Br. 56. Dubrovnik 22. jula 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje mogi 16 u zlatu; za Dubrovnik K ih = 3 na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se, POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase; računska izvješća i sli čne objave plaća so 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako #8 više pula uvršćuju, onda po po- Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska lDbubrovačka Štarmuparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Sukob izmegju bana i koalicije. Usljed pakta, sklopljenog između srpsko-hrvatske koalicije i ugarskog ministra predsjednika grofa Khuena, došlo je bilo do uspostave ustav- nog života i normalnog razvitka u Hrvatskoj i Slavoniji. Kod nekih je ovaj događaj izazvao potpuno i slijepo odobravanje, a kod nekih opet negodovanje. Ne ćemo za sada da se pobliže upuštamo u pretres i ocjenu ovoga neosporno vrlo važnog političkog akta, jer smo o tome u više navrataka o- čitovali svoje mišljenje, ali ćemo ipak ovom prilikom istaknuti, da je pakt između srpsko-hrvatske koalicije i ministra predsjednika grofa Khuena bio izazvan težnjom, da se barem djelomično otkloni jedan nezakoniti, apsolutistički *i protunarodni režim, koji je zemlju sve više turao u ponor propasti. A već stoga teško je staviti se sasvim na stranu onih, koji su pakt proglasili potpunom kapitu- lacijom koalicije. Svak je držao, da će i jedna i druga strana biti dosljedna obave- zama ovoga, bez sumnje dosta važnoga, političkoga akta. Stoga jeione, koji nijesu vjerovali u uspjeh i koji su pakt smatrali po- litičkom smicalicom grofa Khuena, morao iznenaditi sukob, koji je nastupio između srpsko-hrvatske koalicije i bana Tomašića baš usljed toga, što ovaj nije htio da udo- volji obavezama pakta, koji ga jei doveo na bansku stolicu. Iznena- đenje je moralo biti u toliko veće, u koliko se jeban Tomašić u do- sadašnjem svome djelovanju po- kazao došljedan sebe, svoje pro- šlosti i svojih obaveza. Sjem ostalih obaveza pakt je sadržavao i udovoljenje potrebe, da se pročisti uprava zemlje i da se uklone svi nosioci zloglasnog režima baruna Raucha. Sada ban Tomašić stavlja na jednom pitanje svog položaja, ako se bude bezu- slovno tražilo ispunjenje obaveza pakta. Koalicija, dosljedna svojih prava kao i svojih obaveza, ostala je pri tome, da je izvršenje pretpos- tavaka pakta prvi uvjet međ usobnog sporazuma i sporazumnog rada. Takovo stanovište primoralo je bana Tomašića da povuče konsegvence, i on je podnio svoju ostavku. Usljed toga danas stojimo pred jednom činjenicom, koja sili na ozbiljno razmišljanje. Banova de- misija riješiće se ili u suglasju sa zahtjevima koalicije ili protivno njenim zahtjevima. Svako drugo riješenje moglo bi da znači slabost i popuštanje, a u jednoj i u dru- goj pretpostavci ostaje otvoreno pitanje o političkom pravcu i o neposrednim uspjesima narodnih zahtjeva. Bojimo se, da ovo igranje krize može vrlo lako značiti i sra- čunato izigravanje naroda i njegova predstavništva. Energični istup bana Tomašića, potkrijepljen re- dovno prijetnjama, i to baš u pi- tanju, koje je prestalo biti sporno sa danom kad je uglavljen i sklo- pljen pakt između njega i koalicije, predstavlja, po našem ubijeđenju, svijesno prinuđavanje na prilago- đavanje političkom stanju, koje je grof Khuen za svoje vladavine bio inaugurisao u Hrvatskoj i Slavoniji. I sada zavisi o koaliciji, hoće li poći na lijepak smicalicama, koje joj se prave .na svakom koraku, ili će znatiihtjeti da sačuva svoje ime i svoj prestiž, koji je teškom mukom i joštežom borbom izvo- jevala i do sada sačuvala. O tome ne iznosimo svoje