nn "4 Dubrovnik 8. aprila 1910. God. XIX. Br. 26. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce. govinu K 12; za Srbiju i i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16. u zlatu ; za Dubrovnik K 190 na po i četvrt godine surazmijern«. Pretplata i oglasi šalju se admin: straciji lista a dopisi urednišivu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran kovna pisma ne primaju se. - Čut H para de. prot titne retku (sitnijeh slov ra). Ako se visu puta uvršćuju, on di ru godbi. — Za pripos lana, izjave i javne zuhvale plaća se od peltnog retka 20 para. — Plativo i utuživo u Dubrovniku POJEDINI BROJ 10 PARA Ša oglase računs ska izvješća 1 si objave plaća se 12 Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Po ra Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. DENUNCIJANTI NA POSLU. Jedna pogubna zaraza. Položaj nis Srba na Primorju do- sta je težak, teži no što ga mnogi zamišljaju. Na svakom koraku ozbilj- nog rada za svoj napredak, u grani- cama mogućnosti i državnog poretka, nailazimo na poteškoće, koje nam se sa izvjesnih strana postavljaju. Konci svega toga leže u jednoj pogubnoj društvenoj zarazi, u nečasnom načinu borbe naših protivnika. Ubjeđeni smo da nema napretka bez borbe, a mi Srbi nikada se ni- jesmo na borbu potužili, dok je bila časna i poštena. Naš život i ne pred- stavlja drugo no jednu dugu, nepre- kidnu i tešku borbu. Od nje ni una- prijed ne ćemo bježati; vodićemo je istrajno i junački, ali vazda dosto- janstveno i sa sredstvima, kojima se služe kulturni ljudi. Toga se naši protivnici nijesu dr- žali niti se danas drže, a nijesu bolji izgledi ni za budućnost. U oskudici poštenili i časnih sredstava Jaćaju se podlog i gadnog denunciranja. Pra- vom možemo da kažemo da su naj- uspješnije vodili i vode borbu protiva nas Srba na Primorju, a naročito na “jugu — gadni i nepošteni deuuncijanti. Ova pogubna zaraza počela je u pošljednje vrijeme da hvata maha, stvarajući opasnost za naše društvo. Bilo je momenata, kad su Srbi u Dubrovniku osjetili utjecaj ove za- raze i ni krivi ni dužni iskusili te- žinu naručenih i, svijesno udešenih denuncija. Ne ćemo da podsjećamo čitaoce na ono tužno vrijeme, koje je i naš list u crno zavilo; napomenu- ćemo samo, da je od dana proglaše- nja aneksije Bosne i Hercegovine, ili bolje od početka škandaloznog proganjanja Srba u Hrvatskoj i Sla- voniji, nastala jedna potjera, oslo- njena na lažne prijave, namjerno u- dešene, skrajnjih društvenih propalica. Denuncijanstvo u ovim krajevima ima nešto sistematskog i opštega, a ne individualnog. Prema nama stoji or- ganizovana banda denuncijanata, tih najvećih razbojnika ljudske slobode i tuđega poštenja. Pojava denuncijanata nije kod nas nova, ali nikada nije izbila u pravoj svojoj slici kao u pošljednje vrijeme. Koliko se je u tome išlo daleko, može nam najbolje razjasniti onaj slučaj, kad su nam za vrijeme najveće za- tegnutosti između Srbije i monarhije hijeli putem pošte podmetnuti jedan omot, ispunjen takvim stvarima, da bi nas za 24 sata pokrio mrak za- borava, kad bi se i u mirno doba kod nas našle. Naša redakcija je bila prva na udaru, a za njom bi s se ni- zalo sve ostalo. Poznati sudac istražitelj u zagre- bačkom ,veleizdajničkom“ = procesu Košutić i njegov drug državni tužioc Aeeurti moraju žaliti, što nijesu mo- gli aprofitirati i poslužiti se sa našim denuncijantima, koji bi im bili učinili Vanrednih usluga. Zar su gori bili Aeeurtijevi svjedoci, koji su pred ci- jelim svijetom otkrili svoju paklenu dušu, od naših denuncijanata, koji se još nikada nijesu usudili svoje laži zakloniti debelom kožom svog crnog obraza, već izvjesnim formalnostima, ometajući tako tragove mučkih i razbojničkih napadaja ? 