kome su mnogi svoje življenje crpli! Istina je, da se danas ne grade brodovi, već paro- brodi, ali je ova nova radnja prema staroj posve neznatna. Ako pak parobrodi daju priličnu dobit, to se opet ima ponajviše zahvaliti dobroj štedljivoj upravi. Ali i za parobrode nastaje sada teško vrijeme. Moćna subvencijo- nirana društva stala su da vode protiv svijeh dalmatin- skijeh parobroda strašnu konkurenciju, i baš ubitačnu jer uvedoše tako niske cjenike, da se je mučno uzdržati i pri najboljijem poslovima, ovu konkurenciju — kojom se teži da se utamani ovaj jedini obrt što se je počeo raz- vijati u našoj pokrajini — svak treba da odriješito osuđi, jer zbilja je nečuveno, da se jedno društvo služi obilatom subvencijom, što prima da utamani one koji svojijem po- rezima doprinose isplaćivanju te iste subvencije! Lako je zbilja subvencijoniranijem društvima. Ako pretrpe velikijeh gubitaka, obratiće se, kako su navikla vladi da povisi subvenciju, a s druge strane da sruše ova privatna društva malo im je stalo da i izgube koju sto- tinu hiljada fiorina, jer netom ih sruše odmah će toliko povisiti ejenike, da će u kratko vrijeme sve nadoknaditi. Dužnost je našijeh zastupnika da se za ovo zauzmu, i zauzeli su se zbilja tim što je časni Borčić držao bio na carevinskome Vijeća, govor, ali to..... na obranu Lloyda. Obzirom pak na ogromnu životnu važnost, Kiju je za nas imalo brodovlje na jedro, i na došljedne teške pošljedice njegove propasti, iserposmo nekoliko statisti- čkijeh podataka iz ,Annuario Marittimo“ koje ćemo u narednom broju saopštiti, uvjereni da će naše čitatelje interesirati. Naši dopisi. Cuuu 16. Ogro6pa. Cayuajuo golje mu zo pyey 32. 6p. ,lIpBeHo-upne XpBaTeK€“, H y ibemy Hazasum gonuc us Crna, a 1og nomucom noruucao ce XpBarćanma. OBaj zezuja xohe za ogroBopu Komneny 6apjakrapy ca Pamxosa Bpujera m3 ZoGpore, u y cBome gomucy us6zyruo koje mra. Kag cam IpOuuTAO ZONHC OZ NOHOTKA ZO Kpaja, more ey mu ce MHCJIH BP3AJ€ NO NAMETH H BHIE NyTA y37aXHyO Cam, roBopeliu: ryoxuu Cnmuy, miro cm zouekao! Hajnocnaje OMIyuHX, ZA OZrOBOpuM XpBarćamu ca HeKoJuKo pnjeuu H TO He pagu era, Bo:ke cauyBaj, jep ou He sacTyskyje OATOBOpA, HETO pAZH Apyror CBHjera, za BEIH, KO €y 6nju u mqmo cy ganac Camuanu. Tenmiko mu je yseru 1epo Y PYEy, jep uujecam Bjenmr nucawy, a e upyre erpane OBO mu je upa nyqr, ga ce jaBIBAM KPO3 JHCTOBe; AJIH NOKpaj cBera Tora ZOonyeruTe mu, BeJeyueHu roci. ype- Zauge, majo npocropa y Bamem nujeemom JIHeTy. Komneu ćapjakrap ca PamxoBa Bpujera ouurao je Kao ma EBanrezuja H HACIHKAO AHBHY “eTy jonI guennjer pojekoBolje y mpasoj mapu; jep oma vera sajegno e Boj- ekoBoljom mro je 6uza ma eseuanocru y Bygsu, upomuje- nula 6u eroruuy Bjepa m napognocru 34 jegam zam; aJm MEH6 TO Ce He Tuue Hero me ce Tuge T0, rdje 6u xqjezo 6pumo nepo XpBarćame za gokaxe: za ey Crmuamu xp- BAKO ume majunngjem mamujekom yemcagu. Jbyro em ce LpeBapno, nosnara gezujo, koja ce Kpujeni 1og umeHnom Xpsarćame, reće cBaku go6po mosnaje kao eagey mMy- nany; jyuep gomao cu y ose mame xpajee rjazam m *KeZAH, A Zamae najno ce u mauuo Tpynom Crmuana, ak TH Ce H& 4HHH MODE ZO KOJBEHA; AJH BHA/AM, IIOZHATA 1E- zujo, za je eBaka cuza sa Bpujeme, a u rqpoja le Ćuru ma Tu Bor u Boxja norspljena Bjepa. OeraBu ce Crnn- vama u ue saGazaj Tpa y 814paBy Hory. Crmuama ey 8HaJu OAPKATH AH4HO CPIICKO HMO H OHZA, KAZ CE TypCKA 34- crasa mag Crnuuem Bujanie, a kamo Ju ue lie caza, kaza je GBaKOMe AOIYIITEHO, UPHSHABATH Ce RAKO xolie. Qerasu ce, mosnara zezujo, fiopasa moema; jep Crasana mujeey uza uuru lie Kag 6uru Xpsaru, gogx ce 6yxy ya ryoe opne epueke njeeme u mjeazo o Muzomy um Mapxy, TOK ce rox 6yge cpieko Kpeno HMO CJIABHJIO, Te NOR ce TOZ 6yay Gagwanu HAJATAJH. Crapan menog Komusepa. Iz Dalmacije 20. Oktobra. Čitao sam velikijem zadovoljstvom prevažni članak o spljeekijem školama, napisan u Br. 14. našeg dičnog Du- brovnika, i kad sam ga pročitao teški mi se kamen od- vali od sreca. Istina je živa sve ono što je dobro obavje- šteni dopisnik iznio, i ja bih to mogao zakletvom potvr- djeti i potkrijepiti mnogijem stvarma koje su mi do uši doprle. Tužni roditelji, krvavijem znojem plaćaju javne danke, da vaspitaju svoj mili porod, a da se pak nagju