moi bo pj

Dubrovnik 13. maja 1910.

“=. «m

God. XIX.

Br. 36.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
reika 20 para.

— I —

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Vladarev put u Bosnu i Hercegovinu.

Službeno je javljeno, da će Nj.
Veličanstvo Franjo Josip 1. krajem
ovog mjeseca poći u Bosnu i Her-
cegovinu. Ovome putu pridaju
mnogi razne tendencije i tumače
ga na razne načine, naročito stoga,
što dolazi neposredno po izborima
narodnog predstavništva, a pred
saziv prvog saborskog zasijedanja.
Mi se u to ne ćemo upuštati, niti
ćemo uopšte iznositi svoje mišlje-
nje o ovome prvome posjetu vla-
darevu, jer svako nagađanje, u o-
skudici autentičnih vijesti, ostaje
prazno nagađanje, stvar subjektiv-
nog mišljenja. Ali ćemo, osvrćući
se na ovo putovanje, ipak nešto
kazati.

U južnim krajevima monarhije,
a osobito u Bosni i Hercegovini,
srpski narod predstavlja jedan jak
i brojan elemenat, kojemu se ne
može odreći pravo učestvovanja u
opštim poslovima i koji je na ta-
kovoj visini svoje nacionalne svi-
jesti, da mu se ne može poreći ni
uništiti nacionalna egzistencija. Sa
svim tim bilo je momenata, kad
se je svim silama radilo i rovarilo,
da se ovom mirnom i vazda lojal-
nom narodu iskopa grob i da ga
se, ako ne uništi, barem što više
oslabi, smatrajući ga elementom
nemira, antidržavnih i antidinasti-
čnih tendencija. Čak su i neki viši
krugovi, kao rđavi savjetnici, ula-
gali svoj upliv, da u ovu ne baš
najčasniju rabotu upletu i nepri-
kosnovenu osobu vladarevu. Srbi
su sa svojom prošlošću htjeli da
dokažu neosnovanost podvala i
sumnjičenja, a kad to nije poma-
galo, latiše se drugih sredstava, da
dokažu nečasnost rabote, kojom
se išlo za tim, da se od njih stvore
državljani drugoga reda, bez po-
trebne zaštite. I dokazali su cije-
lome svijetu, samo ne onima, koji
se u ime vladarevo titraju našom
sudbinom. Vladar će proći kroz
južne zemlje monarhije, proći će
kroz naš narod, koji će ga doče-
kati i pozdraviti kao svoga vladara,
i kad bi mogao da prodre u dušu
toga naroda, vidio bi, kako su

podle, kako su gadne sve one.

osvade, koje su s dana na dan
padale; kandžijom bi otjerao sve
one, koji će mu, ubjeđeni smo,
ove lijepe naše krajeve predstav-
ljati i ovoga puta kao legla bun-
tovnika i ,veleizdajnika“. Narod će
strepiti i u strepnji bojažljivo, tako
reći krijomčareći, uzdahnuti kad vidi
sijedoga vladara. Da, uzdahnuće za
srećom, koju uzaman očekuje, koju
mu vladar želi, ali drugi uskraćuju.

Ovo su uspomene, teške, tužne
i žalosne uspomene, koje su u
uskoj vezi sa sadašnjom realnošću.
Sjećamo ih se vrlo dobro, jer ih
još i sada osjećamo.

To je jedno, a sada ćemo da
kažemo drugo. Vladar će doći u
Bosnu i Hercegovinu, to jest doći
će u Sarajevo i Mostar. Pričekaće
ga što moguće sjajnije, pokazaće
mu svestran napredak ovih dvaju
centara, staviće mu na rasploženje
udobnost modernih saobraćajnih
sveza i svratišta, predvešće mu
vladine kreature: vojne, crkvene i
svjetovne dostojanstvenike, predo-
čiće mu blagostanje, koje se uz že-
ljezničku prugu i u pristupačnim
gradovima opaža; sve, ama sve
to će mu predvesti, predočiti i po-
kazati, samo mu ne će predvesti

