= zazii asa

ae onoj na aj aji A

uš msa armik

Dubrovnik: 6.

——

septembra 1910.

God. XIX.

Br. 69.
IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu :
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
gošinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru

K 15; za sva ostale zemlje franaka
i6 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godins surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se udmini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju, Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI. BROJ 10. PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-

bi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se. od pstitnog
retka 20 para,

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

NEZ

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr.

Sramota!

Odavna se u našim krajevima
počeo da uvlači jedan skroz uli-
čarski i djetinji policajni sistem,
koji je isto toliko neprijatan koli-
ko je i neozbiljan. U najnormalni-
jim prilikama, kad se potreba  ja-
čeg nadzora sama sobom _ isklju-
čuje, ova se pojava jednako po-
država u svojoj otrcanoj odori, a
kad izvjesni događaji izbiju jačom
snagom, onda se i ona pojača, ne
da podmiri potrebu društvenog
poretka, već da svojom nespre-
tnošću blati čast i ugled države.

Policija je, priznajemo, jedna
društvena potreba. Njen je zada-
tak vrlo važan. Stoga se samo
sobom nameće, da vršitelji toga
zadatka budu na dostojnoj visini,
svijesni svoje dosta delikatne du-
žnosti. U mnogim naprednim dr-
žavama policija je zbilja dorasla
svome pozivu i zato ga vrši pri-
mjernom  tačnošću i sigurnošću.
Policija naše monarhije, naročito
policija na našem Primorju, a u
prvom redu policija u Dubrovniku
i Boki Kotorskoj čini u tome  je-
dnu jedinstvenu iznimku. Nećemo
pretjerati ako kažemo, da je naša
policija za sve sposobna samo ne
za sadašnji svoj poziv. A zapravo
kod nas i nema policije, jer počam
od njenog šela, pa svršujući na
one individuve koji se sa štapićem
u ruci smucaju gore dolje kao
kakvi dešperateri i silom se na-
meću, misleći, jadnici, u svojoj
naivnosti da će iz uličkih razgo-
vora crpiti gradiva sa svoj posao,
— jer dakle ti i takvi više služe
na sramotu države no na njenu i
društvenu korist.

U nekoliko puta mi smo rasvi-
jetlili rad i sposobnost naše . poli-
cije. Mnogi nam u svemu nijesu
vjerovali, jer su zbilja sve one
pojave, o kojima smo češće pisali,
izgledale nevjerojatne i nemoguće.

Događaji, koji su se ovo dana
odigrali na našem Primorju  prili-
kom prolaska srpskog Kraljevića
Aleksandra, najrječitije dokazuju,
da smo mi imali pravo i da smo
na žalost o stvari vrlo malo go-
vorili i pisali. Slučaj u Spljetu i
onaj opet u Kotoru takove su
prirode da bune svijest ljudima,
koji imaju imalo pojma o najele-
mentarnijim pravilima društvene
etikete i dužnog gostoprimstva, i
koji ne oskudijevaju potpuno sa
onim lijepim ljudskim svojstvom
što se zove rumenilo stida. Jedan
pak momenat, koji je do nas sti-
gao u formi autentične vijesti, da
se jedan palicajni povjerenik ot-

voreno hvalio, da je on, putujući u
povjerljivoj misiji od Dubrovnika
do Kotora, a čuvši bajagi da Kra-
ljević Aleksandar pri ulazu u Bo-
ku govori svojoj pratnji: , Ulazimo
u srpski Bosvor“, odriješito i mu-
ški kazao: ,Šta? — Boka nije
bila nikada srpska niti će ikada
biti!“ — Ne znamo je li tako
stvar tekla i je li uopće od svega
ovoga išta istine, samo znamo, da
se je dotični policajni povjerenik
zbilja onako hvalio. Ustežemo se
ovdje od svakoga komentara, pre- |
puštajući to čitalačkoj publici; ali
ipak radi boljeg razumjevanja i
tačnijeg tumačenja moramo napo-
menuti, da je pratnja Kraljevića
Aleksandra osobno poznavala do-
tičnog policajnog povjerenika.
Eto kakva je kod nas policija,

a takva je držimo i ona u Spljetu.
i ona u Kotoru, jer drukčije ne:

