Str. 2. DUBROVNIK" Bi. 52 AKTHBHOCT OTpaHuuaBa Ha yHYTPAlIHY 60op6y. Heku MOTy O/ITOBOpHTH Ja ce He TpeCa ogaBaru unysujaMma y muraiy O Bjepuocru Tux pauujux nporecraTo- pa, KOju Cy Ce CaMO TpPeHYTHO OJIpE- KJIH_CBOTA CTAPOT HJEAJIA, uJEAJTA KOjH Cu ux MOFao HAHOBO CauyBaTH KAKBOF KATAKJIH3MA H 3AIITHTHTH IbHXOBE BE- 3e CA TOM PCAJIHCTHUKOM TIOJIHTHKOM. Anu ueHrpaJiHa yrpasa uma 3a cBor Capanuuka Bpujeme, oGuuaje; oda MO- KE pauyHaTu_Ha He3Haibe ceockor CTAHOBHHILITBA, KOje H€ CxBakia\ IOJIH- THuK€ cynrujiuocrTu. Illra Bume ne BHJIHM Ce KAKBAa Gu Hrpa eBpornckux NOJIHTHUKHX KOMGuHALHjA MOTJIA NpO- u3Becru y Bocuu u XepueroBuHu Ka- TAKJIH34M, NOTpeGaH 3a BackpcHyhe crTapor uzeana. Hajsan, Taj ugeaJ ce H€ MOX€ TauHo orpenuru. H Ty će jom nuauna3u_ua ueymjepjuu_naprTuKy- Japu3aM, ,neu36jexue rnpesmaše“ 60- CaHcKe mnojmurTuke. Cp6u u3 CapajeBa u u3 Mocrapa Hehe Buie na cayuiajy HH one u3 Beorpaja, Hu ode u3 3a- rpe6a, LleurpaHa yripaBa kao na ce BHLIE H HE IIIAIIH BAMIHPA M3 IpO- UIJIOCTH. (HacraBnhe ce). Naši dopisi. Spljet, 28. juna 1910. (Izložba u ć. k. gradit. zanati. i umjetničkoj školi.) Ovo je treći put da mjesna obrtnička škola priređuje izložbu učeničkih radova iz skoro sviju brojnih vještina, što se u njoj goje. Svake je godine ova izloža to potpunija i ljepša, kako se škola bo- lje razvija i ako je u razvitku priječe nedostatne prostorije, koje ne dopu- štaju da se uvede sve ono što je po- trebito i kako bi želila uprava škole, a osobito što se tiče praktičnih radnja. Ipak će ova izložba, koja se otvara dne 3 jula na 10 sati u jutro, biti obilna i jako poučna i ako će se iz- ložiti samo neki dio onoga što se izradilo kroz školsku godinu 1909— 1910. Ova će izložba biti tim zanimljivija i ljepša, što će ovoga puta imati je- dan novi odjel, gdje će se smjestiti mnogobrojni predmeti narodne kućne industrije u Dalmaciji, kao tkivo, ve- zivo, rezbarije u drvu, oružje, radnje u zlatu i srebru i t. d. što je sve sa- brano velikim trudom i zauzimanjem školske uprave i pohvalnim odazivom mnogih privatnika, koji pozajmiše krasnih stvari za ovu izložbu. Medu- tim će biti i predmeta što su za pro- daju. I ako ovaj odio ne stoji u užem savezu sa učeničkim radovima, ima tu korisnu svrhu, da bude zametak etnografsko-obrtnom muzeju, bez ko- jega ne može biti ovakova škola i bez koga je teško zamisliti uspješnu ak- | ciju za unapređivanje domaćeg obrta. Nu ako oni što mogu, a u prvom redu Općina, Zemaljski Odbor i trgo- vačko-obrtničke Komore ne pripomo- gnu da se izloženi predmeti nabave , za ovu školu, dotično budući muzej, razasuće se opet oni, možda za uvijek, Stalno je da će posjetitelji ove iz- ložbe biti ugodno iznenađeni, pa se je nadati obiljnoj posjeti, a dobro bi bilo, kad bi se priredili i skupni iz- leti za ovu prigodu, a osobito sa oto- ka i primorja. Izlozba će trajati do 17 julija. 