Br. 51.

Dubrovnik 5. jula-1910. |

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Heree-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave pluća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retku 20 para.

k

—— _—_ —— f

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni uredik Nikola L. Brkić.

Opstrukcija u Beču.

U proračunskom odboru bečkog
parlamenta poveli su Južni Slaveni
žestoku opstrukciju, koju će, ne
desi li se kakav preokret, prenijeti
i na komoru. Opstrukcija je, regbi,
vrlo dobro organizirana, ie će,
ako svi znakovi ne varaju, one-
mogućiti svaki parlamentarni rad
i izazvati pošljedice od velikog
utjecaja po razvitak unutrašnjih
političkih prilika u monarhiji.

Pitanje talijanskog pravnog fa-
kulteta odavna  tišti austrijsku
vladu, ne toliko iz uviđavnosti
potrebe da se udovolji zahtjevima
talijanskog naroda u Austro-Ugar-
skoj monarhiji, koliko iz političkog
oportuniteta prema jednom aleatu,
odnosno prema pretpostavkama
što uspješnije spoljne politike. 1
jedva je, poslije toliko vremena,
uspjelo austrijskoj vladi da nađe
neki modus: vivendi i da, ne ra-
čunajući na jače protivnosti ni s
koje strane, zasnuje riješenje ovog
pitanja na način, koji bi joj, ma-
kar privremeno, digao jedan dosta
neprijatan teret. no

Nikada još nije austrijska vlada
vodila ozbiljna računa o opravda-
nim zahtjevima pojedinih svojih na-
roda, ako nije bila usilovana prili-
kama i kakvim ,višim“ političkim
tendencijama. Daleko je i sama
pomisao od toga, da bi riješenje
pitanja talijanskog pravnog  fakul-
teta nosilo na sebi karakter pra-
vednosti. Najpouzdaniji je dokaz
ignoriranje sa strane vlade oprav-
danih zahtjeva Južnih Slavena, re-
cimo, suglasno istaknutom pitanju,
osnivanje slovenačkog univerziteta
u Ljubljani i priznanje reciprociteta
univerziteta u Zagrebu. I da nijesu
bili po srijedi razlozi jače političke
prirode, sumnjamo da bi i danas
osnivanje talijanskog pravnog fa-
kulteta dobilo imprimatur bečke
vlade.

Južni Slaveni uočiše teškoće po-
ložaja, koje su vladu primorale,
da se založi za djelomično udo-
voljenje zahtjeva talijanskog naro-
da i odlučiše da joj stvore nepri-
lika zbog  ignorisanja svojih o-
pravdanih zahtjeva. Kada se pođe
S ovog stanovišta, onda se op-
strukcija Južnih Slavena nema sma-
trati pošljedicom protivnosti  tali-
janskom pravnom fakultetu, već
potrebom ostvarenja zahtjeva, koji
su prije pojave ovog pitanja imali
biti riješeni.

Vlada baruna Bienertha nalazi
se danas, usljed opotrukcije Južnih
Slavena, u jednom taškom i ne-
zgodnom položaju, iz kojega će

joj biti vrlo teško isplivati, a drži-
mo da joj to ne će ni poći za
rukom. Ne treba zaboraviti, da je
sama vlada pogoršala politički po-
ložaj svojom izjavom, da ona ne
će ni da čuje za kakav junktim
između zahtjeva Južnih Slavena i
osnivanja talijanskog pravnog fa-

kulteta, već da je voljna iscrpno.

pretresti ove zahtjeve i da će to-
me tek onda moći pristupiti, kad
pitanje talijanskog pravnog fakul-
teta bude i u parlamentu povoljno
riješeno. Što ovo znači — nije te-
ško pogoditi, kao što nije bilo
težko ni Južnim Slavenima odlu-
čiti, šta će preduzeti i kojim će
putem udariti. A možda još nikad
nije bilo po vladu nezgodnijeg
momenta za opstrukciju od ovog
sada, koji je Južnim Slavenima
dobro došao. Mnoga vrlo važna
i po unutrašnje stanje monarhije
dosta ozbiljna pitanja stoje neri-
ješena. Usljed toga, a ujedno i
usljed nemogućnosti da se ta _pi-

tanja riješe, nalazi se vlada baruna .

Bienertha pred nezgodnom  alter-

nativom: ili da udovolji zahtjevima .

Južnih Slavena, te izazove sukob
sa Njemcima, ili da se lati drugog
sredstva, pa raspusti parlamenat,
a u najgorem slučaju, da stvar
prepusti svome našljedniku.

