Ka pe
i k4 i
sro

*

Dubrovnik 3. jula 1910.

a God. XIX.

Br. 42.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
.govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pd i četvrt godina surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. -

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para. šk
s

a ——

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

Ko radi protiva vjere!?

I na našem Primorju počeo se
opažati jači pokret natražnih ele-
menata, da današnji poredak i evo-
luciju ljudskog društva svedu na
mjeru koja bi im garantovala ne-
srazmjernu premoć. Pri tome se ne
biraju sredstva, niti se vodi računa
o težnjama i interesima naroda, a
sve to prema principu: ,Svrha o-
pravdava sredstvo!“

Istina. kod nas klerikaiizam nije
poč isko takvom  »estihom, da
bismo se našli | ;, priprav-
nom na borbu na svim poljima i
u svim pravcima. Ali baš u tome
i leži veliki dio opasnosti, jer_me-
toda, da se, gdje nije neophodna
potreba, ne radi otvoreno, već skri-
veno a stalno i intezivno, mnogo
je opasnija no otvorena, makar i
organizovana borba.

Klerikalizam ne ide samo za tim,
da sačuva dosadašnje svoje pozi-
cije, već da, na štetu napretka i
emancipacije društva, i nove osvaja.
A u tome nema granica.

Kod nas_je klerikalizam opasniji
no-u drugš š-kukumijim krajevi.
Naš je narod nepismen i nepro-
Svijećen; stoji još pod utjecajem
kaste, koja sebi prisvaja pravo, da
u ime Boga radi i govori što hoće,
vrlo često i protiva božje nauke.
A ako se ma ko usudi podići svoj
glas protiva smjelog trgovanja s
vjerom i s Bogom, toga proglase
bezbošcem i anarhistom, taj radi
protiva Boga i vjere. U pošljednje
vrijeme i nama se je to počelo
spočitavati. Zašto ? Samo zato, što
smo gdjekada podigli svoj glas pro-
tiva bezakonja, koja čine služitelji
oltara božjeg. A _mi smo uvjereni,
da mnogima između onih pozva-
nih nije toliko stalo ni do Boga
ni do vjere. Glavni im je cilj, da
sačuvaju svoj apsolutistički i pri-
vilegovani položaj.

Ni u kom pogledu mi nijesmo
zadirali u vjerska pitanja. Toliko

smo liberalni da _ni u čije ne ti-
čemo, niti vodimo računa o tome,
ko se kako krsti. To je pitanje
savijesti pojedinaca. Ali baš ta snoš-
ljivost klerikalizmu smeta previše.
Samo u konfesionalnoj nesnošlji-
vosti, koja se postepeno pretvara
u skrajnu potčinjenost, nalaze ga-
rancije svojoj staleškoj egzistenciji.

Ne govorimo i ne pišemo ni
protiva Boga, već podržavamo si-
novlji

i stv

nas drugi u ime Njegovo varaju i
da snama i s Njime trguju. A kle-
rikalizam i nije drugo no jedna tr-

govačka ekspozitura, gdje se sva-

kovrsna roba prodaje i kupuje u
ime božje.

Klerikalizam ruši i potkopava te-
melje vjere. Njegovi nosioci znaju
vrlo često, tako reći na svakome
koraku, da zloupotrebljuju i vjeru
i Boga u svoje neopravdane i neza-
sitne ciljeve. Po njihovu djelovanju
Bog nije savršen, pravedan i mi-
lostiv: On je jedno  agitaciono
sredstvo njihovo ne u korist vjere,
već protiva bližnjega.

Vezane su nam ruke, pa ne smi-
jemo da kažemo sveono, što kle-
rikalci danas s Bogom čine. A
kad bismo smjeli, čuli bi nas da-
našnji farizeji, gori od onih, koje
je Isus iz hrama kandžijom istje-
rao. Rasvijetlićemo ipak još dva
ili tri momenta.

Jesu li klerikali vezani za vjeru,
kao njeni čuvari i propovjednici?
Ne, i po sto puta ne! Oni su
vjeru vezali za se i kad god im
ustreba, mašaju se za nju, da
s njom obrane uzdrmani svoj po-
ložaj. Oni su najmanje u crkvi, a
i kada su u njoj, rade sve samo
ne ono, “što. ona od“ njih, traži :
zahtijeva. Mjesto da _uče «arod i
da ga upućuju na dobro, oni, ne
rijetko, raspaljuju u čovjeku mržnju
prema bližnjemu.

S narodnosnog gledišta klerika-
lizam je opasan činbenik. Klerikalci
su najprije klerikalci pa tek onda
nacionalci, u koliko im  nacionali-
zam trebuje. Nacionalne težnje ne
mogu se dovesti u sklad sa ci-
ljevima klarikalizma. Često se čak
potpuno isključuju.

