= zazii asa ae onoj na aj aji A uš msa armik Dubrovnik: 6. —— septembra 1910. God. XIX. Br. 69. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu : Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- gošinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sva ostale zemlje franaka i6 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godins surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se udmini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI. BROJ 10. PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- bi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se. od pstitnog retka 20 para, Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. NEZ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr. Sramota! Odavna se u našim krajevima počeo da uvlači jedan skroz uli- čarski i djetinji policajni sistem, koji je isto toliko neprijatan koli- ko je i neozbiljan. U najnormalni- jim prilikama, kad se potreba ja- čeg nadzora sama sobom _ isklju- čuje, ova se pojava jednako po- država u svojoj otrcanoj odori, a kad izvjesni događaji izbiju jačom snagom, onda se i ona pojača, ne da podmiri potrebu društvenog poretka, već da svojom nespre- tnošću blati čast i ugled države. Policija je, priznajemo, jedna društvena potreba. Njen je zada- tak vrlo važan. Stoga se samo sobom nameće, da vršitelji toga zadatka budu na dostojnoj visini, svijesni svoje dosta delikatne du- žnosti. U mnogim naprednim dr- žavama policija je zbilja dorasla svome pozivu i zato ga vrši pri- mjernom tačnošću i sigurnošću. Policija naše monarhije, naročito policija na našem Primorju, a u prvom redu policija u Dubrovniku i Boki Kotorskoj čini u tome je- dnu jedinstvenu iznimku. Nećemo pretjerati ako kažemo, da je naša policija za sve sposobna samo ne za sadašnji svoj poziv. A zapravo kod nas i nema policije, jer počam od njenog šela, pa svršujući na one individuve koji se sa štapićem u ruci smucaju gore dolje kao kakvi dešperateri i silom se na- meću, misleći, jadnici, u svojoj naivnosti da će iz uličkih razgo- vora crpiti gradiva sa svoj posao, — jer dakle ti i takvi više služe na sramotu države no na njenu i društvenu korist. U nekoliko puta mi smo rasvi- jetlili rad i sposobnost naše . poli- cije. Mnogi nam u svemu nijesu vjerovali, jer su zbilja sve one pojave, o kojima smo češće pisali, izgledale nevjerojatne i nemoguće. Događaji, koji su se ovo dana odigrali na našem Primorju prili- kom prolaska srpskog Kraljevića Aleksandra, najrječitije dokazuju, da smo mi imali pravo i da smo na žalost o stvari vrlo malo go- vorili i pisali. Slučaj u Spljetu i onaj opet u Kotoru takove su prirode da bune svijest ljudima, koji imaju imalo pojma o najele- mentarnijim pravilima društvene etikete i dužnog gostoprimstva, i koji ne oskudijevaju potpuno sa onim lijepim ljudskim svojstvom što se zove rumenilo stida. Jedan pak momenat, koji je do nas sti- gao u formi autentične vijesti, da se jedan palicajni povjerenik ot- voreno hvalio, da je on, putujući u povjerljivoj misiji od Dubrovnika do Kotora, a čuvši bajagi da Kra- ljević Aleksandar pri ulazu u Bo- ku govori svojoj pratnji: , Ulazimo u srpski Bosvor“, odriješito i mu- ški kazao: ,Šta? — Boka nije bila nikada srpska niti će ikada biti!