bismo mogli da tumačimo one do-

gađaje, koji bi bili nemogući čak-

i kad bi djeca vršila policajnu
službu. Teško je uopće tumačiti
onu bezglavu i ludu potjeru za
jednim mladićem, kome je svaki
korak unaprijed odmjeren, za na-
šljednikom prijestolja jedne susje-
dne države, skojom naša monar-
hija hoće da žive u miru i u pri-
jateljstvu, a još teže je odmjeriti
ocjenu onako i onoliko nespre-
tnom, uprav šašavom postupku
državne policije. Sramota je za je-
dnu kulturnu državu, da njeni or-
gani izazivlju događaje, koji se ne
bi mogli odigrati ni u Patagoniji,
a kamo li u srcu Evrope!
Unaprijed smo uvjereni, da će
cio kulturni svijet osuditi postu-
pak, koji je izvela policija u Splje-
tu i u Kotoru. Osuda ni u kome
pogledu neće biti prijatna, a pašće
ne na one koji su izazvali doga-
đaje, već na cijelu monarhiju. A,
ako ćemo kazati istinu, to je o-
pravdano i logično, jer ono ne-
koliko nesposobnih štrebera nijesu
drugo no lutke sistema, koji je
inaugurisan u monarhiji. Doduše
njihova nespretnost nije djelo  si-
stema, ali ipak njemu sve pripada,
jer je on takav, da je onemogu-
ćen pristup karakternim i sposo-
buim ljudima u policajnu službu.
Mi smo na čistu da su se oni
događaji mogli odigrati samo  u-
sljed toga, što je po srijedi bio
srpski Kraljević, a da je bio ma
koji drugi, stvar bi sasvim druk-
čije tekla. Cijela monarhija strepi,
regbi, od svega što je srpsko. To
je bauk, koji, izgleda, pri samom
spomenu utjerava mnogima dušu
u kosti. A zašto? — Ni za šta

drugo već samo zato, što se je
srpski elemenat suprotstavio kao
jedina sigurna smetnja silovitom
Drangu.

Kako bilo da bilo postupak au-
strijskih vlasti ne služi ni malo na
čast monarhiji. Zar da se. tako
velika, toliko snažna i ohola _mo-
narhija: plaši jedne male i skromne
Srbije? Z se ne plaše vladini
krugovi, | da na taj način ubiju
ugled monarhije | pred Evropom ?
Sramota ne može nikada da služi:
na čast, a postupak policije prili-
kom prolaska srpskog Kraljevića
Aleksandra prava je državna sra-
mota.

H3 bBocue u XepueroBune.

(Ilocrynawe ca konouucTuma Koju cy Cp6u).

IIpuje 3 rone, mo npumunu, ro“

IbEHH 3VJIYMHMA MH HaCHJBEM Apnaj
y Typekoj, npecevin ce HEKOJIHKC Kyl
CpGa npaBocnaBiux y name Kpaj
Ilonuruuka BJACT, H AKO HEPA/O, 1

ux je npumuja y3 NO3B0/y CaMo' 60

paBKa y OBHM 3eM/bAMA H TO: OLI NOJU
norou6oM: ,AKo ce He 6yuy 1o6po
NOHAILAJIH,  BZACTH- OCTAjy _ CIOGOJIHE
pyke, na ux Ba3na nporjepa“. Tloanaro
je KOJIHKO je 3€MAJBCKA BJIAJIA H3J/IAZHJIA
H JAHAC M3JIAZH Y CYCPET CTPAHHM KO-
JOHHCTUMA Iujesehu um Ip»KaBHa 3e-
M/bHHiTa, npaBehu um ynoGHe craHoBe,
onpairajyliu' HX OI Nopesa MT: JU
Hinmura': ox Tora uuje' yuuHua OBHM
CPICKHM | KOJIOHHCTHMA 'H3 TypCKE. KAKO
HM Huje nana'Hu nacome 6ap. 34: ose
3EMJb€, /I&“ CAMH- 3Zapajle TPAKE, HKO
HM. Beh cama Bara y HoBoj nocroj6usu
IbHXOBOj “He He IA: NOMOTHE.

3ZEMAJBCKA BJIAJIA HC CAMO la CPIICKE
KOJIOHHCTE. GALH HHUHM JLO CA/LA- NOMO+
rora“ uje — ocumM IuTo uM je: y oBumM
3eM;bAMA' GOpABAK JLO3ZBOJIHJIHj — HETO
ux je nouera, Ha 2KAJIOCT, M CAMA: IO“
creneHo na: yiponamhyje. TIpBu: um'je
yuapau sanana: jou Ha. npena3y npeko
rpanuue. Koju je roj IITO >KHBO HMa0
u npeBeo, Ha cBe je opao HyMpyK na
naaru. Koju uuje Morao uapuuekoj
npucroj6u ogroBOpHTH, TOME Cy CTOKA
H TOBCNA HA FpaHHuu INOKJaHH GHJIH.
Hajrope cy y Tome npolmiH OHu, Koju
cy KOie npeBenu. He moryhu Kao
NyKa CHPOTHA, HA HX HyMpyKa (NO
cro 30%) NJaTHTH, CBHMA Cy CKOpO,
cekBecrupaHH O u3BjecHOr BpemeHa
Guru; a kaciuje, y CTyuajy HENOJIMH+
peHux HyMpyKa, 34 IbHX' Oy] 34IUTO
NponaHH.

