Br. 64.

Dubrovnik 19.

avgusta 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
-Ugarsku, Bosnu i Herce-

Deke ssa Srbiju i Crnu Goru
&i 5: za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine .surazmjernoe
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 19 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova), Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

PZA

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

[ipeu jenuom BeJuKon3najinukom aGepom.

M najoGaspuBujeM, u _Hajynyhe-
mujeM NOJATHYHAPY HIH  NOJHTH-
uKOM KPOHHu4APy H38rJEZA ZNA y
NAHANIH>Oj JBETIGOj CIIAPHHHM HALIE
yGaBo Ilpumopje cmaBa OGHuHHM
cHOM TPOMOCTH H amaruje. Cjem
HEeKHX MAI>HX NAJMA HEMA yOr-
iure  HHKAKBHX _BehHX  3HAKOBA
arHJIHOCTH M HHTEpeCA Y TIHTAHH-
Ma npencrojeher rnoJuTHuKOr pa-
3BHTKA Y NOKPAj4HH H HA CJABEH-
cKOM jyry. OBake mojaBe uarje-
najy Ha NpBH NOrJe1 KAO JoruuHa
norpeća O/IMOPA HCIPIIJBEHHX H
YMOPHHX  NMOJIHTHUKHX  PAJIHHKA.
Agu 34 HAC Ce TO H€ MOXKE Y3eTH
KAO INONIJBEIMIA ,MPTBe Ce30He,“
jep ou Ha341 HEKONUKO TONHHA
IIpamopje upujema u ouekyje a
Ta H&KA Ipyra CMJa nokpeHe u
pe36yuu. Per6u za go Tora uu-
jecmo npeBuiie zaleko u za he
y ckOpoj GynyhHocTu Hama on-
HTa ATHJIHOCT OJIJeKHYTU KAO pe-
akriuja Ha npurucak Koju ce peB-
HOCHO H ca nocnjeninolihiy npu-
IIpABJbA.

AycTpujeK4M BJAAHHHM KPYTO-
BHMA HHje, HSBIJEeJA, NOCTA ILTO je
Hal Hapoj Ha IlpuMopjy nacuBaH
Ca pe3y/ITAaTHMA CBOTA pajla H INTO
y pany nokasyje TaKO MAJO  xu-
BOTA, LA Ce O IbEMY JAHAC MAJIO
HJIH HHMAJIO BOJIH pauyma; muuje
HM NOcTA IITO CBOjOM HEMAPHO-
lihy nocremeHo ry6u ou cBoje
HANHOHAJIH€ CHAT€ H INTO CE IO-
BehaBa OIIACHOCT  Ib€TOBOj  HAlIH-
onajioj ersucreHuuju. HecrprubH-
BH CY Y OUEKHBAIbY Halle HApO-
ide mponacrH, ima cupemajy ma
nocrnjemie nponec mporajaia, 3a-
GopaBisbajyhu npu ToMe Ha ricu-
XOJIOILUKY UHIbCHHLy na je Hali
Hapot y Gop6u ojpacrao u ma
caMO y Gop6u ymuje na ce pa3s-
BHja, za pau u a >«uBe.

MprBujo Koje Braga ua Ilpu-
MOpjy nonmykao je Banune (bak-
 Tope za yrorpe6e MOMEHAT, HCKO-
PHcTe ra Ha 1ITETy Hapona u Ha-
PO noBeny go mnosoxaja, Koju,
NO WuxoBy norpjeniuoM pauyHy,
NOBOu go mponacrH. Bacripni-
uuma uuje uukana Guo no Ha-
pona. V reeMy Cy rJelajiu caMo
OGuuHy MApBy, KOja MMA na CJy-
KH HHTEPECHMA BJAJE, 4 HE /Ap-
xaBe. Ca TAKBHM CXBaharbeM BJIa-
CTOLPIINIH Ce naHac cnupaBisbajy
4 npunpaB;ajy Hu3 nporona, koju
he najupuje CpGe ua jyry Ilpu-
MOpja saxBarurTu. KIMaMO TIpH py-
"M NoKasa za ce usmehy Koropa
u_/ly6poBuuka BOJE  NOINANTABA-
ba; Na Ce, no uucrpyKkuujaMa

OBTO, IIPMIIDABIBA TEPEH 34 HOBy
BeJuKOH3/ajHHUKY a(epy u na ce
je eh uanao upyru Hacruh, koju
he , aru MaTepujaji“ ra ce onpaB-
najy KOpauu HecyBpeMeHux mpo-
TOHA.

