Br. 64. Dubrovnik 19. avgusta 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: -Ugarsku, Bosnu i Herce- Deke ssa Srbiju i Crnu Goru &i 5: za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine .surazmjernoe Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 19 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova), Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. [ipeu jenuom BeJuKon3najinukom aGepom. M najoGaspuBujeM, u _Hajynyhe- mujeM NOJATHYHAPY HIH NOJHTH- uKOM KPOHHu4APy H38rJEZA ZNA y NAHANIH>Oj JBETIGOj CIIAPHHHM HALIE yGaBo Ilpumopje cmaBa OGHuHHM cHOM TPOMOCTH H amaruje. Cjem HEeKHX MAI>HX NAJMA HEMA yOr- iure HHKAKBHX _BehHX 3HAKOBA arHJIHOCTH M HHTEpeCA Y TIHTAHH- Ma npencrojeher rnoJuTHuKOr pa- 3BHTKA Y NOKPAj4HH H HA CJABEH- cKOM jyry. OBake mojaBe uarje- najy Ha NpBH NOrJe1 KAO JoruuHa norpeća O/IMOPA HCIPIIJBEHHX H YMOPHHX NMOJIHTHUKHX PAJIHHKA. Agu 34 HAC Ce TO H€ MOXKE Y3eTH KAO INONIJBEIMIA ,MPTBe Ce30He,“ jep ou Ha341 HEKONUKO TONHHA IIpamopje upujema u ouekyje a Ta H&KA Ipyra CMJa nokpeHe u pe36yuu. Per6u za go Tora uu- jecmo npeBuiie zaleko u za he y ckOpoj GynyhHocTu Hama on- HTa ATHJIHOCT OJIJeKHYTU KAO pe- akriuja Ha npurucak Koju ce peB- HOCHO H ca nocnjeninolihiy npu- IIpABJbA. AycTpujeK4M BJAAHHHM KPYTO- BHMA HHje, HSBIJEeJA, NOCTA ILTO je Hal Hapoj Ha IlpuMopjy nacuBaH Ca pe3y/ITAaTHMA CBOTA pajla H INTO y pany nokasyje TaKO MAJO xu- BOTA, LA Ce O IbEMY JAHAC MAJIO HJIH HHMAJIO BOJIH pauyma; muuje HM NOcTA IITO CBOjOM HEMAPHO- lihy nocremeHo ry6u ou cBoje HANHOHAJIH€ CHAT€ H INTO CE IO- BehaBa OIIACHOCT Ib€TOBOj HAlIH- onajioj ersucreHuuju. HecrprubH- BH CY Y OUEKHBAIbY Halle HApO- ide mponacrH, ima cupemajy ma nocrnjemie nponec mporajaia, 3a- GopaBisbajyhu npu ToMe Ha ricu- XOJIOILUKY UHIbCHHLy na je Hali Hapot y Gop6u ojpacrao u ma caMO y Gop6u ymuje na ce pa3s- BHja, za pau u a >«uBe. MprBujo Koje Braga ua Ilpu- MOpjy nonmykao je Banune (bak- Tope za yrorpe6e MOMEHAT, HCKO- PHcTe ra Ha 1ITETy Hapona u Ha- PO noBeny go mnosoxaja, Koju, NO WuxoBy norpjeniuoM pauyHy, NOBOu go mponacrH. Bacripni- uuma uuje uukana Guo no Ha- pona. V reeMy Cy rJelajiu caMo OGuuHy MApBy, KOja MMA na CJy- KH HHTEPECHMA BJAJE, 4 HE /Ap- xaBe. Ca TAKBHM CXBaharbeM BJIa- CTOLPIINIH Ce naHac cnupaBisbajy 4 npunpaB;ajy Hu3 nporona, koju he najupuje CpGe ua jyry Ilpu- MOpja saxBarurTu. KIMaMO TIpH py- "M NoKasa za ce usmehy Koropa u_/ly6poBuuka BOJE NOINANTABA- ba; Na Ce, no uucrpyKkuujaMa OBTO, IIPMIIDABIBA TEPEH 34 HOBy BeJuKOH3/ajHHUKY a(epy u na ce je eh uanao upyru Hacruh, koju he , aru MaTepujaji“ ra ce onpaB- najy KOpauu HecyBpeMeHux mpo- TOHA. He CIyXKHMO Ce, TIPH KOHCTA- TOBAIby CBETA OBOTA, Ca _IPOCTHM Haratja:buMa, Beh ca NmOo3HTHBHHM NoKa3uMa, Koju ce He Mory 060- PHTH HHKAKBHM LEMAHTHMA. Oya- BHA Ce je NOKYIIABAJIO NPHIPABHTH MarepujaJ, aju yBujek zo caja Ce3 Beher ycnjexa. Hacrojamo ce je, panuno ce je, kako GH ce CTBOPHJIA NIPHBHJIHO NOy3naHa 6a- 34; Huje ce 2KAJIHO HOBALI, TPA- KHJIH CY Ce NOLIANTAYH H TIpOTA- JIH HHAHBHLYBH, AH je cBe Guo noz yruuajeM yButjasHocTu cBe- crpane_ Gaamaxe. Ho npu cBem TOM HHje ce ojlycrajaJto oz 3aMH- ci. Tpe6ao um je ueko, Koju he CBOjHM AYKTOPHTETOM, KOju ke cBojom pujeujy