Br. 57. Dubrovnik 26. jula 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu : Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju ge. - DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Stamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Naša omladina. U današnjim našim neodređe- nim i nesređenim narodnim prili- kama pada nam vrlo često na pa- met jedno ozbiljno i važno pita- nje, koje je nekada znalo da po- krene, zainteresuje i oživi gotovo sve slojeve našeg narodnog dru- štva, a to je pitanje aktivnosti naše omladine u opštem radu Srba na Primorju. Bilo je lijepih dana, kada je Srpska Omladina na Pri- morju pitanje svoje aktivnosti ri- ješavala na način, koji je u sva- kom pogledu zadovoljavao. Danas pak ovo pitanje stoji otvoreno i ozbiljno zabrinjuje sve prave pri- jatelje narodne, koji pozitivno ra- čunaju sa neminovnim zakonom, da na mlađima svijet ostaje. Primorsko Srpstvo raspolaže sa spremnom omladinom, koja kvan- titativno ne stoji najgore. U tom pogledu opaža se jedan stalan na- predak, koji bi morao da ulije ve- liku dozu zadovoljstva u sve na- rodne redove. Ali dok kvantita- tivan napredak može da zadovolji, dotle kvalitativno u smislu aktiv- nosti u narodnom radu zaostaje za onim vremenima, kad su Srbi na Primorju s pravom i s razlo- gom upirali u nju svoje poglede i polagali velike nade. Opšta apatija i skrajni indiferentizam, da ne rečemo dekadensa, zavladaše i u redovima naše omladine. Težinu ove, dana- šnjim stanjem utvrđene, istine ne može da oslabe i: umanje časne iznimke, koje se u opštem stanju gotovo i ne opažaju. Sjećamo se nih vremena, kad je Srpska omladina na Primorju pratila sa razumijevanjem i živom aktivnošću svako naše narodno pitanje; sjećamo se, kad je naša omladina vodila aktivnu kontrolu u svakom narodnom poslu; sje- ćamo se, kad je ona u mnogom čemu i s uspjehom davala inicija- tivu, pa čak i direktivu u opštem radu. A danas ? I ona, kao i svi mi koji prisvajamo sebi neko ču- dno pravo vodstva narodnog, spa- va snom nerada i apatije. Zašto je to tako? — Nama bi najmilije bilo, kad bi se na ovo pitanje odgovorilo iz redova omla- dine. Međutim možemo konstato- vati, da se gotovo ni u jednom mjestu na Primorju, gdje Srbi u većem ili manjem broju obitavaju, ne opaža utjecaj omladine i ne vide pošljedice kakvog ozbiljnog rada. A školovane omladine ima u svim mjestima. Gdje god i kad god upitamo kakvog postarijeg i poznatijeg Srbina, što je od omla- dine i da li se ona miče, dobijamo odgovor, da je danas omladina sa- svim zapuštena, da se ni za se ne brine, a kamo li za narodna pitanja, i da se gubi po kavanama i lokalima, gdje se moralno i ma- terijalno upropašćuje. Optužba je zaista teška, da čovjek gotovo ne smije u nju povjerovati, ali je mi razumijemo i u mnogom čemu potkrijepljujemo. Srbi na Primorju o ovome moraju ozbiljno da razmišljaju, jer će vri- jeme ljuto da se sveti na cijelom s * od srpskom narodu, ne potraži li se ine nađe li se načina, da se naša omladina, jedina srpska uzdanica, dovede u položaj, koji joj obilje- žava budućnost i određuje sadaš- njost. A i ti omladino, stresi sa sebe indiferentizam i apatiju, pa stupi u borbu života, kojaje tako i toliko potreban srpskoj narodnoj cjelini ! L. Nesnosne prilike. Kotor, jula. Ima evo nekoliko vremena, da u Kotoru postaje život s dana na dan nesnosniji. A nije baš tome uzrok ni skupoća ni ljetna sparina. Neke po- jave u našem javnom životu, koje su počele da čestaju, uzrokom su tome stanju, što svaki čas prijeti, da do- vede društvo