o o o

kadai + nn

Br. 40.

Dubrovnik | 27. _maja 1910.

ne =: meni us

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena Je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 16;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DU

VNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utiživo u Dubrovn

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. |

Sloboda štampe!!!

Malo je brojeva ,Dubrovnika“,
koje nije dohvatila plava olovka
neumoljive cenzure. Promatrajući
bijele stupce našeg lista i čitajući
česte sudske presude, neobavije-
štena publika, koja nije mogla doći
do konfisciranih članaka, morala
je steći mišljene, da smo mi zlo-
činci prvoga reda, jer je svaka
presuda bila obrazložena  prestu-
pom, ,koji se označuje zločinom
smetanja javnog mira“. A nije
tako!

Na čudu smo što i o čemu da
pišemo. Političke prilike, u kojima
žive i razvija se srpski narod, ni-
jesu ni normalne ni prijatne. Pro-
tiva našeg naroda podiglo se jato
crnih gavranova i oko njega grak-
če i oblijeće, vrebajući, izgleda naj-
slađi, plijen svoje životinjske prož-
drljivosti. A kad uočimo opasnost
i podignemo svoj glas, da na nju
upozorimo narod, zipuše nam brzo
usta i proglase nas zločincima, jer
nastojimo zapriječiti zločin na svo-
me narodu.

Naš je zadatak da branimo svoj
narod od ma čijeg nasrtaja. Ali
nam to priječe baš oni, koji samo
sebi prisvajaju pravo i slobodu
čuvanja reda i poretka- Slobodno
nam je govoriti o narodnim duž-
nostima; o njegovim pravima ne
smijemo ni pisnuti. A ako se usu-
dimo i u tu jabuku zagristi, tvo-
rimo ,zločin smetanja javnog mira“.
Narod bi se mogao za nama po-
vesti i potražiti svojinu poštenih
ljudi i korektnih državljana !

Nama se ne može odreći ni
pravo kontrole. Ali je to pravo,
po svemu izgleda, na vrbi svirala.
Upozorimo pozvane faktore na
pogrješan i opasan put, kojim ho-
timice ili nehote udare, i pozove-

mo ih na dužnost, o koju se, da

je sreće i pravičnosti i da pravil-
nije shvaćaju svoj položaj, ne bi
smjeli ogriješiti, a maš gosp. cen-
zor odmah za šiju da uništi misao,
koja se smatra ,učin zlačina sme-
tanja javnog mira“. I taj učin zlo-
čina tvorimo mi, za svim tim, što
se sa svojim radom ne griješimo
ni o pravdu ni o moral!
Pokušavali smo tražiti lijeka ovo-
me čudovištu ,slobodne štampe“,
ali sve utaman. ,Ko te tuži? —
Kadija! Ko ti sudi? — Kadija!“
Da bi barem djelomično zaprije-
čili česte konfiskacije i da bi otklo-
nili relativno velike troškove, koje
su sa sličnim abnormalnostima skop-
čane, mjerili smo na najosetljivijem
mjerilu svaku riječ, koju smo za
list pisali. Ali, kako vidimo, ni to

ne pomaže. Predzadnji nam je broj
bio konfisciran radi članka, koji se
je mogao svakako tumačiti, samo
ne poticanjem ,na mržnju i pre-
zir proti državnoj upravi“. U član-
ku je bio govor gotovo isključivo
o prilikama u nekim krajevima
Turske. O Austro-Ugarskoj nije
bilo jedne riječi sjem proste napo-

mene, da se raširiše glasovi o nje-

nom nastojanju da kupi Novopa-
zarski Sandžak, i to uzgred, bez
ikakvih komentara, koji bi se mo-
gli primijeniti na Austro-Ugarsku.

