Br. 59. Dubrovnik 2. avgusta 1910. “God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- xovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru i 15; za sve ostale zemlje franaka (6 u zlatu; za Dubrovnik K 10; aa po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admimi- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — UBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, račuuska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako Se viša puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Situacija u Hrvatskoj. Poslije dugog vijećanja dovrše- na je konferencija srpsko-hrvatske koalicije. Na njoj je jednoglasno stvoren zaključak, da se banu Dr. Nikoli pl. Tomašiću upravi pismo sa sadržinom, da je pakt između njega i koalicije prestao sa vlada- revim neprihvaćanjem njegove de- misije, da je srpsko-hrvatska koa- licija spravna — pridržavajući sebi prema vladi odriješene ruke — stupiti s njime u pregovore, e da se nađu temelji novog sporazuma i garancije za njegovo izvršenje. Ovim zaključkom, koji je već i izvršen, kriza je stupila u drugi stadij, isto tako nejasan, kao što su bili slabi razlozi, kojima se je opravdavala banova demisija. Jedan približno uviđavan i pro- .nicav političar ne može da razu- mije onako otvoreno odstupanje bana Tomašića od pakta, na te- melju kojega je došao na bansku | stolicu, niti može da shvati sve što je iza toga do danas slijedilo, ako ne pođe sa gledišta, da je -sve-udešeno u cilju, da-se rastepe srpsko-hrvatska koalicija i da se od nje stvori jedna saborska ve- ćina, koja bi imala zadatak da državopravnim i po zemlju živo- inim pitanjima igra ulogu poslu- šnih mameluka. A ako svi zna- kovi ne varaju, u tome baš i'tre- ba tražiti uzroke današnje krize, koja će se ponavljati, ako ne i protezati, sve dotle, dok se ne postigne određeni cilj, ili dok ne dođe do otvorenog sudara. Teško da ijedna druga kombinacija nađe oslona u tendencijama političkih smicalica, koje se danas pletu oko Hrvatske i Slavonije. U takvoj, kako se vidi ne baš ružičastoj, situaciji nalazi se danas srpsko-hrvatska koalicija. O njenoj uviđavnosti ovisi u mnogom čemu razvitak političkih prilika u zemlji, iako o tome ne ovisi i svestrani uspjeh njenoga rada. Realan poli- tičnr računa sa svim pretpostavka- ma, au konkretnom slučaju ne smiju se gubiti iz vida odnos između Austrije i Ugarske, čiji međusobni računi nijesu u sagla- snosti sa političkim predračunom državne zajednice. Do sada se je uvijek praktikovalo, a ni u buduće nema izgleda na promjenu, da se sa Hrvatskom i Slavonijom izravnaju razlike računa jedne i druge pole monarhije. To je svakako politički fakat, koji je vrlo često imao pri- mjene. Razlike između Hrvatske i Ugarske ne bi mogle za dugo ostati u protivnosti, da razlozi dr- žavne centralizacije nijesu jači od utvrđenih narodnih prava. Pote- škoće. mirnog ustavnog života i razvitka naše braće preko Velebita ne leže dakle izravno u protivno- stima dviju nacija koliko u ne- sretnim razlozima državne centra- lizacije.