onaj goli, upropašćeni narod, ne

će mu predočiti njegove patnje i
nevolje, ne će mu pokazati nje-
gov napredak, onaj pravi, stvarni
napredak, koji ga je potpuno u-
propastio. Svo ono bogatstvo, sav
onaj napredak, svu onu kulturu,
svo ono dobro, što će vladaru
pokazati sretni unesrećitelji narodni,
sve će to biti samo obmana, da
se prikrije i ne kaže prava, žalo-
sna i gorka istina. Narodu, ono-
me pravome narodu, koji je tu
na svojoj grudi i u svojoj nevolji
odrastao, ne će dozvoliti ni da
vidi svog novog sijedog vladara, a
još manje da mu kaže svoje nevolje,
da mu se izjada i isplače, da mu
predoči svoje patnje i da mu pod-
nese svoje molbe. To mu, ubje-
đeni smo, ne će dozvoliti, jer bi
svaka suza narodna pala kao te-
ška optužba protiva sistema, koji

danas vlada u ovim dvjema ze-
mljama.

Eto, takav s naličja izgleda put
vladarev u Bosnu i Hercegovinu.
Srbi će se radovati njegovu dola-

sku, ali se od toga ne mogu na--

dati nikakvu dobru, jer vladar ne
će vidjeti njihove nevolje, jer ne
će čuti njihove žalbe, jer ne će
moći primiti njihove molbe. Sve
će to zapriječiti oni isti faktori,
koji su Srbe na svakom koraku
ocrnjivali, koji su ih proganjali i
kad god su mogli gulili i u pro-
past gurali. Drukčije, prema da-
našnjem sistemu kojemu. smo na
svakom koraku izloženi, ne može
ni da bude. Vidimo to na svakom
koraku, osjećamo, teško osjećamo
u svakoj prilici, a najteže osjeća
onaj jadni narod Bosne i Herce-
govine. Ušuljali su se k njemu
razni propali stvorovi, koji su došli,
otjerani silom prilika sa svoga o-
gnjišta, trbuhom za kruhom i koji

će vladaru pokazati sve, same. ne
prava djela svoja, teške jade
napaćenog i izmrevarenog naroda.
Pa kakav se onda uspjeh može i
mora očekivati? Na to ne ćemo
da odgovaramo ; mi, vječiti ,vele-
izdajnici“, ne možemo i ne smijemo,
a mogu i smiju oni, koji sa svo-
jim djelovanjem ubijaju ugled i
ruše temelje države. Promjena si-
stema i promjena njegovih nosilaca,
koji za narod i njegovo dobro ne-
maju nikakva smisla, mogle bi u
nekoliko izmijeniti naše stanovište.

Sve druge kombinacije za nas
ne vrijede; one su samo formal-
nog karaktera; stvarnosti u njima
nema.

Kratka Poučenja.'

1.

Misleći o svojijem osobitijem po-
trebama, i gledajući izvan sebe na
tuđe potrebe, vidim da se malo čo-
vjeku hoće da živi; on živi o mali-
jem stvarima i ne o velikijem i ne
o mnogijem. I sami veliki bogataši
žive ovako, žive o malijem stvarima
i ne o mnogijem.

. Bogastvo je suv
ne živi; bogatstvo nije nikome po-
trebito, pače je ono ometa, zapreka ;

e Ž .
ne odobrava ga ni pamet, ni srce;

ni filosofija ni Jevanđelje Hristovo.
Dobro je da narod zna da se u opće
poštenje ne udružuje s bogatstvom.
U nas, u Dubrovačkomu, negda nije
bilo bogataša, i za to blizu njih nije
bilo odrpana i neskladna siromaštva.
Bilo je onda gospfra i blizu njih či-
stijeh_ i skladnijeh siromaha; kako
bi govorili i postupali gospari tako
bi govorili i postupali mi siromasi.
Oni su bolje jeli i nosili od nas, ali
nijesu bolje govorili i postupali od
nas, jerbo smo svi isto bili skladni.

Ja neću, ja ne mogu zaboraviti
ono doba i onu čeljad; žalost me
uhiti u srcu kad promislim da danas
nije više onako. Ne, danas nije više
onako. Dubrovnik nije skladan kako
je bio. Ka

Napredak je dobar i čovjeku je u
naravi, ali nije ni dobro ni naravno
izgubiti skladnost, poštenje, moralno,
plemenito  gospostvo da u špagu
uzimaš koju krunu više. Ima nas ću-
doredno i duhovno napredak  podi-
gnuti a ne podnižiti doli do brloga,
da izvadimo nečistijeh i sramotnijeh
novaca.

