Br. 59.

Dubrovnik 2.

avgusta 1910.

“God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
xovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
i 15; za sve ostale zemlje franaka
(6 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
aa po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admimi-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

UBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, račuuska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
Se viša puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

PZA

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Situacija u Hrvatskoj.

Poslije dugog vijećanja dovrše-
na je konferencija srpsko-hrvatske
koalicije. Na njoj je jednoglasno
stvoren zaključak, da se banu Dr.
Nikoli pl. Tomašiću upravi pismo
sa sadržinom, da je pakt između
njega i koalicije prestao sa vlada-
revim neprihvaćanjem njegove de-
misije, da je srpsko-hrvatska koa-
licija spravna — pridržavajući sebi
prema vladi odriješene ruke —
stupiti s njime u pregovore, e da
se nađu temelji novog sporazuma
i garancije za njegovo izvršenje.
Ovim zaključkom, koji je već i
izvršen, kriza je stupila u drugi
stadij, isto tako nejasan, kao što
su bili slabi razlozi, kojima se je
opravdavala banova demisija.

Jedan približno uviđavan i pro-
.nicav političar ne može da razu-
mije onako otvoreno odstupanje
bana Tomašića od pakta, na te-

melju kojega je došao na bansku |

stolicu, niti može da shvati sve
što je iza toga do danas slijedilo,
ako ne pođe sa gledišta, da je
-sve-udešeno u cilju, da-se rastepe
srpsko-hrvatska koalicija i da se
od nje stvori jedna saborska ve-
ćina, koja bi imala zadatak da
državopravnim i po zemlju živo-
inim pitanjima igra ulogu  poslu-
šnih mameluka. A ako svi zna-
kovi ne varaju, u tome baš i'tre-
ba tražiti uzroke današnje krize,
koja će se ponavljati, ako ne i
protezati, sve dotle, dok se ne
postigne određeni cilj, ili dok ne
dođe do otvorenog sudara. Teško
da ijedna druga kombinacija nađe
oslona u tendencijama političkih
smicalica, koje se danas pletu oko
Hrvatske i Slavonije.

U takvoj, kako se vidi ne baš
ružičastoj, situaciji nalazi se danas
srpsko-hrvatska koalicija. O njenoj
uviđavnosti ovisi u mnogom čemu
razvitak političkih prilika u zemlji,
iako o tome ne ovisi i svestrani
uspjeh njenoga rada. Realan poli-
tičnr računa sa svim pretpostavka-
ma, au konkretnom slučaju ne
smiju se gubiti iz vida odnos
između Austrije i Ugarske, čiji
međusobni računi nijesu u  sagla-
snosti sa političkim predračunom
državne zajednice. Do sada se je
uvijek praktikovalo, a ni u buduće
nema izgleda na promjenu, da se sa
Hrvatskom i Slavonijom izravnaju
razlike računa jedne i druge pole
monarhije. To je svakako politički
fakat, koji je vrlo često imao pri-
mjene. Razlike između Hrvatske i
Ugarske ne bi mogle za dugo
ostati u protivnosti, da razlozi dr-

žavne centralizacije nijesu jači od
utvrđenih narodnih prava. Pote-
škoće. mirnog ustavnog života i
razvitka naše braće preko Velebita

ne leže dakle izravno u protivno-

stima dviju nacija koliko u ne-
sretnim razlozima državne centra-
lizacije.- I da tih razloga danas
nema, ne bi bilo ni uvjeta jačeg
izrabljivanja Hrvatske i Slavonije.

Kad se sve ovo promotri i do-

bro provjetri, onda se tek. može

da shvati položaj srpsko-hrvatske
koalicije. Sa pomenutim |
postao je prividno jasniji,
on ne može razbistriti prostim na-
gađanjima. no

Pismo koalicije banu Tomašiću
pretpostavlja nove pregovore za
sporazum sa  garancijama. Time
se Tomašić dovodi pred pitanje,
da li je i koliko je njegova demi-
sija zasnovana na razlozima zaštite
interesa zemlje i da li je on zbilja

ovoljan poći putem  saniranja po-

vrjeda, ili je pak stvorio sadašnje
stanje pod utjecajem onih tenden-
cija, koje Hrvatsku hoće da stvo-
re monetom za  potkusurivanje.
Istina, pismo koalicije ujedno pred-
stavlja i jednu formalnu pogrješku,
jer dozvoljava ponavljanje sličnog
intrigiranja, stavljajući redovno u
izgled mogućnost novih pregovora.
U suštini se ipak ispravlja sa spo-
razumom uz garancije da će ostati
obvezatan za obe strane. Stoga
mi i ne gubimo vjeru u koaliciju,
koja je sa svojom prošlošću po-
svjedočila, da su joj iznad svega
interesi zemlje i naroda.

Ilucmo u3 bocne.
CapajeBo, 30. jyga.