2 Cpncke 3embe. CpGuja. Y Georpaickum NOJIATHUKUM > ZBOPCKHM KDYTOBHMA CAJLA CE XKHBO TIpe- | Tpeca O IIyTOBaty IIpujecroJToHaCJIbe/I- HuKA AJIEKCAHApA Y HHOCTPAHCTBY. “Tauau_nporpaM rmyra npujecroJo- HaCIbEIHHKA Guhe yTBpljeH OBHX Iana. Bjepojaruo je ga he ca npecronona- NIBEJHAKOM NOHH KOj4 OL MHHHCTApA. ' šk Cpncka Baza cana XuBo rperpeca . O HOBHM 34KOHCKHM;IPOjeKTHMA, KOM he na jeceu Guru u3suujeru npeu CkyI- IITHHY. No cana je y uaueny nperpecano o HOBOM BOjHOM 32KOHY, CPE/LEbE-HIKOJI- Bpujeme pepuja cnpemuhe ce y Toje- AHHHM MHHHCTAPCTBHMA HOBU 3aKOH- CKH IIPOjeKTH. # EnurJecku nocJaHuK Ha CPIICKOM 4BOpy Yajxren oruhu he #3 Beorpaza TEK npe jeceH, kaza je morpeG6Ho ma 300T JAJBET NIKOJIOBAIbA cBoje jeme Oye y Jlomnouy. Jom npuje OJLIACKA :: Yajxrena Guhe nmocraBIbeH HOBH €H-| TJIECKH NOCIAHHK y Beorpa/y. To je uajGoseu moka3, a CY HeTa-. uHa cBa TBpijeba u3BjecHux JIHcToBa Koja Ce NOBele y Be3y ca OjmackoM Yajxrena u3 Beorpana. * JenaH enrecko-ppanuycku KOH30p- uujyM no6uo je komuecujy ou CprICKE | BALE, NA tberyje cBujeHe 6yGe y| uujenoj Cp6uju u nojurne BEJIHKY TIpeAHOHHILY CBHJIC. # Jyuep ce y Beorpany cJermo oko 1500 c7raBeHCKHX COKOJIA. Beorpatjanu | CY Ce HMA HEKOJIHKO BpeMeHA rIpH- NpaBIbaJu za NiTo cBeuannje nouekajy cBoje cnaBencke rocre. Tlpu NOBPATKY u3 Byrapcke, a na pobenan KpaJba | Ilerpa, npupenuhe ce Benuku peBu cpncke Bojeke cBujy ponoBa opyxja. | lUpua Fopa. HekunaHn cy OGaBJ6EHH NpBH HCIHTH 3p€eJOCTU HA BEJIHKOj 1IE- THIbCKOj rumna3uju. HcnuruMa cy Gu npunytnirenu cBu tjauu u3 ocMor pa3- pena, bux 14 na 6pojy. CBH cy ux IOJIOXKHJIH CA NOGpPuM ycnjexom. Ha Ile- . THIbY CY OBE HCIHTE NpaTMJIH Ca OCO- GHTHM HHTEPCCOM, IITO Cy 30MJIBA H 3ACJIVIKHJIH. ŽHAMO NOy3laHO, na je JaHAC NETHIbCKA TUMHA3HjA NOCTA ]IO- 6po ypeljea u za Cy OBOTOJIMIIIH MATYDAHTH H3AILLIH H3 Ib€ BPJIO CIIPEM- HM, COpeMnuju, KaKO uyjeMO, HO #3 MHOTMX H MHOTHX FuMHa3Hja y OCTA- JIHM HalIHM Kpaješuma. HckpeHo ce panyjeMo OBoM ycujexy u »xeJHMOo za u yuanpujen 6yne rnparuo oBaj cpncku npocBjeruu 3aBoji ua Lleruy, jep cy Lipuoj Topu zanac norpeGunju CNpeMHH J6Y/IH TOTOBO HO H y jeLHOM CpnckoM Kpajy. Tako camo Hanpujej ! “ Bocna u XepueroBuna. Ilurawe o HOBOM IIpencjenuuky Gocauckor ca60- pa 3aHuMa _cBe caGopcke mapruje. Braga ueka na pujemewme MyC/uMana. Meljy i»uma ce ucruue noTnpejicjeji- . Hu«K napruje /lepsuiu Ger _Mupaem. BakyckH 1upekTOp Ilepu( Apnay- TOBHh uma Benuku 6poj npucrajuna. Ilomuwe ce u /I-p. Caer Ger Barma- ruh, caMO OH croju BaH opranu3anuje. * Ha nueBuomM peny GocaHcKO-xepiie- . FoBauKor caGopa mazašsu ce oBux ma- .HA Npemor, ga ce jonece HOBEJIA, 0KOjoM ce 34 npecyauu nocrynak y CKOM 34KOHy M 34KOHY O IITAMIH. Ba IIyMCKHM NpeKkpilajuma 3aBaljajy npu- cjenuuuu u3 napoza. V nperpecy oBor Npemiora yuecrBoBajiu cy zo cama MHOTH FOBOpHuuu u CBH Cy jenmmojy- NIHO OCYAMWIH NOCANANIIbY ynpaBy y ONOTJIELY NIyMA H NIYMCKHX_ IITETA. Heku cy nocnamuuu usuujeju Tako- BHX lipumjepa, za ce uoBjeky ume KOCA KAL HX Clyuma. Ilperpec jom Tpaje. ko omomai tat MEGA pa Ha nmpaBocnasuu IlerpoBjaH ocBe- Tuhe lloGporBopna 3Zaupyra Cpnkuwa .y CapajeBy cBojy xpyiirBeuy 3aCTaBy. 