“ — Ne znamo je li tako stvar tekla i je li uopće od svega ovoga išta istine, samo znamo, da se je dotični policajni povjerenik zbilja onako hvalio. Ustežemo se ovdje od svakoga komentara, pre- | puštajući to čitalačkoj publici; ali ipak radi boljeg razumjevanja i tačnijeg tumačenja moramo napo- menuti, da je pratnja Kraljevića Aleksandra osobno poznavala do- tičnog policajnog povjerenika. Eto kakva je kod nas policija, a takva je držimo i ona u Spljetu. i ona u Kotoru, jer drukčije ne: bismo mogli da tumačimo one do- gađaje, koji bi bili nemogući čak- i kad bi djeca vršila policajnu službu. Teško je uopće tumačiti onu bezglavu i ludu potjeru za jednim mladićem, kome je svaki korak unaprijed odmjeren, za na- šljednikom prijestolja jedne susje- dne države, skojom naša monar- hija hoće da žive u miru i u pri- jateljstvu, a još teže je odmjeriti ocjenu onako i onoliko nespre- tnom, uprav šašavom postupku državne policije. Sramota je za je- dnu kulturnu državu, da njeni or- gani izazivlju događaje, koji se ne bi mogli odigrati ni u Patagoniji, a kamo li u srcu Evrope! Unaprijed smo uvjereni, da će cio kulturni svijet osuditi postu- pak, koji je izvela policija u Splje- tu i u Kotoru. Osuda ni u kome pogledu neće biti prijatna, a pašće ne na one koji su izazvali doga- đaje, već na cijelu monarhiju. A, ako ćemo kazati istinu, to je o- pravdano i logično, jer ono ne- koliko nesposobnih štrebera nijesu drugo no lutke sistema, koji je inaugurisan u monarhiji. Doduše njihova nespretnost nije djelo si- stema, ali ipak njemu sve pripada, jer je on takav, da je onemogu- ćen pristup karakternim i sposo- buim ljudima u policajnu službu. Mi smo na čistu da su se oni događaji mogli odigrati samo u- sljed toga, što je po srijedi bio srpski Kraljević, a da je bio ma koji drugi, stvar bi sasvim druk- čije tekla. Cijela monarhija strepi, regbi, od svega što je srpsko. To je bauk, koji, izgleda, pri samom spomenu utjerava mnogima dušu u kosti. A zašto? — Ni za šta drugo već samo zato, što se je srpski elemenat suprotstavio kao jedina sigurna smetnja silovitom Drangu. Kako bilo da bilo postupak au- strijskih vlasti ne služi ni malo na čast monarhiji. Zar da se. tako velika, toliko snažna i ohola _mo- narhija: plaši jedne male i skromne Srbije? Z se ne plaše vladini krugovi, | da na taj način ubiju ugled monarhije | pred Evropom ? Sramota ne može nikada da služi: na čast, a postupak policije prili- kom prolaska srpskog Kraljevića Aleksandra prava je državna sra- mota. H3 bBocue u XepueroBune. (Ilocrynawe ca konouucTuma Koju cy Cp6u). IIpuje 3 rone, mo npumunu, ro“ IbEHH 3VJIYMHMA MH HaCHJBEM Apnaj y Typekoj, npecevin ce HEKOJIHKC Kyl CpGa npaBocnaBiux y name Kpaj Ilonuruuka BJACT, H AKO HEPA/O, 1 ux je npumuja y3 NO3B0/y CaMo' 60 paBKa y OBHM 3eM/bAMA H TO: OLI NOJU norou6oM: ,AKo ce He 6yuy 1o6po NOHAILAJIH, BZACTH- OCTAjy _ CIOGOJIHE pyke, na ux Ba3na nporjepa“. Tloanaro je KOJIHKO je 3€MAJBCKA BJIAJIA H3J/IAZHJIA H JAHAC M3JIAZH Y CYCPET CTPAHHM KO- JOHHCTUMA Iujesehu um Ip»KaBHa 3e- M/bHHiTa, npaBehu um ynoGHe craHoBe, onpairajyliu' HX OI Nopesa MT: JU Hinmura': ox Tora uuje' yuuHua OBHM CPICKHM | KOJIOHHCTHMA 'H3 TypCKE. KAKO HM Huje nana'Hu nacome 6ap. 34: ose 3EMJb€, /I&“ CAMH- 3Zapajle TPAKE, HKO HM. Beh cama Bara y HoBoj nocroj6usu IbHXOBOj “He He IA: NOMOTHE. 