Ka pe i k4 i sro * Dubrovnik 3. jula 1910. a God. XIX. Br. 42. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- .govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godina surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. - DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. šk s a —— Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Ko radi protiva vjere!? I na našem Primorju počeo se opažati jači pokret natražnih ele- menata, da današnji poredak i evo- luciju ljudskog društva svedu na mjeru koja bi im garantovala ne- srazmjernu premoć. Pri tome se ne biraju sredstva, niti se vodi računa o težnjama i interesima naroda, a sve to prema principu: ,Svrha o- pravdava sredstvo!“ Istina. kod nas klerikaiizam nije poč isko takvom »estihom, da bismo se našli | ;, priprav- nom na borbu na svim poljima i u svim pravcima. Ali baš u tome i leži veliki dio opasnosti, jer_me- toda, da se, gdje nije neophodna potreba, ne radi otvoreno, već skri- veno a stalno i intezivno, mnogo je opasnija no otvorena, makar i organizovana borba. Klerikalizam ne ide samo za tim, da sačuva dosadašnje svoje pozi- cije, već da, na štetu napretka i emancipacije društva, i nove osvaja. A u tome nema granica. Kod nas_je klerikalizam opasniji no-u drugš š-kukumijim krajevi. Naš je narod nepismen i nepro- Svijećen; stoji još pod utjecajem kaste, koja sebi prisvaja pravo, da u ime Boga radi i govori što hoće, vrlo često i protiva božje nauke. A ako se ma ko usudi podići svoj glas protiva smjelog trgovanja s vjerom i s Bogom, toga proglase bezbošcem i anarhistom, taj radi protiva Boga i vjere. U pošljednje vrijeme i nama se je to počelo spočitavati. Zašto ? Samo zato, što smo gdjekada podigli svoj glas pro- tiva bezakonja, koja čine služitelji oltara božjeg. A _mi smo uvjereni, da mnogima između onih pozva- nih nije toliko stalo ni do Boga ni do vjere. Glavni im je cilj, da sačuvaju svoj apsolutistički i pri- vilegovani položaj. Ni u kom pogledu mi nijesmo zadirali u vjerska pitanja. Toliko smo liberalni da _ni u čije ne ti- čemo, niti vodimo računa o tome, ko se kako krsti. To je pitanje savijesti pojedinaca. Ali baš ta snoš- ljivost klerikalizmu smeta previše. Samo u konfesionalnoj nesnošlji- vosti, koja se postepeno pretvara u skrajnu potčinjenost, nalaze ga- rancije svojoj staleškoj egzistenciji. Ne govorimo i ne pišemo ni protiva Boga, već podržavamo si- novlji i stv nas drugi u ime Njegovo varaju i da snama i s Njime trguju. A kle- rikalizam i nije drugo no jedna tr- govačka ekspozitura, gdje se sva- kovrsna roba prodaje i kupuje u ime božje. Klerikalizam ruši i potkopava te- melje vjere. Njegovi nosioci znaju vrlo često, tako reći na svakome koraku, da zloupotrebljuju i vjeru i Boga u svoje neopravdane i neza- sitne ciljeve. Po njihovu djelovanju Bog nije savršen, pravedan i mi- lostiv: On je jedno agitaciono sredstvo njihovo ne u korist vjere, već protiva bližnjega. Vezane su nam ruke, pa ne smi- jemo da kažemo sveono, što kle- rikalci danas s Bogom čine. A kad bismo smjeli, čuli bi nas da- našnji farizeji, gori od onih, koje je Isus iz hrama kandžijom istje- rao. Rasvijetlićemo ipak još dva ili tri momenta. Jesu li klerikali vezani za vjeru, kao njeni čuvari i propovjednici? Ne, i po sto puta ne! Oni su vjeru vezali za se i kad god im