w Br. 67. Dubrovnik 30. avgusta 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro- -Ugarsku, Bosnu i Herce- vinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10; na pć i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se, DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. 5 Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. e 1877) 1827) Srpska_ Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Borba ragja život. Austrijska unutrašnja politika okrenula je otvoreno pravcem, ko- jim je uvijek išla spoljna politika i bezobzirno se okomila na sve što je slavensko. Njemački kurs spoljne politike današnja austrijska vlada hoće da inauguriše i u unu- trašnjoj Ipolitici. Sve ono, što tome stoji na putu, nastoji da otkloni od jednom. Drugim riječima, ide za tim da tako reći preko. noći pregazi sve slavenske narode u monarhiji. Cilj ovake unutrašnje politike može da se svede na težnju, da se očuva i što više ojača hege- monija Nijemaca i da se ozgo što pouzdanije sprovodi centralizacija legislativne, a po njoj i egzeku- tivne vlasti. Česte velikoizdajničke afere, ko- je najbolje dokazuju homogenost (!) elemenata u monarhiji, zatim pro- goni pojedinaca i nesmotrenost pri pojedinim jačim ili slabijim poli- tičkim momentima, vrlo jasno ilu- striraju težnje i bezglavost vra- tolomnog djelovanja, a ujedno predstavljaju opasnost, koja Sla- venima otvoreno prijeti i koja im nije nepoznata. Ova politika nije od jučer; ona je staroga datuma; samo što se je do sada mogla mnogo lakše -i sa manje nervoznosti da sprovodi. Ali je tijekom vremena svijet došao do potpune svijesti, a Slaveni su došli do spoznaje o svojim naci- onalnim i ljudskim pravima, sta- vljajući se suprot svih težnja, koje su upućene na štetu njihovu. Ne- održiva je stoga bila politika po- tajnih smicalica, te su se oni, koji su je do sada smatrali pouzdanim sredstvom, od jednom našli u stvarnoj neprilici, pa se laćaju na- glih i bezglavih eksperimenata, gubeći iz vida zakon prirodnog razvitka država i naroda. Istorija je dokazala, da je ovakva politika dovodila redovno do“ katastrofe sistem i njegove nosioce, a teško je pretpostaviti, da bi današnja unutrašnja politika monarhije mo- gla ostati kao istorijska iznimka. Mi je stoga pozdravljamo, jer smo ubijeđeni, da će ona svojom ne- prirodnom silom stvoriti jaku pri- rodnu vezu između rastrganih sla- venskih elemenata i da će sve više učvršćivati i zbijati mlitave i raz- bacane jevenske redove. »Pritišnuto jače sve na više ska- če!“ — kaže naš narod. Prema tome pritisak ozgo, koji se inten- zivno vrši, samo će pojačati otpor Slavenskih naroda. Kad su Slaveni od sebe bili previše apatični, do- bro je i ovo zlo, koje im se spra- vlja, jer će ih pokrenuti na rad i oživjeti u njima ponos i interes za pogažena prava njihova. A ta- da će se dogoditi ono, što po istorijskim zakonima mora da se dogodi. Jak život rađa samo slala i velika borba! 3nauajue 3/paBnie. V cy6ory nocauje moje crurao je ua Ileruib€e CPIICKH IPECTOJIOHALIJbE- NHuK Agekcanjiap, a y ume Kkpasba Ilerpa uecrura jyGujej uo cazra Kioa3y, a oncana kpasby LIpue Tope Hukojiu I. ITlerpoBuhy-Fberomy. Hcrora zana y Beue Guo je y uacr cprickor mpecro- JIOHALIJBENHKHKA NpupeljeH cBeuauu 0- Gjen, Ha KOME Cy mane zBuje 3nauajne 3upaBuue. Kiova3 Hukoja je npeko 0o- Cjena ,urao uanuiy u na3upaBHo OBuM pujeuuma : »Bauwe KpajbeBoKko BucovaucT8o! EberoBo BeguuaHcrBO Kpasb, Bau y3Buuuieuu PonuTese a Moj paru 3erT, nao je jasan_u3pa3 ocjekiajuma uckpe- HOr GparcrBa Hu TBplue 3ajenuuue ca MHoM u _ Mojum HaponoM, nocJaBniH Baume Kpajbeaeko BucouaHcrTBO, a Hera u FberoB napoji 3acrynmarTe ua oBoj pujeTkoj cBeuanocTu Llpue Fope u Mojera loma. Y HueMoryhHocrTu za cam zobe, OH je usa6pao Baume Kpa;beBcko Buco- HAHCTBO Za MH LOHECeTE FberoB GparT- CKH NO3/paB HM Na y ume Fberoso u HberoBor Hapoja y OBHM 3HauajHuM TpeHyTUuMA Ca Hama nojujeJiuTe Hamy palocT. 