“S pravom se prema tome pitamo,
“kako, čime i u čemu smo sa onim

člankom poticali ,na mržnju i pre-
ziroproti državnoj upravi“? —
Imali smo, istina, pravo utoka, ali
je to pravo jedan apsurdum, kad
se pretpostavi, da onaj isti sud, i
to baš isti sudije, koji su riješa-
vali pitanje konfiskacije, riješavaju
i pitanle našeg utoka. A teško je
vjerovati da će neko sim sebi uda-
riti šamar.

Eto, takva kod nas izgleda slo-
boda štampe!

Ne smijemo omalovažiti činje-
nicu, da se praksa čestih konfis-
kacija sprovodi samo na našem
listu. Imali smo nekoliko slučajeva,
da je naša cenzura sakatila ,Du-
brovnik“ radi preštampanih člana-
ka iz sarajevske ,Srpske Riječi“ o
prilikama u Bosni i Hercegovini;
doživjeli smo abnormalnost, da
naša cenzura briše iz našeg lista
članke prevedene iz bečkih listova;
vidjeli smo čak i takvu jednu po-
javu, da se u Spljetu i u Zadru
propušta ono što se u Dubrov-
niku, i to baš u našem listu —
konfiscira. E, pa dotle, a kuda ćeš
više !

Sumnjamo, da bi nam i sam
naš gosp. cenzor mogao razjasniti
ovu čudnu i nečuvenu hajku na
naš list. Mi mislimo, a drukčije se
i ne može tumačiti, da se sa ovim
čestim i sistematskim  konfiskaci-

jama ide samo i isključivo za tim, -

da se naš list konačno uništi. Ali
se svi oni, koji misle u tome što
postići, ljuto varaju. Kao odgovor
mogli bismo staviti palac desne
ruke na vrh nosa, a s ostalim prs-
tima uz zvižduk, svečano zadipliti.

Patriotizam Srba na Primorju
nije izumro, a i mi smo pripravni
žrtvovati sve, da ne udovoljimo
željama onih, kojima naš list to-
liko zaudara, i da sačuvamo ovaj
jedini javni srpski glas. Konfiska-
cije mogu slijediti jedna za dru-
gom, ali će one uvijek postizati
protivne rezultate. Naš narod više
čita iz bijelih i nevidljivih slova,

On zna, da se kod nas čišće ta-
ko piše kad se muški brenie pra-
va Srbinova.

Međutim s ogorčenjem protesti-
ramo protiva čestih konfiskacija, na-
ročito protiva pošljednje, koja se
može da primijeni na sve, samo
ne na članak, čiji naslov ne smi-
a4 da spomenemo. Onoj kon-

skaciji mogli bismo dodati jedan
zgodan komentar: nekoga valjda
previše svrbi, kad cenzura mora
onako da češe!

e

Ha ucroj Tauuu.'

3naM na he MHOTe H3HCHAJIHTH yNO-
peljuBaibe craiva y [laamanuju ca OHuM
y XpBarckoj u bocuu. Illra je jyuep
TEK rnperpmjeJo npeko oBux 1Bujy 3e-
MAJbA, 3HAMO CBH, 4 HCTO TAKO H TO,
na je Jlaamanuja Ty FpMJBABHHY CAMO
Cayuama u3 nasbuHne. Ila unak, ca
MHOFO pašlora MOTJIO Gu ce, mocJuje
ynopeljuBaiba npujuKka y OBHM Tpuma
3€MJBAMA, KA3ATH, ZA Cy HajTyKHMje —
na He kaxeMo Hajrex«e — y Jlajma-
uju.

Y BPeMCHHMA CA IOJIHTHUKMM CHTy-

. auujaMa HajocjeTJ6HBHM LITO MOXKe GH-

TH, y NAHMMA KAJA IIHPOM HALIEF HA-
POJIHOT IIPOCTOpA IpeJa3H BAJI 34 Ba-
JIOM NOJIHTHUKE GOp6e, uuu Jlamma-
uuja yTHCAK THXOT, 3AKJIOHEHOT, MA-
JIOT  ZAJIHBA, KOj4 NOUHBA y MHPy,
HCJUpHyT GypoOM KOja TAMO HA TIOJBY
uiu6a mope.