Ilosnara Bam je usjaBa Guckyra
Lllapuha za os, šajegHo ca uaHOBHMA
UlrazepoBe Yipyre, me npusnaje y
Bocuu u XepneroBuHu Beh caMo xp-
BaTcku napoji. Ho 3a6opaBno je petiu,
la Ce weroBa u3jaBa He OJHOCH Ha
crTpaHu egeMeHaT, Koju je momao Tp-
GyxoM 34 KPYXOM, jep 34 i H 34 ibe-
FOB€ Ipucrarie crpauuu umajy rmpe-
AHOCT, CAMO aKO npunanajy KATOJIH-
uKkOj 3ajenuuuu. H ou, kao u cBH ibe-
TOBH, JIpXH Ce yryTrcraBa jesyura
IlyaTuramMa.

HlapuheBa usjasa umara je craHo-
BHTH NHb: LA Cana, Ka je Ha peny
arpapHo muraibe, Koje je 2KHBOTHO H
34 INPABOCJABH€ H 34 KATOJIMKE, pA3-
uBoju jenue on nupyrujex u TuMe ibe-
FOBO NpPABHJIHO pujenileie, y uurepecy
3EMJb€ MH HAPOlA, NOTNYHO OCyjeTH.
Ca pujenieiteM arpapHor TiHTaiba npa-
BOCJIABHH CJIEMEHAT, KOM IIPEJICTABJbA
PEJIATHBHY  B€HHHY y 3EMJbH, JOLIAO
Cu NO CBOr npaBa u npecrao 6u na
Gyze po6 Tylje caMoBoJbe. A TO je Gari
OHO IITO H€ MHPHIIH OHHMA, KOjH Cy

Ulapuha u iweroBe npucTane yrnpersiu |
y Tasbure. Au je iweroBa usjaBa npe-

ManiuJa uuJb. Maa3Baja je oropueiwe
u npesup uujejor ca6opa u crnca je
jom BHuie penoBe Cp6a u Hanpejiu-
ojux XpBara. CBu nocianunuu Yzpyre
kina HX CBera ueTupu!) OCTABJ6EHH Cy
ou caGopa na ujeguny; upyru ux no-
 Clanuuu nehe uak Hu na cnyuajy, Beh
 EMOHCTPATHBHO OCTABJBAjY CAGOPHMLLY,

Škan Ma KOju_ 43 Yupyre xohe zna ro-

tak

BoOpu. A u cMaiuBaie cyOBenuuje
jesyurckoj  rumna3uju y  TpaBHuky
MOK€ Ce CMATPATH IIOUIBCJIHNOM OJI-
JlyKe, La Ce cTaHe_ Ha _nyrT Tyljuuckoj
paGoTu nanujex dyprumaiia.

Y uuje uurepece nje oBaj pai Halnu-
jex KJepukanana Haj6oJbe uJIycrTpupa
jenan oz nouubejueujex GpojeBa ,Bo-
snische Post“, koja y yBOJIHOM UJIAHKY
pacnpaBva nurawe pujenieia arpap-
Hor nuraia. Heruuyhiu y uaHKy BpJIO
jaky  MOryliHocT  cnopa3syMHor pama
CpGa u nanpenuujux XpBara, koju 6u
TAJLA NPEACTABIBAJIH ATICOJIyTHY BEHHHY,
Nnpenu3supa BJaguHo  CTaHOBHIITE HM
Kax«KC: ,AKO Ce OJLIPAKH CPIICKO-XPBAT-
CKH GJOK, Cyn6HHa arpapHor ruTaia
Guhe pujemena, a caGop he nokiu y
CycpeT — cBome pacnycry. JIpykunje

HE MOXe la Gyne“. — Tpe6a 3uaru

na je ,Bosnische Post“ nojycy»x«GeH
JMCT BJANHHHJEX KPYTOBA. '

OBa je usfuBa, Koja, 6e3 cymie, >
NpencTaBIba MHIIJBEEE€ BHiIHjex da- |

Cynap je, kako npuje pekox, ueu3-
OjexuB. Ha imro he caG6op oumMax y
NOYeTKy HaHuhiu, KAKE HAM TIHCAHe
Bosnische Post, a kako he oBa 6op6a
KOHA4HO CBPIIHTH, OJITOBApA HAM H-
cropuja ca pa3BurKOM  nojenuaujex
Hapoja. M.

Kratka Poučenja.

III.

Ja slobodno kažem svojemu narodu,
da smo svi duhovno nemoćni. Ovo
očima vidismo u drugomu, a savješću
u sebi osjećamo. Nije potrebito ovo
dokazati, što niko bolje od očiju i od
savjesti ne svjedoči.

Ko bi zatvorio oči da ovo ne vidi,
i otvrdio savjest da ovo ne osjeti,
taj bi sebi bio štetan, a ne istini.

Negda su nam govorili: Ne vrije-
đaj Boga! — Ne, dobre duše, čo-
vjek ne može doprijeti do Boga da
ga uvrijedi. Bog može doći do nas,
i dohodi svjetlošću i ljubavlju, ali mi
do njega ne možemo.

Mnogo je kučaka zalajalo na.mie-
sec, ali ga lajanje ne pomete u div-
nome okretu. Mnogo je tovara zare-
valo na nebo, ali za to nebo ne po-
ni.