onako gorko prevareni u svojijem nadama! Ovijeh dana pogjoh u Spljet za poslom i čuh od mnogijeh da je sve istina što se u dopisu kazalo i da je još malo rečeno. Opća je tužba sviju roditelja gotovo po cijeloj po- krajini, da su vrlo slabi uspjesi u našijem školama, ali su najveće tužbe upravo proti spljeekijem školama toliko proti pučkijem, koliko proti srednjijem. U pogledu pučkijeh škola bilo je dosta rečeno u našemu Saboru pa i to: ,da bi bolje bilo da ih nije, nego onakve kakve su gada“! Škole su sada u nas, osim rijelkijeh iznimaka, pravo leglo špekulacije. i najgoreg opskurantizma, klerikalizma, političke propagande hrva- čke. A kako ne bi za Boga take i bile, kada su ve- ćina učitelja i profesora fanatični popovi ili raspopi, a po onoj da su poturice gori od turčina, i raspopi su gori od popa, svi odgojeni po sjemeništima i preparandijama od još glupijih popova ili raspopa u najernjim načelima natražnjaštva i klerikalizma; neprijatelji svakog ljuckog napretka i kojima je, učiteljima i učenicima skupa, neko vrlo sumnjivo medjevalno državno istorijsko proto drugo evangjelje. Po tijem školama ne čuje se o našem dičnom srp- stvu ni riječi, čuje se pače, ali tek samo, da ga grde i psuju, da ga ruže i truju, a to počevši od pučkijeh škola pa u naprijed. Prem da im je vrijedni nazornik g. Peri- čić naredio bio više puta, kako mi rekoše, da moraju učenici naučiti ćirilicu, učitelji da ga bolje prevare i da mu se narugaju tobože, naredili učenicima, da kupe svi bez razlike bukvar i da ga donose u školu, ali samo kada taj gospar bude opet na prolasku i tako na tome je sve ostalo, učenici niti znaju čitati, niti pisati ćirilicu, a je- dva znadu i latinicu. Gdje su stari krasopisi? Dandanas lijepo je kad jedan od deset ima i čitljivo pismo! Dakle sve je puka mistifikacija i komedija, kao i svemu ostalome. Muka je gledati tu jadnu dječicu, kako se vuku po ulicama pod teškijem bremenom svakijeh knjiga, kako ih jednoč nijesu imali ni oni u srednjijem školama, a kad tamo, dospiju pučke škole, obrni, prevrni, što gu naučili? Ništa nego im otupe zdrav razum a po- kvare srce nekakvom ludom gomilom neprobavljene eru- dikcije, što im ne će nimalo služiti u životu, i što će biti dobro za naprednije pokrajine u carstvu, ali nije za našu zaostalu Dalmaciju nipošto. Ipak naš Sabor mogao bi reći svoju u prijedmetu i prigovoriti školskom pokra- jinskom Vijeću da nije imao majmunski prenositi školski sustav stvoren za naprednije zemlje!! To vam je opći sud i žalba svakog čovjeka, koji ima i malo zdrava mozga, i koji znade razmišljati svojom glavom. Taj sam sud opetovano čuo od istijeh roditelja i profesora. Ovi pošljednji pri prijavnijem ispitima pri- nuždeni su da odbiju dobar dio učenika, što im nepri- pravni dolaze iz pučkijeh škola, jer niti znadu dobro či- tati, niti pisati, niti prepisivati, niti pisati u pero, niti znadu vješto prve početne račune, niti prve slovničke početke. Učitelji se izvinjavaju: ,kakva jegja, takva megja“. Kako što se je već na dugo i na široko raspravljalo i po novinama i u našem Saboru, naši učitelji odviše prave i vode politiku i to hrvacku, a najmanje se bave svojijem svetijem i uzvišenijem zvanjem. Istina je, da su im plaće malene, ali naša je pokrajina siromašna, pa im s toga nije ni zabranjeno da drže djecu i preko prepisanijeh ura kao što je zabranjeno onijem od srednjijeh škola, koji su bolje plaćeni! Ali pokle se oni posve malo bave nastavom za vrijeme školskog predavanja, tako su imućniji roditelji a i mnogi siromašni, primorani, eda im sinovi štogod nauče, da ih dadu učiteljima na neku tako zvanu repe- ticiju, koja se stvarno ne drži, nego teke pro forma, ali megjutim učiteljima koristi toliko ta lakrdija, da kada nadodate tomu ono što beru za pitomke od poboljijeh kuća, koji nijesu iz mjesta, već iz okolice, a kod njih se nalaze na stanu kao pitomci, to neki učitelji mogu ra- (čunati na bolji dohodak, nego neki profesori. I zbilja učitelji su svuda, po kafanama, u Čitaonici, po društvima i po svijem ostalijem mjestima javne zabave, pa neki se vile i gdje igraju više nego mnogi profesori i mnogi ostali pobolji gragjani. Ovoliko o učiteljima, a drugi put o profesorima. Dioklecijanac