Br. 73.

Dubrovnik 20. oktobra 1910.

God. XIX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

PZA

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

KO rak.

Ne samo privremeni prestanak
» Dubrovnika“ već uopće čitav rad
Srba na Primorju — ako se imalo
može o radu da govori — ide —
ko rak. Žalosna je ovo doista
konstatacija ali je na žalost istinita
i utvrđena. Kad o ovome govo-
rimo i pišemo, ne donosimo pred
publiku ništa nova; o tome smo
kroz naš list dosta i dosta puta
otvoreno i jasno rekli svoju riječ.
Pa opet od toga ne vidjesmo ni-
kakve fajde. Naše najljepše želje,
naši najiskreniji savjeti i upute pa
i naši apeli ostali su glas vapijućeg
u pustinji. Ne znamo, ali nam
izgleda da smo od dulje vremena
u nekoj preživljujućoj mrtvoj fazi
u kojoj se ne može uvijek ostati.
Iz nje se na kraju mora izaći, samo
ne znamo kakovi ćemo da izađe-
mo: da li preporođeni za novi,
čisti i narodni rad ili mrtvi za sva
vremena. Jedno od to dvoje mora
da se dogodi.

Kako je kroz cijelo naše Pri-
morje tako je i u Dubrovniku.
Stariji naši ljudi, nekada prvi među
prvijem, baciše koplje o ledinu, te
gotovo i ne vode računa o našim
narodnim stvarima ; i kao što ih je
nekada resio rad, samoprijegor i
istrajnost tako ih danas kiti nerad,
zanemarenosti indiferentizam. Mlađi
naraštaj ne zna ni sam da se snađe,
htio bi nešto a opet ne ide. Izgleda
nam, da ih u tomu mnogo smeta
povučenost naših viđenijih ljudi.
Smeta im u toliko jer omladina i
pokraj se | radim još ima
u njih povjerenja. radi njihovog
starog i odlučnog rada, ali danas
neće da se krenu, a omladina ostaje
bez ijednog oprobanog predvodnika
i tu se zapinje. Preduzimanje ka-
kvog odlučnijeg koraka kao da im
priječi obzir prama starijem borei-
ma, današnjim povučenim našim
ljudima. Ali ovako ne smije dalje
da ide. Kad ni apeli, ni prijekori,
pa ni sama uviđavnost ne može
da krene one u koje još imamo
povjerenja i u kojima još gledamo
svoje vođe, onda treba da se krene
masa, da se javi inteligenca i o-
mladina, a sam rad i prilike znaće
da između njih nađe i stvori ljude
koji će nas izvesti iz današnjeg
stanja bez pravca i cilja.

Sadasnje naše nesređeno stanje,
koje se je kroz ovo nekoliko go-
dina pokazalo indiferentno prama
općoj srpskoj stvari, jednako se
pokazalo i prama našem listu, koji
ne postoji ni iz kakvih špekulati-
vnih pobuda ni iz obijesti, već je-
dino iz ljute nevolje, radi obrane

proti mnogim nasrtajima naših ne-
prijatelja, kojima naše mrtvilo vrlo
zgodno dolazi. Naš list stupa ve-
dra čela, jer je kroz ovo devetnaest
godina uvijek i neustrašivo stajao
na braniču srpskih nacijonalnih sve-
tinja, a tako će jednako raditi, do-
klegod ga bude. A da li će da još
dugo postoji i jednako brani, to
stoji do srpske svijesti ili do srp-
skog poznatog nemara. U svojoj
teškoj borbi ,Dubrovnik“ je do-
živio teških vremena i preživio ih
je. Gotovo je devetnaest godina
da mu vlasti ne daju nikako pri-
stupa među našu napaćenu braću
u Bosni i Her egovini. Česte za-
pljene kojima ga počasti svaki čas
naša revna cenzura stvaraju mu
grdne neprilike. Nemar srpske pu-
blike kao da ide pod ruku progo-
nima vlasti. Od aneksije Bosne i
Hercegovine vlasti su nam preki-
nule svaku vezu sa našom oslo-
bođenom braćom, te još ni dan-
danas ne propuštaju da političke
novine iz Beograda stignu u našu
redakciju. Posljednje dvije godine

list je pao na leđa jednog čovjeka.
Držao se je jednako srpski kao i

od prije, a progoni vlasti tada su
baš najjače učestale. Nemar srpski
nije nikako popuštao, dok na svrhu
shrvan od udaraca sa svih strana
morao je da barem za neko vri-
jeme istupi iz borbe.