Mi ne štetimo istini, nego sebi,
kad niječemo i nećemo istinu.

KTOpA, H343BAJlA KHBO KOMEHTApHCAHE. *. Rekoh da smo duhovno nemoćni;
Ca cBujem Trujem Imro Kareropnuno = potrebito je da primimo u dušu du-

ucrHue, na je OGJIHTATOPAH OTKYTI KME-
TOBA HeMOTyhaH CA BJIAJLHHA CTAHOBH-
iiTa, uuje KOJI BeHiHHE yGuJIa _BOJBy 34
6op6y y oBome rmuraiy. HanporuB,
usa3Baja je Gypy oropuewa. Behuna
je omviyuna u Bonuhe 6op6y y ckpaj-
HocrT, jep je pujemere arpapHor rH-
TAHbA IKHBOTHO HAPOJIHO NHTAE, TE
he napor GuTu y3 oHe, Koju y TOME
ycTpajy. A u nanpenunju XpBaTu cy
HCTOT MHLIJbCIbA. CjeM CyIITUHE OBE
usjaBe, manpezguuju cy XpBaru npo-
3penu u jom jegay CKPHBEHY MI.
YBujijenu cy za ce ca oBakujeM KaTe-
ropuukujeM npujerivaMa HacToju oji-
BOjuru XpBare on Cp6a. Fbuma je
jacHo, ua oma u3jaBa caupxaBa u ro-
PYKY HA IbHx, La ce onBoje og CpGa,
Kaji je jemuoM nemoryke pujeumeme y
CMHCJIY I>bHXOBHjeX 3axTjeBa, Ia za pa-
uyHajy ca omujeM wuro je Moryhe, ay
TOM Clyuajy za MOry nocra ucKOpH-
CruTH. A4 ce oHu Hehe garu Ha iH-
jenak, jep Beh caga Buje, za je ce
HacTOjawe cBegeHo Ha ony divide et
impera.

Ilo cBeMy ce JakJe male 3aKJby-
UHTH ZA Hau Ca6Op ue y cjcper
Kpynuujum zorahajuaMa. Hapojnuu nmo-
carauuuu TO jacuo Buie. 2KamocHo je
ILTO TO H€ BHJ€ H MJYCJIHMAHH, Beh
caujeno H]ly Ha pyky omuma Kojuma
HApOlHH  HANpeLAK HAjBHIIC  CMETA.
Kan ux Huiuira z—pyro He 6u_morJo
yBjepuTH O HCIIPABHOCTH NOFJEeLA Cp-
6a u nanpenuujux XpBarTa, MopaJo
6u Hx yBjepuTH TO, IITO Ce BJAJIHHH
(bakTOpu € THjeM CTAHOBHILITEM H€ MOTY
na cnoxe. YnopuujeM rpaxeieM (ba-
KYJITATHBHOT pHjelIeIBA NPHBHJIHO 34-
muunhyjy uurepece ono HEKOJIHKO ara
u Gerora, a u Npu4BH/IHO H CTBApHO 32-
HeMapyjy uurepece Mace. A 3ap TO
He 3Hauu KONATU rpoG ce6u u cBo-
juma? e pi

hovni lijek. «

U riječi je hrana duhovnog čovje-
ka, u riječi mu ima biti i lijek du-
hovnijeh nemoći. Valja mu naći i
poznati onu spasonosnu riječ, jer
svaka riječ nije spasonosna. Malo je
riječi što oživljuju, a mnogo ih je što
truju i ubijaju. Ovo smo okušajem
naučili.

Koja riječ? Čija riječ može nam
biti lijek duhovnoj nemoći ?

Mnogo proroka prođe preko naše
zemlje, i svakoji prorok reče narodu
svoju riječ, ali za to narod ne ozdra-
vi od svoje duhovne nemoći.

One riječi, ili ne bijahu spasonosne
riječi, ili ih narod ne primi smjerno
u svoju dušu.

Koja riječ? Čija riječ ima uljesti u
nas, i boraviti u našem sreu, na og-
njištu našega života ?

Ona riječ što najprije takne, smuti
i isprevrati čovjeka u dnu mu duše,
da se potpuno vidi u svojoj duhov-
noj gadnosti, pa da se svidi i umje-
sti pošten, koristan i vasioni suglas.

Nama je duhovni lijek riječ što
prije draži, ljuti čovjeka, pa ga ras-
vjetljuje, i podiže iznad njegovijeh
niskijeh strasti.
> Sveđ pravi prijatelj i ne lažan pro-
rok govori grkom, oštrom riječju, jer
njemu nije stalo da ugodi narodu ;
njemu je na srcu da koristi narodu.

Pravi prijatelj i ne lažan prorok
ne prosi da mu narod pljuska, da ga
u kraljevini bes kruha i bez stano-
vnika kraljem zovu, i krune krunom
što se crpi iz podlosti.

Važno je prijatelju i ne lažnome
proroku da se ljudi i narod prije
oslobode od grdnoga jarma svojijeh
strasti, pa da se slavodobitno podignu
u visine iznad svijeh inostranijeh na-
metnja.

ie