o o o kadai + nn Br. 40. Dubrovnik | 27. _maja 1910. ne =: meni us God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena Je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 16; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DU VNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utiživo u Dubrovn Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. | Sloboda štampe!!! Malo je brojeva ,Dubrovnika“, koje nije dohvatila plava olovka neumoljive cenzure. Promatrajući bijele stupce našeg lista i čitajući česte sudske presude, neobavije- štena publika, koja nije mogla doći do konfisciranih članaka, morala je steći mišljene, da smo mi zlo- činci prvoga reda, jer je svaka presuda bila obrazložena prestu- pom, ,koji se označuje zločinom smetanja javnog mira“. A nije tako! Na čudu smo što i o čemu da pišemo. Političke prilike, u kojima žive i razvija se srpski narod, ni- jesu ni normalne ni prijatne. Pro- tiva našeg naroda podiglo se jato crnih gavranova i oko njega grak- če i oblijeće, vrebajući, izgleda naj- slađi, plijen svoje životinjske prož- drljivosti. A kad uočimo opasnost i podignemo svoj glas, da na nju upozorimo narod, zipuše nam brzo usta i proglase nas zločincima, jer nastojimo zapriječiti zločin na svo- me narodu. Naš je zadatak da branimo svoj narod od ma čijeg nasrtaja. Ali nam to priječe baš oni, koji samo sebi prisvajaju pravo i slobodu čuvanja reda i poretka- Slobodno nam je govoriti o narodnim duž- nostima; o njegovim pravima ne smijemo ni pisnuti. A ako se usu- dimo i u tu jabuku zagristi, tvo- rimo ,zločin smetanja javnog mira“. Narod bi se mogao za nama po- vesti i potražiti svojinu poštenih ljudi i korektnih državljana ! Nama se ne može odreći ni pravo kontrole. Ali je to pravo, po svemu izgleda, na vrbi svirala. Upozorimo pozvane faktore na pogrješan i opasan put, kojim ho- timice ili nehote udare, i pozove- mo ih na dužnost, o koju se, da je sreće i pravičnosti i da pravil- nije shvaćaju svoj položaj, ne bi smjeli ogriješiti, a maš gosp. cen- zor odmah za šiju da uništi misao, koja se smatra ,učin zlačina sme- tanja javnog mira“. I taj učin zlo- čina tvorimo mi, za svim tim, što se sa svojim radom ne griješimo ni o pravdu ni o moral! Pokušavali smo tražiti lijeka ovo- me čudovištu ,slobodne štampe“, ali sve utaman. ,Ko te tuži? — Kadija! Ko ti sudi? — Kadija!“ Da bi barem djelomično zaprije- čili česte konfiskacije i da bi otklo- nili relativno velike troškove, koje su sa sličnim abnormalnostima skop- čane, mjerili smo na najosetljivijem mjerilu svaku riječ, koju smo za list pisali. Ali, kako vidimo, ni to ne pomaže. Predzadnji nam je broj bio konfisciran radi članka, koji se je mogao svakako tumačiti, samo ne poticanjem ,na mržnju i pre- zir proti državnoj upravi“. U član- ku je bio govor gotovo isključivo o prilikama u nekim krajevima Turske. O Austro-Ugarskoj nije bilo jedne riječi sjem proste napo- mene, da se raširiše glasovi o nje- nom nastojanju da kupi Novopa- zarski Sandžak, i to uzgred, bez ikakvih komentara, koji bi se mo- gli primijeniti na Austro-Ugarsku. “S pravom se prema tome pitamo, “kako, čime i u čemu smo sa onim člankom poticali ,na mržnju i pre- ziroproti državnoj upravi“? — Imali smo, istina, pravo utoka, ali je to pravo jedan apsurdum, kad se pretpostavi, da onaj isti sud, i to baš isti sudije, koji su