» Bolje je i ranjen nego mrtav“
kaže naša narodna riječ, pa eto
opet izlazimo na svijetlo sa ,Du-
brovnikom“, opet jednako gotovi
i pripravni da branimo i da se
borimo za narodnu stvar. Ranjeni
smo i to dobro ranjeni pa ne mo-
žemo da onako često poletimo na
obranu. Prisiljeni smo da za sada
»Dubrovnik“ izlazi samo jednom
na nedjelju. Htjeli bi smo svaki
dan, ali smo ranjeni, te mješte da
napredujemo idemo natrag — ko6
rak.

Do Srba je, svih i svuda, hoće
li Dubrovnik“ rani podleći ili će
je oni zacijeliti. Sjetite se ,Dubro-
vnika“ i sa pretplatom i sa prilo-
gom i sa saradnjom,. i on će se
opet podići da i unaprijed srpski
i vojuje i brani.

Cpncku Ilujemonar.

YBaKeHH GEOFpaJICKH ,TproBuHcKH
TaacHuK“, noHuo je oBaj umanak, Koju
3acnyxyje nae 4 pajiu cBoje Tpe-
3BCHOCTH H O36MJBHOCTH KAO H pau
CaM€ CTBApH H NpumiuKka Koje caja
BJanajy u3aMeljy uBuje GpaTcke 3eMJbe:
Ilpuom TopoM u CpGujom.

UlnaHaK rJacu :

M TaKO MH HMAMO Cala Npenupky
u cBaiy usmeljy neuje cnoGojme cpn-

CKE JIpXKABE OKO TOTA, KOja je OJI IbHX
cpneku IlujemoHar.

Hura cmjeniuuje 3a cBe cpricke
HenpujaTe/be, Huiura_ ojBparuuje 3a
CBE HAIIC Npujare/be, HHIITA TparH-
uauje 3a Gyuyhuocr CpncrBa HHcMo
MOrJIH M€EljyCOGHO HCNOCJIOBATH HETO
Ty npenupky u cBaty.

Cama MOryhHOCT la LO Take ripe-
nupke nobe u3meljy Cp6uje u llpne
Tope, noKka3 je KOJI4KO HECyMIbHB TO-
JIHKO XKAJIOCTAH, za HH Cjenne Hu
€ upyre crpane jom HueMa Hu npaBora
pa3ymjeBaia, mura TO 3uauu OHTu [lu-
jeMoHaT, no yrneny ua Hrasujy, Ha-
ponnora yjejuibewa.

Yjora IlujeMoHTa He za ce HH _e-
KPET4PATH, HH H34/IBOLHPATK, HH IIPE-
OTUMATH. P

Buruu je 3axrjex sa yaory_ Tluje-
MOHTA HA pally 34 HApOj/IHO OC/IOGO- |
jeme u yje/iMibee  npBeHCcTBEHO y |
TOME, Ja Ce CBE YMH€, KYJITYPHE, €-
KOHOMCKE Hu du3suuke cuge cBoje u
uujeora Hapona, koju xohe za ce y
cno6onu yjenuuu, yrnorpeće 1p»KaBHH-
UK4 HM NATPHOTCKH, 6e3 OGJIACHE HM
NJIEMEHCK€ MCKJ6BYUHBOCTH H CEGHUHO-
CTH, HA NIpHNpeMAHb€ H  H3BPIIHBAHE
Tora najBekera HAUHOHAJIHOTA H LP-
XKABHOTA 3A1ATKA.