ustreba, mašaju se za nju, da s njom obrane uzdrmani svoj po- ložaj. Oni su najmanje u crkvi, a i kada su u njoj, rade sve samo ne ono, “što. ona od“ njih, traži : zahtijeva. Mjesto da _uče «arod i da ga upućuju na dobro, oni, ne rijetko, raspaljuju u čovjeku mržnju prema bližnjemu. S narodnosnog gledišta klerika- lizam je opasan činbenik. Klerikalci su najprije klerikalci pa tek onda nacionalci, u koliko im nacionali- zam trebuje. Nacionalne težnje ne mogu se dovesti u sklad sa ci- ljevima klarikalizma. Često se čak potpuno isključuju. Biće ih, uvjereni smo, koji će za ovo podići na nas žestoku graju, ali sve to nama ne može imponovati. Mi smo svijesni svoje korektnosti. Vršimo savjeno svoju dužnost prema zadatku, koji nam je pred očima. Kad bi tako i kle- rikalci činili, ne bi, stalni smo, do- šli do toga, da neprestano viču, kako je vjera u opasnosti. Ovo je naš odgovor na podva- le, da ,Dubrovnik“ piše protiva vjere i Boga. Pisao je, piše i pi- saće protiva bezakonja, koje u ime Boga čine oni, koji se nazivlju služiteljima oltara Njegova. A s ta- kvim njihovim bezakonjima susre- ćemo se na svakome koraku. Ne treba da ih pobliže spominjemo. Za njih dobro zna i Dum Niko Fantela, koji bi pametnije bio uči- nio, da je nevinim djevojčicama rastumačio, zašto je Isus Farizeje kandžijom iz hrama istjerao. Našem društvu prijeti danas klerikalizam sa svih strana. Ovoj opasnoj zarazi narod treba i mora da se odupre. Zato treba da zbije svoje redove i da osujeti najezdu, koja mu u ime Boga i vjere pri- jeti jednom opasnom poplavom. Time će sačuvati sebe i spasiti vjeru, kojoj njeni ,propovjednici“ sve dublje potkopavaju temelje. > Za sada je dosta! Branap y CapajeBy. -CapajeBo, 31. maja. Kako cam Beh jaBuo, Branap je cru- rao y CapajeBo jyuep majo usa 3 cara nocinje noge. Y3 3BOH€I€ 3BOHA, FpyBatb€e TONOBA H CBHpaib€ MY3HKA, crurao je Blanap npBu nyr y Capa- jeo. floceGuu IBOpCKH BO3 34yCTABHO ce je ucnpezr TBOpuuue uyxaHa, rje je Guo nanpaB;beH uapcku uiarop. M3 XHJbAJA H XHJbAJA FpllA OpMJO Ce je = OLyUIEB/BEHO: ,ŽKuBuO!“ Bnanap je najnpuje cacnyuao pa- NOpT Bojuor 3anoBjeHuKa, npoao dpoHTy caruuje u no TOM nomao y uapcku uanop, rije cy GuJiH TIpucyTHu cBu nocrojancrBeHuuH BOjuux, rpatjaH- CKHX H UPKBEHHX BJACTH. Ilpsu je Branapa NosnapaBuo rpal- CKH HAYCJIHHK, HA IITO je BNANAP BPJIO CPJauHO 34xBaJIHO H._34 THM yllAMO y GBONCKA KOJA. ZajemuG/c,/ "OP TaBaNOM I. Le, MH OJIBE340 Ce y KOHAK KPO3 rycru iumnmajup napona, Koju je ouy- UICBIB€HO NOZIPABJBAO CBOF BJIAJLAPA. Tpan je BemuuaHcrBeHo uckuhen. Ha nekonuko mjecra nojiuruyTu cy CaBoJyuu. Cunoh je Guma BejuuaH- creHa pacBjeTa, kakBe CapajeBo uuje noxuBjeo. Branap je Bpo 3a/10B0- sbaH Ca NpuuekoM. Ocjeha ce nornyHo 3ApaB 4 uH0, Ca CBHM THM, LITO je MOpao na npeBaJ4 oHaKko 1yr nyr. Jyrpoc je Guo mpumaie y KOHAK. Y ume npaBocnasiux Cp6a nosupaBuo je Branapa MuTponojinT JIeruua, y ume KaTOJIuKA Haji6uckyn lllrazviep, y ume MyCiHMaHa_Peuc ya Yema, a y ume jespeja npejicjenuuk GorouiroBHe orm- iurune lllanoma. Bnazap je ua csaku NO3ZApaB BPJIO CP/LAUHO OLFOBOPHKO. Ilocnuje je ca nojenuuuumMa u3MHjeHuo HEKOJIHKO pujeun. Y 1 car nocaunje none Guo je map- WmaJicKH OGjex y KoHaky. OGjeny cy NpPHCYCTBOBAJIC MHOT€ 3BaHHIllE. Oko 4 cara Guo je oGunaxewe pa3sHux GOroMO/6a. Bnanapa cy npa- Tul4 