3JaxBanau cam FberoBoM BeJuuaH- CTBY Ha TOj NAXKIBH H JbYGABH IIpaM nac, jep y Bamem Kpa;beBckoM Buco- qaHcTBy, HberoBoj y31aHHlIH H HALIJBE- IHuKy FberoBe KpPyHe, YHHH HAM Ce K40 la Cana y HalueM KPyTy re LAaMO u caMora JbyGbeHora Bam Oua, Koju je y dyXy H MHCIHMA C HaMa. H3a Fbera nyryjeM 3axBa7iHocT Bama, KpaJbeBcko BucouaHcTBO, INTO cTe y OBOj cBeuaHoj IpHJHluH NOxuTaJu y HALI TOIJIH 3AaTpsbaj, Za BH/AHTE HANPE- lak oBe jyuauke 3eMibe y kojoj cre ce ponuju a Koja šajenuo cama Bac u cBe Baume Ha /loMy TOJHKO Jby6H. Mu Bac cBu uCKPEHO ITO3/LPABIBAMO H J6BYGHMO KAO KPB HAlI€ KPBH, KAO MHJO ueno, koje naM je najGjumxe H Hajapaxe. IIpucycrBo Bauer Kpa/beBckor Bu- COHAHCTBA y OBHM ZNaHHMA Mey Hama upeuparo je Mome cpuy u Muzo je uujenome Mome_ Hapony, Koju ocjeha ocoGuTy pazocT, wuro My je Bauum NOJACKOM NpyKeH jou jenau zoka3 3a Hepa3nuBojHocT 1Bujy cpnckux zpxaBa H HHXOBHX BJANAJIAUKHX JLOMOBA. Bawe Kpamegeko BucouancTeo! Kan ce Gynere Bparujiu y Jujeny npujecromuuy Gparcke CpG6uje Moguhy Bac, na FberoBom BejuuaHcTBy Kpaby ucnopyuure Moj Tormiu u Gparcku 1o- 31paB. Y ucro BpujeMe kaxuTe BanuieM MuJIoOMe PojiuTeJby, a Mome nparome 3ety, ta cpue Bamera bena jezuako Guje y3 cpue Kpasva CpGuje, u za HeMa Te cuge, koja Gu Fbera u Mene, Hac u Bac morna pasnBojuTu. Haja- BuTe y ume Moje FberoBom BezuuaH- cTBy Kpay, za llpna Topa 3a cBa Bpemena ocraje uajyananuja. cecrpa CpGuje, u na he Kao Kpa;beBuHa jom JAKINC H Ca BHIIE H3rJEJLA HA ycnjex C IbOME 34je,Ho BprIHTH CBOj šajlaTaK. TlujeM 34 3npaB;be u cpehy Fbero- Bor BeguuaucrBa Kpasba Ilerpa, 3a 31paB;be Bamer Kpa/keBckor BucouaH- crBa u KpasbeBckor IloMa u 3a 1oGpo u nanpenak Gparcke CpGnje“. Ha oBy 31paBuuy onroBopuo je CPIICKH_ NpeCTOJIOHAIIJBCJIHHK AJIEKCAH- nap zpyrom jenuaKko TOormioM. Fby hemo nonujeru y uapezuom 6pojy, na emo ce ona ma jenuy. u Ha npyry, 360r IBHXOB€ BAXKHOCTH, IIOCEGHO OCBPHYTH. Kratka poučenja. IV. Pišem sa ovijeh jadnijeh razvalina, gdje plače i samo kamenje, gdje više ni lastavici nema mjesta da svije gni- jezdo svojijem ptićima, koji su još u krilu muka i otajstva. Svete su mi razvaline, jer se rodih na njima. Svakomu imaju biti svete razvaline, jer vrh njih lebdi bolest, koja čisti, i s duše diže, grijeh. Bez bolesti i duhovnog skončanja nema proštenja, nema spasenja. Oso- be i narodi imaju proći kroz gorke vode bolesti i pokajanja da se spase. Tražim jeda li bi našao što negda vidjeh, kada ovud prodoh s ljubavlju i slobodom u grudima, daleko od mo- gućijeh_ u materiji, ali blizu sebe i Boga mi. Tražim ovdje što negda vi- djeh, ali ne nahodim. Ah propade lijepa varoš! Ona se u trenutak razvali, raščini kao da bi- jaše spletena od evijeća, ili sastavlje- na od zlatnijeh oblaka, što su na ob- zorju kad je sunce na zapadu. I Mesini zazvoni ura, kako mi i Epidavru, da siđe s divnog prijesto- lja od poma, leandra i svjetlosti do- lje u opći prah, gdje gubi oblik i ime veliko i malo, jako i slabo. Čudnih poraza a čudnije pravde! Potrebito je i pravo da se ori doli u ponore ljudska luda oholast. Nema više gospodskijeh