Br. 51. Dubrovnik 5. jula-1910. | God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Heree- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave pluća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retku 20 para. k —— _—_ —— f Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni uredik Nikola L. Brkić. Opstrukcija u Beču. U proračunskom odboru bečkog parlamenta poveli su Južni Slaveni žestoku opstrukciju, koju će, ne desi li se kakav preokret, prenijeti i na komoru. Opstrukcija je, regbi, vrlo dobro organizirana, ie će, ako svi znakovi ne varaju, one- mogućiti svaki parlamentarni rad i izazvati pošljedice od velikog utjecaja po razvitak unutrašnjih političkih prilika u monarhiji. Pitanje talijanskog pravnog fa- kulteta odavna tišti austrijsku vladu, ne toliko iz uviđavnosti potrebe da se udovolji zahtjevima talijanskog naroda u Austro-Ugar- skoj monarhiji, koliko iz političkog oportuniteta prema jednom aleatu, odnosno prema pretpostavkama što uspješnije spoljne politike. 1 jedva je, poslije toliko vremena, uspjelo austrijskoj vladi da nađe neki modus: vivendi i da, ne ra- čunajući na jače protivnosti ni s koje strane, zasnuje riješenje ovog pitanja na način, koji bi joj, ma- kar privremeno, digao jedan dosta neprijatan teret. no Nikada još nije austrijska vlada vodila ozbiljna računa o opravda- nim zahtjevima pojedinih svojih na- roda, ako nije bila usilovana prili- kama i kakvim ,višim“ političkim tendencijama. Daleko je i sama pomisao od toga, da bi riješenje pitanja talijanskog pravnog fakul- teta nosilo na sebi karakter pra- vednosti. Najpouzdaniji je dokaz ignoriranje sa strane vlade oprav- danih zahtjeva Južnih Slavena, re- cimo, suglasno istaknutom pitanju, osnivanje slovenačkog univerziteta u Ljubljani i priznanje reciprociteta univerziteta u Zagrebu. I da nijesu bili po srijedi razlozi jače političke prirode, sumnjamo da bi i danas osnivanje talijanskog pravnog fa- kulteta dobilo imprimatur bečke vlade. Južni Slaveni uočiše teškoće po- ložaja, koje su vladu primorale, da se založi za djelomično udo- voljenje zahtjeva talijanskog naro- da i odlučiše da joj stvore nepri- lika zbog ignorisanja svojih o- pravdanih zahtjeva. Kada se pođe S ovog stanovišta, onda se op- strukcija Južnih Slavena nema sma- trati pošljedicom protivnosti tali- janskom pravnom fakultetu, već potrebom ostvarenja zahtjeva, koji su prije pojave ovog pitanja imali biti riješeni. Vlada baruna Bienertha nalazi se danas, usljed opotrukcije Južnih Slavena, u jednom taškom i ne- zgodnom položaju, iz kojega će joj biti vrlo teško isplivati, a drži- mo da joj to ne će ni poći za rukom. Ne treba zaboraviti, da je sama vlada pogoršala politički po- ložaj svojom izjavom, da ona ne će ni da čuje za kakav junktim između zahtjeva Južnih Slavena i osnivanja talijanskog pravnog fa- kulteta, već da je voljna iscrpno. pretresti ove zahtjeve i da će to- me tek onda moći pristupiti, kad pitanje talijanskog pravnog fakul- teta bude i u parlamentu povoljno riješeno. Što ovo znači — nije te- ško pogoditi, kao što nije bilo težko ni Južnim Slavenima odlu- čiti, šta će preduzeti i kojim će putem udariti. A možda još nikad nije bilo po vladu nezgodnijeg momenta za opstrukciju od ovog sada, koji je Južnim Slavenima dobro došao. Mnoga vrlo važna i po unutrašnje stanje monarhije dosta ozbiljna pitanja stoje neri- ješena. Usljed toga, a ujedno i usljed nemogućnosti da se ta _pi- tanja riješe, nalazi se