w

Br. 67.

Dubrovnik 30. avgusta 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:

Za Austro- -Ugarsku, Bosnu i Herce-
vinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10;
na pć i četvrt godine surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se,

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para. 5

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. e 1877)

1827)

Srpska_ Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Borba ragja život.

Austrijska unutrašnja politika
okrenula je otvoreno pravcem, ko-
jim je uvijek išla spoljna politika
i bezobzirno se okomila na sve
što je slavensko. Njemački kurs
spoljne politike današnja austrijska
vlada hoće da inauguriše i u unu-
trašnjoj Ipolitici. Sve ono, što tome
stoji na putu, nastoji da otkloni
od jednom. Drugim riječima, ide
za tim da tako reći preko. noći
pregazi sve slavenske narode u
monarhiji.

Cilj ovake unutrašnje politike
može da se svede na težnju, da
se očuva i što više ojača hege-
monija Nijemaca i da se ozgo što
pouzdanije sprovodi centralizacija
legislativne, a po njoj i egzeku-
tivne vlasti.

Česte velikoizdajničke afere, ko-
je najbolje dokazuju homogenost (!)
elemenata u monarhiji, zatim pro-
goni pojedinaca i nesmotrenost pri
pojedinim jačim ili slabijim  poli-
tičkim momentima, vrlo jasno ilu-
striraju težnje i bezglavost  vra-
tolomnog djelovanja, a ujedno
predstavljaju opasnost, koja Sla-
venima otvoreno prijeti i koja im
nije nepoznata.

Ova politika nije od jučer; ona
je staroga datuma; samo što se je
do sada mogla mnogo lakše -i sa
manje nervoznosti da sprovodi. Ali
je tijekom vremena svijet došao
do potpune svijesti, a Slaveni su
došli do spoznaje o svojim naci-
onalnim i ljudskim pravima, sta-
vljajući se suprot svih težnja, koje
su upućene na štetu njihovu. Ne-
održiva je stoga bila politika po-
tajnih smicalica, te su se oni, koji
su je do sada smatrali pouzdanim
sredstvom, od jednom našli u
stvarnoj neprilici, pa se laćaju na-
glih i bezglavih eksperimenata,
gubeći iz vida zakon prirodnog
razvitka država i naroda. Istorija
je dokazala, da je ovakva politika
dovodila redovno do“ katastrofe
sistem i njegove nosioce, a teško
je pretpostaviti, da bi današnja
unutrašnja politika monarhije mo-
gla ostati kao istorijska iznimka.
Mi je stoga pozdravljamo, jer smo
ubijeđeni, da će ona svojom ne-
prirodnom silom stvoriti jaku pri-
rodnu vezu između rastrganih sla-
venskih elemenata i da će sve više
učvršćivati i zbijati mlitave i raz-
bacane jevenske redove.

»Pritišnuto jače sve na više ska-
če!“ — kaže naš narod. Prema
tome pritisak ozgo, koji se inten-
zivno vrši, samo će pojačati otpor
Slavenskih naroda. Kad su Slaveni

od sebe bili previše apatični, do-
bro je i ovo zlo, koje im se spra-
vlja, jer će ih pokrenuti na rad i
oživjeti u njima ponos i interes
za pogažena prava njihova. A ta-
da će se dogoditi ono, što po

istorijskim zakonima mora da se

dogodi.
Jak život rađa samo slala i
velika borba!

3nauajue 3/paBnie.

V cy6ory nocauje moje crurao je
ua Ileruib€e CPIICKH IPECTOJIOHALIJbE-
NHuK Agekcanjiap, a y ume Kkpasba
Ilerpa uecrura jyGujej uo cazra Kioa3y,
a oncana kpasby LIpue Tope Hukojiu I.
ITlerpoBuhy-Fberomy. Hcrora zana y
Beue Guo je y uacr cprickor mpecro-
JIOHALIJBENHKHKA NpupeljeH cBeuauu 0-
Gjen, Ha KOME Cy mane zBuje 3nauajne
3upaBuue. Kiova3 Hukoja je npeko 0o-
Cjena ,urao uanuiy u na3upaBHo OBuM
pujeuuma :

»Bauwe KpajbeBoKko BucovaucT8o!
EberoBo BeguuaHcrBO Kpasb, Bau
y3Buuuieuu PonuTese a Moj paru 3erT,
nao je jasan_u3pa3 ocjekiajuma uckpe-
HOr GparcrBa Hu TBplue 3ajenuuue ca
MHoM u _ Mojum HaponoM, nocJaBniH
Baume  Kpajbeaeko  BucouaHcrTBO, a

Hera u FberoB napoji 3acrynmarTe ua

oBoj pujeTkoj cBeuanocTu Llpue Fope
u Mojera loma.

Y HueMoryhHocrTu za cam zobe, OH
je usa6pao Baume Kpa;beBcko Buco-
HAHCTBO Za MH LOHECeTE FberoB GparT-
CKH NO3/paB HM Na y ume Fberoso u
HberoBor Hapoja y OBHM 3HauajHuM
TpeHyTUuMA Ca Hama nojujeJiuTe Hamy
palocT.