naše do ozbiljnih i teš- kih posljedica. Čas u blažoj formi, čas opet nastaju nagle i brutalne te pojave, tako da pošteno društvo gleda u njih “zabezeknuto, ko da je sve moguće u današnje doba i današnjim prilikama. Čovjeku, koji na ove pojave gleda po- zornim okom, izgledaju one slučajne i prolazne. Kao čovjeku, koji hoće da malo dublje pronikne u te pojave, neće uteći onaj pravi psihološki mo- menat, koji dovodi do grdne jedne istine. A ove pojave ne smijemo pu- štati iz vida. One se rađaju iz slo- jeva najgrublje mase ili da ih još bolje označimo iz antisocijalnih ele- menata u pravom značenju riječi. Te elemente, kao da pokreće neka »tajna“ ruka. Rulja se ona tad organizovana uzdiže do sile, koja može i smije da slobodno harači gdje god stigne ! Ko je to što kreće onom ruljom ? Zašto? A ipak znamo dobro proti kome i zašto je ona rulja organizo- vana. I kad ne bi bilo istine što ra- zumu služi, čovjek bi mogao čudom se čuditi i vjerovati, da živi u doba čudesa i prikazanija. Ali ima i još jedna teška istina koju te pojave otkrivaju. Kad se sve to može, da među na- ma događa i trpi a niko se i ne mi- če, da žigoše i zadrži onu kugu i smrad što nas već zadavi, to su onda žalosni znaci, da smo već i privikli daviti se u onoj kužnoj atmosferi i gledati, kao lješine nepomični, svoju bruku. Ovo je i najbolja svjedodžba, do kakve smo demoralizacije spali. Da nije tako, tih pojava ne bi bilo, ili čim bi se pojavile naišle bi na- otpor čitavog politički odgojenog i organizovanog društva. Ali je danas žalosna istina da se ne možemo ni malo pohvaliti, da smo takovo druš- tvo. I kad je tako, ne treba ni malo da se čudimo, da je moguć opstanak ovako organiziranim bandama u kul- turnoj državi, gdje mora barem neki pravni poredak da vlada. No istina, zalud je da mi pitamo vlastodršce, zašto se ovo ovako baš zbiva. Zašto baš proti nama, bili Srbi ili Hrvati, koji hoćemo da mirno ra- dimo i razvijamo se u granicama mo- gućnosti ? Mahnito bi bilo kriviti na ovom mjestu vlastodržee. Nijesu oni krivi. Bolje je, da zapitamo i ispitamo sa- mi sebe. Ko dopušta i trpi sva ova bezakonja ? Mi vidimo da je u pu- nom jeku u nas način vladanja koji napredne države uvidješe da nije više valjan ni za crnačka divlja plemena po Africi. To sve mi trpimo i sna- šamo. Pa zar da krivimo vlastodržce ? Ta oni imaju po sto puta pravo, kad smo mi ona prava stoka, što je s da- na dan gone na pašu da preživi a i ne zna da je klaonica čeka. A sad neka ovo razlaganje i fakta malo objasne. U prošlu nedjelju imala je pred kafanom ,Dojmi“ koncerat Hrv. bo- kelj. glazba. Tako joj neko dade ime. Bolje bi svakako odgovarao naslov »glazba unajmljene rulje“. Dok se je onaj koncerat obdržavao i baš negdje pri svrsi, naiđoše dvije rulje ,škaljarska“ i ,muljanska“ po- klicima i toljagama i htjedoše se u- miješati među mirnu čeljad na obali. Zašto ? Ko ih je poslao ? Posmatrač sa strane mogao je odmah shvatiti, da onom ruljom kreće nečija naredba i dogovor. Opć. redarstvo nekako je uspjelo, da ih u tome spriječi. Kad je malo za tim svršio konce- rat, ona rulja je tad prodrla u grad, da dade oduška svome raspoloženju delinkvenata. Biranih poklika nije falilo. Žandari, pratili su ovu rulju onako po daleko sa strane, valjda da ih ko ne bi ometao u njihovom patriotskom radu. Kad su se opet povratili itaman pri izlazu iz grackih vrata počeše poklici ,živjela Austrija“ — dolje Srbija“. Pa opet, ,dolje iz- dajiee“, ;dolje sloga“. Oružnici uvi- jek slijedeći ovu rulju, nije im se ni jedan čas učinilo potrebitim, da