one “Br. 32. Dubrovnik 29. aprila 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K ]0;, na po i četvrt godino surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se adni ni- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća so 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i retka 20 para. aan Plativo i utuživo u Dubrovniku, + Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Razbojnici na djelu. Kako smo javili u pošljedajem broju među domaćim vijestima, optužbeni govor državnog tuži- oca u zagrebačkom ,veleizdaj- ničkom“ procesu po zlu čuvenog Dra Milana Accurtija sastavio je jedan od frankovačkih vogja i univerzitetski profesor Dr. Iso Kršnjavi. To je danas jasno i neoborivo dokazano sa dvije stra- nice koncepta Accurtijeva govora, koji je napisan rukom Isa Kr- šnjavog. Kad je došlo do ovih otkrića u saboru Hrvatske i Slavonije, svijet se je u čudu pitao, da li je mo- guća tolika ljudska pokvarenost sa strane čovjeka, koji je u cijeloj » Veleizdajničkoj“ parnici morao o- stati postrance, i takova opet zlo- upotreba vlasti sa strane jednog državnog tužioca?! Na ovo pitanje odgovara odmah glavom Iso Kr- šnjavi, i, pravdajući jedan nečuveni postupak, podiže još težu optužbu protiva sebe i onoga kojemu je bio u službi. U jednoj svojoj ja- vnoj - izjavi konstatuje. 1so. Kr- šnjavi, da dvije stranice njegova rukopisa nijesu djelovi koncepta optužbenog govora državnog tu- žioca Accurtija, već djelovi je- dnog njegova neštampanog član- ka, napisana za ,Hrv. Pravo“, koji je ustupio državnom tuži- ocu Accurtiju i koji je ovaj do- cnije upotrebio u svom poznatom optužbenom govoru. Poznato je cijelom svijetu, da su irankovci igrali jednu odurnu i gadnu ulogu u đobro smišljenoj hajci na nas Srbe i na naše svetinje; poznato je svakome, da su svi svje- doci u ,veleizdajničkoj“ parnici bili pristaše starog političkog tr- govca i društvenog izroda Jozue Franka; poznato je najposlije i djeci, da je ,Hrvatsko Pravo“ do- nosilo najtežih objeda protiva ne- vinih Srba, očitom tendencijom da vaspitava i priprema svoje pristaše na razbojstva pošljednje vrste, i da stvara lažni materijal državnim vlastima, kojima su, po priznanju poluslužbenog ,Pester_Lloyd-a“, bili od državne potrebe progoni Srba i njihovih svetinja. Apstrahi- rajući pozitivnu pretpostavku, da je ,veleizdajnička“ parnica djelo viših faktora, opravdano pitamo, otkuda državnom tužiocu toliko smjelosti, da sastavljanje optužbenog govora, u kojemu je tražio tolike nevine glave, povjerava osobi, koja stoji uz čelo jedne razbojničke bande protiva svega što je srpsko? li, uvaživši izjavu Kršnjavog, ot- kuda državnom tužiocu tolika slo- boda zloupotrebe vlasti, da u svom optužbenom govoru upotrebljuje čitav članak skroz neprijateljskog lista, koji se je odlikovao u ko- vanju denuncija i podvala protiva nevinih Srba? Na ova pitanja djelomično nam odgovara i sam ban Dr. Nikola Tomašić. Kad je narodno predsta- vništvo u saboru Hrvatske i Sla- vonije ustalo da dostojno ožigoše ovaj nečuveni postupak jednog državnog faktora, dao je ban To- mašić izjavu, da traži da se poštuje auktoritet vlasti, jer u drugom slu- čaju da bi se morao poslužiti vla- šću, koju ima od Njegova Veli- čanstva, i da u drugom slučaju sa- bor ne bi mogao saborisati. Ako bi se ona otkrića temeljila na istini, — rekao je dalje Tomašić — vilo bi govora samo o tome, da se