Biće ih, uvjereni smo, koji će
za ovo podići na nas žestoku
graju, ali sve to nama ne može
imponovati. Mi smo svijesni svoje
korektnosti. Vršimo savjeno svoju
dužnost prema zadatku, koji nam
je pred očima. Kad bi tako i kle-
rikalci činili, ne bi, stalni smo, do-
šli do toga, da neprestano viču,
kako je vjera u opasnosti.

Ovo je naš odgovor na podva-
le, da ,Dubrovnik“ piše protiva
vjere i Boga. Pisao je, piše i pi-
saće protiva bezakonja, koje u ime
Boga čine oni, koji se nazivlju
služiteljima oltara Njegova. A s ta-
kvim njihovim bezakonjima susre-
ćemo se na svakome koraku. Ne
treba da ih pobliže spominjemo.
Za njih dobro zna i Dum Niko
Fantela, koji bi pametnije bio uči-
nio, da je nevinim djevojčicama
rastumačio, zašto je Isus Farizeje
kandžijom iz hrama istjerao.

Našem društvu prijeti danas
klerikalizam sa svih strana. Ovoj
opasnoj zarazi narod treba i mora

da se odupre. Zato treba da zbije
svoje redove i da osujeti najezdu,
koja mu u ime Boga i vjere pri-
jeti jednom opasnom poplavom.

Time će sačuvati sebe i spasiti
vjeru, kojoj njeni ,propovjednici“
sve dublje potkopavaju temelje.
> Za sada je dosta!

Branap y CapajeBy.
-CapajeBo, 31. maja.
Kako cam Beh jaBuo, Branap je cru-
rao y CapajeBo jyuep majo usa 3 cara
nocinje noge. Y3 3BOH€I€ 3BOHA,
FpyBatb€e TONOBA H CBHpaib€ MY3HKA,
crurao je Blanap npBu nyr y Capa-

jeo. floceGuu IBOpCKH BO3 34yCTABHO

ce je ucnpezr TBOpuuue uyxaHa, rje
je Guo nanpaB;beH uapcku uiarop. M3
XHJbAJA H XHJbAJA FpllA OpMJO Ce je

= OLyUIEB/BEHO: ,ŽKuBuO!“

Bnanap je najnpuje cacnyuao pa-
NOpT Bojuor 3anoBjeHuKa, npoao
dpoHTy caruuje u no TOM nomao y
uapcku uanop, rije cy GuJiH TIpucyTHu
cBu nocrojancrBeHuuH BOjuux, rpatjaH-
CKHX H UPKBEHHX BJACTH.

Ilpsu je Branapa NosnapaBuo rpal-
CKH HAYCJIHHK, HA IITO je BNANAP BPJIO
CPJauHO 34xBaJIHO H._34 THM yllAMO y
GBONCKA KOJA. ZajemuG/c,/ "OP TaBaNOM
I. Le, MH OJIBE340 Ce y KOHAK KPO3
rycru iumnmajup napona, Koju je ouy-
UICBIB€HO NOZIPABJBAO CBOF BJIAJLAPA.

Tpan je BemuuaHcrBeHo  uckuhen.
Ha nekonuko mjecra nojiuruyTu cy
CaBoJyuu. Cunoh je Guma BejuuaH-
creHa pacBjeTa, kakBe CapajeBo uuje
noxuBjeo. Branap je Bpo 3a/10B0-
sbaH Ca NpuuekoM. Ocjeha ce nornyHo
3ApaB 4 uH0, Ca CBHM THM, LITO je
MOpao na npeBaJ4 oHaKko 1yr nyr.

Jyrpoc je Guo mpumaie y KOHAK.
Y ume npaBocnasiux Cp6a nosupaBuo
je Branapa MuTponojinT JIeruua, y ume
KaTOJIuKA Haji6uckyn lllrazviep, y ume
MyCiHMaHa_Peuc ya Yema, a y ume
jespeja npejicjenuuk GorouiroBHe orm-
iurune lllanoma. Bnazap je ua csaku
NO3ZApaB BPJIO CP/LAUHO  OLFOBOPHKO.

Ilocnuje je ca nojenuuuumMa u3MHjeHuo
HEKOJIHKO pujeun.

Y 1 car nocaunje none Guo je map-
WmaJicKH OGjex y KoHaky. OGjeny cy
NpPHCYCTBOBAJIC MHOT€ 3BaHHIllE.

Oko 4 cara Guo je oGunaxewe
pa3sHux GOroMO/6a. Bnanapa cy npa-
Tul4 Munucrap Bypujau_ u renepaj
BapetuanuH. — Hajnpuje cy NocjeTuJIH
KATOJIHUKY KATCAPAJY u NpaBOCaBHy
CaGopHy UPKBY, 34 THM jeBpejcku xpam,
GeroBy uamujy.