H3 Te HnenoGuTHe noroji6e 3a yJrory
IlajemOHTa_y CBOM HApOJ/IY HEMHHO-

kHO CJbEJYje, NA MA KAKBA HeCyr.la-

cula u npenupka u3Mehy ueuje c10-
GonHe Cpricke JIp»KaBe OKO IIPBeHCTBA
Y HAUHOHAJIHOj YJIO3H, TEXKHM CACBHM
NOCIbEJIHO  NOTHCKHBAHbY HJIH  HCKJbY-
ueIby jegIHe OI IbHX H3 TE yllOFe, a
TO CaMO NO Ce6u 3Hauu u3HeBjepewe
4 upourpaBawe IlujemoHToBe yore
y CBOM HApoly.

Hcruna je, za y HTaJIHjaHCKOM HA-
pony uujecy Gume nBuje caMocTaJHe
IpaBe, koje 6u pajiHJre Ha HapoJIHOM
yjenuieiy, jep cy y cBuM uraJnjaH-
CKHM Ip»KaBuliaMa, OCHM ilumjeMoHTa,
Blanaje Tyhuucke nunacruje, koje cy
ce Gopune nporHB urazujanckora je-
nuHcTBa. AJIH nujeMOHTCKOM 1YXY H
pay, KojuM je BeJuKO HapojiHo jeno
u3BpiueHo, jom jenua cnoGoja /p-
XKABA HE CaMO He u GHJIA NOBOJL 34
pa3lope u npenupke, Hero HanpoTuB
OJIAKLIHLLA H MOhHA Apyrapuua 3a 3a-
jenuuuku pan u ycnjex. O Tome He
MOXe GHTH CYMIb€, KAJI CE 3HA, IA CY
IIlujemoHTy cBu Hranujanu GuJu noT-
nyHo jenuaku, za je on_c GesrpaHu-
UHOM /bYGaB.by H CaMONperopjeBai»eM
NIpHTPJBHBAO CBAKH VM H CBAKH pal
u3 uujemora Hapola; a cy nuieMOHT-
CKOM MOHApXY H IGETOBHM IIPXKABHH-
uuMa noG6po nomju 6umu u HeoGy-
3naHu Tapu6annu, u penyG6JuKkanau
MauuHu, u Kap6onapcko 3aBjepeHu-
IITBO, HP (DNTOPEHTHHCKH 34HeCeHbAK
Tsepauu, u uzocopcku 1OKTPHHAP
BoGepru, u ojimjepenu jyxiak Py-
jepo CeruMo, u Gyjuu MHJIAHCKH MJIA-
uhu Gpaha Kaunpojin, u yueuu  To-
ckanau Jla Papuua, u apucroKpaTcKku
Mneuuh  Mauuu, u nourTajujameHu
llluGenuauuu  TomMa3€0, u  34xpru
pumMCKH  zeMaror_ xaMajuu  Huuepya-
KHO, H CBE ILTO je yMHOra u pajiiora
Guo u xrjeto Guru y uraJujancKOM
HapOy.

To je ynora [lujemoura u Tum je
nyreM TlujemouT crBopuo ceojy yaory

CKOTA CXBATatba,

H NOCTAO yFJeJL CBHMA HapojIuMA. V
TOM yxy cBoje yaore [lujemourT je
urajiujaHcKOM OC/0GO0ljet>y 2KPTBOBAO
H CBOjy Npecrouuuy, a weroBa je u-
Hacruja »KprBOBaJa CaBojy, CBOJY BIA -
CTHTy KOJbEBKY, H_Huuy, TapuGanu-
jeBo ponuo mjecro.

H oko Te ynore Tlujemoura Guje-
UHO ce npenupy u cBaljajy cana nBuje
cpncke up»xaBe, ne yBuhajyhu a ca-
MOM TOM npenupkoM noka3yjy cBojy
HENOpaCIOCT H HENONOGHOCT 34 y1nO-
Ty oko Koje ce npenupy.