1! Znali smo da ni najmanja sitnica, pa ni najveća tajna ne može tako lako ostati neotkrivena i nerasvije- tljena. Nama je ostalo za upotrebu još samo jedno sredstvo: strpljivo čekanje. Međutim smo redovno upo- zoravali na to društveno zlo, koje prijeti da sasvim sruši temelj sigur- nosti i poštenju društva u kome ži- vemo svi bez razlike. Bilo ih je koji su uvijek nastojali dokazati, da su to izmišljotine, kojih se mi hvatamo kao pijan plota. Ali fakta govore drukčije i bjelodano dokazuju, da je zlo du- boko ukorenjeno i da stoji pod. za- štitom onih, kojima je regbi u inte- resu, da se čitav jedan narod, makar i na takav način, postepeno uništi. Danas postoji opasnost za svakog poštenog građanina, a njene će po- šljedice u prvom redu osjetiti baš oni, koji su ovome zlu sjeme posijali. Napadaj na ,Dušana Silnog.“ Slučajnim sticajeni “prilika primo“ rani smo da se ponovo osvrnemo na poznati napadaj nekolicine dubrova- čkih frankovaca na Srpsko Gimnasti- čko Društvo ,Dušan Silni.“ U vezi sa ovim napadajem stoje doeniji do- gađaji, koji nam mnogo što šta ot- krivaju i rasvijetljuju. O tome smo kazali svoju otvorenu i odlučnu riječ, u kojoj je dubrovačko građanstvo vidilo istinsku ilustraciju svega ono- ga, što je tome napadaju prethodilo. U izvjesnom dijelu štampe, koja stoji u rukama ili pod utjecajem franko- vačko-furtimaške klike, napadaji su se pripisivali nekom ogorčenju zbog toga, što je ,Dušan Silni“ pozvao bio na svoju zabavu mjesno gimna- stičko društvo ,Forza e coraggio.“ Ne ćemo da zalazimo u pretres ovog labavog opravdanja, ali da ono nema nikakve ubjedljivosti, dovoljno nam je napomenuti, da je pitanje toga poziva bilo riješeno na način, koji je svakoga morao zadovoljiti i da je za to riješenje javnost znala prije izvr- šenih napadaja. Napadaj na ,Dušana Silnoga“ predstavlja pošljedice sa- svim drugih tendencija. Žalosno je, što neki listovi (pravo da kažemo samo jedan), koji se najviše razmeću sveslavenskom širokogrudnošću, ni- jesu odmah uočili cilj zgodno i smi- šljeno namještenih smicalica. Mjesna ,Prava Crvena Hrvatska,“ organ dubrovačkih frankovaca, do- stojnih šljedbenika svoga vođe i naj- većeg ,žifućeg“ Hrvata, donijela je bila gadan i zajedljiv pozdrav no- voj srpskoj ustanovi, koju je nazvala »srbijanskim društvom“, predbacujući građanima, što ,ljutu otrovnicu u svojim njedrima ogrijaše“. Poslije poznatog napadaja izašli su o tome u glavnom jednaki izvještaji u Fran- kovu ,Hrvatskom Pravu“, Štadlerovu »Hrvatskom Dnevniku“ i Liepopilije- voj, odnosno popovsko-furtimaškoj »Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“, a u Stra- žičićevu ,Našem Jedinstvu“ proturao je urednik ,Prave Crvene Hrvatske“ napadaj u formi ,objektivnog“ izvje- štaja, po kome je i ,Obzor“ donio netačnu kroničarsku vijest, ispravivši je doenije prema pisanju mjesne; , Cr- vene Hrvatske.“ Naši su čitaoci već vidjeli, kakvi su svi ti izvještaji bili, a građanstvo je moglo da se uvjeri, dokle mogu da dotjeraju ljudi, koji se drže poznatog principa: ,Svrha opravdava sredstvo“. Kroz sve fran- kovačke izvještaje provlačila se jedna stalna misao, da je ,Dusšan Silni“ predstavnik ,tuđinske srbijanske dr- žavne misli“, drugim riječima, da su ljudi, koji se kupe oko ,Dušana Sil- nog“, provađači te tuđinske srbijan- ske misli, ergo, da su ti ljudi ni manje ni više nego veleizdajnici. Međutim izašao je u ,Hrvatskom Pravu“ od 2. aprila dopis iz Dubrov- nika, u kome se na najpodliji, uprav frankovački način opisuju poznati na- padaji, sa naročitom tendencijom oer- njivanja srpskog elementa zbog vele- .izdajničkih težnja i suglasnog djelo- vanja. Najluđe je u cijelom dopisu tvrđenje, da Srbi nijesu mogli izaći bez zaštite političke vlasti i nje- nih organa i da se privolom namje- snika Nardelli-a i pod njegovom za- stitom postavljaju temelji ekspozitu- rama velikosrpske propagande u Dal- maciji. Pođu li frankovci i dalje ovim putem, proglasiće veleizdajnikom u ko- rist srpske državne misli i samog au- strijskog ministra predsjed. Bienertha. Na ovaj dopis ,Hrvatskog Prava“ ne bismo se uopšte osvrtali, da nam ne služi kao dokaz, da povodi napa- daja ne leže u ,negodovanju građan- stva“ zbog jedne