B.Am. er

<a se m: g e

Kade.

3 sg
Dubrovnik 10. septembra 1910.

God. XIX.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pd i četvrt godine surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para

petitnom retku (sitnijeh slova). ak
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i

retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

PZA

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!

Ć. K. Okružni sud u Dubrovniku kao ti-
skovni sud, na predlog ć. k. državnog od-
vjetništva odlučio je:

I. da sadržaj članka ,Sramota* štampanog
na 1, 2, i 8 stupcu Ie stranice i baš a) od
riječi ,Sramota“ Odavna se u našim  kraje-
vima“ do ,čast i ugled države“, b) od riječi
»Nećemo pretjerati“ do ,državne sramote
broja 69 političkog časopisa »Dubrovnik“
koji je izašao u Dubbrovniku dne 6 Sep-
tembra o. g. u Dubrovniku pod odgovornim
uredništvom Krista P. Dominkovića sačinja-
va zločin smetanja javnog mira po $ 65. K.
Z. i prestupak bunjenja po S 300 k. z.

1I. da ulomci članka ,Bosna i Hercegovi-
na“, koji počimlju riječima ,zemaljska vlada
ne samo“ do riječi ,barem kao i švabama“
štampanih u istom broju časopisa na 8 i 4
stupcu prve stranice sačinjavaju zločin sme-
tanja javnog mira po 8 65 a k. z.

III. da sadržaj ulomka članka ,Naši do-
pisi“ štampanog na 4 supcu Ie stranice is-
tog časopisa koji počimlje riječima ,Ovdje
je opće mišljenje“ a svršava na ,čast drža-
vi“ sačinjava prestupak bunjenja pd $ 800
k.5

IV. da zaplijenjeni ulomak članka pod II
koji počimlje riječima ,Prije tri godine“ do
»ne će da pomogne“ ne sačinjava nikakvo
kažnjivo djelo.

Potvrđuje izvršenu zaplijenu i zabranjuje
daljnje širenje lista u pogledu zaplijenjenih
članaka pod I. IL. III. određuje uništenje
zaplijenjenih istisaka, onijeh koji bi se za-
plijenjenili kao i rastava dotičnog štampar-
skog sloga u smislu $ 493 k. z.

Diže zaplijenu u pogledu ulomka članka
ad IV.

Razlozi

* Sadržajem članka pod I. nastoji se poticati

na mržnju i prezir proti državnoj upravi
ne samo, već se napada uvrijedlivim i ne-
pristojnim izrazima na politićku Vlast u
Spljetu i Kotoru, koje se zadnje ćini i član-
kom pod III, te se ovi učini moraju kvali-
fikovati zločinom po $ 65 k. z. odnosno pre-
stupkom po $ 200 k, z; u ulomcima članka
pod II potiče se na mržnju i prezir protiv
državnoj upravi u Bosni i Hercegovini, učin
ovaj koji se također označuje zločinom po
565 k, z. te jestoga gornja osuda u pogledu
ovijeh ćlanaka podpuno opravdana.

Digla se je pak zapljena u pogledu prvog
ulomka članka pod II jer se u istome ne
nalaze skrajnosti nikakvog kažnjivog djela.
Ć. K. Okružni sud u Dubrovniku Odio IV.

dne 7 Septembra 1910.
Drobac

Sloboda štampe!

I pošljednji broj ,Dubrovnika“
bio je osakaćen neumoljivom olov-
kom naše cenzure. Doduše nije to
prvi put, a prema tome nije ni
novost, da naš list odlazi u svijet
išaran bijelilom razvikane slobode
štampe ; ali je to opet tako često,
da se svako u čudu mora da pita,
kakvi su to grijesi, koji li smo mi
griješnici, da se je nesmiljena cen-
zura tako nemilosrdno okomila na
nas i na umno čedo naše!? A
čitaoci imaju dosta opravdanih ra-
zloga da izlaze stakvim pitanjima,
kao što imaju dosta razloga i naši
pretplatnici, da se ljute što im go-
tovo ni jedan broj ne dolazi pot-
pun. Pa ne samo to; oni imaju
prava i da traže od nas razjašnje-
nja ovoj do sada neviđenoj ab-
normalnosti.

Kad bismo smjeli, kazali bismo
sve otvoreno, i naši bi čitaoci i

pretplatnici shvatili naš položaj i
opravdali svaki sličan slučaj, koji
— naročito naglašujemo — ne
ovisi o našoj volji, Ali, kako mi
ne živemo u normalnim političkim
prilikama i kako smo mi — kao
niko drugi kod nas, kraj nas, bliže
i dalje nas — izvrgnuti neposre-
dnim progonima i napadajima, mo-
ramo se ograničiti na izmotavanje,
e da tako, kad ne možemo dru-
kčije, kažemo što nam se zabra-
njuje, zašto li nas onako bezobzirno
kažnjavaju i uvaljuju_ u suvišne
troškove.