riješa- vali pitanje konfiskacije, riješavaju i pitanle našeg utoka. A teško je vjerovati da će neko sim sebi uda- riti šamar. Eto, takva kod nas izgleda slo- boda štampe! Ne smijemo omalovažiti činje- nicu, da se praksa čestih konfis- kacija sprovodi samo na našem listu. Imali smo nekoliko slučajeva, da je naša cenzura sakatila ,Du- brovnik“ radi preštampanih člana- ka iz sarajevske ,Srpske Riječi“ o prilikama u Bosni i Hercegovini; doživjeli smo abnormalnost, da naša cenzura briše iz našeg lista članke prevedene iz bečkih listova; vidjeli smo čak i takvu jednu po- javu, da se u Spljetu i u Zadru propušta ono što se u Dubrov- niku, i to baš u našem listu — konfiscira. E, pa dotle, a kuda ćeš više ! Sumnjamo, da bi nam i sam naš gosp. cenzor mogao razjasniti ovu čudnu i nečuvenu hajku na naš list. Mi mislimo, a drukčije se i ne može tumačiti, da se sa ovim čestim i sistematskim konfiskaci- jama ide samo i isključivo za tim, - da se naš list konačno uništi. Ali se svi oni, koji misle u tome što postići, ljuto varaju. Kao odgovor mogli bismo staviti palac desne ruke na vrh nosa, a s ostalim prs- tima uz zvižduk, svečano zadipliti. Patriotizam Srba na Primorju nije izumro, a i mi smo pripravni žrtvovati sve, da ne udovoljimo željama onih, kojima naš list to- liko zaudara, i da sačuvamo ovaj jedini javni srpski glas. Konfiska- cije mogu slijediti jedna za dru- gom, ali će one uvijek postizati protivne rezultate. Naš narod više čita iz bijelih i nevidljivih slova, On zna, da se kod nas čišće ta- ko piše kad se muški brenie pra- va Srbinova. Međutim s ogorčenjem protesti- ramo protiva čestih konfiskacija, na- ročito protiva pošljednje, koja se može da primijeni na sve, samo ne na članak, čiji naslov ne smi- a4 da spomenemo. Onoj kon- skaciji mogli bismo dodati jedan zgodan komentar: nekoga valjda previše svrbi, kad cenzura mora onako da češe! e Ha ucroj Tauuu.' 3naM na he MHOTe H3HCHAJIHTH yNO- peljuBaibe craiva y [laamanuju ca OHuM y XpBarckoj u bocuu. Illra je jyuep TEK rnperpmjeJo npeko oBux 1Bujy 3e- MAJbA, 3HAMO CBH, 4 HCTO TAKO H TO, na je Jlaamanuja Ty FpMJBABHHY CAMO Cayuama u3 nasbuHne. Ila unak, ca MHOFO pašlora MOTJIO Gu ce, mocJuje ynopeljuBaiba npujuKka y OBHM Tpuma 3€MJBAMA, KA3ATH, ZA Cy HajTyKHMje — na He kaxeMo Hajrex«e — y Jlajma- uju. Y BPeMCHHMA CA IOJIHTHUKMM CHTy- . auujaMa HajocjeTJ6HBHM LITO MOXKe GH- TH, y NAHMMA KAJA IIHPOM HALIEF HA- POJIHOT IIPOCTOpA IpeJa3H BAJI 34 Ba- JIOM NOJIHTHUKE GOp6e, uuu Jlamma- uuja yTHCAK THXOT, 3AKJIOHEHOT, MA- JIOT ZAJIHBA, KOj4 NOUHBA y MHPy, HCJUpHyT GypoOM KOja TAMO HA TIOJBY uiu6a mope. Jlanmauuju“64 ce yu4HuJa BeJIHKa HenpaBna, kana 6u ce TBpnuo za je OBaj €H MHP H3pa3 H NOKA3 IbEHOT 3a/[OBOJBCTBA CA CTAIbB€EM y KOME ce. Hana3#. To Ha »KaJiocrT Huje a, uuuu ce, Hehe uuKkajla Hu Guru caryuaj. MHo- TO, H CyBHllle, uma lamanuja pasjiora .3a He34/10BOJbCTBO. OHa Tome ocjekajy u naje u3pa3a, u caMo cBa je crBap Y TOME, IITO je uauuu_ Ha Koju ona TO UHHH TAKAB, JA HAM NOoKA3Zyje Ilan- Mailujy yBujek Ha HCTOj TAuIM: HEMO- Hy Ha cBe crpane. Hasopu nemohu Jlanmmaunje MHOFO- Gpojuu cy. Ty je CHPOMAIITBO 3€MJbe, ouijekoc: oz ,Hinterland“-a, ckyue- Ha Gujenua ayronomuja u cnaGa penpe- zeHnTanuja y Beuy, rgje ce oHo zece- TAK JAJIMATHHCKHX IIOCJIAHHKA U HE uyjy u He Bule, najmawe cayuajy, a HuKaJLa 4 HHKAKO NOCIyIIAjy ! CBu OBH y3pO0lH uuHe na ce cBaka Gop6a y Ilammanuju 3aBpiiu ueMohiHo na Ce CBAKH INOKPET PACIJIHHE H YKO- uu, IK UHO KuBOoT Jlammauuje Hocu THIN KAO HeKE amaTuje, HEKOT 34/V/- HOT HAriHibaiba, 34 KOje ce Beh yna- npujez 3ma za Hehe noBecru Huuemy, XpBarTcka HMa cBoje Teke mane, aiu uma u ycujexa. Bocna croju npen naHuMa Bemuke 6op6e, Koju Tpeća TEK a IIOKAXKY KOJIHKO OHA BpHjeJu u mura Moxe. Ilaumanuja ueMa HuKa- KBHX HALA, 34TO HeMa Hu Gop6e. IIpu- THCHYTA, 3TIbEYEHA, y zyrauKkOj maH- T;bHLIH M3MEHy Crapor Hamer Jujenor *) Tipenocumo u3 6eorpajickor ,CJoBeHeKor Jyra“ oBaj nocra TauaH umaHak o nmpunukaMa Ha nameM IIpu4MOPJy, Na uuraouu Bune, Kako ce 6paha no npyrum kpajesuma uuTepecyjy 3a Hac. — Ypen. ,,1ly6.“ MOpa M XPBATCKHX HP XEpLETOBAUKHK NJaHHHA, NpyKA HAM OHA CJIHKY 34 crujeHe NpuKOBAHOT XKHBOTA, Y KOME Ce YMPTBHIO CBE, M CaMO cpule jomi uyje ce la MATO KyUA. * IKeJbe3HHUKO THTAIbE, KOje je y NOC/beJIIbe BPHjeME CA MHOFO CHATe H BOJbe y Jlazmauuju NOHOBHO IOKpe- HyTO, u3auJIo je jeuBa jegHoM ormer npeu pajxcpar. IleGara Koja ce TOM IpHJIHKOM NoBEJA, Guja je caMO mo- HABJbaibe crapux »aji6a Ilamanuje u 3ZABPIIMJIA CE KAO H CBE Npuje e: ca cnaTkuM OGehaiuma Koja he ce. TELIKO HKAJIA CBA HMCIIYHHTH, a 6p30 Hehe uu HajcKpOMHHja. Ilopeu zeGare O TIHTAIbY »KOJbe3- | HHUKHX B€34, KOjy CY H343BAJIH y Geu- KOM Ca6opy OBHX JAHA NAJIMATHHCKH NOCIaHHuH, Npyru Baxuuju norabaj nperoBopu cy, koju ce Boge usmeby »XPBaTCcKe CTPAHK€“ H HAIIpeJIHE CMO- IJIAKHH€ CTPAHK€, 34 HAKHAJIHH H360p nocnanuka pajxcpara 34 rpaji Ciyber. HanpenHa CcrpaHka eu za ocurypa HMIIO34HTHY B€HHHY CBOME KAHJIHJATY CmMOJWlaKH, na je pano npuMuJia NnosuB XpBaTCcKe Crpanke 34 CIIOpa3yM. CBu Cy u3rjejiu za he zo u36opHor cmo- pasyma nohu u na he Cmojyaka Guru u3sa6paH Ca BEJIHKOM BEhHHOM. CnomeHyhemo jon ua xpBarkoj crpa- HH CABETOB4iba GucKyna. Hyjy ce rza- COoB4 za je Ha TM KOHepenuujama GHJIO MHOTO FOBOpA O TJIAFOJBHILU M Na CY NOHCLI€HH HEKH 34KIbBVULH IpO- THB FJIATOJbHIIE. Ilok ce, oBako, Ha xpBaTcKoj crpauu ocjea GapeM HEKH IIOJIHTHUKH 2KHBOT H panu, Ha Cprckoj Blaga nNoTnyHo MPTBHJIO. On MHOrooGehaHe, TOJIHKO Ha HIH- poKO oGjaBJbeHe peopraHu3anuje ,Cpr- CK€ CTPAHK€“, HEMA, NOCJIE IO3HATOF Iporjaca NOociaHuKka 34 NoKkperTawe CTPAHAUKOT JIHCTA, 3HAKA HHKAKBOF HH HajMaib€r para. ka Cpncku neo Hamer napona y ]lam- Manuju, Kao za je HOJIHTHUKUH 3aMpO. Na HeMa .oma Ba Tpu Gpoja »Ily6GpoBuuka“ y CBaKOj HEJeJbH He Gu ce 3HaJio HH Ja nocroju Heka rio- JIuTHUKA Opranu3anuja Cp6a y ]lan- Manuju «Koja uma neke cBoje Texiwe u 3axrTčBe. Cam zucT ,/ly6poBHuk“ jena Be- reTHpa H HAJIA3H CE CBAKH uaC Npel u3jucajeM. OBOME CTAHy KOL CpGa ucru cy Y3pOllu KAO OHM KOje CMO HaBeJH y omure 3a Nlammanujy. Ouu cy noja- uaHu CaMO jOLI THME, INTO CpncrBO y Zlaamanuju ema ueHTpa, iro je pa- crypeHo u pa36ujeuo Ha Be rpyre, Ha OHY 1y FOpibOj Jlammanuju u ony y iyxuoj, u IITO Ce Ha tera Hapo- uHTO CTPOTO FJELA O3TO, LITO Ce CBA- KH IbETOB IIOKPET OJIMAX TyMauu Kao aHTuaycrpujeKu ! : To je noxašaja Omer OBux ana KoHuackanuja ,/1yGpoBHHKOBOT“ uJaH- KA O NyTy BlanapeBoM y BocHy. Taj "JIAHAK V KOME C€ — IuTO je Tauno — “HHH pašjuKka u3M€hy BJaapa u IbETOBHX OpraHa (0 eMy ce roBopu CHMNATHUHO, 4 OHH CE ONTyXKyjy) KOH- duckoBaH je, BABA 34TO, za CBOjOM OjenuHOM IOTBPJIH TENIKE M Myune ocehaje ca Kojuma CpncrBo cByza na ave k