B.Am. er <a se m: g e Kade. 3 sg Dubrovnik 10. septembra 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). ak se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! Ć. K. Okružni sud u Dubrovniku kao ti- skovni sud, na predlog ć. k. državnog od- vjetništva odlučio je: I. da sadržaj članka ,Sramota* štampanog na 1, 2, i 8 stupcu Ie stranice i baš a) od riječi ,Sramota“ Odavna se u našim kraje- vima“ do ,čast i ugled države“, b) od riječi »Nećemo pretjerati“ do ,državne sramote broja 69 političkog časopisa »Dubrovnik“ koji je izašao u Dubbrovniku dne 6 Sep- tembra o. g. u Dubrovniku pod odgovornim uredništvom Krista P. Dominkovića sačinja- va zločin smetanja javnog mira po $ 65. K. Z. i prestupak bunjenja po S 300 k. z. 1I. da ulomci članka ,Bosna i Hercegovi- na“, koji počimlju riječima ,zemaljska vlada ne samo“ do riječi ,barem kao i švabama“ štampanih u istom broju časopisa na 8 i 4 stupcu prve stranice sačinjavaju zločin sme- tanja javnog mira po 8 65 a k. z. III. da sadržaj ulomka članka ,Naši do- pisi“ štampanog na 4 supcu Ie stranice is- tog časopisa koji počimlje riječima ,Ovdje je opće mišljenje“ a svršava na ,čast drža- vi“ sačinjava prestupak bunjenja pd $ 800 k.5 IV. da zaplijenjeni ulomak članka pod II koji počimlje riječima ,Prije tri godine“ do »ne će da pomogne“ ne sačinjava nikakvo kažnjivo djelo. Potvrđuje izvršenu zaplijenu i zabranjuje daljnje širenje lista u pogledu zaplijenjenih članaka pod I. IL. III. određuje uništenje zaplijenjenih istisaka, onijeh koji bi se za- plijenjenili kao i rastava dotičnog štampar- skog sloga u smislu $ 493 k. z. Diže zaplijenu u pogledu ulomka članka ad IV. Razlozi * Sadržajem članka pod I. nastoji se poticati na mržnju i prezir proti državnoj upravi ne samo, već se napada uvrijedlivim i ne- pristojnim izrazima na politićku Vlast u Spljetu i Kotoru, koje se zadnje ćini i član- kom pod III, te se ovi učini moraju kvali- fikovati zločinom po $ 65 k. z. odnosno pre- stupkom po $ 200 k, z; u ulomcima članka pod II potiče se na mržnju i prezir protiv državnoj upravi u Bosni i Hercegovini, učin ovaj koji se također označuje zločinom po 565 k, z. te jestoga gornja osuda u pogledu ovijeh ćlanaka podpuno opravdana. Digla se je pak zapljena u pogledu prvog ulomka članka pod II jer se u istome ne nalaze skrajnosti nikakvog kažnjivog djela. Ć. K. Okružni sud u Dubrovniku Odio IV. dne 7 Septembra 1910. Drobac Sloboda štampe! I pošljednji broj ,Dubrovnika“ bio je osakaćen neumoljivom olov- kom naše cenzure. Doduše nije to prvi put, a prema tome nije ni novost, da naš list odlazi u svijet išaran bijelilom razvikane slobode štampe ; ali je to opet tako često, da se svako u čudu mora da pita, kakvi su to grijesi, koji li smo mi griješnici, da se je nesmiljena cen- zura tako nemilosrdno okomila na nas i na umno čedo naše!? A čitaoci imaju dosta opravdanih ra- zloga da izlaze stakvim pitanjima, kao što imaju dosta razloga i naši pretplatnici, da se ljute što im go- tovo ni jedan broj ne dolazi pot- pun. Pa ne samo to; oni imaju prava i da traže od nas razjašnje- nja ovoj do sada neviđenoj ab- normalnosti. Kad bismo smjeli, kazali bismo sve otvoreno, i naši bi čitaoci i pretplatnici shvatili naš položaj i opravdali svaki sličan slučaj, koji — naročito naglašujemo — ne ovisi o našoj volji, Ali, kako mi ne živemo u normalnim političkim prilikama i kako smo mi — kao niko drugi kod nas, kraj nas, bliže i dalje nas — izvrgnuti