Ste 2: DUBROVNIK“ e Br. 60. Kad smo toliko sretni, da smo do- čekali da vlada odobri sumu za gra- dnju našeg novog. gimnazija, i da pošalje svog čovjeka stručnjaka da izvodi nacrt radnje, onda mislimo da bi se u ovome času mogla da -čine dva posla samo sa nešto malo truda itroška više. Pri nacrtu i gradnji nove gimnazijske zgrade ne bi se smjelo ostati pri pomisli samog su- hoparnog gimnazija. Buduća gimna- zijska zgrada ne smije da bude kom- binovana samo iz najpotrebitijih pro- storija za same gimnazijske razrede. Odmah sada treba uzeti u obzir da Dubrovniku treba i jedna realka i trgovačka škola. Potreba i ovih škola biće s vreme- nom tako jaka, da će se morati, vo- lens nolens, pristupiti građenju zgra- da i za njih. A to bi moglo odmah da se izvrši sada, a da se ne čine novi nacrti i ne traže nova i zgodna mjesta za gradnju tih potrebitih škola, naročito trgovačke škole. Buduća gi- mnazijska zgrada morala bi biti mno- go veća nego što je potrebito za sa- mu gimnaziju. Ona bi morala da ima prostorije da u njoj može da bude i trgovačka škola, eventualno i realka. Naročito ističem trgovačku školu, jer smo se mi u Dubrovniku za tu školu dosta mučili i brinuli a nijesmo je postigli. Naročito trgovačku školu ne iziskuje samo trgovina i trgovački duh kojega dovoljno u Dubrovniku imamo, već i trgovačka naobrazba koja nam u dobroj mjeri fali. 'Trgo- vačka škola ne izmeće samo proste i obične trgovce, već ih ona toliko naobrazuje, da i manji ili osrednji trgovac, koji je svršio trgovačku ško- lu, može da stoji bez zazora jednako u društvu, kao i onaj bogati i veliki trgovac ili akademski naobražen čo- vjek. Osim toga ne ćemo osjetiti onu veliku oskudieu trgovačkih činovnika kako ju danas osjećamo, te uz tr- govce kod nas nalazi zarade i trgo- vački činovnik ali stranac, a domaći sinovi čekaju samo pokorno kad će da stigne prvi svakog mjeseca da pri- hvati ono kukavne plate. U jednu riječ: Dubrovniku je pri- jeka potreba i od drugih škola a ne od samog gimnazija. Vlada bi tre- bala odmah sada da tu potrebu uvi- odi, i da joj dođe odma u susret ti- me, što bi novi gimnazij bio sagra- đen tako, da se u njemu nađu _ lo- kali i za druge škole. To bi više ko- risti donijelo i narodu i državi od gradnje jedne obične torpednjače, jer samo narod koji može da dođe do dobrostanja, u stanju je da plaća velike poreze i potpomaže materijalno dr- žavu. Od kamena ništa do kamena, Ako narod ima svojih obaveza i du- žnosti prama državi, te ih i pokraj svoje nevolje na dlaku izvršuje, je- dnako i država ima svojih dužnosti i obaveza prama narodu. Od praznih obećanja nikakav se narod nije zasitio. Uvidite i podmirite narodu njegove potrebe pa ćete obezbijedit i sebe i njega. Za nas u Dubrovniku sad je naj- zamašnije pitanje škola. Gradnjom nove gimnazije može se izvršiti ono što je najpotrebitije, a pozvani neka razmišljaju. — Dixi et salvavi ani- mam meam. B. Cpncke 3emjbe. CpGuja. Jecewu mMaHeBpu cprcke BOjCK€E H3BPIIHhe Ce IO CBOj NPHJHNH y okozjunu MjajenoBna. Ha ManeBpa- Ma he yuecrBoBaTu oko 40.000 Bojuu- Ka. YuecrBoBahe 1yHABCKA, IPHHCKA H WyManuHcka nuBu3uja. Cjem TOra Ha