Munucrap Bypujau_ u renepaj BapetuanuH. — Hajnpuje cy NocjeTuJIH KATOJIHUKY KATCAPAJY u NpaBOCaBHy CaGopHy UPKBY, 34 THM jeBpejcku xpam, GeroBy uamujy. Jlerumuue u Ha 6psy PyKy Ormucao caM 6e3 jauux peuekcuja nojasak u NpBu zau GOpaBka BlazapeBa y Ca- pajeBy. A oBakBe je uaBjeluraje _Bpgo TewIKO nucaru. HoBjek He 3Ha, c uume Gu noueo. CapajeBo oBaKoBa iura Huje HuKAJLA ZOWEKANO. OpnymeBbewe je Ha CBAKOM Kpajy BPJIO BeJuKO. Kyu TOJ Ce BJAJLAP KPEHE, HAPOJL Ta CBy A OLYIE€BJBEHO NO3ZAPABIBA. Ca _oBuM CBOjuM NPBUM GopaBKkoM Blanap je BPJIO 3ANOBOJBAH, IITO My ce u Ha JIHIy OrJEJA. Crpanana HMa BPJIO MHOTO. CraHoBa 34 VHAjMJbBEIBE HEMA HH 34 KaKBE nape. Cae je upenarpnano, Naši dopisi. Bpujeme je noBoJbHo. CuHoh je Ku- wa, Koja je uujeny uoh JiujeBaja, 0- MEJA VXKHBAI€ BEJIHUAHCTBEHE paC- Bjere. 3acnyxyje HaNoMEHYTH, Ja Nope cBera Tora iuTo je Guja BeJmuKa CTH- cka nyGnuke, Huje GHJIO HHKAKBUX nenpujaruux uHuuujeHnara, HuTu je GuJIO KaKBHX Hecpeha. Pen je cByna GHO OLPAH, IITO C€ MMA BHIIE NpH- IIHCATH HAPOLyY HM IbETOBY HaCTOjAIBY la ce pen Onp»xu, Hero Ji4 Hacrojai»y IpxaBuux oprana. Ilo iuma ce je npuje MOTJIO HELITO NOTOLHTH HETO nu 3anpujeuuTu. OHH cy, Baba npu- 3HATH, CBYJLA HCTH. IIpekujaM, za nocjiuje HaeraBum. | M. U Cavtatu, 30. maja.* Neki ljudi kad hoće da se prikažu nekakvim narodnim mučenicima, po- stanu smiješni i sažaljenja vrijedni. Ovamo je takvih pet, šest, a mi nji- hovu smiješnu ozbiljnost običavašsmo sa jednim tihim sležajem ramena po- pratiti. Nego kako su u svojoj smije- šnosti pretjerani, to više puta dotjeraju do nerazboritosti, koje se ne mogu mukom mimoići. To su vam naši pravašiti, 25! pIxOBe Gijeloime mjestu, a strani su, i koji u mjestu siju mr- žnju i razdor. Oni vam se svi kunu, da pravaši nijesu, ali pravaški dje- luju. I naravno, kadgod je nešto da se u javnosti jave bilo za sebe ili za svoje društvo, služe se svojim orga- nom ,Pravom“. Samo ovaj put, kad je trebalo istaknuti pravaštvo u Cav- tatu u lijepoj formi hrvatstva i kad je trebalo bez razloga napadnuti g. Stj. Divizića, onda su se poslužili » Crvenom“. Žao nam je, da se je baš u ,Crvenoj“ a prilikom prolaska ,Hr- vatskog Sokola“ upotrebila prilika, da se ti cavtatski ,mučenici“ “ako i malo iskale. Jer kao Srbima i Sla- venima žao nam je, da se jedno vi- teško društvo u take niske svrhe izrabljuje i da je to baš u listu, koji dobro pozna prilike u Cavtatu. Jer ako su izvjesna gospoda znala za do- lazak Sokola samo jedan sat prije, onda nije stvar osude, što je g. Di- vizić pitao, da li imaju dopust da pucaju iz mužara, i kad je dobio jesni odgovor, mužare je odmah dao. Kad ista gospoda znadu, da je odbor za priček “Dušana Silnoga“ obznanio za pucanje mjesnu žandamariju i te- legrafski pitao dopust od Kot. Pogla- varstva u gradu, pa se je ipak izgu- bio ključ gdje mužari u općini stoje. Zato bismo mi molili te piskarale, da se mahnu napadanja na poštenu če- ljad i tim se nelijepim sredstvom prave narodni mučenici, jer i najviše strpljenstvo doživi zadnje granice, pa bismo imali baš što da pišemo. — O tome ,slavlju“ čudimo se, da ni- jesu sami sokolaši izvijestili, nego je trebalo, da im iz Cavtata jave, kako im je ovamo bilo. Ima biti, da se oni nijesu svega toga lijepo sjetili. * Zakasnilo za prošli broj. — Ured. AAE Dai) KRA PA ALAN i aa š“