Naš je zadatak plemenit i težak.
Prva i glavna nam je dužnost, da
mu udovoljavamo barem toliko,
koliko je potrebito da se oda nj
ne ogriješimo. Dajući sada otome
računa našoj javnosti, primorani
smo preći granice potrebne skro-
mnosti i smjelo konstatovati, da
smo kroz cijelo vrijeme bivali
korektni i prema zadatku lista i
prema svojim dužnostima. A to je
baš ono što je i izazvalo onako
česte progone. Ne pretjerujemo
kad to kažemo, a ne mislimo ni

vrijeđati kad  konstatujermo, da

mnogi listovi u Dalmaciji, pa čak
i u Dubrovniku, živu u srećnijim
prilikama, te mogu bez ikakve bo-
jazni donositi ono što se nama
docnije zabranjuje, a mogu pisati i
kud i kamo žešće, na što mi ne
bismo smjeli ni promisliti.

Kroz  pošljednju godinu dana

svoga mučnoga rada stekli smo
jako i neoborivo ubijeđenje, da se
progoni naročito udešavaju samo
da se iskopa grob ovome jedinome
predstavniku zdrave srpske naro-
dne misli na Primorju. Jedino,
kada se ovo ubijeđenje uzme kao
polazna tačka za prosuđivanje ne-
vjerojatno čestih konfiskacija, mogu
da se razumiju progoni, koji su
kao takvi udešeni, a ne nikako
kao zaštita od nekih — recimo —
revolucionarnih ideja, koje bajagi
hoćemo da sijemo. Do sada nam
je rečeno nekoliko puta, da naše
vlasti ne mogu suditi pisanje ,Du-
brovnika“ po istom kriteriju po
kome sude pisanje ostalih listova
u Dalmaciji. Da, to nam je rečeno,
i to otvoreno pred ljudima i sa
kompetentnog mjesta. A kad to
uvažimo, smatramo za suvišno da
i dalje dokazujemo, za čim se ide,
što li se želi postići sa progonima
našeg i jedinog srpskog lista na
Primorju.
/ Ipak držimo da ne će biti na
odmet, ako se dotaknemo pošlje-
dnje konfiskacije, ako upozorimo
čitaoce na presudu, koju donosimo
na čelu lista.

Prvi dio razloga pošljednje kon-
fiskacije sadrži tvrdnju, da smo sa

 zaplijenjenim člankom nastojali po-

ticati na mržnju i prezir proti dr-
žavnoj upravi; pa ne samo to,
nego da smo šta više napadali u-
vrijedljivim i nepristojnim izrazima
na političke vlasti u Spljetu i u
Kotoru ; a u drugom dijelu kon-
statuje se opet, da smo poticali na
mržnju i prezir ,protiv državnoj
upravi u Bosni i Hercegovini“.
upućena publika mogla bi po
razlozima presude da stvara čudne
zaključke i o sadržaju članka i o
formi našeg pisanja. To ne možemo
da dozvolimo, jer bi to moglo da
dade povoda  prijekoru, koji u
stvari nijesmo zaslužili. -
Odnosni članak i odnosni pasus
dopisa, čija se konfiskacija oprav-
dava sa prvim razlozima, sadrži
vrlo umjerenu kritiku zbog postu-
pka, koji nije bio ni razumljiv ni
opravdan, a konfiscirani članak iz
Bosne i Hercegovine bio je pre-
nesen iz nekonfiscirane sarajevske
»Srpske Riječi“. O kakvim nepri-
stojnim i uvrijedljivim izrazima ne

inože da bude ni govora, ako se

dostojna kritika nesmotrenog dje-
lovanja političkih vlasti nema sma-
trati nepristojnom uvrjedom, što bi
u tom slučaju značilo da su naše
političke vlasti neprikosnovene i
neodgovorne za svoje djelovanje.
Drugi dio razloga sam sobom ot-
pada kad se pretpostavi da sara-
jevske vlasti nijesu našle u onim
nevinim kroničarskim  retcima ni
mržnje ni prezira protiva austrijske
uprave u Bosni i Hercegovini. Naša
cenzura nastoji valjda da odnese
rekord i onoj u Sarajevu, koja je
do sada bila poznata sa svoje pre-
revnosti.

Ni u kom slučaju ne možemo
dozvoliti da nam se podmeće nešto
što ne postoji. Stoga ne primamo
i odbijamo od sebe svaki prijekor,
koji bi potekao iz tvrdnje, da smo
napadali ma na koga sa uvrijedlji-
vim i nepristojnim izrazima. Nije-
smo mi krivi, ako je za nekoga
naša opravdana: kritika bila teška
i porazna. Malo više korektnosti,
pa ne će biti ni kritike, niti će biti
potrebe, da se list konfiscira čak
i preko volje onih, koji su za to
u prvom redu pozvani.

Neka znaju svi oni, koji nas
tako milo i krvavim očima gledaju,
da nam ne imponuju nikakvi pro-
goni i da nas oni neće oboriti,
ako nas — ne dao Bog! — ne
obori nemar srpske publike. Ima-
ćemo uvijek i snage i smjelosti da
svaki njihov udar s uspjehom re-
pariramo.

,peorpaneko fljesauko ApyuTeo“
y WlaGeuuKy.

