Br. 72. Dubrovnik“ 16. septembra 1910. God. XIX. IZLAZI UTORKOM i“PETKOM “| Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K.12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u "zlatu ; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine. surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. LI < > F godbi Ži ipo nave“i juvne zahvale: pluća se od petitusg retka 20 para = Plativo i utuživo u Dubrovniku. “POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli čne objave plaća se 12 pura po petitnom retku (sitnijeli slova) Ak še više. pula uvršćuju, onda po po Za priposlana. izjave i Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. krovnljca prestaje izlaziti bez obzira za sve one koji nam nijesu poslali dužnu pretplatu. Naši okorjeli pretplatnici kao da cijene da je naša dužnost da uz ostalu borbu vodimo i onu sa materijalnom stranom, a kao da njihova dužnost nije dačbudu uredni i da odgova- raju svojim dužnostima. S toga, kome je stalo do opstanka li- sta, neka ga odmah pomogne sa svojom pretplatom. Administracija ,Dubrovnika“ AE ORNARE Tužna desetogodišnjica. Prije deset godina spremala se je Srpska Dubrovačka Akademska Omladina da dostojnim načinom proslavi sedamdesetu godinu ži- vota jednog vrlo. zaslužnog čovje- ka i umnog radnika i pripravljala je. lovorov vijenac 'da položi na sijedu glavu svečarevu. Kad su pripreme za proslavu bile u naj- većem jeku, prosula se po Du- brovniku i. rasula po cijelome Srp- stvu vijest, da se svečanost pre- tvara u žalost i da se namijenjeni vijenac, orošen suzama žalosti, spušta s glave svečarove na mr- tvački odar njegov. Vijest je bila porazna, a ujedno je nosila kroz Srpstvo glas, da je preminuo Dum Ivan kan. Stojanović. Deset godina dana, kako -u ra- zvitku Dubrovnika zija velika pra- znina, koju je Dum Ivanova smrt za sobom ostavila i koju mi Srbi ti prvom redu i najteže osjećamo. I/baš stoga ne može da u nama iščezne sveta uspomena na Dum Ivana. Ona se i sada, prilikom de- setogodišnjice njegove smrti, obna- vlja .sa «nekim čudesnim djejstvom na našu dušu. Dum Ivana poznaje gotovo cio sadašnji naraštaj, ali ga je ipak najbolje poznavao njegov savre- menik_i drug, najprežaljeni A. Fabris, koji i vječni sanak s njime zajedno boravi. Stoga vadimo, što jeo njemu, na glas o njegovoj smrti, pokojni Fabris pisao : »On je živio u pravom i uzvi- > šenom: smislu te riječi. On je po- kazao pojeziju i uzvišenost njezinu ona djelu kroz sedamdeset i jednu godinu života čistoga kao dragulj. Koliko ga je to stajalo, naravski malo ko pita, jer ih je malo koji to razumiju. Ko je pratio u nje- - govijem spisima tamo amo . posi- jane filozolske nazore o životu, mogao se uvjeriti, kako je lako živjeti običnijem životinjskijem Ži- votom a kako je teško živjeti u S = bi ZAV uzvišenom smislu te riječi, savla- mo: Oprosti! Možda kajanje do- đujući i sebe i prirodu i okolinu. Ko je onako živio, i neizmjerno je ljubio, ljubavlju anđeoskom. Dum Ivanova. plemenita duša di- zala se visoko, privijajući na svoje grudi nevoljnike, a osobito ne- voljnu braću vjerom podijeljenu. Čudesne li moći u našega Dum Ivana! Pred njim nestajaše razlika. Gdje prava kršćanska ljubav go- vori, ne može ni biti drukčije. »U čijun je grudima taka ljubav carevala, prirodno je da se ona izlijevala u prvom redu na srpski narod. ,Srbin sam po porijeklu i po čuvstvu, — govoraše on — katolička mi crkva to ne brani, jer je.ona univerzalna; kršćanstvo me uči da ljubim bližnjega; pa ko mi je bližnji od srpskoga na- roda? Zvalo bi se ne biti kršća- ninom, kad bi se vjere radi od svoga naroda odbio i njegovim neprijateljem postao.