34 OBY CB€UaHOCT uUHMH€ Ce BemuKke « npunpeme. Beh ce je npujaBujio zo- cra rocrujy 43 CBHjy CprICKuX KpajeBa. Crapa CpGuja u Mahenonuja. Typ- uu xohe cama za uckaze cBojy »yh Ha neBuue Cp6e. HekunaH cy Typcku . BOjHHLIH TOJIHKO TYKJIH KaHuujama BHrire OJVIHuHHX rpaljana u3 Bepana za je ć) TaMO IIpaBa rIaHuka HACTYIIHJIA, TE Cy MHOTH CTAHOBHHLU Bepana Kao H ce- s"bAHH_H3 OKOJIHHX Cela TOGjerJIH y TIJIa- nuue a jenau zuo mpeGjerao je u y Ipuy Topy. 360r Tora gorabaja, Koju ce gecuo ua rpamunu LIpne Fope, LIp- HOTOPCKA BAJA yrlyTuJA je npegcraB- uuuuma Pycuje u CpGuje na Ileruwy NO34B Ja CBE TPH BJAJLe 3Zajeguuuku yuune kopak y Llapurpazy nporuBy OBAKHX IOCTyNAKA TYPCKHX BOjuHKA, Y okpyry bBepaHckoM rnporsameno je OTICAJIHO CTAIbE. * Ha mjecTo cuJIoM yryimeHor ,Bap- napa“ rnoueo je Kao opraH OTOMaHCKuX CpG6a na u3na3u y CKOTIJ6BY HOBH JIHCT »ŽaKOHMHTOCT“, KOju he H3/IA3HTH_CaMO IIPHBPEMEHO, LOK He 6yle OMeT 'ozio- GpeHo ualaxete ,Bapnapa“. Domaće vijesti. Prešni predlog. Srpski narodni poslanik u bečkom. parlamentu po- dnio je na vladu prešni predlog, da preduzme sve mjere i iz oskudičnog fonda pruži izdašnu državnu pomoć spičanskim stanovnicima, te da na taj način ublaži nevolju, koja je sna- šla stanovnike južne Boke od prolo- ma oblaka, poplave i grada. Eve što se događa u Beču. Beo- gradski ,Slavenski Jug“ donosi ovu bilješku: »U rajhsratu u Beču bilo je vrlo važno glasanje o hitnom predlogu Čeha, kojim su oni tražili pravo jav- nosti za svoje škole u Beču, Predlog je propao samo za nekoliko glasova. Na glasanju nijesu bili dalmat. po- slanici: Srbin Baljak, i Hrvati: Du- libić, Ivčević, Prodan, Vuković i Pe- rić te se može, kazati da su oni skri- vili poraz Slovena. Ova nemarnost dalm. poslanika za najveću je osudu. Česi se bore za svaki zahtjev Južnih Slovena, a kad oni trebaju pomoć, ovi ih iznevjere. Dalmat. poslanici za svoje neuspjehe brane se uvijek time da ih je malo | i da ne mogu zato nikada da izrade. Šta da se kaže sada o njima, kada osu bili u prilici da svojim malim bro- "jem pribave pobjedu Slovenstvu u je- dnom velikom pitanju pa — ne do- doše. a Zaista, mi južni Sloveni svuda smo "jednaki: nemarni, nedisciplinovani i nesavjesni...“ Izbori u Spljetu. Dovršeni su spljet- ski naknadni izbori poslanika za bečki parlamenat. U sve je palo 5517 gla- sova, Od toga dobiše: Dr. Josip Smo- dlaka, kandidat Hrvatske Napredne Stranke, 4871; Dr. Mladinov, kandi- dat pravaško-furtimaškog bloka, 785; Gilardi, kandidat talijanskih radika- laea, 185: Gabrić, kandidat socijalista, 176 glasova. Prema tome je sam Dr. Smodlaka dobio preko tri četvrtine predatih glasova. Usljed ove pobjede oduševljenje je u Spljetu veliko. Sa svih strana stižu Dru Smodlaki brzo- javni pozdravi. H. Uspenski. Problem. 