nocBjenouuTu no- crojawe Beukou3snaje. KM namao ce je. Ponuna je cpneka Majka joni jemuor Hacruha. Caja caMo TpeGa HIIH€KHBATH MOMEHAT, NA A Ce 3anoune akuuja npernopoljea Ha- POJIHOT ,Y 1YXY JOJAJHOCTH“, H na ornouHe jeuua HOBA Tparu-Ko- MeJiuja. Cp6u Boke Koropcke u ]ly- GpoBnuka, a 4 cBu Cp6u na Ilpu- MOpjy, MOTY MHPH€ /JIE HP uH- cTe caBujecTH HIIHEKHBATH TAj MO- MeHaT. Heka ce He 6oje uukaKBHX nporona, jep H JAHAIHB€ E>HXOBO CTAHb€ HH MAJIO Ce He pašluKyje OJ CTAHA IIPOTOIbEHE IACTOPYAJIH. CBujecuu cMO Tora na he ce npo- GyIHTH 2KHBOTHA CHATA HALIET HA- pona u za he garu OTNOp CBuM cMHLAJIHLAMA, KOje Ce Ipe te- TOBHM JIHUEM 6yuy nojasuje. A nojasuhe ce, Boxe 3/paB;ba, IITO cKopnje. Hu jemua Briana y Aycrpuju Huje HAC FJEZAJA MHJIHM MATE- PHHCKHM OKOM; CBaKA je y Hama TJIeNAJIA CJIEMEHAT OIACAH NO HH- Tepece upxaBe; cBaka je, mMeby- THM, OL HAC TPAXKHJIA IKPTABA 34 oTan6uuy. Mu cmo joj cBe /aBa- JIH, a 34 yanapje OL Ee CMO /IO- Gujamu nporode u GarTune. Tume ce je yBujek mrakaja nana peB- HOCT H JIOJAJIHOCT. Mory JIH OBAKH H CIHUHH €K- CIIEDHMEHTH_ KOPHCTHTH AP)KABH ? — He cTHue ce J6yĆaB HapojiHa Hu nporomuMa Hu GarunaMa. A ne- npecrate BenuKkon3najumuke ađpe- pe, Koje ce crBapajy No cBHM Kpa- jesuMa MoHapxnje, rije XKHBY CJA- BeHCKH HAPOJIH, KOj4 He he ma Nyiuy y por 1WiBarncKkux cuJeluja, MOTY CAMO MPXIbY CTBOPHTH, MPXKEyY ONMIUTY, HeH36PHCHBY, 1V- GoKO y cpuy 4 y nyumu sacafje- HY, MPXKIbY AYIIMAHCKY, CA HE- CYMI6BHBHM MH jAKHM 3HAKOBHMA HaponHe ocBeTe. — To je omuma KOj4 CY IO3B4aHH, a HernO3BAHE, H3pOJle, H3LAjNe MH FagOBe Ha- pozue ue he uu nanahena rpya 3ZEMIbE IPIKATH; KOCTH he I>HXOBE u3 cBoje yTpoGe u3GauuBaTn. CBakakO zauac crojuMo rpez norobajuma, koju he mac Cp6e ma |yry y NpBOM pely 3axBaTHTH. He H3HOCHMO JIETAJBHO CBE TIPH- ipeMe, Koje Cy y NOIIJBE/IHE BPH- jeme uuwene. O iuma heMo 1py- TOM IPHJIHKOM OTILIHPHHje TFOBO- puru. Cana caMo koHcraryjeMo Ja ce zoraljaju cBe BHIie npumMuuy. Mu um uucromM caBujemuihy u pu- jeTKOM OJBAXHOLIHY HJEMO y Cy- cper. He Gojumo ce uukora. Cmje- JIO TJIENAMO y OuUH CBHMA OHHMA, KOjuMa je M CpIICKO HME 3430p- Ho. UlekaMO CaMO MOMEHAT; ue- KAMO yzap, yOnjeijeuu na he oH YTAJIHTH OTAI5 OMIITEF = CpIEKOF TNATPHOTH3MA, jep t »Y nap nalje HCKPy y KaMEHy ; Tre Ibera 64 y kaM ouajana!“ Kod Slovenaca. Ljubljana, 9. avgusta 1910. (Veeizdaja u Stovenačkoj. Nepo- tvrdeni izbor predsjednika ljubljanske opstine. Zabranjen izlet Nar. rad. organizacije). Sad imamo i mi Slovenci svoju senzaciju, svoju veleizdaju; nije se ona još doduše podigla do onog ste- pena, kao što je srpska u Banovini, ali ipak je interesantna istorija te slovenačke ,veleizdaje“ velikosrpske iredente, srpske politike, agenture u Ljubljani! Evo istorije! Politika slovenačkih klerikala je doživjela potpun fiasko. Prije su slo- venački klerikali prodavali narodne koristi za svaki najmanji partijski kompliment, kojega dobiše od austrij- ske vlade, no Šušteršić i njegova braća su kasnije iskombinirala nov nacrt! Treba prisiliti Bienertha da dade ostavku, a u novom kabinetu će Šušteršiću biti ispunjen cilj njegova života — ministarska stolica! — Ali nikako nije išlo; Bienerth je ostao ministar predsjednik, a klerikali su ostali na suhom! I čitave parlamen- tarne ferije su tražili putove i način, kako bi došli opet u bolje odnošaje s austrijskom vladom. 