“ Kao što je volio svoj srpski narod, jednakom je ljubavlju ljubio najbližu braću Hrvate, i sve Slavenstvo. Kao sve- ćenik držao se je tačno načela ne miješati se u aktivnu politiku, jer ona ozlojeđuje i razdvaja, a sve- ćenstvo treba da miri i spaja. »Utisak njegovih književnih ra- dova bijaše velik. Teško je klasi- fikovati Dum Ivanove književne spise. U njega nema sustava kako se to danas zahtijeva, ali zato ima zdravijeh i jedrijeh misli, ima moći uvjerenja, ima velike istine, ima pravoga života, ima duboke pouke. On, protivnik svakoga konvencionalizma, nije se mogao pokoriti književnijem sustavima. Njegova pametna glava lijetala je po svijem strukama ljudskog zna- nja, pa je sabirala u vrlo zanim- ljivom i.popularnom obliku plo- dove mudra mu mozganja.“ Tako o njemu piše onaj, koji je s njime živio i koji ga je naj- bolje poznavao, a pošljednji poz- “< drav, koji mu je Fabris na kratkom rastanku upravio, završava ovom zakletvom: ,Dum Ivane! Zavjetu- jemo ti se, da ćemo se vjerno držati tvojijeh načela i tvoga ge- sla: frangar non flectar, t. j. pre- lomićeš me, ali me ne ćeš saviti.“ Kako ove pošljednje riječi ču- dno zvuče pri primjeni na sada- šnji naš život! Čini nam se da čujemo duh Dum Ivanov gdje pita našljednike svoje ostavine: Zar se tako zakletva vrši ? Srbi Dubrovčani! Pođimo u po- nedjeljak na grob našeg Dum Iva- na, ispovjedimo mu desetogodi- šnje grijehe svoje i skrušeno reci- prinese da oživimo duh ozbiljnog općeg rada i ispunimo svečanu zakletvu ! USKI SPERO GOTI SLK EDA ZPVELNEŽVA Mpajaramuma Gpneke 3ope " Gpnekor Hapona. Y jemuoM ol 3anuux GpojeBa 1o- HujeJu4 €MO KpaTak u3Bjemuraj Oo rojiuH- IiGBEM NPHXOJY H pacxoy ,Cprcke 3Žope“ 34 NpOIJIy NOCIOBHY TOJLHHY, Kao u uaBjeturaj o roj/iiuiboj cjejtuuiuu ynpaBuor on6opa. H3 Tora "ce ,CBaK MOrao yBjepuru, za je ,Cpncka 30pa“ NpPOLIE€ TOJIHH€ y4HHHJIA OHOJIKKO, KO- JuKO cy joj (cpeucrBa zonyiuraja, a aKO Buie nHuje yuuuua, KPHBH CMO CBH MH, jep joj uujecMO /LAJIH OHOJIHKO CPCACTABA, KOJIHKO NPYTH HapOjIH H Hawa 6Gpaha y 1pyrum kpsjesuma jrajy CBOojuM ApyiursumMa. ,Cpneka 3opa“ je nperna, nga y unyhoj rojiuuu BHiie YUHHH, Ja JZAJLOBO/bH HH ypelu Hame najeneMeurapuuje norpe6e. Ona je o- npenuja na ua came uwuruneHjnuje u npunomokiu cupomatuHumM tjanumMa 4#3/1a IpeKO HWIECT XHJbAJIA KPYHA, OCHM ApyrHx CBoTa 34 iWuerpre, 3anpyrap- CTBO H OcTAJO. OHa O CBOM TPOLIKY H3/IPKABA — IHECHACCT — CHPOMALIHHX Cp6a tjaka, Koju he c BpeMeHoM No- CTATH UCCTHTH JBY]IM MH ue€CTHTH Cp6n.. Xohe gu ,Cpneka 30pa“ Mokn Jia u3- Np*KH TOJIHKH TPOIDAK H ZA Nope Tora y uuyhoj ronuHuu npucrynu ca- Hupaitby u ypeljet>y OCTAJIHX. HAPOJIHHX norpeća, To je muTaibe, "a Koje MO- paMO CBH aru OjwoBop. Taj ogroBop Gu ganac Morao Guru CaMo HermoBo- IbaH, T. j. MOpaMO pehu, Za He he MOliH, na he MOpaTu rnipeKuHyTH NAJb- IbH pan u oGycraBuru u Beti ozipehjene iuruneHjiuje u npunoMohin, aKO H y- nanpuje;r Gy/reMO OHAKO HEMAPHH NIpa- Ma HALIHM HApOJLHHM NOTPCGAMA, KAKO CMO JLO Cala GHMJIH. Ila no Tora He zolje, ua Ha Hac He najiie uajBeha cpaMoTa WTO Ce 34MH- CJIHTH JLAJLE, CBH KOJIHKO HAC HMa MOPAMO »XHBO Hacrojaru, na ,Cpnekoj 30opu“ npy»KHMO OHOJIHKO CPEJICTABA, KOJHKO GH joj Npy«HO ApPyTr4 HApOl, ga je una namem mjecry. IIpu TOM MO- paMO yBaxHTH, za Hema Ha cBujery napona oz 