neposre- dnim progonima i napadajima, mo- ramo se ograničiti na izmotavanje, e da tako, kad ne možemo dru- kčije, kažemo što nam se zabra- njuje, zašto li nas onako bezobzirno kažnjavaju i uvaljuju_ u suvišne troškove. Naš je zadatak plemenit i težak. Prva i glavna nam je dužnost, da mu udovoljavamo barem toliko, koliko je potrebito da se oda nj ne ogriješimo. Dajući sada otome računa našoj javnosti, primorani smo preći granice potrebne skro- mnosti i smjelo konstatovati, da smo kroz cijelo vrijeme bivali korektni i prema zadatku lista i prema svojim dužnostima. A to je baš ono što je i izazvalo onako česte progone. Ne pretjerujemo kad to kažemo, a ne mislimo ni vrijeđati kad konstatujermo, da mnogi listovi u Dalmaciji, pa čak i u Dubrovniku, živu u srećnijim prilikama, te mogu bez ikakve bo- jazni donositi ono što se nama docnije zabranjuje, a mogu pisati i kud i kamo žešće, na što mi ne bismo smjeli ni promisliti. Kroz pošljednju godinu dana svoga mučnoga rada stekli smo jako i neoborivo ubijeđenje, da se progoni naročito udešavaju samo da se iskopa grob ovome jedinome predstavniku zdrave srpske naro- dne misli na Primorju. Jedino, kada se ovo ubijeđenje uzme kao polazna tačka za prosuđivanje ne- vjerojatno čestih konfiskacija, mogu da se razumiju progoni, koji su kao takvi udešeni, a ne nikako kao zaštita od nekih — recimo — revolucionarnih ideja, koje bajagi hoćemo da sijemo. Do sada nam je rečeno nekoliko puta, da naše vlasti ne mogu suditi pisanje ,Du- brovnika“ po istom kriteriju po kome sude pisanje ostalih listova u Dalmaciji. Da, to nam je rečeno, i to otvoreno pred ljudima i sa kompetentnog mjesta. A kad to uvažimo, smatramo za suvišno da i dalje dokazujemo, za čim se ide, što li se želi postići sa progonima našeg i jedinog srpskog lista na Primorju. / Ipak držimo da ne će biti na odmet, ako se dotaknemo pošlje- dnje konfiskacije, ako upozorimo čitaoce na presudu, koju donosimo na čelu lista. Prvi dio razloga pošljednje kon- fiskacije sadrži tvrdnju, da smo sa zaplijenjenim člankom nastojali po- ticati na mržnju i prezir proti dr- žavnoj upravi; pa ne samo to, nego da smo šta više napadali u- vrijedljivim i nepristojnim izrazima na političke vlasti u Spljetu i u Kotoru ; a u drugom dijelu kon- statuje se opet, da smo poticali na mržnju i prezir ,protiv državnoj upravi u Bosni i Hercegovini“. upućena publika mogla bi po razlozima presude da stvara čudne zaključke i o sadržaju članka i o formi našeg pisanja. To ne možemo da dozvolimo, jer bi to moglo da dade povoda prijekoru, koji u stvari nijesmo zaslužili. - Odnosni članak i odnosni pasus dopisa, čija se konfiskacija oprav- dava sa prvim razlozima, sadrži vrlo umjerenu kritiku zbog postu- pka, koji nije bio ni razumljiv ni opravdan, a konfiscirani članak iz Bosne i Hercegovine bio je pre- nesen iz nekonfiscirane sarajevske »Srpske Riječi“. O kakvim nepri- stojnim i uvrijedljivim izrazima ne inože da bude ni govora, ako se dostojna kritika nesmotrenog dje- lovanja političkih vlasti nema sma- trati nepristojnom uvrjedom, što bi u tom slučaju značilo da su naše političke vlasti neprikosnovene i neodgovorne za svoje djelovanje. Drugi dio razloga sam sobom ot- pada kad se pretpostavi da sara- jevske vlasti nijesu našle u onim nevinim kroničarskim retcima ni mržnje ni prezira protiva austrijske uprave u Bosni i Hercegovini. Naša cenzura nastoji valjda da odnese rekord i onoj u Sarajevu, koja je do sada bila poznata