He CIyXKHMO Ce, TIPH KOHCTA-
TOBAIby CBETA OBOTA, Ca _IPOCTHM
Haratja:buMa, Beh ca NmOo3HTHBHHM
NoKa3uMa, Koju ce He Mory 060-
PHTH HHKAKBHM LEMAHTHMA. Oya-
BHA Ce je NOKYIIABAJIO NPHIPABHTH
MarepujaJ, aju yBujek zo caja
Ce3 Beher ycnjexa. Hacrojamo ce
je, panuno ce je, kako GH ce
CTBOPHJIA NIPHBHJIHO NOy3naHa 6a-
34; Huje ce 2KAJIHO HOBALI, TPA-
KHJIH CY Ce NOLIANTAYH H TIpOTA-
JIH HHAHBHLYBH, AH je cBe Guo
noz yruuajeM yButjasHocTu  cBe-
crpane_ Gaamaxe. Ho npu cBem
TOM HHje ce ojlycrajaJto oz 3aMH-
ci. Tpe6ao um je ueko, Koju he
CBOjHM  AYKTOPHTETOM, KOju ke
cBojom pujeujy nocBjenouuTu no-
crojawe Beukou3snaje. KM namao
ce je. Ponuna je cpneka Majka joni
jemuor Hacruha. Caja caMo TpeGa
HIIH€KHBATH MOMEHAT, NA A Ce
3anoune akuuja npernopoljea Ha-
POJIHOT ,Y 1YXY JOJAJHOCTH“, H
na ornouHe jeuua HOBA Tparu-Ko-
MeJiuja.

Cp6u Boke Koropcke u ]ly-
GpoBnuka, a 4 cBu Cp6u na Ilpu-
MOpjy, MOTY MHPH€ /JIE HP uH-
cTe caBujecTH HIIHEKHBATH TAj MO-
MeHaT. Heka ce He 6oje uukaKBHX
nporona, jep H JAHAIHB€ E>HXOBO
CTAHb€ HH MAJIO Ce He pašluKyje
OJ CTAHA IIPOTOIbEHE IACTOPYAJIH.
CBujecuu cMO Tora na he ce npo-
GyIHTH 2KHBOTHA CHATA HALIET HA-
pona u za he garu OTNOp CBuM
cMHLAJIHLAMA, KOje Ce Ipe te-
TOBHM JIHUEM 6yuy nojasuje. A
nojasuhe ce, Boxe 3/paB;ba, IITO
cKopnje.

Hu jemua Briana y Aycrpuju
Huje HAC FJEZAJA MHJIHM MATE-
PHHCKHM OKOM; CBaKA je y Hama
TJIeNAJIA CJIEMEHAT OIACAH NO HH-
Tepece upxaBe; cBaka je, mMeby-
THM, OL HAC TPAXKHJIA IKPTABA 34
oTan6uuy. Mu cmo joj cBe /aBa-
JIH, a 34 yanapje OL Ee CMO /IO-
Gujamu nporode u GarTune. Tume
ce je yBujek mrakaja nana  peB-
HOCT H JIOJAJIHOCT.

Mory JIH OBAKH H CIHUHH €K-
CIIEDHMEHTH_ KOPHCTHTH AP)KABH ?
— He cTHue ce J6yĆaB HapojiHa Hu
nporomuMa Hu GarunaMa. A ne-
npecrate BenuKkon3najumuke ađpe-
pe, Koje ce crBapajy No cBHM Kpa-
jesuMa MoHapxnje, rije XKHBY CJA-

BeHCKH HAPOJIH, KOj4 He he ma
Nyiuy y por 1WiBarncKkux cuJeluja,
MOTY CAMO  MPXIbY  CTBOPHTH,
MPXKEyY ONMIUTY, HeH36PHCHBY, 1V-
GoKO y cpuy 4 y nyumu sacafje-
HY, MPXKIbY  AYIIMAHCKY, CA HE-
CYMI6BHBHM MH  jAKHM 3HAKOBHMA
HaponHe ocBeTe. — To je omuma
KOj4 CY IO3B4aHH, a HernO3BAHE,
H3pOJle, H3LAjNe MH FagOBe Ha-
pozue ue he uu nanahena rpya
3ZEMIbE IPIKATH; KOCTH he I>HXOBE
u3 cBoje yTpoGe u3GauuBaTn.

CBakakO zauac crojuMo rpez
norobajuma, koju he mac Cp6e ma
|yry y NpBOM pely  3axBaTHTH.
He H3HOCHMO JIETAJBHO CBE  TIPH-
ipeMe, Koje Cy y NOIIJBE/IHE BPH-
jeme uuwene. O iuma heMo 1py-
TOM IPHJIHKOM OTILIHPHHje TFOBO-
puru. Cana caMo koHcraryjeMo Ja
ce zoraljaju cBe BHIie npumMuuy.
Mu um uucromM caBujemuihy u pu-
jeTKOM OJBAXHOLIHY HJEMO y Cy-
cper. He Gojumo ce uukora. Cmje-
JIO TJIENAMO y OuUH CBHMA OHHMA,
KOjuMa je M CpIICKO HME 3430p-
Ho. UlekaMO CaMO MOMEHAT; ue-
KAMO yzap, yOnjeijeuu na he oH
YTAJIHTH  OTAI5 OMIITEF = CpIEKOF

TNATPHOTH3MA, jep

t »Y nap nalje HCKPy y KaMEHy ;

Tre Ibera 64 y kaM ouajana!“

Kod Slovenaca.
Ljubljana, 9. avgusta 1910.

(Veeizdaja u Stovenačkoj. Nepo-
tvrdeni izbor predsjednika ljubljanske
opstine. Zabranjen izlet Nar. rad.
organizacije).