3JaxBanau cam FberoBoM BeJuuaH-
CTBY Ha TOj NAXKIBH H JbYGABH IIpaM
nac, jep y Bamem Kpa;beBckoM Buco-
qaHcTBy, HberoBoj y31aHHlIH H HALIJBE-
IHuKy FberoBe KpPyHe, YHHH HAM Ce
K40 la Cana y HalueM KPyTy re LAaMO
u caMora JbyGbeHora Bam Oua, Koju
je y dyXy H MHCIHMA C HaMa.

H3a Fbera nyryjeM 3axBa7iHocT Bama,
KpaJbeBcko BucouaHcTBO, INTO cTe y
OBOj cBeuaHoj IpHJHluH NOxuTaJu y
HALI TOIJIH 3AaTpsbaj, Za BH/AHTE HANPE-
lak oBe jyuauke 3eMibe y kojoj cre
ce ponuju a Koja šajenuo cama Bac
u cBe Baume Ha /loMy TOJHKO Jby6H.

Mu Bac cBu uCKPEHO ITO3/LPABIBAMO
H J6BYGHMO KAO KPB HAlI€ KPBH, KAO
MHJO ueno, koje naM je najGjumxe H
Hajapaxe.

IIpucycrBo Bauer Kpa/beBckor Bu-
COHAHCTBA y OBHM ZNaHHMA Mey Hama
upeuparo je Mome cpuy u Muzo je
uujenome Mome_ Hapony, Koju ocjeha
ocoGuTy pazocT, wuro My je Bauum
NOJACKOM NpyKeH jou jenau zoka3 3a
Hepa3nuBojHocT 1Bujy cpnckux zpxaBa
H HHXOBHX BJANAJIAUKHX JLOMOBA.

Bawe Kpamegeko BucouancTeo!

Kan ce Gynere Bparujiu y Jujeny
npujecromuuy Gparcke CpG6uje Moguhy
Bac, na FberoBom BejuuaHcTBy Kpaby
ucnopyuure Moj Tormiu u Gparcku 1o-
31paB. Y ucro BpujeMe kaxuTe BanuieM
MuJIoOMe PojiuTeJby, a Mome nparome
3ety, ta cpue Bamera bena jezuako

Guje y3 cpue Kpasva CpGuje, u za
HeMa Te cuge, koja Gu Fbera u Mene,
Hac u Bac morna pasnBojuTu. Haja-
BuTe y ume Moje FberoBom BezuuaH-
cTBy Kpay, za llpna Topa 3a cBa
Bpemena  ocraje uajyananuja. cecrpa
CpGuje, u na he Kao Kpa;beBuHa jom
JAKINC H Ca BHIIE H3rJEJLA HA ycnjex
C IbOME 34je,Ho BprIHTH CBOj šajlaTaK.

TlujeM 34 3npaB;be u cpehy Fbero-
Bor BeguuaucrBa Kpasba Ilerpa, 3a
31paB;be Bamer Kpa/keBckor BucouaH-
crBa u KpasbeBckor IloMa u 3a 1oGpo
u nanpenak Gparcke CpGnje“.

Ha oBy 31paBuuy onroBopuo je
CPIICKH_ NpeCTOJIOHAIIJBCJIHHK AJIEKCAH-
nap zpyrom jenuaKko TOormioM. Fby hemo
nonujeru y uapezuom 6pojy, na emo
ce ona ma jenuy. u Ha npyry, 360r
IBHXOB€ BAXKHOCTH, IIOCEGHO OCBPHYTH.

Kratka poučenja.
IV.

Pišem sa ovijeh jadnijeh razvalina,
gdje plače i samo kamenje, gdje više
ni lastavici nema mjesta da svije gni-
jezdo svojijem ptićima, koji su još u
krilu muka i otajstva.

Svete su mi razvaline, jer se rodih
na njima. Svakomu imaju biti svete
razvaline, jer vrh njih lebdi bolest,
koja čisti, i s duše diže, grijeh.

Bez bolesti i duhovnog skončanja
nema proštenja, nema spasenja. Oso-
be i narodi imaju proći kroz gorke
vode bolesti i pokajanja da se spase.

Tražim jeda li bi našao što negda
vidjeh, kada ovud prodoh s ljubavlju
i slobodom u grudima, daleko od mo-
gućijeh_ u materiji, ali blizu sebe i
Boga mi. Tražim ovdje što negda vi-
djeh, ali ne nahodim.

Ah propade lijepa varoš! Ona se
u trenutak razvali, raščini kao da bi-
jaše spletena od evijeća, ili sastavlje-
na od zlatnijeh oblaka, što su na ob-
zorju kad je sunce na zapadu.

I Mesini zazvoni ura, kako mi i
Epidavru, da siđe s divnog prijesto-
lja od poma, leandra i svjetlosti do-
lje u opći prah, gdje gubi oblik i
ime veliko i malo, jako i slabo.