Jlerumuue u Ha 6psy PyKy Ormucao
caM 6e3 jauux peuekcuja nojasak u
NpBu zau GOpaBka BlazapeBa y Ca-
pajeBy. A oBakBe je uaBjeluraje _Bpgo
TewIKO nucaru. HoBjek He 3Ha, c uume
Gu noueo. CapajeBo oBaKoBa iura Huje
HuKAJLA ZOWEKANO. OpnymeBbewe je
Ha CBAKOM Kpajy BPJIO BeJuKO. Kyu
TOJ Ce BJAJLAP KPEHE, HAPOJL Ta CBy A
OLYIE€BJBEHO  NO3ZAPABIBA. Ca _oBuM
CBOjuM NPBUM GopaBKkoM Blanap je
BPJIO 3ANOBOJBAH, IITO My ce u Ha
JIHIy OrJEJA.

Crpanana HMa BPJIO MHOTO. CraHoBa

34 VHAjMJbBEIBE HEMA HH 34 KaKBE nape.
Cae je upenarpnano,

Naši dopisi.

Bpujeme je noBoJbHo. CuHoh je Ku-
wa, Koja je uujeny uoh JiujeBaja, 0-
MEJA  VXKHBAI€  BEJIHUAHCTBEHE  paC-
Bjere.

3acnyxyje HaNoMEHYTH, Ja Nope
cBera Tora iuTo je Guja BeJmuKa CTH-
cka nyGnuke, Huje GHJIO HHKAKBUX
nenpujaruux  uHuuujeHnara, HuTu je
GuJIO KaKBHX Hecpeha. Pen je cByna
GHO OLPAH, IITO C€ MMA BHIIE NpH-
IIHCATH HAPOLyY HM IbETOBY HaCTOjAIBY
la ce pen Onp»xu, Hero Ji4 Hacrojai»y
IpxaBuux oprana. Ilo iuma ce je
npuje MOTJIO HELITO NOTOLHTH HETO
nu 3anpujeuuTu. OHH cy, Baba npu-
3HATH, CBYJLA HCTH.

IIpekujaM, za nocjiuje HaeraBum. |

M.

U Cavtatu, 30. maja.*

Neki ljudi kad hoće da se prikažu
nekakvim narodnim mučenicima, po-
stanu smiješni i sažaljenja vrijedni.
Ovamo je takvih pet, šest, a mi nji-
hovu smiješnu ozbiljnost običavašsmo
sa jednim tihim sležajem ramena po-
pratiti. Nego kako su u svojoj smije-
šnosti pretjerani, to više puta dotjeraju
do nerazboritosti, koje se ne mogu
mukom mimoići. To su vam naši
pravašiti, 25! pIxOBe Gijeloime mjestu,
a strani su, i koji u mjestu siju mr-
žnju i razdor. Oni vam se svi kunu,
da pravaši nijesu, ali pravaški dje-
luju. I naravno, kadgod je nešto da
se u javnosti jave bilo za sebe ili za
svoje društvo, služe se svojim orga-
nom ,Pravom“. Samo ovaj put, kad
je trebalo istaknuti pravaštvo u Cav-
tatu u lijepoj formi hrvatstva i kad
je trebalo bez razloga napadnuti g.
Stj. Divizića, onda su se poslužili
» Crvenom“. Žao nam je, da se je baš
u ,Crvenoj“ a prilikom prolaska ,Hr-
vatskog Sokola“ upotrebila prilika,
da se ti cavtatski ,mučenici“ “ako i
malo iskale. Jer kao Srbima i Sla-
venima žao nam je, da se jedno vi-
teško društvo u take niske svrhe
izrabljuje i da je to baš u listu, koji
dobro pozna prilike u Cavtatu. Jer
ako su izvjesna gospoda znala za do-
lazak Sokola samo jedan sat prije,
onda nije stvar osude, što je g. Di-
vizić pitao, da li imaju dopust da
pucaju iz mužara, i kad je dobio jesni
odgovor, mužare je odmah dao. Kad
ista gospoda znadu, da je odbor za
priček “Dušana Silnoga“ obznanio
za pucanje mjesnu žandamariju i te-
legrafski pitao dopust od Kot. Pogla-
varstva u gradu, pa se je ipak izgu-
bio ključ gdje mužari u općini stoje.
Zato bismo mi molili te piskarale, da
se mahnu napadanja na poštenu če-
ljad i tim se nelijepim sredstvom
prave narodni mučenici, jer i najviše
strpljenstvo doživi zadnje granice, pa
bismo imali baš što da pišemo. —
O tome ,slavlju“ čudimo se, da ni-
jesu sami sokolaši izvijestili, nego je
trebalo, da im iz Cavtata jave, kako
im je ovamo bilo. Ima biti, da se oni
nijesu svega toga lijepo sjetili.

* Zakasnilo za prošli broj. — Ured.
AAE Dai) KRA PA ALAN i aa

š“