MAHEBPHMA he Ce NpBu IyT ynorpe- GuHTH H HOBH MHTPAJBE3H. 3a KOju nau MuHucrTap Bojuu riy- KOBHHK Myinja TojkoBu yTBpnuhe, ua OCHOBY MHIIJb€EHA TJIABHOF TeHEpAJI- tuTa6a, Mjecro u BpujeMe mManeBapa. TIpema u3Bjemrajy nupekuuje cpr- CKHX IP)KABHHX KEJbBEZHMILIA ILJAKHHA npyre HOpmaJIHOTa KOJIOcCjeKa u3HOcH 959'42 km. a yckora 14006 Km. TIpu- xoza je Guo y majy yKynHo 6pyTo 1,164.450:68 uau na 1 ku. 1.674:31 a OJ IToueTKa rogiuie 5,364.236:68 JuH. HIH HA 1 KM. 7.712:85 nun. * Ca cnyxGene cpncke crpane jaB/ba Ce, Na Cy NOTIyHO HEOCHOBaH€ M u3- MHLIJBEHE BjecTu, na Cp6uja ToGoxe cnpema nporecr uu neky šajegnuuuky akuujy c ByrapckOM NporuBy p430py- xaiba y Typckoj. CBe cy Te Bujeeru TeHnenuuosne; jep je og crpame Cp- Cuje ucxbyueHa cBaka Hamjepa za ce MHjenia y yuyrpamiwe crBapu npuja- TEJBCKE CyCjeIHE TYpCKE IApeBuHE. * Cpncku TIpecrTOJTOHANUBEJIHHK AJleK- caHzap npohu he 3a Ileruwe, Kan Gyle umiao uecruTaTH Kia3y jyGunej, npeko XpBarcke 4 CnaBoHnje, na y3 naJiMaTuHcKy o6aJiy. He sma ce jom, Xohe JIH IIYTOBATH HHKOTHHTO HJIH Ca OlpeljeHoM CBHTOM KAO HALIJBELHHK npujecroJba. Upna FTopa. BeorpalcKku JIHCTOBH jaBsbajy, za je Baja TapnameBuh emu- TpaHT UPHOTOPCKH, NalNIEHOF KHE34 Hukose, yMpo y KpyueBuy. Ilok. TapnameBuh ocrasuo je sa .co6om zujere ou 12 roguua Kao cu- poue, a Guo je ymujemaHn y 6omGa- tukoj adepu u ocyhjeu oz upujekora Cyna Ha 6 rojuna poGuje. Kao emu- TpaHT «uBHo je Heko Bpujeme y NIsajuapekoj, a nocbejuw»e zauje ro- zuHe y Cp6uju. = Ca Lleruwa jaB/bajy, za he npuu- KOM KibaXKeBa jyOujeja sacrynaru py- CKOTa lapa BeJuku kHe3 Hukosaj Hu- KOJajeBuh. TauHo ce jom He 3Ha, y KOju he naH cruhu Ha Llerue. * 0H nae ce ca nekom CHTypHOlLIHy noupxaBajy Bujecru, nga upHoropcka BALA BO/IH € TYPCKOM BIJAJOM Npe- TOBOp€e, Ja NO3BOJIH Ja Ce Kia3 Hu- KOJA CBEHAHO KPYHHIIE KPAJBEBCKOM KPyHOM y Tpauanuuu ua KocoBy. Bocna u XepueroBuna. MceJbeHnuuu u3 Bocne u XepueroBune, KOju cy ce, 3aB€neHH — Hajpašunjum — oGehat»uma, HCEJIHJIH y TypCKy, pašouapaju cy ce Y HoBoj orau6uuu. Can cy VNYTHJIH HA BJIALy GOCAHCKY TEJETpAaM y KOME MOJIe ZA HM CC IOIYCTH NOBPATHTH y OTALOHHY. . * BocaHcKO-xepnleroBauku caG6op 1o- Bpiuuo je cneuujajuy pacnpaBy o npo- pauyHy. Jlamac uu cyTrpa onronuhe ce caGop 1o ma jeceu. Jecencko 3acuje- nae roueke Tek mjecena moBemGpa. Tan he gohu ua pez BJaguHa 3aKoH- CKA OCHOBA O (AKYJITATHBHOM OTKYTIY KMETOBa. BehuHa IIOCIAHHKA OTKJIOHH- he, cBa je NpuJuKa, BJIA/LHHY OCHOBy 4 NPHXBATHTH IpyTy, y KOjoj he ce TpaxuTH OGJIHTATOpAH OTKYII. YHATpH- jem ce MOxe 3HaTru, kakBa he cynGuua TIOCTHhH OBY OCHOBY. Crapa CpG6uja u Mahenonuja. H3 Cxonba jaB/bajy, na y Bepamuma My-_ ue Cp6e Ha HeuyBeH HnauuH. JaBHO TO Bule He uuHe, jep cy nporecTu rmpu- MOPAJIH TYPCKY BJAlY, NA Npuna3šu Ha cBe OHO IITO ce zoraba. Asu 3aro una« nacraBibajy ca Myueiuma. Ilo- 30By rpaljauna y yhymMaT, a ojzarne Ta y rmyBo noGa Hohiu cnpoBeny y Boju cy1. Ty ra cynuje y3sMy Ha ca- CI LIaBaWE H 3aTpaxke opy»xje. Ako oBaj HecpehuuK nema za ra za, ouu y3 3ByK€ Tpy6e M My3uKe TyKY ra LOTJIE, LOK CE NOTIYHO OHeCBHjeCTH. FberoB jayk HM 3anoMarame He uyje Ce OJ TIHCKA Tpy6e 4 3ByKA My3HKE. Ha Taj Hauuu omu caga Bpiie oBa 3BjepcrBa Hau jaruum Cp6uma a u3- BjeruTaBajy HA/UICXKH€, KAKO CE HA HAj- JBETIIIH HAUHH BPNIH KYTIJbEIBE OPyiKjA ou rpatana. Domaće vijesti. CkymiuTuHa Uenrpanune = Kace. YnpaBa Llenrpanue Kace Cpnckux Tipuspenuux 3aupyra ua Ilpumopjy CA3ZHBJB€ IPYTY PENOBHY CKYIMIITUHY 3a 21. aBrycra. Ckymiuruua he ce 0- ApxaTu y onhuuckoj usopanu y Ko- TOPy Ca OBUM JIHEBHHM penoM: 1. H- MeHOBaib€ mepoBotje; 2. H36op 1Bo- juue oBjepoBuTe;a sanucuuka; 3. 