Čudnih poraza a čudnije pravde!
Potrebito je i pravo da se ori doli u
ponore ljudska luda oholast.

Nema više gospodskijeh palača,
nema bogatijeh, veličanstvenijeh er-
kava, ne krasnijeh perivoja. Presta
glas veselja; svak je kao izgubljen
u svojoj varoši, i svak bez svoje
kuće.

Svakomu je ista koliba oć drva;
ne možeš reći da u onoj stanuje bo-
gatac a u ovoj prosjak. Evo me u
potpunoj jednakosti, koju sam negda
želio, ali je sad ne želim ; ona je ne-
naravna, što je nema u naravi.

Jednakost mi je onemilila kao i
bratstvo. Prije sam se lako i ludo
bratimio, ali sad ne više. Ako brat-
stvo nije u ideji, u savjesti, u jedno-
dušnosti, ono je laž, ili prazna riječ.

Gledam oko sebe. Ovo je groblje,
što ovdje pod kamenjem još leži oko

«trideset hiljada mrtvaca. Ah dosta je

dosta časovit potres da prekovrati i
prečini društvo i svijet.

Osjećam u svojemu sreu, u vječni-
jem dubinama-svoje duše da je ovo

potrebito čovjeku. Mi se imamo u-
vjeriti da je čovjek jedino u svojemu
duhu divan; samo duhom čovjek je
božanstven. Razluči mu tjelesni život

od duhovnoga života, i čovjek ti se .

kaže velika slabost i tuga.

Mudra, svemoguća a i draga Silo,
koja sve napunjaš svojijem prisustvom
i prebivanjem, ja ti se ničice klanjam
sa ovijeh ruševina, i ispovijedam da
si dobro ne samo «kad ljubavlju i
svjetlošću otvaraš ružu na stablu da
miriše, nego kad i karaš. Ovako is-
povijedam, što ovako u sebi čujem.

Nauk je tvoje Karanje, vječna Silo,

odgaja i dobri čovjeka tvoje karanje.

Ono mu je podstavak, temelj unu-
trašnjoj slavi, uzašašću mu duše put
uzora vječnoga.

Sa ovijeh materijalnijeh ruševina
tuđe varoši i tuđega naroda duša mi
leti put srpskijeh duhovnijeh ruše-

vina, i pitam : Je li vri eme da ufam
ili da očajam? Neki mi duh odgo-
vara: Moli, progna ";. Ono što

se danas radi na srpskijem gorama '
nije ništa ozbiljno, nego velika gluma
ohole, gladne, podle taštine.

Duh mi govori: Vidim 'nekog' vi-
šeg kralja, koji će pojesti dva mala,
i ovako će jadna gluma svršiti.

Mesina u Siciliji, avgusta 1910.

Ljudevit Vuličević.

Časnom ie ogeioga

Qd

Dr. JE ZRKI MACHIEDU
narodnom oslanik orisjedniku zemaljskog od-
bora i slana €. jinskog školskog vijeća |

u Zadru.

Povodom članka pod natpisom
, Učiteljski savez i pitanje Dr. Ma-
chieda“,'štampanog u br. 440. od 14. V.
0. g. šibenske ,Hrvatske Riječi“, u-
prava učiteljskog društva u Kninu
na svom odborskom sastanku, odr-
žanu 22. V. 1910. u svom sijelu je-
dnodušno je zaključila, da se izađe
u ime društva s izjavom, ako ,Savez
daim. učitelja u Spljetu“ u Vašem
poslu progovori u ime cjelokupnog
dalmatinskog učiteljstva. Obzirom na
otvoreno pismo, koje Vam je upra-
vila većina članova središnjeg odbora
pomenutog Saveza u br. 460. ovogo-
dišnje šibenske ,Hrvatske Riječi“,
izvršujući naš odborski zaključak,
čast nam je izjaviti slijedeće :

a) poričemo pravo većini središnjeg
odbora .Saveza dalm. učitelja“, da u
ma kojem općem učiteljskom pitanju
izlazi ,kao predstavnik učiteljskog
stališa u pokrajini“ s prostog uzroka,
što se većina učiteljskih društava u ;

. Dalmaciji i ogroman broj učiteljskih |

snaga s njom ne slaže, jer počinila
niz taktičnih grješaka“;

b) sogorčenjem/osuđujemo lakou-
mnost većine članova saveznog sre-
dišnjeg odbora, što bez ikakva kon-
kretna dokaza tvrdi, da ste Vi, časni |
gospodine, teško uvrijedili pitomice
ženske učiteljske škole u Dubrovniku
i omalovažavali učiteljski stalež u
zemlji, pa ne primiše Vašu retifiku,
kojom oprovrgoste njihovu tvrdnju,
netom je bila objelodanjena, a Vaš
saborski rad najočitije dokazuje, da

,

Vi visoko cijenite i poštujete naš

stalež ;

+

;