120 xu;bajja, y KOME C€ H€ Gu Morno uahu Buuie on 1600 yu, Koju 3a napojne norpe6e xprByjy jenuy Kpyuy rojuuwe, Kozuka je penoBna unamapuna ,Cpncke 3ope“. Hema napoja Ha cBujery, Koju He he na Kynyje aprukie, Koju Ce y WeroBy KOpucT npozajy, a Kyriyje one, KOjH Ce y KOpHCT IBEMY OPOTHBHHX HApOJLA nponajy. To CMO KAJIPH CAMO MU HP- MapHu, unooneifinu u nepa3ymuu Cp6u na [Ipumopjy. To uujenau Apyru ua- poj ue uuuu. Mu camu ceGu ne Hemo Ha IOMOTHEMO, HCTO ITOMAKEM& HALIHM HOBILHMA Halle Henpujare/be! CBu KOJHKOFOJL HAC HMa TpeGa jemuoM na Ce HBO 3ay3MCMO, la TO uy lo npecrane, Te a ce: 1. Ceu Cp6u yiiuwy 3a pedosne u 1anose ,Cpiicke 3ope“; 2, la ce Cp6u yaujek u y csakoj iipunuuu cjeilie ,Cpileke 3ope“ u ua- wux napoonux ioiipeća; 3. /la ceu iipumamMo u maidepujan,no u mMopanno iiomancemo jedunu uau nucili 3a napoo ,Cplicky 30py“ ; 4. lla 00 €sux iipeosaua 3axidunje- samo Ja Apxwe apilukne ,Cpiicke Jope“ u Ja camo ile apiduxne iupo- uWuMO u Kyilyjemo. Proslava stogodišnjice boja na Varvarinskom Polju. Beograd, 11. avgusta. Kad se je beogradski pašaluk pod Karađordem 1804. g. digao na usta- nak protiv turskog ropstva, pa sve do 1805 .g. Srbi su na ratnom polju imali takve uspjehe, da im se je za- divio cio svijet. Oni su zadobijali bi- tku za bitkom i u kratkom vrenienu potukli neprijatelja po svima linijama, U 1809. g. Srbi su pod Nišem izgu- bili bitku pred. mnogobrojnim nepri- jateljem i tada je na šancu Čegru Stevan Sindelić pokazao veliko juna- štvo. Kad je vidio da Turci uskaču u šanac i da će ga osvojiti on pod- vikne svojim drugovima, da ise spa- savaju ko može i upali :pistoljem svu džebanu — barut u šaacu i izginu svi Srbi i Turci u šancu. Turci su pokupili srpske glave i od njih na- pravili čuvenu Cele-kulu kod Niša, od koje i sad postoje tragovi. Srbi su se bili veoma uplašili, da im ne propadne cijela stvar i da sav njihov rad od 1804—1805. se ne pre- tvori ni u šta. Karađorđe je očajavao i tražio pomoći na svima stranama, Tako je došla i-1810.-g.-a Srbi nijesu znali šta će biti od njih. Ali je u 0+ voj godini srpsko oružje ponovo od- nijelo sjajnu pobjedu a u mnogim bojevima su Srbi imali za saveznika Ruse. Rusi su bili u sadašnjoj Vlaškoj i riješe se da 1810. god. ratno bojište protiv Turaka prenesu i na lijevu stranu Dunava — u Srbiju. Stupe u dogovor sa Srbima i otpočnu krvave bojeve oko Kladova i Negotina. Uje- lokupnom ruskom vojskom koman- dovao je graf Cukato, Kladovo je o- svajao hrabri junak Petar Dobrnjac. Karađorđe se bio utvrdio kod Deli- grada blizu Niša, jer se je od Niša spremao veliki pohod Turaka. Turci su 'htjeli da produže pobjedu, koju su godinu dana ranije dobili-na Čegru i da Srbiju ponovo cijelu pokore. Sa južne strane je Karađorđe imao za cilj da zadržava nadmoćnog neprija- telja. Da bi se bolje održao i da bi spriječio ovaj upad Karadorde: se osje- ćao slab, te potraži pomoći od Rusa. Graf Cukato usliši molbu i. pošlje mu grafa Orurka sa nekoliko ruskih ad- reda u pomoć. Ovaj brzo dode do Deligrada. Turci pod komandom Kur- šid paše znali su za ovo jako srpsko utvrđenje i htjeli su da ga zaobidu. Oni se od Niša krenu ka Kruševcu ostavljajući desno jaku: srpsko-rusku posadu kod Deligrada u namjeri da se dohvate Varvarina. pa onda viz veliku Moravu da odu i do Beograda. Karadorde i graf Orurk se brzo od Deligrada upute Varvarinu, da spriječe dalje prodiranje Turaka i u- logore se na Varvarinskom Polju. Turska je vojska iznosila preko 15.000