mišljenje, jer ne ćemo da govorimo o nečemu, što koalicija tek misli ili ima da učini. CJroBencKa HOBuHApCKA TeJerpapcka arenuuja. Ilocanje Tpu omyke, Koje je noHuo CIABEHCKH HOBHHAPCKH KOHIpEC y Co- uju, Kyrrypna cekuuja u BeJuKu cBe- CIIABEHCKH KOHIpeC 27. jyua 0. r. nu- TAib€ O CIIABEHCKOj HOBHHAPCKOj TEJIE- rpaocKkoj areHuuju npu6juxyje ce CBOME OcTBapety. Beuka ,HoBa C;106. Tipeca“, ,Ilecrep Jloja“ u NPYTH ibe- MAHKH VIHCTOBH, H AKO Cy uHaue 3,1y- PAlO IIHCAJIH O pPAly CBeCIABEHCKOF KOHTp€Ca, npusnaju cy, na je nurawe O HOBHHApCKOj areHlnuju 6uJo najBa- x«uuje u najpeanuuje nurawe na jue- *BHOM pel/ly 06a konrpeca. Tako je ouo CXBAah€HO H OJ IBETOBHX nokpeTaua u H3BPLLIHOLA. KoHrpec = cnaBeHcKux »KY PHAJIHCTA ycBojuo je npenuor 3a ocuuBate cga- BEHCK€ HOBHHApCKE TEJErpadbecKe aren- uuje 4 ynyruo ra je, kao BPJIO BaxxaH 34 CIIABEHCKY CTBAp, HA H3Bpileibe BCJIHKOM CBECIIABEHCKOM KOHTpEeCy, uHja je KyaTypna cekuuja 26. jyna, nocJuje 1yxer pepepara oupeljemux pedepe- nara JIp. A. Xajna uecKkor nocnanuka Y GeuKom napsamenTy, HBana HBanutia, Kao u nociuje rosopa B. Knoaua u Pyca ZlyxoBeukor, jenuor;acHo YCBO- JIMA TAJ NPEJJIOT HOBHHAPCKOT KOH- rpeca. OBy pe301yuujy CBoje KyJIrypne CeKuHJE yCBOjHO je u BeJuKH cBecga- BEHCKH KOHTPeC 27. jyuna, na cBojoj 3aBptuiuoj cjenuuuu. Tlo oGpasnoxeHom npemiory C. C. BoGueBa, BemuKH KOH- rpec usaGpao je ekcekyTuBHu ou6op M3 CBOje Cpeguue u craBHO My y Ny - *KHOCT, JA 1UTO npuje ocuyje rene- rpadcky aremuujy u a ce noGpune 34 IbeHa cpejicrBa. Konrpec je 34 uga- HOB€ TOT EKCEKYTHBHOT OJLGOpa H3a- Gpao OBe ugaHoBe, npucyrie KOHFpecy: Byeape: C. C. BoGueBa, npecjej- HHK4 CBECJIABEHCKOT KOHTpeCa, HBana uuje u košaka Hepmaka, HoBunapa y Coduju. Cp0e :. CBerosapa Pucruha međa cpnekor IlpecGupoa, Hsana HBauuha (pebepenra) u3 Beorpana, /lp. Kpyuea u3 CapajeBa u /Ip. Cexyy /IpsbeBuha ca Ileruiba. Pyce: A. CraxoBuka u_/Ip. Bepryna H NPCACTABHHKE ICTPOTPAJLCKE TEJETP. areunuje y Beuy, CsjarkoBckor y Ila- purpany u /lyxoBeukor. Texa: Jlp. KpaMapxa, B. Knodaua u lip. A. Xajua (pebepenra), ce no- CIAaHUKE y GeuKOM NapsaMeHTy, Jocuđa Xogeueka u Ilpokona I perpa, zupe- KTOpa ,Haponuux JIucru“ y Ilpary, Jana Xejpera rJraBHOT CeKPETApPA HOBH- Hapckor caBe3a u DP, XOBOpKY KIbHKApA. Cnosenue: FaGpiieka Hap. rmocsa- HHKa 43 Vopuue u Pacry Ilycrocnem- UieKa, ypeuuuKka #3 JbyGubane. Xpsaite : Ip. Tpecuha-Ilasuuuha, Hap. nociranuka u Bunuiepa ypenuuka »[lokpera“ u3 3arpe6a (ongcyraH ca KOHrpeca). Cnosake: CB. XypGama Bajauckor 43 Typuauckor CBeror_ MapruHa u MujaHa Xouy, Hap. NocniaHuka #3 Bynum Ilemre. OBaj on6op cacrake ce yckopo y jeuHoM OJ CIABEHCKHX FPAOBA, JA npucryna nocJy. 3a ca je Beli oTBo- pena npBa duinjaja CIaBeHCKE TEJIETP. areuuuje y IIpary u 3a kopecnonjeHTa je Tamo nocraBI6eH Jam XejperT, pena- - KTOp uecke ,IlosuTuke“. OH he oumax NoueTu_— Tezerpapcku = uaBjeruraBaru CIIABEHCKY IUTAMNy HM BujecTH H3 CJA- BEHCKHX 3EMAJbA NJIACHpATH y ueCKy IITAMIIJ: Kooperacija naših stranaka. Posljednje vrijeme, naročito ono koje se vrti oko aneksije Bosne i Hercegovine, nametlo je nama _Srbi- ma u Monarhiji toliko iskušenja, da i pokraj sve naše otpornosti koju smo u onolikoj mjeri pokazali i koju još dan danas pokazujemo, moramo ozbiljno voditi računa o tome, da su u općim narodnim pitanjima nađemo složni prema utvrđenim tačkama na- šeg narodnog zajedničkog programa, koga, možemo kazati, nemamo u onoj formi, koja je potrebita ne samo po- jedinim strankama već i čitavim na- rodima, ako im je stalo do toga da se kreću jednim stalnim i sigurnim praveem napretka. Ako ćemo da pretresamo, barem djelomično, patnje nas Srba u Monarhiji, odmah ćemo biti