Str. 2.

DUBROVNIK"

Bi. 52

AKTHBHOCT OTpaHuuaBa Ha yHYTPAlIHY
60op6y.

Heku MOTy O/ITOBOpHTH Ja ce He
TpeCa ogaBaru unysujaMma y muraiy
O Bjepuocru Tux pauujux nporecraTo-
pa, KOju Cy Ce CaMO TpPeHYTHO OJIpE-
KJIH_CBOTA CTAPOT HJEAJIA, uJEAJTA KOjH
Cu ux MOFao HAHOBO CauyBaTH KAKBOF
KATAKJIH3MA H 3AIITHTHTH IbHXOBE BE-
3e CA TOM PCAJIHCTHUKOM  TIOJIHTHKOM.
Anu ueHrpaJiHa yrpasa uma 3a cBor
Capanuuka Bpujeme, oGuuaje; oda MO-
KE  pauyHaTu_Ha He3Haibe  ceockor
CTAHOBHHILITBA, KOje H€ CxBakia\ IOJIH-
THuK€ cynrujiuocrTu. Illra Bume ne
BHJIHM Ce KAKBAa Gu Hrpa eBpornckux
NOJIHTHUKHX KOMGuHALHjA MOTJIA NpO-
u3Becru y Bocuu u XepueroBuHu Ka-
TAKJIH34M, NOTpeGaH 3a  BackpcHyhe
crTapor uzeana. Hajsan, Taj ugeaJ ce
H€ MOX€ TauHo orpenuru. H Ty će
jom nuauna3u_ua ueymjepjuu_naprTuKy-
Japu3aM, ,neu36jexue rnpesmaše“ 60-
CaHcKe mnojmurTuke. Cp6u u3 CapajeBa
u u3 Mocrapa Hehe Buie na cayuiajy
HH one u3 Beorpaja, Hu ode u3 3a-
rpe6a, LleurpaHa yripaBa kao na ce
BHLIE H HE IIIAIIH BAMIHPA M3 IpO-

UIJIOCTH. (HacraBnhe ce).

Naši dopisi.
Spljet, 28. juna 1910.

(Izložba u ć. k. gradit. zanati. i
umjetničkoj školi.) Ovo je treći put
da mjesna obrtnička škola priređuje
izložbu učeničkih radova iz skoro
sviju brojnih vještina, što se u njoj
goje. Svake je godine ova izloža to
potpunija i ljepša, kako se škola bo-
lje razvija i ako je u razvitku priječe
nedostatne prostorije, koje ne dopu-
štaju da se uvede sve ono što je po-
trebito i kako bi želila uprava škole,
a osobito što se tiče praktičnih radnja.

Ipak će ova izložba, koja se otvara
dne 3 jula na 10 sati u jutro, biti
obilna i jako poučna i ako će se iz-
ložiti samo neki dio onoga što se
izradilo kroz školsku godinu 1909—
1910.

Ova će izložba biti tim zanimljivija
i ljepša, što će ovoga puta imati je-
dan novi odjel, gdje će se smjestiti
mnogobrojni predmeti narodne kućne
industrije u Dalmaciji, kao tkivo, ve-
zivo, rezbarije u drvu, oružje, radnje
u zlatu i srebru i t. d. što je sve sa-
brano velikim trudom i zauzimanjem
školske uprave i pohvalnim odazivom
mnogih privatnika, koji pozajmiše
krasnih stvari za ovu izložbu. Medu-
tim će biti i predmeta što su za pro-
daju.

I ako ovaj odio ne stoji u užem
savezu sa učeničkim radovima, ima
tu korisnu svrhu, da bude zametak

etnografsko-obrtnom muzeju, bez ko-

jega ne može biti ovakova škola i bez
koga je teško zamisliti uspješnu ak- |

ciju za unapređivanje domaćeg obrta.

Nu ako oni što mogu, a u prvom
redu Općina, Zemaljski Odbor i trgo-
vačko-obrtničke Komore ne pripomo-

gnu da se izloženi predmeti nabave ,

za ovu školu, dotično budući muzej,
razasuće se opet oni, možda za uvijek,
Stalno je da će posjetitelji ove iz-
ložbe biti ugodno iznenađeni, pa se
je nadati obiljnoj posjeti, a dobro bi
bilo, kad bi se priredili i skupni iz-
leti za ovu prigodu, a osobito sa oto-
ka i primorja.
Izlozba će trajati do 17 julija.
2

Cpncke 3embe.