sasvim slučajne, nepredviđene i nevine omaške, već u sistematskoj i denuncijanskoj ten- denciji, čiji je koren zasađen u neča- snom nastojanju, da se omete zaje- dnički rad u korist ove naše napa- ćene zemlje. Što se pak tiče preve- like ljubavi političke vlasti prema nama Srbima, možemo biti zadovolj- ni, da smo baš poslije napadaja, a u poznatom članku, dali zaslužnog iz- raza svoje osobite zahvalnosti! Fotografija društvenog ološa. U već spomenutom pozdravu ,Pra- va Crvena Hrvatska“ dala je izjavu, da oni (frankovci) neće smetati izla- sku ,Dušana Silnog“, a u večer su se predomislili i — stali su zviždati, čemu se, da rečemo istinu, niko nije nadao. Znali su, da bi đemonstracije, kad bi se za njih prije saznalo, bile potpuno onemogućene i da bi oni dobili zasluženu lekciju. Stoga su upotrebili staru svoju taktiku i po- kušali izvršiti mučki napadaj. Na njihove demonstracije građanstvo je odgovorilo sa ovacijama. Kad su vi- djeli, da ne će na taj način moći postići svoj cilj, pokušaše i sa pesti- ma. Tad su se umiješali i policajni organi. Neke odmah uapsiše, a neke popisaše. Poslije svega ovoga, a u interesu mira i reda, pozvala je općinska po- licijska vlast sve okrivljene na od- govornost. Između njih ima tri pra- vnika, jedan svršeni gimnazijalac, je- dan trgovac, jedan privatni činovnik i jedan privatnik. Pri preslušanju dvojica zanijekaše, da su učestvovali demonstracijama, uprkos kategoričkih konstatacija vjerodostojnih svjedoka, a petorica gotovo saglasno izjaviše, - da su zviždali ,Dusanu Silnom“ »kao ptedstavniku srbijanske misli, koji ide za tim da otcijepi kraljevi- nu Hrvatsku od svoga zakonitoga hrvatskog kralja Franje Josipa I.“ Jedan je uz to nadodao, da je vikao »da vlasima treba zviždati, jerbo su većinom Vlasi.“ Na temelju gornjih izjava i katego- ričkih iskaza svjedoka, općinska po- licijska vlast osudila je svu sedmo- ricu, svakoga na globu od 20 K ili 2 dana zatvora. Demonstranti se sa ovakom presudom nijesu zadovoljili, te su uložili priziv kod mjesnog po- glavartva kao prizivne vlasti. Prizivi su učinjeni na ustuk pre- suda, a sadrže u sebi takovih kon- o statacjia, da bi sama vlast bila nri- morana, kad bi pravilnije snvaćala svoj položaj, preduzeti ozbiljne kora- ke, da onemogući naše pokušaje i osujeti svake tendencije, ili pak da potpuno raskrinka denuncijante. Kao razlozi ličnog opravdanja i pobijanja izrečene presude navode se iste de- nuncijantske pretpostavke, koje su navedene i u kaznenim zapisnicima. U glavnom mogli bismo sve te razloge dovesti u međusobnu vezu i pred- staviti ih kao jedinstveno mišljenje. — Kao vjerni podanici hrvatskog kralja — kaže se po prilici u pomenutim pri- zivima — htjeli smo da pokažemo nego- dovanje nad protuhrvatskim i protudina- stičkim težnjama nekadašnjeg velikosrp- skog vladara Dušana Silnog i da zvižda- njem zapriječimo, da mnogobrojni učesnici iz Beograda, srpske prijestonice, koji se ovdje, kako se kaže, nalaze na liječenju, ne ponesu sobom utiske, da je Dubrovnik oduševljen i zaražen sa kojekakvim srp- skim idejama, već da je ostao vjeran svom zakonitom kralju Nj. V. Franju Jo- sipu 1. — Nadalje se konstatuje, da su g.g. Dr. M. Čingrija i Stijepo Gji- vić, općinski prisjednici, zatim Dr. M. Mičić, pravnik Dešković i drugi, koji su — uzgred neka je rečeno — dobri Hrvati, vikali: , Zivio Dusan Silni ! Naprijed i živjela srpska vojsko !“ što je kod njih (frankovaca), kao vjernih podanika, moralo izazvati gnušanje i radi česa su morali reagirati. Nijesu oni — spominje se dalje u prizivima — učinili nikakvu sablazan, ako su zviž- dali i ,pošprdno“ vikali: Živjela Srbija!“ i ,Živio Beograd!“, jer je ta »sablazan“, po njihovu dubokom u- vjerenju, u interesu same monarhije. Ovome svemu ne treba komenata. Stvar je tako jasna, da je i najobi- čniji laik potpuno razumije, naročito | danas, kad se sa svih strana nastoji obijediti i razbojničkim načinom uni- štiti Srbe i dovesti ih u jedan potpuno