sa svoje pre- revnosti. Ni u kom slučaju ne možemo dozvoliti da nam se podmeće nešto što ne postoji. Stoga ne primamo i odbijamo od sebe svaki prijekor, koji bi potekao iz tvrdnje, da smo napadali ma na koga sa uvrijedlji- vim i nepristojnim izrazima. Nije- smo mi krivi, ako je za nekoga naša opravdana: kritika bila teška i porazna. Malo više korektnosti, pa ne će biti ni kritike, niti će biti potrebe, da se list konfiscira čak i preko volje onih, koji su za to u prvom redu pozvani. Neka znaju svi oni, koji nas tako milo i krvavim očima gledaju, da nam ne imponuju nikakvi pro- goni i da nas oni neće oboriti, ako nas — ne dao Bog! — ne obori nemar srpske publike. Ima- ćemo uvijek i snage i smjelosti da svaki njihov udar s uspjehom re- pariramo. ,peorpaneko fljesauko ApyuTeo“ y WlaGeuuKy. IIpuje Jonacka. Cp6u IlluGeucku, Becejiu iuro he um nohu y noxoje Gpaha Beorpaljanu, cacraBunue o16op 3a npuuek u npujaBumie ra Bjacru. O nonacky 6pahe ol6op npeTxonHo #3- Bujecru_ OnhuHuy u XpBaTcka IpyluTBa 6e3 pas3IHK€ CTPAHAKA. Tlowro IlluGeHcku Cp6u 3aK/byuHtue na nany GankeT y uacT ,BeorpajicKoM IljesaukoM JIpylurBy“, NO3Bane Kao NOGpononie rocre rocrnojiy : HaueJ- HHKA, npencjenuuke XpBaTCKuX 1py- muraBa 06Hjy crpaHaka, HJIH, aKO je aroznuuje pehu, oGujy saBaljeHux rpyra, TE NO3ZBALIE CBE YUHTCJBE MY3HKE H njeBai»a. OcuM Tora u3Bujecruine y- NnpaBe xpBaTckHx IpyiuraBa o Hamje- paBaHoM GaHkeTy u CAorhiHnuie uM, ja Ha GaHukeT MOry zohu H UJIAHOBH Xp- BATCKHX IPYIITABA, aKO CE HA BpHjeme npujaBe on6opy 3a npuuek. Ilona3ak Gpahe Beorpaljana Kao H I>HXOB KOHLEpAT Gujamie ojpetjeH 3a cy6oTy, au 360r nenpenBuljeHux mno- TEIIKOha HA NyTOBAHY 3ZAJOLHHIE 34 jenaH an. 2l01a3aK. Iloome mahom y uenje;y jyrpoM pano. Ha oGaJu ux no3sipaBu: OLGOp 34 IpHU€K, HAHEJIHHK Fpalla, NpeJCTABHHIITBO CPIICKHX YCTAHOBA H APYIITABA, H IIPCJICTABHHLITBO XPBAT- CKUX IpyiiraBa oGujy crpaHaka.: HakoH nosipaBsa ozmocmo 3ajenuo Ha kaBy. Harma namjepa 6ujanie za ux Pa3TOBOpOM 34/PXKHMO ILTO 1yube, jep HEHAJIHO 3AKALNIIbCIG€ IGHXOBOT IOJIA+ cka Guano je yapouHo za CMO H3ry6u1u MHOre coGe, Koje cMO 34 LaH panuje Gunu HaniiH. IlyTHHHHMA NAaK, YMOP- HHM IIVTOBAIb€M H HECIIABAIB€M y MAJOJ zahu, uuje Guo zo pasroBopa Beh 3AXKEJbELIE NOuHHKA. Tau Ce Oon6op natje ua uyuy jep ue G6ujanie y craiy na y jenaH uac cakora cMjecru OHaKO, KaKO Gu ra Guo cmjecruo, za uuje GuJIO 3ZAKAIIIbEHA LOJIACKOM. TpaxeieM co6a Hacrare Mara 36pka. Haj«eJbHuju OJIMOpPA 34/OBOJBHIIE CE KAKO MOTOLI€, H€KH IIOCTE/bOM, HEKH nak upujemawem cjenehu y3 Beh 3a- IpeMJbEHY IIOCTEJ6Y, jep HeucnaBaHuM uuibanie ce Beh zaknie u Guru 67u3y NOCTEJbE. Uuauju, a Gormeu odu Koju Gujaxy NnpuMopaHu a 1ajy BOJbY 34 HEBOJbY, YMHLIE Ce /A. OJLTOJIE CAH, IAK NOBP- CTaHH 34 IpyluTBEHHM GapjakOM OJZLOLIE rpanckoj upkBu ruje he ornjeBaTu /H- Typrujy, Te aujenoM KOMNO3HIHjOM H CKTAJHHM rTijeBaHeM 3aHujeTH npenyHy UPKBy OTMEHOT FpaljaHCTBa. Tlo aurypruju 3a Gapjakom npaheHu muuGeHcKOM CpG6anujom ogome Ha odjel. MebyTHM ynpaBa ole a noxolu HAUCJIHHKA H IPEJICTABHHKE XPBATCKHX Ipy1IuTaBa. Konuepaill. Y NynKO IyHOM N030- PHILITy 3410u4e y BEH€ KOHLEPAT NpamMa HajaBJbEHOM NIporpaMy. Xop Huje 6po- jem 6uo nornyu. Haocrana ux je 6a- peM uHeTBpTHHa IITO 360r YMOpa IITO 360r HaxJajie. Ce ce je ornjeBajio Ha IIpeBeJuKo ZA LOBOJ6CTBO NyGJHuKe, a HA HACT XO- poBolja: komno3suropa r. Mokparna, r. Mapxunua, ynpaBe u uuTaBor npu- 3HaTOr_.360pa. javne zahvale plaća se od petitnog | KI