je jedan organ državne vlasti- u ka- znenom postupku poslužio samo formom govora. Ban mora — reče najposlije — štititi auktoritet vlasti, a druga je stvar što on kao čovjek osjeća. Ako se, uopšte uzeti, nijesu mogla prihvatiti odmah za gotovo otkrića, da je Kršnjavi napisao optužbeni govor Accurtiju, danas se više ne može dvoumiti u kud i kamo težu tvrdnju Kršnjavoga, da se je Ac- curti u svom govoru od riječi do riječi poslužio jednim političkim člankom, namijenjenim u prvi mah za list, koji je odnio rekord u denuncijantskom poslu. I u jednom i u drugom slučaju — a jedan, ako ne i oba, bez sumnje postoji — jasno izvire, da je jedan faktor državne vlasti bio u ortakluku sa strankom najnižeg moralnog ni- veau-a, u svrhu stvaranja krivice, koje nije bilo. Sa svim tim dolazi ban Tomašić, da uzme u zaštitu »auktoritet vlasti“, da unaprijed i pored nepobitnih dokaza pretpo- stavi samo formu govora, i da, usprkos toga što on kao čovjek drukčije osjeća, očituje nemogu- ćnost jedne bjelodane istine. Za svakoga, ko ima kriterija za rasu- đivanje fakata, jasna je poleđina tendencije banove izjave. Mi na nju upiremo prstom, jer otvoreno ne smijemo kazati, da je uloga državnog tužioca Accurtija bila predviđena potrebom političkog procesa. «+ Zaslužuje ovom prilikom napo- menuti, da bečki i peštanski listovi, koji su blizu vladinim krugovima, nastoje pred svijetom zabašuriti ovu nečuvenu sramotu i zloupo- trebu državnih organa. Mi je ne krijemo,- jer imamo silu razloga, da u svom i državnom interesu upremo prstom u jedan razbojni- čki posao, koji ni u kom slučaju ne može da bude od opšte koristi. Hoće li prezir poštenih ljudi i sud kulturnog svijeta zahvatiti, uz Ac- curtija; Tarabocchija, Raucha itd., još koga drugoga, — to je za sada pitanje savijesti onih, koji su organizirali hajku na nevine i po- štene ljude. Naš narod zgodno kaže: ,Za- klela se zemlja raju, da se svake tajne znaju!“ IlonaaBa y Cp6uju. (Pujeu 3a nomof). Bujecru, koje HaM zogmašse u3 Cp- .Guje o yxxacHoj normjaBu nuToMe “ Gorare lIymanuje, norpecajy cBako J6YJICKO Cpu€, KOje uma H MaJOo ocje- haja cayuewha Hu XyMAHHTAPHOCTH. KaKO JIHCTOBH JLOHOCE, MAJA CIIOGOJIHA Cp6uja jom uukana uuje Guja TaKO TIYCTOLICHA NPHPOLHHM CJEMCHTHMA, K4aO OBOFa IIyTA BCJIHKOM IIOIIJIABOM. lLyiua uoBjeuja croja ckaMeipeHa Ipe) BCJIHKOM HCCp€HOM u HEMA yTjexe Oja- benoj nyuu CpGuHoBoj. Cuka, koja creju npejr uoBjekoM KA/L rgena oma onycrjeja 10/6a, nopyriena cega u TENIKE JbY/ICKC 2KPTB€, TFOBOPH BPJIO jacuo o Tremukoj necpehu gujene Illy- Majuje. Ca onajai»eM Boje rmoka3yjy ce upHe ciuKke ormycrjeJIux IioJba, IIO- jaBibyjy Ce rpo3He MPTBAuKe JbELIHHE, ONaxKa ce nojaB/beHo 6garo, Buje ce nopyueHne Kyle. CBe IpoJbeTie ycjese onuujesa je Gyjunna BOJIe, OCTAB- Jbajyhu ua onycTjeTuM KpajeBuMa He- CpeTuu Hapon 6e3 kyhie u KkyhuiurTa. — Cauka je rposna u yxacna! Kparyjesauka ,JaBua Pujeu“ y C«BoM BAHPELHOM H3/4IbY TYLIH CE y Cy3aMa, H3HOCEhH IKAJIOCTAH HM IIOTPECAH IIPH- 30p H3 OHHX CTPALIHHX, UPHHX HOKiH H nana, Koje je napon NoxuBuo u koje jom H cara NOxKuBJbyje. Ilo nucai»y JmucroBa caoGpahaj je Ca OKOJIHHM MjecTuMA IpekuHyT. 