ih opomenu barem. Općinsko redarstvo, koje je također pratilo ovu rulju, bilo je i odveć oprezna prama njima pa se je zaista i preko svake mjere korektno prama rulji ponašalo. Ali kad je rulja htjela opet, uz prijetnje i vike, sa toljagama, da se povrati u grad, općinski redari tada, da za- priječe i gorih još škandala, isprije- čiše se onoj rulji i zabraniše ponovni ulaz u grad, pozivljući rulju da se raziđe mirno. Oružnici još uvijek tu u službi, do zuba naoružani, stajahu ko nijemi: svjedoci. I tek kad je općinska policija u skrajnjem času zakročila, ozvaše se i naši žandari, al ne da dadu pomoć redarima, — ne-čudite se ljudi! — već . da pouče policiju, da ne smije onako postupati prama rulji. ,Pustite ih, vi im ne smijete zabraniti da pje- vaju“. Ovo su riječi, kojima su oru- žnici u onom času istupili proti re- darima. I koliko ove riječi paradok- salno zvuče, ipak su grdna istina. A kolika je pouka iz ovakog jednog događaja suvišno je ovdje dokazivati. Nije nikakvo čudo, što je ona rulja, vidjevši ovakav postupak oružnika, postala izazivnija i pogibeljna samim redarima. Opriješe se dakle redarima. 1 zaista zaslužuje svaku pohvalu pri- sutnost duha kod redara. Ne dadoše se smesti sumnjivim ponašanjem žan- dara, već počeše da apse neke izra- Zitije bandite. I nastade časom kriti- čan momenat. Rulja ona htjela je, da silom spriječi apšenje svojih - pe- rjanica. Sva je sreća što se je ovo odigravalo pred sama gracka vrata, gdje se nalazi vojnička straža, koja je napetim bodovima morala istrčati, da zapriječi onoj rulji ulaz u grad za redarima. A oružnici? Stajahu tu ko miserne figure, koje ipak kadgod znaju tako revne biti prama prsima mirnih i čestitih građana. Nijesu ovi retei napisani, da njima nešto dokažemo vlasti. Daleko smo od toga. Mi čak i dajemo pravo vla- stima ako se onako ponašaju. Pa zašto i ne bi: Ta nijesu oni krivi. Javnosti našoj namijenjeno je ovo, nek se nad ovim pojavama zamisli. Krenimo se već jednom i recimo, dosta je više ovako. Al riječi neka slijedi djelovanje i rad. Sramota je za nas a i ozbiljna pogibelj, da _mo- žemo trpjeti ove pojave, koje očito govore, da je u nama nestalo i osje- ćaja i smisla za ono odlučno i izra- zito djelovanje, što društvu daje ži- vota a narodu obilježje narodno. U ovoj općoj demoralizaciji, koja nas je dovela do čudne neke apatije u narodnom radu, mi vidimo samo, da i ono malo života sto još kao narod pokazujemo, u službi je interesima nekolicinje, koji u ovakovoj zbrei do- bijaju lako povjerenje narodno, da njegovom sudbinom upravljanju u svoj interes samo. Skrajnje je vrije- me da se ovoga otresemo. Al bez odlučna preloma nema nam uspjeha. Nek na jednoj strani ostane osamlje- na ona organizovana rulja a neki neradni i komodni narodni vođe nek se uklone, jer ni njima ne“smije, da bude mjesta u jednom društvu, ko- ga čeka ozbiljan rad i borba za na- rod. Nama nije treba, da nas vode ljudi, koji stoje ko drvene figure, da ih drugi neko pokreće. Farizejstvo njihovo smiješano sa einizmom, do- velo je do one demoralizacije u na- rodu iz koje počeše da niču one ban- de, koje tad nije bilo teško organi- zovati i pokrenuti proti poštenom društvu. Onaj nedjeljni događaj pri- silio nas je, da razmišljamo ovako. Prisilio nas je, da u sebi samima nađemo krivinu za onake pojave. Nije ovo samo ovako u Kotoru i Boki. Ova kuga je okužila cijelu Dal- maciju a najbolje se prima i širi ovde, gdje je srpski elemenat. Jedna je to bolest, jedni uzroci. U nas malo po malo nestaje volje i energije. Mi smo