3 — Da! — nastavi činovnik i zbu- njeno obori glavu. — Da, Akulina, — u sali!... Šta da se radi? Hvala Bogu!... Treba i na dušu pomistiti!... Ove tri fraze, izgovorene bez ika- kvog reda, još više probudiše ljubo- pitstvo u Akuline. — A gospoja? — Draga moja! — reče već ćefle- isan činovnik. — Ona će ovdje!... Ali ti ništa ne razumiješ! _ “ Tu Kiskin zastade, pa, sjetivši se svog zapletenog položaja, reče u je- dan mah: — Kada ti se kaže: namjesti u gali! — onda ostavi gospoju na miru! Razumiješ li? Akulina ućuta i poče raditi što su joj naredili. Ali i ona uzdahnu. Jedva jednom bude namještena i postelja na divanu u sali. Ali se Ki- skinu nešto nije žurilo. Prisjede na kovčeg i, obrativši se ženi, reče mli- tavo : — Tako je to, Maša!... Ali šta da se radi? I Bog želi da se jednom | svrši ! A kada mu žena, već odlučena da | promijeni način života, reče: » Vrijeme je spavati!“ — Kiskin joj ponudi da da se poljube i dodade: »Pošljednji poljubi, Kiskin još dugo nije mogao da je pusti, jer se bio grdno raspla- kao i brisao suze. Plakala je i ona. — Hajd, idi, idi! — reče mu ona napošljetku, brzo otirući suze. — Maša! — uzviknu Kiskin. — Vrijeme je! Već je dvanaesti sat1... Idi! Dosta 1... Ion pođe u svoju novu postelju. Ali ipak ne izdrža do kraja, nego | zastade na vratima. — Šta misliš, upita on: da li da zatvorim vrata ili da ih ostavim... “ otvorena? Riješiše da ih ,tako“ ostave. Zatim dode nov predlog: da li bi bolje bilo da se divan namjesti prema vratima, kako im ne bi bilo dosadno i kako bi mogli, kad ustreba, i da razgovore? Riješiše da se divan pomakne po « Kiskinovoj želji. Napošljetku se pri- : miriše, put! Razumiješ li?“ A kada ga ona Nekoliko minuta trajalo je duboko ćutanje. Oboje, osjećajući se u novom položaju, nijesu mogli brzo zaspati ; ali da ne bi jedno drugom dali raz- loga na pomisao da im je nezgodno u novom položaju, počeše se pretva- rati kao da spavaju i oboje ućutaše. — Maša! — naposljetku se skro- mno javi muž. — Hm? đ — Spavaš li? — Ne. Nešto mi se ne spava. — Novo mjesto. — Toija mislim... A dali je to zbilja zbog toga? — Dabome. Spavaj! I opet nastade ćutanje. Ali ovoga puta duže nego prvi put, jer u glavi Kiskinovoj sijevnu ova misao: ,A ako dobijem povišicu?“ I zatim je dugo razmišljao o koječemu, dok se iz ženine sobe ne ču šapat: — Ivane Abramiću! — Ja, dušo. — Spavaš li? — Ne, mila moja. Nemam sna... Sve mislim: to je zbog novog mjesta. — Zbog novog. Nijesi naviknuo. — Ništa drugo, dušo, nego baš ni- jesam naviknuo. — Koji je sat? — Sat? Biće već jedan. — Ala je dockan. Treba spavati. Spavaj! Vrijeme je! Ivan Abramić uzdahnu, a odmah zatim zavlada duboki mir. (Svršiće se).