Sad imamo i mi Slovenci svoju
senzaciju, svoju veleizdaju; nije se
ona još doduše podigla do onog ste-
pena, kao što je srpska u Banovini,
ali ipak je interesantna istorija te
slovenačke ,veleizdaje“ velikosrpske
iredente, srpske politike, agenture u
Ljubljani! Evo istorije!

Politika slovenačkih klerikala je
doživjela potpun fiasko. Prije su slo-
venački klerikali prodavali narodne
koristi za svaki najmanji partijski
kompliment, kojega dobiše od austrij-
ske vlade, no Šušteršić i njegova
braća su kasnije iskombinirala nov
nacrt! Treba prisiliti Bienertha da
dade ostavku, a u novom kabinetu
će Šušteršiću biti ispunjen cilj njegova
života — ministarska stolica! — Ali
nikako nije išlo; Bienerth je ostao
ministar predsjednik, a klerikali su
ostali na suhom! I čitave parlamen-
tarne ferije su tražili putove i način,
kako bi došli opet u bolje odnošaje
s austrijskom vladom. 1 nađoše način!

Poznate su klerikalima simpatije
slovenačkog naprednog elementa pre-
ma braći Srbima, poznato im simpa-
tično pisanje naprednih slovenačkih
listova o srpskim prilikama; uz to
došao je baš zgodno slovenački izlet
u Beograd i račun je bio gotov! Našla

se među podlim dušama podla duša,
koja je napisala u organu slovenačkih
klerikala ,Slovenee“ bezobrazan čla-
nak, pun najlažnijihdenuncijacija,
kleveta! (Pisalo se u tom članku, da.
su aranžirali rujanske demonstracije.
1908. godine u Ljubljani srpski agenti
provokatori, koji imaju još sad u Lju-
bljani svoju agenturu, koja aranžira.
i sakuplja velikosrpsku iredentu! I
izlet ,Ljubljanskog Zvona“ u Beograd
nije ništa drugo nego dokaz tijesnih
veza i to političkih među Slovencima
i Srbima!

Poslije toga članka podigla se či-
tava slovenačka napredna javnost, na
koju je nabacio organ klerikala su-
mnju veleizdaje, te tražila od klerikala
neka tačno navede sve veleizdajničke
pojave u Slovenačkoj, neka izađe na
vidjelo s imenima i dokazima. A kle-
rikali se ograničili na izjavu, da neće,
navađati ništa, jer neće da Slovenci
dobiju političkih mučenika! Naravski
da su švapski listovi uhvatili tu zgodu.
te pripovijedali, da: se u Ljubljani
ušlo u trag srpskoj agenturi. A. naj-
ljepše tu klerikalnu infamiju karakte-
riše fakat, da su kopirali te svoje
denuncijacije iz neke njemačke bro-
šure, koja je izašla u vrijeme srpsko-
austrijskog konflikta pod natpisom:
Od Ljubljane do Beograda!

Svi napredni Slovenci očekuju sad
rezultate ovih denuncijacija, jer svi
dobro poznaju austrijsku vladu, koja
sigurno neće da propusti zgodu, koju
su joj pružili slovenački klerikali!

Svi pošteni Slovenci osuđuju tu
klerikalnu infamiju, čak i organ slo-
venačkih socijal-demokrata, koje ni-
kako ne možemo nazvati prijateljima
jugoslovenskog pitanja, piše: ,Ogrnut
plaštom lojalnosti, koju je upotreblja-
vao još svaki denuncijant, sakrivaju
svoj špijunski posao, čiji su infamni
ciljevi tako očiti, da smrde od Drave
pa do Jadranskog Mora! Među ma-
sama slovenačkog naroda organ ka-
toličkog klerikalizma hoće da probudi:
duh špijunstva: onaj koji denuncira
je lopov, a onaj koji zavađa narod u
denuncijanstvo je po sto puta veći
lopov!“ 4

Javiti moram još jednu stvar, koja
jasno pokazuje i karakteriše prilike
u kojima živimo mi Slovenci u Au-
striji Svim Slavenima je poznato
ime predsjednika ljubljanske opštine
Ilvana Hribara, koji je bio baš ove
godine već po šesti put izabran za
gradonačelnika ljubljanskog! Ko po-
znaje naše prilike, mora priznati, da
je napredak i položaj današnje Lju-
bljane, koja se razvila pod Hribaro-
vim predsjedništvom iz neznatne va-
roši u moderan grad, samo njegova
zasluga !

I sad su došle vijesti, da nije po-
tvrđen Hribarov izbor za ljubljanskog
predsjednika opštine! Ovaj fakat u-
zrujao je čitavu slovenačku javnost,
jer to nije samo atentat na ljubljan-
sku gradsku autonomiju nego i naj-
veća infamija austrijske politike!
Čovjek, koji je djelovao petnaest go-
dina za koristi Ljubljane, nije našao
milosti u očima ljudi, koji su bili
uvijek prvi, koji su bacili kamen na
slovenačku Ljubljanu! <