- I da tih razloga danas nema, ne bi bilo ni uvjeta jačeg izrabljivanja Hrvatske i Slavonije. Kad se sve ovo promotri i do- bro provjetri, onda se tek. može da shvati položaj srpsko-hrvatske koalicije. Sa pomenutim | postao je prividno jasniji, on ne može razbistriti prostim na- gađanjima. no Pismo koalicije banu Tomašiću pretpostavlja nove pregovore za sporazum sa garancijama. Time se Tomašić dovodi pred pitanje, da li je i koliko je njegova demi- sija zasnovana na razlozima zaštite interesa zemlje i da li je on zbilja ovoljan poći putem saniranja po- vrjeda, ili je pak stvorio sadašnje stanje pod utjecajem onih tenden- cija, koje Hrvatsku hoće da stvo- re monetom za potkusurivanje. Istina, pismo koalicije ujedno pred- stavlja i jednu formalnu pogrješku, jer dozvoljava ponavljanje sličnog intrigiranja, stavljajući redovno u izgled mogućnost novih pregovora. U suštini se ipak ispravlja sa spo- razumom uz garancije da će ostati obvezatan za obe strane. Stoga mi i ne gubimo vjeru u koaliciju, koja je sa svojom prošlošću po- svjedočila, da su joj iznad svega interesi zemlje i naroda. Ilucmo u3 bocne. CapajeBo, 30. jyga. Ilosnara Bam je usjaBa Guckyra Lllapuha za os, šajegHo ca uaHOBHMA UlrazepoBe Yipyre, me npusnaje y Bocuu u XepneroBuHu Beh caMo xp- BaTcku napoji. Ho 3a6opaBno je petiu, la Ce weroBa u3jaBa He OJHOCH Ha crTpaHu egeMeHaT, Koju je momao Tp- GyxoM 34 KPYXOM, jep 34 i H 34 ibe- FOB€ Ipucrarie crpauuu umajy rmpe- AHOCT, CAMO aKO npunanajy KATOJIH- uKkOj 3ajenuuuu. H ou, kao u cBH ibe- TOBH, JIpXH Ce yryTrcraBa jesyura IlyaTuramMa. HlapuheBa usjasa umara je craHo- BHTH NHb: LA Cana, Ka je Ha peny arpapHo muraibe, Koje je 2KHBOTHO H 34 INPABOCJABH€ H 34 KATOJIMKE, pA3- uBoju jenue on nupyrujex u TuMe ibe- FOBO NpPABHJIHO pujenileie, y uurepecy 3EMJb€ MH HAPOlA, NOTNYHO OCyjeTH. Ca pujenieiteM arpapHor TiHTaiba npa- BOCJIABHH CJIEMEHAT, KOM IIPEJICTABJbA PEJIATHBHY B€HHHY y 3EMJbH, JOLIAO Cu NO CBOr npaBa u npecrao 6u na Gyze po6 Tylje caMoBoJbe. A TO je Gari OHO IITO H€ MHPHIIH OHHMA, KOjH Cy Ulapuha u iweroBe npucTane yrnpersiu | y Tasbure. Au je iweroBa usjaBa npe- ManiuJa uuJb. Maa3Baja je oropueiwe u npesup uujejor ca6opa u crnca je jom BHuie penoBe Cp6a u Hanpejiu- ojux XpBara. CBu nocianunuu Yzpyre kina HX CBera ueTupu!) OCTABJ6EHH Cy ou caGopa na ujeguny; upyru ux no- Clanuuu nehe uak Hu na cnyuajy, Beh EMOHCTPATHBHO OCTABJBAjY CAGOPHMLLY, Škan Ma KOju_ 43 Yupyre xohe zna ro- tak BoOpu. A u cMaiuBaie cyOBenuuje jesyurckoj rumna3uju y TpaBHuky MOK€ Ce CMATPATH IIOUIBCJIHNOM OJI- JlyKe, La Ce cTaHe_ Ha _nyrT Tyljuuckoj paGoTu nanujex dyprumaiia. Y uuje uurepece nje oBaj pai Halnu- jex KJepukanana Haj6oJbe uJIycrTpupa jenan oz nouubejueujex GpojeBa ,Bo- snische Post“, koja y yBOJIHOM UJIAHKY pacnpaBva nurawe pujenieia arpap- Hor nuraia. Heruuyhiu y uaHKy BpJIO jaky MOryliHocT cnopa3syMHor pama CpGa u nanpenuujux XpBara, koju 6u TAJLA NPEACTABIBAJIH ATICOJIyTHY BEHHHY, Nnpenu3supa BJaguHo CTaHOBHIITE HM Kax«KC: ,AKO Ce OJLIPAKH CPIICKO-XPBAT- CKH GJOK, Cyn6HHa arpapHor ruTaia Guhe pujemena, a caGop he nokiu y CycpeT — cBome pacnycry. JIpykunje HE MOXe la Gyne“. — Tpe6a 3uaru na je ,Bosnische Post“ nojycy»x«GeH JMCT BJANHHHJEX KPYTOBA. ' OBa je usfuBa, Koja, 6e3 cymie, > NpencTaBIba MHIIJBEEE€ BHiIHjex da- | Cynap je, kako npuje pekox, ueu3- OjexuB. Ha imro he caG6op oumMax y NOYeTKy HaHuhiu, KAKE HAM TIHCAHe Bosnische Post, a kako he oBa 6op6a KOHA4HO CBPIIHTH, OJITOBApA HAM H- cropuja ca pa3BurKOM nojenuaujex Hapoja. M. Kratka Poučenja. III. Ja slobodno kažem svojemu narodu, da smo svi duhovno nemoćni. Ovo očima vidismo u drugomu, a savješću u sebi osjećamo. Nije potrebito ovo dokazati, što niko bolje od očiju i od savjesti ne svjedoči. Ko bi zatvorio oči da ovo ne vidi, i otvrdio savjest da ovo ne osjeti, taj bi sebi bio štetan, a ne istini. Negda su nam govorili: Ne vrije- đaj Boga! — Ne, dobre duše, čo- vjek ne može doprijeti