moi bo pj Dubrovnik 13. maja 1910. “=. «m God. XIX. Br. 36. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog reika 20 para. — I — Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Vladarev put u Bosnu i Hercegovinu. Službeno je javljeno, da će Nj. Veličanstvo Franjo Josip 1. krajem ovog mjeseca poći u Bosnu i Her- cegovinu. Ovome putu pridaju mnogi razne tendencije i tumače ga na razne načine, naročito stoga, što dolazi neposredno po izborima narodnog predstavništva, a pred saziv prvog saborskog zasijedanja. Mi se u to ne ćemo upuštati, niti ćemo uopšte iznositi svoje mišlje- nje o ovome prvome posjetu vla- darevu, jer svako nagađanje, u o- skudici autentičnih vijesti, ostaje prazno nagađanje, stvar subjektiv- nog mišljenja. Ali ćemo, osvrćući se na ovo putovanje, ipak nešto kazati. U južnim krajevima monarhije, a osobito u Bosni i Hercegovini, srpski narod predstavlja jedan jak i brojan elemenat, kojemu se ne može odreći pravo učestvovanja u opštim poslovima i koji je na ta- kovoj visini svoje nacionalne svi- jesti, da mu se ne može poreći ni uništiti nacionalna egzistencija. Sa svim tim bilo je momenata, kad se je svim silama radilo i rovarilo, da se ovom mirnom i vazda lojal- nom narodu iskopa grob i da ga se, ako ne uništi, barem što više oslabi, smatrajući ga elementom nemira, antidržavnih i antidinasti- čnih tendencija. Čak su i neki viši krugovi, kao rđavi savjetnici, ula- gali svoj upliv, da u ovu ne baš najčasniju rabotu upletu i nepri- kosnovenu osobu vladarevu. Srbi su sa svojom prošlošću htjeli da dokažu neosnovanost podvala i sumnjičenja, a kad to nije poma- galo, latiše se drugih sredstava, da dokažu nečasnost rabote, kojom se išlo za tim, da se od njih stvore državljani drugoga reda, bez po- trebne zaštite. I dokazali su cije- lome svijetu, samo ne onima, koji se u ime vladarevo titraju našom sudbinom. Vladar će proći kroz južne zemlje monarhije, proći će kroz naš narod, koji će ga doče- kati i pozdraviti kao svoga vladara, i kad bi mogao da prodre u dušu toga naroda, vidio bi, kako su podle, kako su gadne sve one. osvade, koje su s dana na dan padale; kandžijom bi otjerao sve one, koji će mu, ubjeđeni smo, ove lijepe naše krajeve predstav- ljati i ovoga puta kao legla bun- tovnika i ,veleizdajnika“. Narod će strepiti i u strepnji bojažljivo, tako reći krijomčareći, uzdahnuti kad vidi sijedoga vladara. Da, uzdahnuće za srećom, koju uzaman očekuje, koju mu vladar želi, ali drugi uskraćuju. Ovo su uspomene, teške, tužne i žalosne uspomene, koje su u uskoj vezi sa sadašnjom realnošću. Sjećamo ih se vrlo dobro, jer ih još i sada osjećamo. To je jedno, a sada ćemo da kažemo drugo. Vladar će doći u Bosnu i Hercegovinu, to jest doći će u Sarajevo i Mostar. Pričekaće ga što moguće sjajnije, pokazaće mu svestran napredak ovih dvaju centara, staviće mu na rasploženje udobnost modernih saobraćajnih sveza i svratišta, predvešće mu vladine kreature: vojne, crkvene i svjetovne dostojanstvenike, predo- čiće mu blagostanje, koje se uz že- ljezničku prugu i u pristupačnim gradovima opaža; sve, ama sve to će mu predvesti, predočiti i po- kazati, samo mu ne će predvesti onaj goli, upropašćeni narod, ne će mu predočiti njegove patnje i nevolje, ne će mu pokazati nje- gov napredak, onaj pravi, stvarni napredak, koji ga je potpuno