CpGuja. Y Georpaickum NOJIATHUKUM >
ZBOPCKHM KDYTOBHMA CAJLA CE XKHBO TIpe- |

Tpeca O IIyTOBaty IIpujecroJToHaCJIbe/I-
HuKA AJIEKCAHApA Y HHOCTPAHCTBY.
“Tauau_nporpaM rmyra npujecroJo-
HaCIbEIHHKA Guhe yTBpljeH OBHX Iana.
Bjepojaruo je ga he ca npecronona-

NIBEJHAKOM NOHH KOj4 OL MHHHCTApA. '

šk

Cpncka Baza cana XuBo rperpeca .

O HOBHM 34KOHCKHM;IPOjeKTHMA, KOM
he na jeceu Guru u3suujeru npeu CkyI-
IITHHY.

No cana je y uaueny nperpecano o
HOBOM BOjHOM 32KOHY, CPE/LEbE-HIKOJI-

Bpujeme pepuja cnpemuhe ce y Toje-
AHHHM MHHHCTAPCTBHMA HOBU 3aKOH-

CKH IIPOjeKTH.
#

EnurJecku  nocJaHuK Ha CPIICKOM
4BOpy Yajxren oruhu he #3 Beorpaza
TEK npe jeceH, kaza je morpeG6Ho ma
300T JAJBET NIKOJIOBAIbA cBoje jeme

Oye y Jlomnouy. Jom npuje OJLIACKA ::
Yajxrena Guhe nmocraBIbeH HOBH €H-|

TJIECKH NOCIAHHK y Beorpa/y.

To je uajGoseu moka3, a CY HeTa-.

uHa cBa TBpijeba u3BjecHux JIHcToBa
Koja Ce NOBele y Be3y ca OjmackoM
Yajxrena u3 Beorpana.

*

JenaH enrecko-ppanuycku KOH30p-

uujyM no6uo je komuecujy ou CprICKE |
BALE, NA tberyje cBujeHe 6yGe y|

uujenoj Cp6uju u nojurne BEJIHKY
TIpeAHOHHILY CBHJIC.
#

Jyuep ce y Beorpany cJermo oko

1500 c7raBeHCKHX COKOJIA. Beorpatjanu |

CY Ce HMA HEKOJIHKO BpeMeHA rIpH-
NpaBIbaJu za NiTo cBeuannje nouekajy

cBoje cnaBencke rocre. Tlpu NOBPATKY
u3 Byrapcke, a na pobenan KpaJba |

Ilerpa, npupenuhe ce Benuku peBu

cpncke Bojeke cBujy ponoBa opyxja. |

lUpua Fopa. HekunaHn cy OGaBJ6EHH
NpBH HCIHTH 3p€eJOCTU HA BEJIHKOj 1IE-
THIbCKOj rumna3uju. HcnuruMa cy Gu
npunytnirenu cBu tjauu u3 ocMor pa3-
pena, bux 14 na 6pojy. CBH cy ux
IOJIOXKHJIH CA NOGpPuM ycnjexom. Ha Ile-

. THIbY CY OBE HCIHTE NpaTMJIH Ca OCO-

GHTHM HHTEPCCOM, IITO Cy 30MJIBA H
3ACJIVIKHJIH. ŽHAMO NOy3laHO, na je
JaHAC NETHIbCKA TUMHA3HjA NOCTA ]IO-
6po ypeljea u za Cy OBOTOJIMIIIH
MATYDAHTH H3AILLIH H3 Ib€ BPJIO CIIPEM-

HM, COpeMnuju, KaKO uyjeMO, HO #3

MHOTMX H MHOTHX FuMHa3Hja y OCTA-
JIHM HalIHM Kpaješuma. HckpeHo ce

 panyjeMo OBoM ycujexy u »xeJHMOo

za u yuanpujen 6yne rnparuo oBaj

 cpncku npocBjeruu 3aBoji ua Lleruy,

jep cy Lipuoj Topu zanac norpeGunju
CNpeMHH J6Y/IH TOTOBO HO H y jeLHOM
CpnckoM Kpajy. Tako camo Hanpujej !
“ Bocna u XepueroBuna. Ilurawe o
HOBOM IIpencjenuuky Gocauckor ca60-
pa 3aHuMa _cBe caGopcke  mapruje.
Braga ueka na pujemewme MyC/uMana.

 Meljy i»uma ce ucruue noTnpejicjeji-
. Hu«K napruje /lepsuiu Ger _Mupaem.

BakyckH 1upekTOp Ilepu( Apnay-

TOBHh uma Benuku 6poj npucrajuna.