3ZEMAJBCKA BJIAJIA HC CAMO la CPIICKE KOJIOHHCTE. GALH HHUHM JLO CA/LA- NOMO+ rora“ uje — ocumM IuTo uM je: y oBumM 3eM;bAMA' GOpABAK JLO3ZBOJIHJIHj — HETO ux je nouera, Ha 2KAJIOCT, M CAMA: IO“ creneHo na: yiponamhyje. TIpBu: um'je yuapau sanana: jou Ha. npena3y npeko rpanuue. Koju je roj IITO >KHBO HMa0 u npeBeo, Ha cBe je opao HyMpyK na naaru. Koju uuje Morao uapuuekoj npucroj6u ogroBOpHTH, TOME Cy CTOKA H TOBCNA HA FpaHHuu INOKJaHH GHJIH. Hajrope cy y Tome npolmiH OHu, Koju cy KOie npeBenu. He moryhu Kao NyKa CHPOTHA, HA HX HyMpyKa (NO cro 30%) NJaTHTH, CBHMA Cy CKOpO, cekBecrupaHH O u3BjecHOr BpemeHa Guru; a kaciuje, y CTyuajy HENOJIMH+ peHux HyMpyKa, 34 IbHX' Oy] 34IUTO NponaHH. Tako je oBux nana Ha 3axrjeB Baje uajHHUKH KOTAPCKH PCL M340 HAJOT KH€3y onhuue MuzeTKOBHhH (IO3HBHH- uoM oz 29. VI. 1910., 6p. 5789), na KOe JoBana 3eueBuha u3 ToKoBuha, KOju ce nazaše koj Auupuje Tlanuha, OBPIHHM NyTEM IuTO npuje npona y CBpxy nozmupeiva Hympyka. TlormuTo cy peuenor JoBaHa KOH BPJO CIAGU, a hyMpyK Ha KOibe y onhe BHCOK, TO he My 6e3 cymibe o6oje Koa — H je- NuHO IberoBo 1o6po — 3a HymMpyk oruhu. 3eMaJbCKa Blaga Mopana Gu na uma oG3upa ca OBOM CPIICKOM CH- POTHIOM, WTO jeicnou uoxa npeGje- “ rana M za ux He nouekyje oBako: Ges OG3npa. Kana MOX€ CBE YUHHHTH| 34 CTPAH€ KOJIOHHCTE'C IPABOM Ce MOXe TPAKHTH IA Ce H OBHM KOJIOHHCTHMA; KOj4 cy c Hapogom Bocue u Xepuero- BuH€ jeue KpBH, jenuako usake y cy- cper GapeM Kao u 1uBaGama. Naši dopisi. Spljet; 3. septembra. (Bruka i sva- mota). Kako vam je poznato, naja- vilo je Beogradsko Pjevačko: Društvo za četvrtak svoj dolazak. Ovdje se: za doček Beograđana činjene osobite. pripreme. Pošto nije bilo glasao pro- mjeni: programa njihova. puta, svak. je očekivao da će najavljenog. dana: stići u Spljet, sa svim tim što je ko- lao glas da će jedan: dan zakasniti. Koliko sam izviješten, telegrafisalo.. se je nekoliko puta u Dubrovnik, da: jave kada će doći, ali, pri svem tom. što je odgovor: bio plaćen, nije: pri- a“ an peraje dru- iro > uponih ojer je ai ragce kiša, te. seje nekoliko stotina građana sa društvima: sklo- nilo u kavanu, gdje su: pjevači, da: bi se zabavljali, pjevali razne srpske: i hrvatsko pjesme. Malo prije dola- ska parobroda dođe na: obalu: de:40: žandara sa nataknutim bajonetama. | S njima je bio politički komesari ne- koliko agenata; Prva im je. bila: da: su ispraznili muo, a zatim su po- zvali sve one u kavani da se i oda- tle odaleče. Publika je počela da se. protivi, te da pjeva srpske i hrvatske pjesme i da kliče jedinstvu narodnom i slobodi. Na jednom komesar dade, nalog: žandarima da isprazne kavanu, što | ovi i učiniše. A tada je pukao glas da ne dolazi Beogradsko Pjevačko | Društvo, već srpski Kraljević Alek- sandar. Kad je parobrod ulazio u luku publika stane klicati i paliti bengale što su za doček Beograđana bili namijenjeni. Žandari su stali raz goniti publiku i gasiti bengale, te su na taj način ispraznili cijelu obalu. Mnogima je bilo nemoguće doći do parobroda; Čak su i neki putnici; koji su morali dalje putovati, bili ustavljeni. Jedan dio publike pošao je na to svojim kućama, a nekoliko stotina se privuklo do Sustjepana, te tu čekalo kad će proći parobrod, a kad je prošao upališe mnoge bengale i stadoše klicati slozi Srba i Hrvata, alobodi i srpskom Kraljeviću Alek- sandru. Kad su se pak s parobroda čuli poklici Hrvatima i Spljetu, onda je klicanje dostigih. svoj vrhunac. Međutim žandari opkole jedan dio i popišu, a drugi dio stanu gonati po Marjanu sve do jutra. Ovdje je opće mišljenje da su br- zojavi, da ne dolaze Beograđani; na- mjerno ustavljeni, e da se na taj na- čin izazovu ovacije srpskom Kralje- viću, kako bi ih naša politička vlast zapriječila i tako pokazala svoju spo- sobnost. Ali je pri tome tako nasjela i blamirala se da ni malo ne može da posluži na čast državi. mljen nikakav. glas. Za svaki slučaj ira se: ja na. obali dosta građan-