palača, nema bogatijeh, veličanstvenijeh er- kava, ne krasnijeh perivoja. Presta glas veselja; svak je kao izgubljen u svojoj varoši, i svak bez svoje kuće. Svakomu je ista koliba oć drva; ne možeš reći da u onoj stanuje bo- gatac a u ovoj prosjak. Evo me u potpunoj jednakosti, koju sam negda želio, ali je sad ne želim ; ona je ne- naravna, što je nema u naravi. Jednakost mi je onemilila kao i bratstvo. Prije sam se lako i ludo bratimio, ali sad ne više. Ako brat- stvo nije u ideji, u savjesti, u jedno- dušnosti, ono je laž, ili prazna riječ. Gledam oko sebe. Ovo je groblje, što ovdje pod kamenjem još leži oko «trideset hiljada mrtvaca. Ah dosta je dosta časovit potres da prekovrati i prečini društvo i svijet. Osjećam u svojemu sreu, u vječni- jem dubinama-svoje duše da je ovo potrebito čovjeku. Mi se imamo u- vjeriti da je čovjek jedino u svojemu duhu divan; samo duhom čovjek je božanstven. Razluči mu tjelesni život od duhovnoga života, i čovjek ti se . kaže velika slabost i tuga. Mudra, svemoguća a i draga Silo, koja sve napunjaš svojijem prisustvom i prebivanjem, ja ti se ničice klanjam sa ovijeh ruševina, i ispovijedam da si dobro ne samo «kad ljubavlju i svjetlošću otvaraš ružu na stablu da miriše, nego kad i karaš. Ovako is- povijedam, što ovako u sebi čujem. Nauk je tvoje Karanje, vječna Silo, odgaja i dobri čovjeka tvoje karanje. Ono mu je podstavak, temelj unu- trašnjoj slavi, uzašašću mu duše put uzora vječnoga. Sa ovijeh materijalnijeh ruševina tuđe varoši i tuđega naroda duša mi leti put srpskijeh duhovnijeh ruše- vina, i pitam : Je li vri eme da ufam ili da očajam? Neki mi duh odgo- vara: Moli, progna ";. Ono što se danas radi na srpskijem gorama ' nije ništa ozbiljno, nego velika gluma ohole, gladne, podle taštine. Duh mi govori: Vidim 'nekog' vi- šeg kralja, koji će pojesti dva mala, i ovako će jadna gluma svršiti. Mesina u Siciliji, avgusta 1910. Ljudevit Vuličević. Časnom ie ogeioga Qd Dr. JE ZRKI MACHIEDU narodnom oslanik orisjedniku zemaljskog od- bora i slana €. jinskog školskog vijeća | u Zadru. Povodom članka pod natpisom , Učiteljski savez i pitanje Dr. Ma- chieda“,'štampanog u br. 440. od 14. V. 0. g. šibenske ,Hrvatske Riječi“, u- prava učiteljskog društva u Kninu na svom odborskom sastanku, odr- žanu 22. V. 1910. u svom sijelu je- dnodušno je zaključila, da se izađe u ime društva s izjavom, ako ,Savez daim. učitelja u Spljetu“ u Vašem poslu progovori u ime cjelokupnog dalmatinskog učiteljstva. Obzirom na otvoreno pismo, koje Vam je upra- vila većina članova središnjeg odbora pomenutog Saveza u br. 460. ovogo- dišnje šibenske ,Hrvatske Riječi“, izvršujući naš odborski zaključak, čast nam je izjaviti slijedeće : a) poričemo pravo većini središnjeg odbora .Saveza dalm. učitelja“, da u ma kojem općem učiteljskom pitanju izlazi ,kao predstavnik učiteljskog stališa u pokrajini“ s prostog uzroka, što se većina učiteljskih društava u ; . Dalmaciji i ogroman broj učiteljskih | snaga s njom ne slaže, jer počinila niz taktičnih grješaka“; b) sogorčenjem/osuđujemo lakou- mnost većine članova saveznog sre- dišnjeg odbora, što bez ikakva kon- kretna dokaza tvrdi, da ste Vi, časni | gospodine, teško uvrijedili pitomice ženske učiteljske škole u Dubrovniku i omalovažavali učiteljski stalež u zemlji, pa ne primiše Vašu retifiku, kojom oprovrgoste njihovu tvrdnju, netom je bila objelodanjena, a Vaš saborski rad najočitije dokazuje, da , Vi visoko cijenite i poštujete naš stalež ; + ;