2Ke- Jb€3HHUKA Npyra KparyjeBau-JlanoBo ojiueceHa je y 1y>KuHH OJI IPeKC 4 KM. »OKO cnacaBaiba cy ce _HajBunie oji- JIHKOBAJIH CPIICKH BOjHHLH H XKAHJAp- MEpujcku Ozpeju. JenaH TNoHapenHuK je manp. CaB Ta3HO C KOIEM y BOL H CNacaBao xprBe, na Kaj ra je xrje- Jia BOJA Ca KOIbEM 3ajenuo onuujeTu COGOM, OH CE BC340 OKO IaCa KOHOTI- ueM H CkaKAaO Mey y36ypKkaHe TaJace Te nojenuHe yTOITubeHHKE cracaBao, a ApPyTH Cy TA BYKJIH HANOJbE Ba3/Na y onacnocru za he ce jegHoM KOHOTI NpeKHHYTH A4 UECTHTH NOJHAPEJHHK MujJioBaH OCTATH Y XJIAJIHHM BAJIOBHMA, H npyru cy Tako Bojiuiu zo rpga Ta3HJIH y BOJIM H NUbAMy CnacaBajyhu rpaljane u _i»uxoBy zjeuy. Bpoj xpraBa joru uuje yCTaHOBJBEH, jep u akO ce BOJA NOBYKJIA HNAK Ce "a 6p3oj njemu cBaku uac yKaxe 10 HCIIOZHABAHA VHAKAKECHA IbCILIHHA, KOjY ca oGje oaze mparu Bpucak u rmau yuBujesbeHux, auju je HeKO TAKO HCTO HecrTa0 OHe HOhH, OBa rojema Hecpeha onjekuyga je no uujemoM cBujery u KYJITYPHH Ha- pozu Beh xype, a IIOMOTHY CPIICKHM crpanasuuuumMa. Ilojexuna dpanuycka ApyuuiTBa Beli niasby cBoje npujore, a nokašyje ce mokpeT 34 npunomMoh 4 y Hrasiuju. 3aucra nocnunje mnorpeca y KajaGpuju u nmorjaBe CeHe oBo je Hajyxacuuja Hecpeta, usa3BaHa y3po- UHMa, KOjH Cy BAH JBY/ICK€ BOJbE.“ Y Kparyjesuy u y Beorpany Beh cy OCHOBAHH OJLGOpH Ba IIOMOH HACTpa- NaJIuMA a TO Gu TpeGaJu za yuune u Cp6u y upyrum kpajesuma. H mu mMo- paMO, aKO CMO Cp6H H JBYJIH, JA yI10- KHMO CBE CHJIE ZA Gap jenuy cy3y OGpuiEeMO CBOME CIIOGOJIHOME GpaTy. Hama nomoki He Moxe GuTH BeJHKA, Ca CBHM THM LA MOpa 6HTH IITO B€ha, jep cy name cuge cnaGe, jep cmMo ca CPC/ICTBHMA OCKYIHH, A ILTETA y HOBI H3HOCH Ha BHIIE MHJIHjYHA KPYHA. AJI4 ce Ty caza pagu Buie o uoBjeuHocTH, o Gparckoj Jby6aB npema yuBujesbeHoj Gpahiu. IIpuckouuMo 6pahin y nomMoh. Cupo- THIbA CMO, A CHPOTHIRA HMA BHIIC cpua, ma y cBojoj cuporuwu u ca CBOjOM CHPOTHIBOM OTBOpuMO Gpahiu CHPOTHIBCKO CplE CBOje H OGpHluiuMO uM KOjy Cy3y xaJocuuuy. IIpurunaju CMO y momoti Ppannyšuma, NpuHocuJu cMO xprBe TamujanuMa, a caga cMo TIo3BaHH za NoMOxeMO potjenoj Gpahu woi. Hama nomoh Guhe 6pahin i Guhe um Hajseha yrjexa y TemxKoj He- cpehu. Hanamo ce ra he ce csu Cp6u OJLA3BATH IIO3HBY GpaTcke JbyGaBH H na he u OBOM IpuJIUuKOM IOCBjeNOuHTH, na uMajy by nicku ocjekaj, na KDB Huje BOJILA. Naše vode i obrt industrijski. Rijeke što teku po brdovitim sje- vernim krajevima dalmatinskim. ve- ćinom nijesu plovne nikako, a ni po svojoj duljini nemaju onog zamašaja, kakav je kod drugih evropejskih ri- jeka, koje su nalik na ove naše. Prama tome, saobraćaj trgovinski po ovim vodama neznatan je. Uprav, izuzmemo li varoši Skradin i Obro- vac, koje leže skoro pri ušću rijeka Zrmanje i Krke i nema drugih kra- jeva, do kojih bi se dalo izvoziti i uvoziti, ako ne bi ovdje ubrojili i Ne- retvu, koja za pravo i nije dalmatin- ska, već hercegovačka rijeka. Među- tijem i ova je_u plovljenju kratka; jer dalje od Metkovića ne proteže se njen vozni saobraćaj. Sasvim tim, što naše rijeke nijesu plovne, kako bi se željelo, ipak one se dadu eksploatisati toliko i tako, da su u novije doba postale vrlo zna- meniti i poglaviti faktor pri izvađanju industrijskih tvorevina u Dalmaciji. Ne namjeravamo ovdje da ističemo ljepote i draži skradinskog buka i slapa, sa prirodne krasote i kitnjavo- sti, zbog kojih privlače k sebi svake godine sve to veći broj posjetioca sa strane, jer bismo tada uz pohvalu prirodnih krasota i ugodne razonode, koje nam davaju ovi krajevi, morali da osudimo naš tradicionalni nehaj za lijepim. Nigdje nema ovdje ni pri- stojna krova, a da o hotelima i ne javna zahvale plaća se od petitnog | ajmujinja, : ik LR