Tako je oBux nana Ha 3axrjeB Baje
uajHHUKH KOTAPCKH PCL M340 HAJOT
KH€3y onhuue MuzeTKOBHhH (IO3HBHH-
uoM oz 29. VI. 1910., 6p. 5789), na
KOe JoBana 3eueBuha u3 ToKoBuha,
KOju ce nazaše koj Auupuje Tlanuha,
OBPIHHM NyTEM IuTO npuje npona y
CBpxy nozmupeiva Hympyka. TlormuTo cy
peuenor JoBaHa KOH BPJO CIAGU, a
hyMpyK Ha KOibe y onhe BHCOK, TO he
My 6e3 cymibe o6oje Koa — H je-
NuHO IberoBo 1o6po — 3a HymMpyk
oruhu. 3eMaJbCKa Blaga Mopana Gu
na uma oG3upa ca OBOM CPIICKOM CH-
POTHIOM, WTO jeicnou uoxa npeGje-

“

rana M za ux He nouekyje oBako: Ges
OG3npa. Kana MOX€ CBE YUHHHTH| 34
CTPAH€ KOJIOHHCTE'C IPABOM Ce MOXe
TPAKHTH IA Ce H OBHM KOJIOHHCTHMA;
KOj4 cy c Hapogom Bocue u Xepuero-
BuH€ jeue KpBH, jenuako usake y cy-
cper GapeM Kao u 1uBaGama.

Naši dopisi.

Spljet; 3. septembra. (Bruka i sva-
mota). Kako vam je poznato, naja-
vilo je Beogradsko Pjevačko: Društvo

za četvrtak svoj dolazak. Ovdje se:
za doček Beograđana činjene osobite.

pripreme. Pošto nije bilo glasao pro-

mjeni: programa njihova. puta, svak.

je očekivao da će najavljenog. dana:
stići u Spljet, sa svim tim što je ko-
lao glas da će jedan: dan zakasniti.

Koliko sam izviješten, telegrafisalo..
se je nekoliko puta u Dubrovnik, da:
jave kada će doći, ali, pri svem tom.

što je odgovor: bio plaćen, nije: pri-

a“ an peraje dru-
iro > uponih

ojer je ai ragce kiša, te. seje nekoliko
stotina građana sa društvima: sklo-
nilo u kavanu, gdje su: pjevači, da:

bi se zabavljali, pjevali razne srpske:
i hrvatsko pjesme. Malo prije dola-
ska parobroda dođe na: obalu: de:40:

žandara sa nataknutim bajonetama. |

S njima je bio politički komesari ne-
koliko agenata; Prva im je. bila: da:
su ispraznili muo, a zatim su po-
zvali sve one u kavani da se i oda-
tle odaleče. Publika je počela da se.
protivi, te da pjeva srpske i hrvatske
pjesme i da kliče jedinstvu narodnom
i slobodi.

Na jednom komesar dade, nalog:

žandarima da isprazne kavanu, što |

ovi i učiniše. A tada je pukao glas

da ne dolazi Beogradsko Pjevačko |

Društvo, već srpski Kraljević Alek-
sandar. Kad je parobrod ulazio u
luku publika stane klicati i paliti
bengale što su za doček Beograđana
bili namijenjeni. Žandari su stali raz
goniti publiku i gasiti bengale, te su
na taj način ispraznili cijelu obalu.
Mnogima je bilo nemoguće doći do
parobroda; Čak su i neki putnici;
koji su morali dalje putovati, bili
ustavljeni. Jedan dio publike pošao
je na to svojim kućama, a nekoliko
stotina se privuklo do Sustjepana, te
tu čekalo kad će proći parobrod, a
kad je prošao upališe mnoge bengale
i stadoše klicati slozi Srba i Hrvata,
alobodi i srpskom Kraljeviću Alek-
sandru. Kad su se pak s parobroda
čuli poklici Hrvatima i Spljetu, onda
je klicanje dostigih. svoj vrhunac.
Međutim žandari opkole jedan dio i
popišu, a drugi dio stanu gonati po
Marjanu sve do jutra.

Ovdje je opće mišljenje da su br-

zojavi, da ne dolaze Beograđani; na-
mjerno ustavljeni, e da se na taj na-
čin izazovu ovacije srpskom  Kralje-
viću, kako bi ih naša politička vlast
zapriječila i tako pokazala svoju spo-
sobnost. Ali je pri tome tako nasjela
i blamirala se da ni malo ne može
da posluži na čast državi.

mljen nikakav. glas. Za svaki slučaj
ira se: ja na. obali dosta građan-