vlada baruna . Bienertha pred nezgodnom alter- nativom: ili da udovolji zahtjevima . Južnih Slavena, te izazove sukob sa Njemcima, ili da se lati drugog sredstva, pa raspusti parlamenat, a u najgorem slučaju, da stvar prepusti svome našljedniku. Možemo biti zadovoljni sa po- stupkom južnoslavenskih poslani- ka, a možemo računati inato da ne će ni uz koju cijenu odustati od svojih opravdanih zahtjeva, ako s njima ne zavlada davno prakti- kovana prevrtljivost. Južni Slave- ni trebali bi iz sadašnjeg položaja da crpu potrebnu pouku, i da budu u svima, a osobito u kul- turnim zahtjevima, pri ruci ostalim Slavenima, koji su oštećeni u svo- jim pravima, pa će u borbi naći potpore i pomoći kod sviju onih, kojima je položaj prema vladi go- tovo potpuno jednak. Istina ni u kom Slučaju ne možemo izvesti pozitivnu pretpostavku, da će vla- da, primorana sličnom jednom borbom, doći u susret zahtjevima slavenskog naroda, ali ipak borba je potrebna, da se, ako ništa dru- go, onemogući svaka takva vlada. Jedino tako može se postići barem to, da vlada s nama računa. A ni ta dobit ne bi bila tako malena, kako na prvi pogled izgleda, jer o kome se vodi računa, toga se ne može uvijek i u svakom pitanju mimoići. Da li će Južni Slaveni shvatiti ovaj tako i toliko poučan mome- nat, to u glavnom ovisi o tome, da li će se ili neće prestrašiti svoje borbe. Izdržljivost u borbi jedan je od glavnih uvjeta borbe. O Bagkanckom CaBe3y. KapakTepucTHuHy GHJBENIKY NOHOCH »Morgen“ o 6ajikaHckoM caBe3y. OH naj6osbe noka3yje crave 1yxoBa y Aycrpo-Yrapckoj, u Ga norBphyje KO- pucuocT caBesa 34 GaJIKAHCKE HAPOJE. »O1 TJIEeNCTOHOBOT BpeMeHa uMajy EBPOTICK€ HOBHH€ CBOjy CTAJIHy GaJI- KaHCKy pyGpuky. O1 ,6yrapcKux CBH- pjencraBa“ ua jyroucrouHoM o63opjy Espone crajiHo cujeBa. Jezuom je To Cp- Guja koja yamemupyje mup Espone, 34THM OneT Byrapcka u Haj3aajr 4 KPHT- CKO TIHTAH€. Og BpeMeHa Ha Bpujeme jaB/ba ce u Bujecr 0 npejicrojeheM OcHH- Bay GaJiKaHCKOT CaBesa Koju je mo- BOJI y3H€MHPEHOCTH IIMILIOMATCKHX KAH- nesapuja Bemukux cuga. bakaHcKka denepanuja 3uauu Kao uro je nošnaro BOjHO H IIPHBPCIHO YAPYXKHBAIE CBHX GAJIKAHCKHX IPKABA, OL Typcke 1O Upue Tope u Ipuke. Ilomro ce Be- JIHK€ CHJIE TAKMHUE LA NOGHjY Npo- TEKTOPAT HAL OBHM HOBHM CaBe30M NpkaBa u 1oly 110 NoJIHTHUKE HAIMOtH Ha jyroucToky EBporne, Te uM ce jaBu uneja Garkancke derepanuje, jamu ce H MyuHa noJemMuKa IuraMile usmetjy Enrnecke, Pycuje u Aycrpuje. Cneuujajino y Aycrpo-Yrapckoj y3- HeMupete je yBujek Be&JIuKO. Jep 6aj- GauckH caBe3 yBujek u y oBoj npu- Juuu yupaBseu je nporae nac. Onu yumwaBa 60juy Moh aycrTpo-iemMaukor ZBOjHOF CaBe34 H IIDH HOBOM H3JAHY aHeKcuoHe Kpu3e crajaJe Gu cjejuibeHe HEHTPAJIH€ CHIC CHTJIECKO-PyCKE FpyrITE€ H yupyene Bojcke GaJiKAHCKHX JIp- >KaBa. 3401 KOJbaBatbe GuJIo Gu yxacH0; na My ce mu3Gjerue HuemMoryhe. 360r Tora cy najo3s6uenuje 6pure y Cpe- ziboj Esponu, au Pycuja ceupu, jep je y cBoj MupHohu yracuma njamMeH GajikanckH. Byrapcka u Typcka c1o- *KHJIE Cy Ce y mnorjeny Mahenonnje, a rpukO-Oyrapcke uere oGycraBuje cy cBojy akuujy. Cp6uja u Ilpua Topa NorojiuJe cy ce ca TypckOM — mo- cpenoBaieM Pycuje — o nojjeju Camuaka Hosona3šapckor, a Typcka ce — na nojicranaj Pycuje — opeka u ycrynuja KpurT Ipukoj. H nomro ce cBe TO _zoraja u Pycuja GankaH- CKHM CAB€30M IIO BOJBH YIIPABJbA, HAO- Gnauyjy ce uema nurjiomara. Beorpaji- cka iuramna, ykpac EBpone, npuje ne- KOJuKO nana je onerT cBoje eBporncke KOJere cepsupaja