Jlanmauuju“64 ce yu4HuJa BeJIHKa
HenpaBna, kana 6u ce TBpnuo za je
OBaj €H MHP H3pa3 H NOKA3 IbEHOT

3a/[OBOJBCTBA CA CTAIbB€EM y KOME ce.

Hana3#. To Ha »KaJiocrT Huje a, uuuu
ce, Hehe uuKkajla Hu Guru caryuaj. MHo-
TO, H CyBHllle, uma lamanuja pasjiora
.3a He34/10BOJbCTBO. OHa Tome ocjekajy
u naje u3pa3a, u caMo cBa je crBap
Y TOME, IITO je uauuu_ Ha Koju ona
TO UHHH TAKAB, JA HAM NOoKA3Zyje Ilan-
Mailujy yBujek Ha HCTOj TAuIM: HEMO-
Hy Ha cBe crpane.

Hasopu nemohu Jlanmmaunje MHOFO-
Gpojuu cy. Ty je CHPOMAIITBO 3€MJbe,
ouijekoc: oz ,Hinterland“-a, ckyue-
Ha Gujenua ayronomuja u cnaGa penpe-
zeHnTanuja y Beuy, rgje ce oHo zece-
TAK JAJIMATHHCKHX IIOCJIAHHKA U HE
uyjy u He Bule, najmawe cayuajy, a
HuKaJLa 4 HHKAKO NOCIyIIAjy !

CBu OBH y3pO0lH uuHe na ce cBaka
Gop6a y Ilammanuju 3aBpiiu ueMohiHo
na Ce CBAKH INOKPET PACIJIHHE H YKO-
uu, IK UHO KuBOoT Jlammauuje Hocu
THIN KAO HeKE amaTuje, HEKOT 34/V/-
HOT HAriHibaiba, 34 KOje ce Beh yna-
npujez 3ma za Hehe noBecru Huuemy,

XpBarTcka HMa cBoje Teke mane,
aiu uma u ycujexa. Bocna croju npen
naHuMa Bemuke 6op6e, Koju Tpeća
TEK a IIOKAXKY KOJIHKO OHA BpHjeJu
u mura Moxe. Ilaumanuja ueMa HuKa-
KBHX HALA, 34TO HeMa Hu Gop6e. IIpu-
THCHYTA, 3TIbEYEHA, y zyrauKkOj maH-
T;bHLIH M3MEHy Crapor Hamer Jujenor

*) Tipenocumo u3 6eorpajickor ,CJoBeHeKor
Jyra“ oBaj nocra TauaH umaHak o nmpunukaMa
Ha nameM IIpu4MOPJy, Na uuraouu Bune, Kako
ce 6paha no npyrum kpajesuma uuTepecyjy 3a
Hac. — Ypen. ,,1ly6.“

MOpa M XPBATCKHX HP XEpLETOBAUKHK
NJaHHHA, NpyKA HAM OHA CJIHKY 34
crujeHe NpuKOBAHOT XKHBOTA, Y KOME Ce
YMPTBHIO CBE, M CaMO cpule jomi uyje

ce la MATO KyUA.
*

IKeJbe3HHUKO THTAIbE, KOje je y
NOC/beJIIbe BPHjeME CA MHOFO CHATe H
BOJbe y Jlazmauuju NOHOBHO IOKpe-
HyTO, u3auJIo je jeuBa jegHoM ormer
npeu pajxcpar. IleGara Koja ce TOM
IpHJIHKOM NoBEJA, Guja je caMO mo-
HABJbaibe crapux »aji6a Ilamanuje u
3ZABPIIMJIA CE KAO H CBE Npuje e:

ca cnaTkuM OGehaiuma Koja he ce.

TELIKO HKAJIA CBA HMCIIYHHTH, a 6p30
Hehe uu HajcKpOMHHja.