IIpuje Jonacka. Cp6u IlluGeucku,
Becejiu iuro he um nohu y noxoje
Gpaha Beorpaljanu, cacraBunue o16op
3a npuuek u npujaBumie ra Bjacru. O
nonacky 6pahe ol6op npeTxonHo #3-

Bujecru_ OnhuHuy u XpBaTcka IpyluTBa
6e3 pas3IHK€ CTPAHAKA.

Tlowro IlluGeHcku Cp6u 3aK/byuHtue
na nany GankeT y uacT ,BeorpajicKoM
IljesaukoM  JIpylurBy“, NO3Bane Kao
NOGpononie rocre rocrnojiy : HaueJ-
HHKA, npencjenuuke XpBaTCKuX 1py-
muraBa 06Hjy crpaHaka, HJIH, aKO je
aroznuuje pehu, oGujy saBaljeHux rpyra,
TE NO3ZBALIE CBE YUHTCJBE MY3HKE H
njeBai»a. OcuM Tora u3Bujecruine y-
NnpaBe xpBaTckHx IpyiuraBa o Hamje-
paBaHoM GaHkeTy u CAorhiHnuie uM, ja
Ha GaHukeT MOry zohu H UJIAHOBH Xp-
BATCKHX IPYIITABA, aKO CE HA BpHjeme
npujaBe on6opy 3a npuuek.

Ilona3ak Gpahe Beorpaljana Kao H
I>HXOB KOHLEpAT Gujamie ojpetjeH 3a
cy6oTy, au 360r nenpenBuljeHux mno-
TEIIKOha HA NyTOBAHY 3ZAJOLHHIE 34
jenaH an.

2l01a3aK. Iloome mahom y uenje;y
jyrpoM pano. Ha oGaJu ux no3sipaBu:
OLGOp 34 IpHU€K, HAHEJIHHK Fpalla,
NpeJCTABHHIITBO CPIICKHX YCTAHOBA H
APYIITABA, H IIPCJICTABHHLITBO XPBAT-
CKUX IpyiiraBa oGujy crpaHaka.:

HakoH nosipaBsa ozmocmo 3ajenuo
Ha kaBy. Harma namjepa 6ujanie za ux
Pa3TOBOpOM 34/PXKHMO ILTO 1yube, jep
HEHAJIHO 3AKALNIIbCIG€ IGHXOBOT IOJIA+
cka Guano je yapouHo za CMO H3ry6u1u
MHOre coGe, Koje cMO 34 LaH panuje
Gunu HaniiH. IlyTHHHHMA NAaK, YMOP-
HHM IIVTOBAIb€M H HECIIABAIB€M y MAJOJ
zahu, uuje Guo zo pasroBopa Beh
3AXKEJbELIE NOuHHKA. Tau Ce Oon6op
natje ua uyuy jep ue G6ujanie y craiy
na y jenaH uac cakora cMjecru OHaKO,
KaKO Gu ra Guo cmjecruo, za uuje
GuJIO 3ZAKAIIIbEHA LOJIACKOM.

TpaxeieM co6a Hacrare Mara 36pka.
Haj«eJbHuju OJIMOpPA 34/OBOJBHIIE CE
KAKO MOTOLI€, H€KH IIOCTE/bOM, HEKH
nak upujemawem cjenehu y3 Beh 3a-
IpeMJbEHY IIOCTEJ6Y, jep HeucnaBaHuM
uuibanie ce Beh zaknie u Guru 67u3y
NOCTEJbE.

Uuauju, a Gormeu odu Koju Gujaxy
NnpuMopaHu a 1ajy BOJbY 34 HEBOJbY,
YMHLIE Ce /A. OJLTOJIE CAH, IAK NOBP-
CTaHH 34 IpyluTBEHHM GapjakOM OJZLOLIE
rpanckoj upkBu ruje he ornjeBaTu /H-
Typrujy, Te aujenoM KOMNO3HIHjOM H
CKTAJHHM rTijeBaHeM 3aHujeTH npenyHy
UPKBy OTMEHOT FpaljaHCTBa.

Tlo aurypruju 3a Gapjakom npaheHu
muuGeHcKOM  CpG6anujom  ogome Ha
odjel.

MebyTHM ynpaBa ole a noxolu
HAUCJIHHKA H IPEJICTABHHKE XPBATCKHX
Ipy1IuTaBa.

Konuepaill. Y NynKO IyHOM N030-
PHILITy 3410u4e y BEH€ KOHLEPAT NpamMa
HajaBJbEHOM NIporpaMy. Xop Huje 6po-
jem 6uo nornyu. Haocrana ux je 6a-
peM uHeTBpTHHa IITO 360r YMOpa IITO
360r HaxJajie.

Ce ce je ornjeBajio Ha IIpeBeJuKo
ZA LOBOJ6CTBO NyGJHuKe, a HA HACT XO-
poBolja: komno3suropa r. Mokparna,
r. Mapxunua, ynpaBe u uuTaBor npu-
3HaTOr_.360pa.

javne zahvale plaća se od petitnog |

KI