3a- KJ6YUHH pauyHu 30. jyua 1910. ca u3- BjemurajeM ynipaBe u Hag30pHor on6opa, Ca JaBameM pa3pjemunue ynpaBu u Ca OJVIYKOM O TOJijeju uucrTe noGHTH; 4. Ilonyieie ynpaBe; 5. Hamjene u NONyH€ NIPABHJIA. Tpehu 360p 3aupyra. CaBe3 Cpn- ckHx IlpuBpenuux 3aupyra ua Ilpu- MOpjy ca3suB;be Tpehu 360p 3arpyra 3a 22. aBrycTa. 360p he ce oupxaTu y onhunckoj Bopadu y Koropy ca OBHM JIHEBHHM pe/OM : 1. OTBOp 360- pa; uMeHoBaie mepoBolje u oBjepo- BHT€JbA; JIETHTHMHPAIb€ H3ZACIIAHHKA ; 2. M36op onGopa Tpojune 3a nperje- Zaib€e 34KJbYUHHX pauyHa; 3. Ormuru u3Bjeruraj ynpaBe; 4. 3AKJBVUHH pA- uyHu 30. jyua 1910. ca usBjemrrajeM ynpaBe u onGopa Tpojune; 5. Tipen- pauyu 3a 1910.-1911. mocnoBuy ro- AuHy ca uaBjemrajem ynpaBe; 6. Ha- Bjemuraj o peBusnju u3BpuieHoj ca CTpane Omher CaBesa Aycrpujekux TlosonpuBpenuux 3azpyra y Beuy. 7. Tlonyieme ynpaBe; 8. Hsmjeme u nonyne npaBusa; 9. EBeHTyaJuu npe- IVIO3H. +IIPHMJELBA : 36op he IIOH6TH y 8 caTu_npnje nog., na TpajaTu no nojgne, a HacraBuhe ce y 3 cara nocne rog. u GBOHTYAJIHO CjyTPH NaH y 8 caru np. non. CBaka 341pyra — unaH uma NIPABO H NKHOCT, na Ha 360p moimame ToJIuKO cBojux zanpyrapa sa M3aCnannKe, KOJIHKO y CaBe3 MMA ynucaHHx ynjema, Hsacnanuuu mopajy ca co6oM noHujeru nucmMo, KOj4M HX 3aupyra-umaH oBnalihyje..na je sacTynajy. Koja sanpyra He MOoxe na nomame CBOT 3aupyrapa, Tpeća na Hnajnajbe 8 nana npuje 36opa nomame CaBesy nyHoMoh, na. je zacryna saupyrap Koje npyre saupyre y CaBesy. Csu 3Zanpyrapu uMajy npaBo yuecrTBoBaTH 360py, Kao H OCTAJIH NPMjaT&bu 3aupyrapcTBa, na he mo NO3BOJIH MOHH Hu pacnpaBu Y46CTBOBATH, anu npaBo omyuyjyher rnaca'umajy caMo geruTumu- PaHu u3acnaHuuu u nyHomohiuuuu saupyra. Tipujenmnosu 3saupyra-unaHnoBa (9. Tauka nue- BHOr pena) mopajy ce nucmMeHo nonaujeTu ynpaau Casesa najmae 8 gana npuje 36opa. Srpski jezik kao sveslovenski. Prvi bugarski ministar prosvjete i poznati slovenski naučnik Dr. Kon- stantin Jireček, povodom svesloven- skog kongresa u Sofiji dotakao se ponovo u uvodnom članku jednog praškog lista pitanja o prihvatanju sveslovenskog jezika, kao posredni- čkog govora među svima Slovenima o aaa aaa nno e sova x zvana sia asd RAZRADE Stevan Mokranjac.“ Danas, poslije dvadesetpet godina, možemo govoriti o srpskoj muzici. «Za to treba da blagodarimo radovima Kornelija Stankovića, Josifa Marin- kovića i Stevana Mokranjea. Prvi već odavno počiva ispod humke. Drugi je već zašao u drugu dvadesetpeto- godišnjicu, a treći, Stevan Mokranjac, proslavlja jubilej svoga rada. Taj rad je od velikoga značaja po istoriju i razvitak srpske muzike. Mokranjac počinje svoj muzički rad, bez malo, u ono doba, kad Rusi i Česi uvode u svoju muziku