Tom upenupkoM MH ZoKa3yjeMo, Ia
CMO Ce Ca y3BHIIEHOCTH  CBECpTICKOFA
HAIHOHAJIHOT 341ATKA CPO3ZAJIH Cana
Ha ce6unuwake MecKHHEPHje NHHACTH-
UKHX  NpoxTjeBa Hu Ha peruoHajuy
TjeCHOTPYIHOCT M HCKJbYUHBOCT. Cpo-
3AJIH CMO CE NO UHHOBHHUKO-NAPTHJ-
NA HALHOHAJIHH 3a-
NATaK  CIOGOJIHHX  CPIICKHX  IIPIKABA
3Hauu nporuupewe CpG6uje uu Ilpne
Tope, kako 6u zunacruje uMaJe Buuie
cjaja u MOhH, 4 HUHOBHHUKA HHTEJIH-
reHuuja BHIJE UHHOBHHUKHX MjeCTA 34
3ay3HMaie u MetjyCoGHO rJIOKEEE.

H Trake nojMoBe o yzro3u [lujemoHTa
MH cana Ha jey ucka3yjeMO, CaMOM
NPENHpKOM OKO ibe, mocnuje najre-
era ynapa, koje je CpncrBo_ mpeTp-
njeno, a ua nNpBoM mjecry rmujeMOHT-
Cka ygora 06ujy CpncKkux 1paBa.

"
U

3ap ce Gamu uu on najsehe uecpehe

HHYeMy HMjeCMO HAYUHMJIH ? :

IIpenupka u oruMaiwe o yzory TIu-
jemoura y CpncrBy nocrasa 6u_cBuMa
NpOTHBHHLILUMA CplCKke CNOGONE Haj-
GOJbH LOKA3, LA y CpncrBy HeMa Hu
IlujemoHTa Hu noronaća 34 ww, ako
Ce Ta MAXHHTA Npenupka 1uuiTo npuje
H€ IpekuH€&, aKO Ce He ocBujecruMo
H He y3BHCHMO H3 CeGHuibAauKE, pe-
FHOHAJIH€, UHHOBHHUKE GAPYLITHHE IO
uucTuHe uCTHHCKE NujeMOHTCKE yJIOre
y CpncrBy, Koja je ueonxozHo norpe-
6ua He caMo 3a oc7oGoljee cprckora
Hapojia, Hero u 3a Tpajau_uanpenak
u oncranak Cp6uje 4 Ilpue Tope.

A Ta ucruHcKa yaora IlujemoHra y
CpncTBy No GuTuum 3axrTjesuMa Te
ylore MOxe, jezuHo GuTH y, CIIOXKHOM
3ajegHHUKOM paly CpGuje u lIpne
Tope, yBujek Hy CBHMA NpHJHKAMA.

CpncrBy MOXe Guru IlujeMoHT ca-
MO Cp6uja u llpua Topa y 3ajenusnuu,
KAJ HA OCHOBH Te 3ajenuunue npućaBe
ce6u u cBe ocrane noroniće u oco-
Gune 34 IIHjeMOHTCKY yJIOFy y CpncTBy.

Privremeni prestanak ,,Dubrovnika“
i naše novinstvo.

Kad smo u prošlom broju našeg
lista javili privremeni prestanak, ta
je vijest različito , kragka na naše
domaće novine. Neke su od njih pro-
sto kronički javile privremeni pre-
stanak, neke su požalile sa straho-

j

vanjem da ,Dubrovnik“ sasvim ne '

prestane, a neke su se bez ikakva
zazora zaveselile. Donosimo nekoliko
tih bilježaka iz nekih novina.
»Riječki Novi List“: List ,Du-
brovnik“, koji se od doba, kad se
je počeo sanirati bratski razdor iz-
među Srba i Hrvata, korektno držao
i prama Hrvatima uopće i prama
Hrvatima zagovornicima sloge u Du-

=