Ilopeu zeGare O TIHTAIbY »KOJbe3- |
HHUKHX B€34, KOjy CY H343BAJIH y Geu-
KOM Ca6opy OBHX JAHA  NAJIMATHHCKH
NOCIaHHuH, Npyru Baxuuju norabaj
nperoBopu cy, koju ce Boge usmeby
»XPBaTCcKe CTPAHK€“ H HAIIpeJIHE CMO-
IJIAKHH€ CTPAHK€, 34 HAKHAJIHH H360p
nocnanuka pajxcpara 34 rpaji Ciyber.
HanpenHa CcrpaHka eu za ocurypa
HMIIO34HTHY B€HHHY CBOME KAHJIHJATY
CmMOJWlaKH, na je pano npuMuJia NnosuB
XpBaTCcKe Crpanke 34 CIIOpa3yM. CBu
Cy u3rjejiu za he zo u36opHor cmo-
pasyma nohu u na he Cmojyaka Guru
u3sa6paH Ca BEJIHKOM BEhHHOM.

CnomeHyhemo jon ua xpBarkoj crpa-
HH CABETOB4iba GucKyna. Hyjy ce rza-
COoB4 za je Ha TM KOHepenuujama
GHJIO MHOTO FOBOpA O TJIAFOJBHILU M
Na CY NOHCLI€HH HEKH 34KIbBVULH IpO-
THB FJIATOJbHIIE.

Ilok ce, oBako, Ha xpBaTcKoj crpauu
ocjea GapeM HEKH IIOJIHTHUKH 2KHBOT
H panu, Ha Cprckoj Blaga nNoTnyHo
MPTBHJIO.

On MHOrooGehaHe, TOJIHKO Ha HIH-
poKO oGjaBJbeHe peopraHu3anuje ,Cpr-
CK€ CTPAHK€“, HEMA, NOCJIE IO3HATOF
Iporjaca  NOociaHuKka 34 NoKkperTawe
CTPAHAUKOT  JIHCTA, 3HAKA  HHKAKBOF
HH HajMaib€r para. ka

Cpncku neo Hamer napona y ]lam-
Manuju, Kao za je HOJIHTHUKUH 3aMpO.
Na HeMa .oma Ba  Tpu  Gpoja
»Ily6GpoBuuka“ y CBaKOj HEJeJbH He
Gu ce 3HaJio HH Ja nocroju Heka rio-
JIuTHUKA Opranu3anuja Cp6a y ]lan-
Manuju «Koja uma neke cBoje Texiwe
u 3axrTčBe.

Cam zucT ,/ly6poBHuk“ jena Be-
reTHpa H HAJIA3H CE CBAKH uaC Npel
u3jucajeM.

OBOME CTAHy KOL CpGa ucru cy
Y3pOllu KAO OHM KOje CMO HaBeJH y
omure 3a Nlammanujy. Ouu cy noja-
uaHu CaMO jOLI THME, INTO CpncrBO y
Zlaamanuju ema ueHTpa, iro je pa-
crypeHo u pa36ujeuo Ha Be rpyre,
Ha OHY 1y FOpibOj Jlammanuju u ony
y iyxuoj, u IITO Ce Ha tera Hapo-
uHTO CTPOTO FJELA O3TO, LITO Ce CBA-
KH IbETOB IIOKPET OJIMAX TyMauu Kao
aHTuaycrpujeKu ! :

To je noxašaja Omer OBux ana
KoHuackanuja ,/1yGpoBHHKOBOT“ uJaH-
KA O NyTy BlanapeBoM y BocHy. Taj
"JIAHAK V KOME C€ — IuTO je Tauno
— “HHH pašjuKka u3M€hy BJaapa u
IbETOBHX OpraHa (0 eMy ce roBopu
CHMNATHUHO, 4 OHH CE ONTyXKyjy) KOH-
duckoBaH je, BABA 34TO, za CBOjOM
OjenuHOM  IOTBPJIH TENIKE M Myune
ocehaje ca Kojuma CpncrBo cByza na

ave

k