Možemo biti zadovoljni sa po-
stupkom južnoslavenskih poslani-
ka, a možemo računati inato da
ne će ni uz koju cijenu odustati
od svojih opravdanih zahtjeva, ako
s njima ne zavlada davno prakti-
kovana prevrtljivost. Južni Slave-
ni trebali bi iz sadašnjeg položaja
da crpu potrebnu pouku, i da
budu u svima, a osobito u kul-
turnim zahtjevima, pri ruci ostalim
Slavenima, koji su oštećeni u svo-
jim pravima, pa će u borbi naći
potpore i pomoći kod sviju onih,
kojima je položaj prema vladi go-
tovo potpuno jednak. Istina ni u
kom Slučaju ne možemo izvesti
pozitivnu pretpostavku, da će vla-
da, primorana sličnom jednom
borbom, doći u susret zahtjevima
slavenskog naroda, ali ipak borba
je potrebna, da se, ako ništa dru-
go, onemogući svaka takva vlada.
Jedino tako može se postići barem
to, da vlada s nama računa. A ni ta
dobit ne bi bila tako malena, kako na
prvi pogled izgleda, jer o kome se
vodi računa, toga se ne može uvijek
i u svakom pitanju mimoići.

Da li će Južni Slaveni shvatiti
ovaj tako i toliko poučan mome-
nat, to u glavnom ovisi o tome,
da li će se ili neće prestrašiti svoje
borbe. Izdržljivost u borbi jedan
je od glavnih uvjeta borbe.

O Bagkanckom CaBe3y.

KapakTepucTHuHy GHJBENIKY NOHOCH
»Morgen“ o 6ajikaHckoM caBe3y. OH
naj6osbe noka3yje crave 1yxoBa y
Aycrpo-Yrapckoj, u Ga norBphyje KO-
pucuocT caBesa 34 GaJIKAHCKE HAPOJE.

»O1 TJIEeNCTOHOBOT BpeMeHa uMajy
EBPOTICK€ HOBHH€ CBOjy CTAJIHy GaJI-
KaHCKy pyGpuky. O1 ,6yrapcKux CBH-
pjencraBa“ ua jyroucrouHoM o63opjy
Espone crajiHo cujeBa. Jezuom je To Cp-

Guja koja yamemupyje mup Espone,

34THM OneT Byrapcka u Haj3aajr 4 KPHT-
CKO TIHTAH€. Og BpeMeHa Ha Bpujeme
jaB/ba ce u Bujecr 0 npejicrojeheM OcHH-
Bay GaJiKaHCKOT CaBesa Koju je mo-
BOJI y3H€MHPEHOCTH IIMILIOMATCKHX KAH-
nesapuja Bemukux cuga. bakaHcKka
denepanuja 3uauu Kao uro je nošnaro
BOjHO H IIPHBPCIHO YAPYXKHBAIE CBHX
GAJIKAHCKHX IPKABA, OL Typcke 1O
Upue Tope u Ipuke. Ilomro ce Be-
JIHK€ CHJIE TAKMHUE LA NOGHjY Npo-
TEKTOPAT HAL OBHM HOBHM CaBe30M
NpkaBa u 1oly 110 NoJIHTHUKE HAIMOtH
Ha jyroucToky EBporne, Te uM ce jaBu
uneja Garkancke derepanuje, jamu ce
H MyuHa noJemMuKa IuraMile usmetjy
Enrnecke, Pycuje u Aycrpuje.
Cneuujajino y Aycrpo-Yrapckoj y3-
HeMupete je yBujek Be&JIuKO. Jep 6aj-
GauckH caBe3 yBujek u y oBoj npu-
Juuu yupaBseu je nporae nac. Onu
yumwaBa 60juy Moh aycrTpo-iemMaukor
ZBOjHOF CaBe34 H IIDH HOBOM H3JAHY
aHeKcuoHe Kpu3e crajaJe Gu cjejuibeHe
HEHTPAJIH€ CHIC CHTJIECKO-PyCKE FpyrITE€
H yupyene Bojcke GaJiKAHCKHX  JIp-
>KaBa. 3401 KOJbaBatbe GuJIo Gu yxacH0;
na My ce mu3Gjerue HuemMoryhe. 360r
Tora cy najo3s6uenuje 6pure y Cpe-
ziboj Esponu, au Pycuja ceupu, jep
je y cBoj MupHohu yracuma njamMeH
GajikanckH. Byrapcka u Typcka c1o-
*KHJIE Cy Ce y mnorjeny Mahenonnje, a
rpukO-Oyrapcke uere oGycraBuje cy
cBojy akuujy. Cp6uja u Ilpua Topa
NorojiuJe cy ce ca TypckOM — mo-
cpenoBaieM Pycuje — o nojjeju
Camuaka Hosona3šapckor, a Typcka ce
— na nojicranaj Pycuje — opeka
u ycrynuja KpurT Ipukoj. H nomro
ce cBe TO _zoraja u Pycuja GankaH-
CKHM CAB€30M IIO BOJBH YIIPABJbA, HAO-
Gnauyjy ce uema nurjiomara. Beorpaji-
cka iuramna, ykpac EBpone, npuje ne-
KOJuKO nana je onerT cBoje eBporncke
KOJere cepsupaja Bujeruhy o 6aJiKaH-
CKOM CaBe3y, a Ha bannmjany je zar
OINEeT NOBOJI O36MJBHHM GpuramMa“.