u- propastio. Svo ono bogatstvo, sav onaj napredak, svu onu kulturu, svo ono dobro, što će vladaru pokazati sretni unesrećitelji narodni, sve će to biti samo obmana, da se prikrije i ne kaže prava, žalo- sna i gorka istina. Narodu, ono- me pravome narodu, koji je tu na svojoj grudi i u svojoj nevolji odrastao, ne će dozvoliti ni da vidi svog novog sijedog vladara, a još manje da mu kaže svoje nevolje, da mu se izjada i isplače, da mu predoči svoje patnje i da mu pod- nese svoje molbe. To mu, ubje- đeni smo, ne će dozvoliti, jer bi svaka suza narodna pala kao te- ška optužba protiva sistema, koji danas vlada u ovim dvjema ze- mljama. Eto, takav s naličja izgleda put vladarev u Bosnu i Hercegovinu. Srbi će se radovati njegovu dola- sku, ali se od toga ne mogu na-- dati nikakvu dobru, jer vladar ne će vidjeti njihove nevolje, jer ne će čuti njihove žalbe, jer ne će moći primiti njihove molbe. Sve će to zapriječiti oni isti faktori, koji su Srbe na svakom koraku ocrnjivali, koji su ih proganjali i kad god su mogli gulili i u pro- past gurali. Drukčije, prema da- našnjem sistemu kojemu. smo na svakom koraku izloženi, ne može ni da bude. Vidimo to na svakom koraku, osjećamo, teško osjećamo u svakoj prilici, a najteže osjeća onaj jadni narod Bosne i Herce- govine. Ušuljali su se k njemu razni propali stvorovi, koji su došli, otjerani silom prilika sa svoga o- gnjišta, trbuhom za kruhom i koji će vladaru pokazati sve, same. ne prava djela svoja, teške jade napaćenog i izmrevarenog naroda. Pa kakav se onda uspjeh može i mora očekivati? Na to ne ćemo da odgovaramo ; mi, vječiti ,vele- izdajnici“, ne možemo i ne smijemo, a mogu i smiju oni, koji sa svo- jim djelovanjem ubijaju ugled i ruše temelje države. Promjena si- stema i promjena njegovih nosilaca, koji za narod i njegovo dobro ne- maju nikakva smisla, mogle bi u nekoliko izmijeniti naše stanovište. Sve druge kombinacije za nas ne vrijede; one su samo formal- nog karaktera; stvarnosti u njima nema. Kratka Poučenja.' 1. Misleći o svojijem osobitijem po- trebama, i gledajući izvan sebe na tuđe potrebe, vidim da se malo čo- vjeku hoće da živi; on živi o mali- jem stvarima i ne o velikijem i ne o mnogijem. I sami veliki bogataši žive ovako, žive o malijem stvarima i ne o mnogijem. . Bogastvo je suv ne živi; bogatstvo nije nikome po- trebito, pače je ono ometa, zapreka ; e Ž . ne odobrava ga ni pamet, ni srce; ni filosofija ni Jevanđelje Hristovo. Dobro je da narod zna da se u opće poštenje ne udružuje s bogatstvom. U nas, u Dubrovačkomu, negda nije bilo bogataša, i za to blizu njih nije bilo odrpana i neskladna siromaštva. Bilo je onda gospfra i blizu njih či- stijeh_ i skladnijeh siromaha; kako bi govorili i postupali gospari tako bi govorili i postupali mi siromasi. Oni su bolje jeli i nosili od nas, ali nijesu bolje govorili i postupali od nas, jerbo smo svi isto bili skladni. Ja neću, ja ne mogu zaboraviti ono doba i onu čeljad; žalost me uhiti u srcu kad promislim da danas nije više onako. Ne, danas nije više onako. Dubrovnik nije skladan kako je bio. Ka Napredak je dobar i čovjeku je u naravi, ali nije ni dobro ni naravno izgubiti skladnost, poštenje, moralno, plemenito gospostvo da u špagu uzimaš koju krunu više. Ima nas ću- doredno i duhovno napredak podi- gnuti a ne podnižiti doli do