narodne karakteristike. Mokranjac to isto čini u srpskoj muzici. On prikuplja naro- dne motive, harmonizira ih i daje tome skupu srpskih narodnih motiva jedan izvjestan oblik — to su čuveni Rukoveti. * Sada, pred dolazak Beogradskog Pjeva- čkog Društva, o kojemu ćemo posebno pro- govoriti, donosimo ovaj kratki prikaz rada njegova horovođe, g. Stevana Mokranjca. — Uredništvo. I ako ,Rukoveti“ nijesu originalna kompozicija, već niz narodnih pjesama izvanredno lijepo harmoniziranih, ipak su ,Rukoveti“ najvažnija Mokranjčeva djela. ,Rukoveti“ imaju za srpsku muziku onu vrijednost, koju imaju »Vukove pjesme“ za srpsku knjiže- vnost. ,Rukoveti“ su izrađeni po ne- kom izvjesnom redu. Svaka od četr- naest ,Rukoveti“ daje nam muzikalnu sliku jednoga srpskog kraja. Mokra- njac je svojim ,Rukovetima“ pokazao srpskoj muzici put i pravac. Njegovo će ime ostatiitada isto ovako veliko, ako se jednom srpska muzika podi- gne do onoga stupnja, do koga je došla češka i ruska muzika. Mokranjac je izvanredno dobro znao dovesti u sklad karakteristike i oso- benosti srpske melodije sa naučno postavljenom teorijom i muzičkim si- stemom zapadnjačke muzike. Njegova harmonizacija je lijepa, jasna, neusi- ljena i potpuno u duhu srpske melo- dije. Ali i ako je ova harmonizacija prosta i prirodna, ipak ona nije pri- mitivna, već sa čisto muzičkog gle- dišta lijepa i od vrijednosti. On je znao pojačati efekte, tako izrazite i lijepe srpske melodije. On je dao srpskoj narodnoj melodiji umjetnički oblik. Rad Mokranjčev biće obilata građa za srpske kompozitore, teoretičare i istoričare srpske muzike. Naravno da Mokranjac nije stvorio umjetnički pravac — naročitu školu. Ali on je dao građu na kojoj će se moći podići i razviti srpski umjetnički pravac u muzici. Mokranjčev se rad ne ograničava samo na prikupljanje i obradu srp- skih narodni : motiva. Mokranjae ima velikih zasluga i kao organizator. Muzika je u njegovo doba bila još veći luksuz u očima savremenika no danas; Mokranjac je imao da se bori na svakom svome koraku, počevši od one borbe sa čisto tehničkim teško- ćama učenja muzike u ono doba, kad je Mokranjac morao da se dovija na razne načine da sebi predstavi i ob- jasni muzičku tajnu. Još djetetom, kako sam Mokranjac priča, osjećao je naklonost prema muzici. Učio je sam violinu i mučio se da predstavi pismeno, pomoću nota, tonove koje je slušao i svirao. Ljubav muzici sve je više rasla i Mokranjac, najzad, na- pušta i već započete nauke na filo- zofskom odsjeku, i ide da studira muziku u Miinchenu, Leipzigu ineko vrijeme u Rimu. Tako je Mokranjac savladao čisto tehničke teškoće učenja i kad se vratio u Srbiju imao je da se bori za opstanak i napredak. On je, najzad, na mnogo tačaka pobjedio, razbio predrasude i donekle, razvio kod našeg svijeta osjećanje potrebe za lijepom vještinom. Sad, poslije dvadesetpet godina, on vidi svoje tekovine kako napreduju podižući tim više njegovo ime: ,Prvo beogradsko pjevačko društvo“, koje je Mokranjac, kao njegov horovođa, odigao na vidnu visinu i ,Muzička kola“ koju je on u društvu sa gg. Manojlovićem i Biničkim osnovao. Beograd, u maju. S. Hristić.