1 nađoše način! Poznate su klerikalima simpatije slovenačkog naprednog elementa pre- ma braći Srbima, poznato im simpa- tično pisanje naprednih slovenačkih listova o srpskim prilikama; uz to došao je baš zgodno slovenački izlet u Beograd i račun je bio gotov! Našla se među podlim dušama podla duša, koja je napisala u organu slovenačkih klerikala ,Slovenee“ bezobrazan čla- nak, pun najlažnijihdenuncijacija, kleveta! (Pisalo se u tom članku, da. su aranžirali rujanske demonstracije. 1908. godine u Ljubljani srpski agenti provokatori, koji imaju još sad u Lju- bljani svoju agenturu, koja aranžira. i sakuplja velikosrpsku iredentu! I izlet ,Ljubljanskog Zvona“ u Beograd nije ništa drugo nego dokaz tijesnih veza i to političkih među Slovencima i Srbima! Poslije toga članka podigla se či- tava slovenačka napredna javnost, na koju je nabacio organ klerikala su- mnju veleizdaje, te tražila od klerikala neka tačno navede sve veleizdajničke pojave u Slovenačkoj, neka izađe na vidjelo s imenima i dokazima. A kle- rikali se ograničili na izjavu, da neće, navađati ništa, jer neće da Slovenci dobiju političkih mučenika! Naravski da su švapski listovi uhvatili tu zgodu. te pripovijedali, da: se u Ljubljani ušlo u trag srpskoj agenturi. A. naj- ljepše tu klerikalnu infamiju karakte- riše fakat, da su kopirali te svoje denuncijacije iz neke njemačke bro- šure, koja je izašla u vrijeme srpsko- austrijskog konflikta pod natpisom: Od Ljubljane do Beograda! Svi napredni Slovenci očekuju sad rezultate ovih denuncijacija, jer svi dobro poznaju austrijsku vladu, koja sigurno neće da propusti zgodu, koju su joj pružili slovenački klerikali! Svi pošteni Slovenci osuđuju tu klerikalnu infamiju, čak i organ slo- venačkih socijal-demokrata, koje ni- kako ne možemo nazvati prijateljima jugoslovenskog pitanja, piše: ,Ogrnut plaštom lojalnosti, koju je upotreblja- vao još svaki denuncijant, sakrivaju svoj špijunski posao, čiji su infamni ciljevi tako očiti, da smrde od Drave pa do Jadranskog Mora! Među ma- sama slovenačkog naroda organ ka- toličkog klerikalizma hoće da probudi: duh špijunstva: onaj koji denuncira je lopov, a onaj koji zavađa narod u denuncijanstvo je po sto puta veći lopov!“ 4 Javiti moram još jednu stvar, koja jasno pokazuje i karakteriše prilike u kojima živimo mi Slovenci u Au- striji Svim Slavenima je poznato ime predsjednika ljubljanske opštine Ilvana Hribara, koji je bio baš ove godine već po šesti put izabran za gradonačelnika ljubljanskog! Ko po- znaje naše prilike, mora priznati, da je napredak i položaj današnje Lju- bljane, koja se razvila pod Hribaro- vim predsjedništvom iz neznatne va- roši u moderan grad, samo njegova zasluga ! I sad su došle vijesti, da nije po- tvrđen Hribarov izbor za ljubljanskog predsjednika opštine! Ovaj fakat u- zrujao je čitavu slovenačku javnost, jer to nije samo atentat na ljubljan- sku gradsku autonomiju nego i naj- veća infamija austrijske politike! Čovjek, koji je djelovao petnaest go- dina za koristi Ljubljane, nije našao milosti u očima ljudi, koji su bili uvijek prvi, koji su bacili kamen na slovenačku Ljubljanu! <