Ilomuwe ce u /I-p. Caer Ger Barma-

ruh, caMO OH croju BaH opranu3anuje.
*

Ha nueBuomM peny GocaHcKO-xepiie-

. FoBauKor caGopa mazašsu ce oBux ma-
.HA Npemor, ga ce jonece HOBEJIA,
0KOjoM ce 34 npecyauu  nocrynak y
CKOM 34KOHy M 34KOHY O IITAMIH. Ba

IIyMCKHM NpeKkpilajuma 3aBaljajy npu-

 cjenuuuu u3 napoza. V nperpecy oBor

Npemiora yuecrBoBajiu cy zo cama
MHOTH FOBOpHuuu u CBH Cy jenmmojy-
NIHO OCYAMWIH NOCANANIIbY ynpaBy y

 ONOTJIELY NIyMA H NIYMCKHX_ IITETA.

Heku cy nocnamuuu usuujeju Tako-

BHX lipumjepa, za ce uoBjeky ume

KOCA KAL HX Clyuma. Ilperpec jom

Tpaje. ko omomai tat MEGA
pa

Ha nmpaBocnasuu IlerpoBjaH ocBe-

Tuhe lloGporBopna 3Zaupyra Cpnkuwa

.y CapajeBy cBojy xpyiirBeuy 3aCTaBy.

34 OBY CB€UaHOCT uUHMH€ Ce BemuKke

« npunpeme. Beh ce je npujaBujio zo-

cra rocrujy 43 CBHjy CprICKuX KpajeBa.

Crapa CpGuja u Mahenonuja. Typ-
uu xohe cama za uckaze cBojy »yh
Ha neBuue Cp6e. HekunaH cy Typcku

. BOjHHLIH TOJIHKO TYKJIH KaHuujama BHrire

OJVIHuHHX rpaljana u3 Bepana za je

ć) TaMO IIpaBa rIaHuka HACTYIIHJIA, TE Cy

MHOTH CTAHOBHHLU Bepana Kao H ce-
s"bAHH_H3 OKOJIHHX Cela TOGjerJIH y TIJIa-
nuue a jenau zuo mpeGjerao je u y
Ipuy Topy. 360r Tora gorabaja, Koju
ce gecuo ua rpamunu LIpne Fope, LIp-
HOTOPCKA BAJA yrlyTuJA je npegcraB-
uuuuma Pycuje u CpGuje na Ileruwy
NO34B Ja CBE TPH BJAJLe 3Zajeguuuku

yuune kopak y Llapurpazy nporuBy
OBAKHX IOCTyNAKA TYPCKHX BOjuHKA,
Y okpyry bBepaHckoM rnporsameno je
OTICAJIHO CTAIbE.

*

Ha mjecTo cuJIoM yryimeHor ,Bap-
napa“ rnoueo je Kao opraH OTOMaHCKuX
CpG6a na u3na3u y CKOTIJ6BY HOBH JIHCT
»ŽaKOHMHTOCT“, KOju he H3/IA3HTH_CaMO
IIPHBPEMEHO, LOK He 6yle OMeT 'ozio-
GpeHo ualaxete ,Bapnapa“.

Domaće vijesti.

Prešni predlog. Srpski narodni
poslanik u bečkom. parlamentu po-
dnio je na vladu prešni predlog, da
preduzme sve mjere i iz oskudičnog
fonda pruži izdašnu državnu pomoć
spičanskim stanovnicima, te da na
taj način ublaži nevolju, koja je sna-
šla stanovnike južne Boke od prolo-
ma oblaka, poplave i grada.

Eve što se događa u Beču. Beo-
gradski ,Slavenski Jug“ donosi ovu
bilješku:

»U rajhsratu u Beču bilo je vrlo
važno glasanje o hitnom predlogu
Čeha, kojim su oni tražili pravo jav-
nosti za svoje škole u Beču, Predlog
je propao samo za nekoliko glasova.
Na glasanju nijesu bili dalmat. po-
slanici: Srbin Baljak, i Hrvati: Du-
libić, Ivčević, Prodan, Vuković i Pe-
rić te se može, kazati da su oni skri-
vili poraz Slovena.