Bujeruhy o 6aJiKaH- CKOM CaBe3y, a Ha bannmjany je zar OINEeT NOBOJI O36MJBHHM GpuramMa“. Što se dogagja u Beču! Samo par riječi o zadnjim doga- gjajima u bečkom parlamentu. Skoro je nevjerojatno, ali istinito. Govorimo o glasanju zastupnika prilikom pi- tanja prava javnosti i subvencije Ko- menskijevih škola u Beču. Naši za- stupnici eto tom zgodom navukli su na sebe grdnu odvratnost pred Česi- ma u prvom redu, a bez sumnje i pred svim zastupnicima ma kom na- rodu pripadali. Radi odsutnosti neko- licinje dalmatinskijeh zastupnika pro- pao je prijedlog za subvenciju od 100.000 kruna za Komenskijeve škole u Beču. Treba zamisliti, da je krivi- com tih zastupnika tako nemilo uda- rena jedna od najozbiljnijih i najvi- ših kulturnih potreba slavenskih u ovoj monarhiji. Beč broji do 350.000 Čeha, koji ne smiju da imadu ma jednu priznatu javnu školu, i u pi- tanju, da njihove škole dobiju pravo javnosti odnosno godišnju subvenciju od 100.000 kruna, nekoliko južnih Slavena su uzrokom, da je taj česki zahtjev propao. Opet ponavljamo: kad to tako ne bi bilo, teško bi iko po- vjerovao, da je tako. Grozno i strašno! Odsutnost tih zastupnika pri gla- sanju mogla je da bude hotimična ili nehotična. No ne zna se što je gore. Nepatriotično je i nelijepo u oba slu- čaja. Biti u Beču, a ne ići na riješa-. vanje takih pitanja teško je jednom riječi ocijeniti; biti narodni zastupnik a ne vršiti dužnost koje se primio, nije nikako pohvalno ; biti poslanik za Beč, a u Beč neići, nije po ni po što u redu. Neko će naći svemu oprav- danja, no mi smo stalnii sasvim čiste savjesti govorimo: tu_ nema nikakva opravdanja. Ko se primi zastupništva, vršenje ovoga nije samo stvar patri- | ote, nego i čovjeka, kao što je to pra- vilo i za svaki posao i za svaku duž- nost. Ako je zastupnicima dalek put do Beča, ako im je teško tamo ži- vjeti, ako im to priječe i profesional- ni poslovi — izuzev bolest! — nijesu to nikakvi razlozi ni za kakvo oprav- danje. Jer otkud se dade izabrati kad mu nije moguće vršiti svoju dužnost? Zar se ne može to predvidjeti? Nego Zvati se narodnim zastupnikom a ne zastupati! Opravđani prijekori, koji danas od čitavog slaveiiskog svijeta padaju na odnosnu g. g. zastupnike radi nji- hove odsutnosti, padaju i na svijeh nas, i svi osjećamo težinu tog doga- đaja. Pa zato smo i mi izašli sa ovo par redaka, s kojim hoćemo da rečemo da ko se primi jedne časne i velike dužnosti, taj mora da je časno i vrši! m Ivan Trnski. Umro je. Sijedi starac u 92.0j go- dini svog života, Nestor hrvatskih književnika, prvi Ilirae i posljednji, odijelio se od živih. Proživio je tri glavnije periode u hrvatskoj književ- nosti počam od doba preporoda pa najnovije, a u svakoj je igrao veoma važnu ulogu i vodio je odlučnu riječ. Karakteristično je, da je Trnski uvi- jek pristajao u duh vremena, da je jednako bio i stari Ilirac i danas »Mladi“ Hrvat, što se najbolje ista- klo pri sporu među ,starim“ i ,mla- dim“ u Hrvatskoj. Jedno je ipak što je kroz cio njegov život ostalo uvijek jednako, jednako jako i jednako svje- že, a to je — rodoljublje. Trnski je pjesnik, književnik i fi- lolog. Pjesme je počeo da piše još kao gimnazijski dak u 16.oj svojoj godini i to u Gajevoj ,Danici“. Prva knjiga njegovih pjesama iziđe g. 1842. U tri prve pjesme odskače njegova tro- jaka ljubav: prema domovini, prema majei i životnoj drugarici. Dvije do- bro poznate i još danas kod Hrvata _, veoma popularne pjesme Trnskoga