na čisto, da se progoni prama nama ne poduzimlju sasvim u istoj formi u svim krajevima, već da se oni udešavaju prema prilikama od- nosnih krajeva njihovom geografskom položaju. Svakako i ako se ovi siste- mi proganjanja među sobom na dlaku ne podudaraju, ali im je svrha pot- puno identična, idu k jednom cilju: da nas barem oslabe, kad ne mogu da nas unište. Ovdje niti možemo niti smijemo da pravimo razliku koji je kraj, gdje Srbin živi, više trpio, jer kad se sračunaju prilike, patnja ostaje svukuda jednako patnjom, a glavna je stvar da se i pokraj tih atnja ostane svijetla obraza i vedra dela. Ali jedno ostaje, što se je pri BaueBa; nupekropa 6yrap-ren, areu= našim patnjama utvrdilo kao stalan fakt, biva: one su stvorile između nas Srba jednu vestu. kooperacije, i to one koja nije dostatna da opća sivar uzme tačan pravac ni potpune i stalne obrane ni sigurnog. općeg napretka srpske narodne stvari barem u nas svih Srba u Monarhiji. Tu, recimo kooperaciju, mogli bi smo na- zvati: čuvstvenom ili kooperaciom osjećaja, koja ima snage samo onda kada se trpi i zato što se trpi. Ali ni tada ta njezina snaga nije toliko jaka da od nas stvori onu potrebitu cjelinu, u kojoj bi smo osjetili dužnost ne samo prostog i ako iskrenog osje- ćaja već u međusobne i svestrane pomoći. Patnja Srba ,veleizdajnika“ u Hrvatskoj kroz gotovo dvije godi- : ne najbolji su dokaz ovome. Mi Srbi u Monarhiji, a koji se nalazimo iz- van granica Hrvatske, iskreno smo dijelili sve one patnje sa našom bra- ćom. To jednako činimo i sa našom bijednom braćom u Bosni i Herce- govini, ali opet pokraj svega toga osjećamo i nehotice jednu vrst sepa- ratizma, koji nam mnogo smeta da budemo što smo: jedna cjelina za do- bro i za zlo. I pokraj prirodne koope- racije osjećaja osjećamo se otuđeni, te ne znamo da se međusobno pomo- gnemo, a to je s toga što nemamo utvrđenog jedinstva u našem naro- dnom radu, a kad toga nema onda nam nije potpuno razvijen ni pojam dužnosti, te i pokraj najbolje volje, ne znamo da se snađemo, ili kad bi i to htjeli nemamo one srčanosti, koju bi nam bio kadar uliti samo svestra- no utvrđeni program radi svih nas Srba u Monarhiji. Naročito moramo sovim da raču- namo, kad je silom prilika izvršena i aneksija Bosne i Hercegovine. Broj Srba sada je ovamo mnogo jači, i ako se ovome novome i većem broju nijesmo nikada radovali niti se mo- žemo radovati. I teritorijalno smo na ovaj način mnogo veći. Svi smo je- dan narod, ali smo raskomadani ra- znim granieama i pod raznim siste- mima, koji su u toliko jednaki, ko- liko u svakome od njih ima stranica naročito posvećena poznatoj pažnji | prema Srbima. Stradanja jednih stra- danja su i drugih, a samoobrana po- jedinih mora se pomoći sa izdašnom pomoći ostalih. Ali svemu ovome stoji na putu još i to, što smo osim teritorija pomalo, a negdje i pojače rascijepani i stranački. Jedini lijek ovome bio bi u tome kad bi se pri- stupilo ozbiljnom pokretu, da se dođe do kooperacije svih srpskih stranaka iz svih zemalja. Na taj način stvorili bi smo za nas jednu vrst centraliza- cije, odakle bi poput zraka udarala opća direktiva za srpske opšte stvari. Btvorio bi se centar, koji bi morao da vodi brigu da dobro upozna pri- like svih srpskih krajeva i da po njima upravlja i drži stalan pravac za našu opću korist. To bi bio jedini način da se svi okupimo. Što znači rastrganost pokazali su nam svi do- jakošnji događaji naročito posljednji, a što znači cjelina to će nam, ako Bog da, pokazati budućnost, samo ako smo uz Srbovanje i ljudi. »Zora“. K. P. Dominković. godbi. — Za priposlanu, izjava i" javne zuhvale plaću #6 od pelitaog retka 20 para. I