Ova nemarnost dalm. poslanika za
najveću je osudu. Česi se bore za
svaki zahtjev Južnih Slovena, a kad
oni trebaju pomoć, ovi ih iznevjere.
Dalmat. poslanici za svoje neuspjehe
brane se uvijek time da ih je malo |
i da ne mogu zato nikada da izrade.
Šta da se kaže sada o njima, kada

osu bili u prilici da svojim malim bro-
"jem pribave pobjedu Slovenstvu u je-

dnom velikom pitanju pa — ne do-
doše. a

Zaista, mi južni Sloveni svuda smo
"jednaki: nemarni, nedisciplinovani i
nesavjesni...“

Izbori u Spljetu. Dovršeni su spljet-
ski naknadni izbori poslanika za bečki
parlamenat. U sve je palo 5517 gla-
sova, Od toga dobiše: Dr. Josip Smo-
dlaka, kandidat Hrvatske Napredne
Stranke, 4871; Dr. Mladinov, kandi-
dat pravaško-furtimaškog bloka, 785;
Gilardi, kandidat talijanskih radika-
laea, 185: Gabrić, kandidat socijalista,
176 glasova. Prema tome je sam Dr.
Smodlaka dobio preko tri četvrtine
predatih glasova. Usljed ove pobjede
oduševljenje je u Spljetu veliko. Sa
svih strana stižu Dru Smodlaki brzo-
javni pozdravi.

H. Uspenski.

Problem. 3
— Da! — nastavi činovnik i zbu-
njeno obori glavu. — Da, Akulina, —

u sali!... Šta da se radi? Hvala
Bogu!... Treba i na dušu pomistiti!...

Ove tri fraze, izgovorene bez ika-
kvog reda, još više probudiše ljubo-
pitstvo u Akuline.

— A gospoja?
— Draga moja! — reče već ćefle-
isan činovnik. — Ona će ovdje!...

Ali ti ništa ne razumiješ! _ “

Tu Kiskin zastade, pa, sjetivši se
svog zapletenog položaja, reče u je-
dan mah:

— Kada ti se kaže: namjesti u
gali! — onda ostavi gospoju na miru!
Razumiješ li?

Akulina ućuta i poče raditi što su
joj naredili. Ali i ona uzdahnu.

Jedva jednom bude namještena i
postelja na divanu u sali. Ali se Ki-
skinu nešto nije žurilo. Prisjede na

kovčeg i, obrativši se ženi, reče mli-
tavo :
— Tako je to, Maša!... Ali šta

da se radi? I Bog želi da se jednom |

svrši !

A kada mu žena, već odlučena da |

promijeni način života, reče: » Vrijeme
je spavati!“ — Kiskin joj ponudi da
da se poljube i dodade: »Pošljednji

poljubi, Kiskin još dugo nije mogao
da je pusti, jer se bio grdno raspla-
kao i brisao suze. Plakala je i ona.
— Hajd, idi, idi! — reče mu ona
napošljetku, brzo otirući suze.
— Maša! — uzviknu Kiskin.

— Vrijeme je! Već je dvanaesti

sat1... Idi! Dosta 1...
Ion pođe u svoju novu postelju.

Ali ipak ne izdrža do kraja, nego |

zastade na vratima.
— Šta misliš, upita on: da li da

zatvorim vrata ili da ih ostavim... “

otvorena?

Riješiše da ih ,tako“ ostave.

Zatim dode nov predlog: da li bi
bolje bilo da se divan namjesti prema
vratima, kako im ne bi bilo dosadno
i kako bi mogli, kad ustreba, i da
razgovore?

Riješiše da se divan pomakne po

« Kiskinovoj želji. Napošljetku se pri-
: miriše,
put! Razumiješ li?“ A kada ga ona

Nekoliko minuta trajalo je duboko
ćutanje. Oboje, osjećajući se u novom
položaju, nijesu mogli brzo zaspati ;
ali da ne bi jedno drugom dali raz-
loga na pomisao da im je nezgodno
u novom položaju, počeše se pretva-
rati kao da spavaju i oboje ućutaše.

— Maša! — naposljetku se skro-
mno javi muž.

— Hm? đ

— Spavaš li?

— Ne. Nešto mi se ne spava.
— Novo mjesto.
— Toija mislim... A dali je to

zbilja zbog toga?

— Dabome. Spavaj!

I opet nastade ćutanje. Ali ovoga
puta duže nego prvi put, jer u glavi
Kiskinovoj sijevnu ova misao: ,A
ako dobijem povišicu?“ I zatim je
dugo razmišljao o koječemu, dok se
iz ženine sobe ne ču šapat:

— Ivane Abramiću!

— Ja, dušo.

— Spavaš li?

— Ne, mila moja. Nemam sna...
Sve mislim: to je zbog novog mjesta.

— Zbog novog. Nijesi naviknuo.

— Ništa drugo, dušo, nego baš ni-
jesam naviknuo.

— Koji je sat?

— Sat? Biće već jedan.

— Ala je dockan. Treba spavati.
Spavaj! Vrijeme je!

Ivan Abramić uzdahnu, a odmah
zatim zavlada duboki mir.

(Svršiće se).