Što se dogagja u Beču!

Samo par riječi o zadnjim doga-
gjajima u bečkom parlamentu. Skoro
je nevjerojatno, ali istinito. Govorimo

o glasanju zastupnika prilikom pi-

tanja prava javnosti i subvencije Ko-
menskijevih škola u Beču. Naši za-
stupnici eto tom zgodom navukli su
na sebe grdnu odvratnost pred Česi-
ma u prvom redu, a bez sumnje i
pred svim zastupnicima ma kom na-
rodu pripadali. Radi odsutnosti neko-
licinje dalmatinskijeh zastupnika pro-
pao je prijedlog za subvenciju od
100.000 kruna za Komenskijeve škole
u Beču. Treba zamisliti, da je krivi-
com tih zastupnika tako nemilo uda-

rena jedna od najozbiljnijih i najvi-
ših kulturnih potreba slavenskih u
ovoj monarhiji. Beč broji do 350.000
Čeha, koji ne smiju da imadu ma
jednu priznatu javnu školu, i u pi-
tanju, da njihove škole dobiju pravo
javnosti odnosno godišnju subvenciju
od 100.000 kruna, nekoliko južnih
Slavena su uzrokom, da je taj česki
zahtjev propao. Opet ponavljamo: kad
to tako ne bi bilo, teško bi iko po-
vjerovao, da je tako. Grozno i strašno!

Odsutnost tih zastupnika pri gla-
sanju mogla je da bude hotimična ili
nehotična. No ne zna se što je gore.
Nepatriotično je i nelijepo u oba slu-

čaja. Biti u Beču, a ne ići na riješa-.

vanje takih pitanja teško je jednom
riječi ocijeniti; biti narodni zastupnik
a ne vršiti dužnost koje se primio,
nije nikako pohvalno ; biti poslanik
za Beč, a u Beč neići, nije po ni po
što u redu. Neko će naći svemu oprav-
danja, no mi smo stalnii sasvim čiste
savjesti govorimo: tu_ nema nikakva
opravdanja. Ko se primi zastupništva,

vršenje ovoga nije samo stvar patri- |

ote, nego i čovjeka, kao što je to pra-

vilo i za svaki posao i za svaku duž-

nost. Ako je zastupnicima dalek put
do Beča, ako im je teško tamo ži-
vjeti, ako im to priječe i profesional-
ni poslovi — izuzev bolest! — nijesu
to nikakvi razlozi ni za kakvo oprav-
danje. Jer otkud se dade izabrati kad
mu nije moguće vršiti svoju dužnost?
Zar se ne može to predvidjeti? Nego
Zvati se narodnim zastupnikom a ne
zastupati!

Opravđani prijekori, koji danas od
čitavog slaveiiskog svijeta padaju na
odnosnu g. g. zastupnike radi nji-
hove odsutnosti, padaju i na svijeh
nas, i svi osjećamo težinu tog doga-
đaja. Pa zato smo i mi izašli sa ovo
par redaka, s kojim hoćemo da rečemo
da ko se primi jedne časne i velike
dužnosti, taj mora da je časno i vrši!

m

Ivan Trnski.

Umro je. Sijedi starac u 92.0j go-
dini svog života, Nestor hrvatskih
književnika, prvi Ilirae i posljednji,
odijelio se od živih. Proživio je tri
glavnije periode u hrvatskoj književ-
nosti počam od doba preporoda pa
najnovije, a u svakoj je igrao veoma
važnu ulogu i vodio je odlučnu riječ.
Karakteristično je, da je Trnski uvi-
jek pristajao u duh vremena, da je
jednako bio i stari Ilirac i danas
»Mladi“ Hrvat, što se najbolje ista-
klo pri sporu među ,starim“ i ,mla-
dim“ u Hrvatskoj. Jedno je ipak što
je kroz cio njegov život ostalo uvijek
jednako, jednako jako i jednako svje-
že, a to je — rodoljublje.

Trnski je pjesnik, književnik i fi-
lolog.

Pjesme je počeo da piše još kao
gimnazijski dak u 16.oj svojoj godini
i to u Gajevoj ,Danici“. Prva knjiga
njegovih pjesama iziđe g. 1842. U
tri prve pjesme odskače njegova tro-
jaka ljubav: prema domovini, prema
majei i životnoj drugarici. Dvije do-

bro poznate i još danas kod Hrvata _,

veoma popularne pjesme Trnskoga