do Boga da ga uvrijedi. Bog može doći do nas, i dohodi svjetlošću i ljubavlju, ali mi do njega ne možemo. Mnogo je kučaka zalajalo na.mie- sec, ali ga lajanje ne pomete u div- nome okretu. Mnogo je tovara zare- valo na nebo, ali za to nebo ne po- ni. Mi ne štetimo istini, nego sebi, kad niječemo i nećemo istinu. KTOpA, H343BAJlA KHBO KOMEHTApHCAHE. *. Rekoh da smo duhovno nemoćni; Ca cBujem Trujem Imro Kareropnuno = potrebito je da primimo u dušu du- ucrHue, na je OGJIHTATOPAH OTKYTI KME- TOBA HeMOTyhaH CA BJIAJLHHA CTAHOBH- iiTa, uuje KOJI BeHiHHE yGuJIa _BOJBy 34 6op6y y oBome rmuraiy. HanporuB, usa3Baja je Gypy oropuewa. Behuna je omviyuna u Bonuhe 6op6y y ckpaj- HocrT, jep je pujemere arpapHor rH- TAHbA IKHBOTHO HAPOJIHO NHTAE, TE he napor GuTu y3 oHe, Koju y TOME ycTpajy. A u nanpenunju XpBaTu cy HCTOT MHLIJbCIbA. CjeM CyIITUHE OBE usjaBe, manpezguuju cy XpBaru npo- 3penu u jom jegay CKPHBEHY MI. YBujijenu cy za ce ca oBakujeM KaTe- ropuukujeM npujerivaMa HacToju oji- BOjuru XpBare on Cp6a. Fbuma je jacHo, ua oma u3jaBa caupxaBa u ro- PYKY HA IbHx, La ce onBoje og CpGa, Kaji je jemuoM nemoryke pujeumeme y CMHCJIY I>bHXOBHjeX 3axTjeBa, Ia za pa- uyHajy ca omujeM wuro je Moryhe, ay TOM Clyuajy za MOry nocra ucKOpH- CruTH. A4 ce oHu Hehe garu Ha iH- jenak, jep Beh caga Buje, za je ce HacTOjawe cBegeHo Ha ony divide et impera. Ilo cBeMy ce JakJe male 3aKJby- UHTH ZA Hau Ca6Op ue y cjcper Kpynuujum zorahajuaMa. Hapojnuu nmo- carauuuu TO jacuo Buie. 2KamocHo je ILTO TO H€ BHJ€ H MJYCJIHMAHH, Beh caujeno H]ly Ha pyky omuma Kojuma HApOlHH HANpeLAK HAjBHIIC CMETA. Kan ux Huiuira z—pyro He 6u_morJo yBjepuTH O HCIIPABHOCTH NOFJEeLA Cp- 6a u nanpenuujux XpBarTa, MopaJo 6u Hx yBjepuTH TO, IITO Ce BJAJIHHH (bakTOpu € THjeM CTAHOBHILITEM H€ MOTY na cnoxe. YnopuujeM rpaxeieM (ba- KYJITATHBHOT pHjelIeIBA NPHBHJIHO 34- muunhyjy uurepece ono HEKOJIHKO ara u Gerora, a u Npu4BH/IHO H CTBApHO 32- HeMapyjy uurepece Mace. A 3ap TO He 3Hauu KONATU rpoG ce6u u cBo- juma? e pi hovni lijek. « U riječi je hrana duhovnog čovje- ka, u riječi mu ima biti i lijek du- hovnijeh nemoći. Valja mu naći i poznati onu spasonosnu riječ, jer svaka riječ nije spasonosna. Malo je riječi što oživljuju, a mnogo ih je što truju i ubijaju. Ovo smo okušajem naučili. Koja riječ? Čija riječ može nam biti lijek duhovnoj nemoći ? Mnogo proroka prođe preko naše zemlje, i svakoji prorok reče narodu svoju riječ, ali za to narod ne ozdra- vi od svoje duhovne nemoći. One riječi, ili ne bijahu spasonosne riječi, ili ih narod ne primi smjerno u svoju dušu. Koja riječ? Čija riječ ima uljesti u nas, i boraviti u našem sreu, na og- njištu našega života ? Ona riječ što najprije takne, smuti i isprevrati čovjeka u dnu mu duše, da se potpuno vidi u svojoj duhov- noj gadnosti, pa da se svidi i umje- sti pošten, koristan i vasioni suglas. Nama je duhovni lijek riječ što prije draži, ljuti čovjeka, pa ga ras- vjetljuje, i podiže iznad njegovijeh niskijeh strasti. > Sveđ pravi prijatelj i ne lažan pro- rok govori grkom, oštrom riječju, jer njemu nije stalo da ugodi narodu ; njemu je na srcu da koristi narodu. Pravi prijatelj i ne lažan prorok ne prosi da mu narod pljuska, da ga u kraljevini bes kruha i bez stano- vnika kraljem zovu, i krune krunom što se crpi iz podlosti. Važno je prijatelju i ne lažnome proroku da se ljudi i narod prije oslobode od grdnoga jarma svojijeh strasti, pa da se slavodobitno podignu u visine iznad svijeh inostranijeh na- metnja. ie