Ako hoćeš novaca i bogatstva va-
lja ti se vragu pokloniti. Sveta knji-
ga govori da vrag uze Jesusa ,i od-
vede ga na goru vrlo visoku, i po-
kaza mu sva kraljestva ovoga svijeta
i slavu njihovu; i reče mu: sve ću
ovo dati tebi ako padneš i meni
se pokloniš“. Mat. IV. 8, 9. Hristos
mu odgovori, učeći nas: —,.....
stoji upisano: Klanjaj se Gospodu
Bogu svojemu i njemu jedinome slu-
ži“. Mat. IV. 10.

* Donosimo gornja poučenja, jer ona imaju
izvjesnu suvremenu političku tendenciju, radi
koje smo im i dali ovo mjesto. - Uredništvo.

suvišnost o kojoj niko

Po Hristovu nauku bogatstva i
kraljestva ovoga svijeta stoje pod
vražijoj vlasti: ako ih hoćeš valja da
se daš vragu a ne Bogu. Otvori po-
vijest, i od nje ćeš štogod naučiti. U

njoj su uzroci, povodi i svrhe svijeh

djela.

»Zaista vam kažem — reče Hristos
— da je teško bogatome ući u kra-
ljestvo nebesko lakše je ka-
mili proći kroz iglene uši nego li bo-
gatome ući u kraljestvo Božije“. Mat.
XIX. 28, 24.

Kraljestvo Božije nije utopija, nije
zlatna, sjajna uzornost, nije nešto sa-
mo onamo poslije smrti, samo onamo
gori na nebu iznad našijeh glava.

oIstinita je stvar kraljestvo Božije i

na ovoj zemlji, jer je ono potpuna
nezavisnost čovjeka od čovjeka i sa-
vršena zavisnost ljudi o Bogu jedi-
nome.

Po Jevanđelju i po naravi čovjek
ne može čovjeku biti gospodar. Za-
kon Božiji — koji nas jedino zavezuje
— ne dolazi s dvora, nego iz nutra.
Bog ljudima, preko nekijeh ljudi, ne
nameće svoju volju, nego nam je
čini čuti kroz našu osobitu savjest.
Za ovo smo sveđ i svud obvezani
njegovu zakonu, što ga u sebi nosi-
mo, na ploči svojega srca. Društve-
nijem zakonima, ili državnijem nije-
smo ovako obvezani, jer nam silom
a ne prirodno dolaze s dvora od dru-
gijeh ljudi, i graniče se, ne staju na
državnoj granici.

Bogatstvo se slaže sa slobodom i
s potpunom savršenom nezavisnošću
duha. Onijem što površeno ogledaju
svijet čini se da su slobodni boga-
taši, ali ko živo u sebi osjeća svoju
divnu osobitu slobodu zna da ona
ne stoji u špagu, gdje su novci, nego
u samohotnijem riješenjima i krenu-
ćima duha. Prosjak, što prosi od
vrata do vrata, mnogo je slobodniji
od kralja što mnogijem zapovijeda.

Istinu ja govorim; mudrijem ova
istina neće biti grka; mudru čovjeku
ništa nije grko. Oči naše vide mnogo,
ali duša izoštrena patnjom vidi više
i bolje. Nije sveđ san ono što nam
se čini san; a nije sveđ ni stvarnost
ono što nam se čini stvarnost. 1sus

reče: ,Svak će se ognjem posoliti“.

Taman ljudi ognjem posoljeni dobro
vide svijet, i razabiru stvarnost od
sanje i mir od pretvare._ |

dio u drugoj obitelji — može biti u
carskoj u Rimu — i bio bi bogat-
stvom pritegnuo k sebi duše. Ali je
bogatstvo velika slabost prema si-
romaštvu.

Hristos se oruža siromaštvom a ne
bogatstvom, i ovako dođe do svijeh
nas, imi u njega pouzdano idemo
noseći mu svoje grijehe i svoje suze,
da nam prosti one, da nam otre ove.
Ja mu tankoglasno iz dubina svoje
duše vičem: Zdravo Spasitelju svijeta!
.... Dođi, dođi bliže!.... Moj te
narod čeka kao zemlja suha što čeka
vodu, kao sužanj što čeka slobodu, kao
zenica slijepa što čeka zoru. Dođi! Dodi!

Brindisi, na Spasov dan 1910.
Ljudevit Vuličević.

Da je stvarna i trajna moć u bo--
3 i :

maš.

gatsvu, Hrisvus- bi Je bio začeo i ro-