brloga, da izvadimo nečistijeh i sramotnijeh novaca. Ako hoćeš novaca i bogatstva va- lja ti se vragu pokloniti. Sveta knji- ga govori da vrag uze Jesusa ,i od- vede ga na goru vrlo visoku, i po- kaza mu sva kraljestva ovoga svijeta i slavu njihovu; i reče mu: sve ću ovo dati tebi ako padneš i meni se pokloniš“. Mat. IV. 8, 9. Hristos mu odgovori, učeći nas: —,..... stoji upisano: Klanjaj se Gospodu Bogu svojemu i njemu jedinome slu- ži“. Mat. IV. 10. * Donosimo gornja poučenja, jer ona imaju izvjesnu suvremenu političku tendenciju, radi koje smo im i dali ovo mjesto. - Uredništvo. suvišnost o kojoj niko Po Hristovu nauku bogatstva i kraljestva ovoga svijeta stoje pod vražijoj vlasti: ako ih hoćeš valja da se daš vragu a ne Bogu. Otvori po- vijest, i od nje ćeš štogod naučiti. U njoj su uzroci, povodi i svrhe svijeh djela. »Zaista vam kažem — reče Hristos — da je teško bogatome ući u kra- ljestvo nebesko lakše je ka- mili proći kroz iglene uši nego li bo- gatome ući u kraljestvo Božije“. Mat. XIX. 28, 24. Kraljestvo Božije nije utopija, nije zlatna, sjajna uzornost, nije nešto sa- mo onamo poslije smrti, samo onamo gori na nebu iznad našijeh glava. oIstinita je stvar kraljestvo Božije i na ovoj zemlji, jer je ono potpuna nezavisnost čovjeka od čovjeka i sa- vršena zavisnost ljudi o Bogu jedi- nome. Po Jevanđelju i po naravi čovjek ne može čovjeku biti gospodar. Za- kon Božiji — koji nas jedino zavezuje — ne dolazi s dvora, nego iz nutra. Bog ljudima, preko nekijeh ljudi, ne nameće svoju volju, nego nam je čini čuti kroz našu osobitu savjest. Za ovo smo sveđ i svud obvezani njegovu zakonu, što ga u sebi nosi- mo, na ploči svojega srca. Društve- nijem zakonima, ili državnijem nije- smo ovako obvezani, jer nam silom a ne prirodno dolaze s dvora od dru- gijeh ljudi, i graniče se, ne staju na državnoj granici. Bogatstvo se slaže sa slobodom i s potpunom savršenom nezavisnošću duha. Onijem što površeno ogledaju svijet čini se da su slobodni boga- taši, ali ko živo u sebi osjeća svoju divnu osobitu slobodu zna da ona ne stoji u špagu, gdje su novci, nego u samohotnijem riješenjima i krenu- ćima duha. Prosjak, što prosi od vrata do vrata, mnogo je slobodniji od kralja što mnogijem zapovijeda. Istinu ja govorim; mudrijem ova istina neće biti grka; mudru čovjeku ništa nije grko. Oči naše vide mnogo, ali duša izoštrena patnjom vidi više i bolje. Nije sveđ san ono što nam se čini san; a nije sveđ ni stvarnost ono što nam se čini stvarnost. 1sus reče: ,Svak će se ognjem posoliti“. Taman ljudi ognjem posoljeni dobro vide svijet, i razabiru stvarnost od sanje i mir od pretvare._ | dio u drugoj obitelji — može biti u carskoj u Rimu — i bio bi bogat- stvom pritegnuo k sebi duše. Ali je bogatstvo velika slabost prema si- romaštvu. Hristos se oruža siromaštvom a ne bogatstvom, i ovako dođe do svijeh nas, imi u njega pouzdano idemo noseći mu svoje grijehe i svoje suze, da nam prosti one, da nam otre ove. Ja mu tankoglasno iz dubina svoje duše vičem: Zdravo Spasitelju svijeta! .... Dođi, dođi bliže!.... Moj te narod čeka kao zemlja suha što čeka vodu, kao sužanj što čeka slobodu, kao zenica slijepa što čeka zoru. Dođi! Dodi! Brindisi, na Spasov dan 1910. Ljudevit Vuličević. Da je stvarna i trajna moć u bo-- 3 i : maš. gatsvu, Hrisvus- bi Je bio začeo i ro-