Br. 73. Dubrovnik 20. oktobra 1910. God. XIX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. KO rak. Ne samo privremeni prestanak » Dubrovnika“ već uopće čitav rad Srba na Primorju — ako se imalo može o radu da govori — ide — ko rak. Žalosna je ovo doista konstatacija ali je na žalost istinita i utvrđena. Kad o ovome govo- rimo i pišemo, ne donosimo pred publiku ništa nova; o tome smo kroz naš list dosta i dosta puta otvoreno i jasno rekli svoju riječ. Pa opet od toga ne vidjesmo ni- kakve fajde. Naše najljepše želje, naši najiskreniji savjeti i upute pa i naši apeli ostali su glas vapijućeg u pustinji. Ne znamo, ali nam izgleda da smo od dulje vremena u nekoj preživljujućoj mrtvoj fazi u kojoj se ne može uvijek ostati. Iz nje se na kraju mora izaći, samo ne znamo kakovi ćemo da izađe- mo: da li preporođeni za novi, čisti i narodni rad ili mrtvi za sva vremena. Jedno od to dvoje mora da se dogodi. Kako je kroz cijelo naše Pri- morje tako je i u Dubrovniku. Stariji naši ljudi, nekada prvi među prvijem, baciše koplje o ledinu, te gotovo i ne vode računa o našim narodnim stvarima ; i kao što ih je nekada resio rad, samoprijegor i istrajnost tako ih danas kiti nerad, zanemarenosti indiferentizam. Mlađi naraštaj ne zna ni sam da se snađe, htio bi nešto a opet ne ide. Izgleda nam, da ih u tomu mnogo smeta povučenost naših viđenijih ljudi. Smeta im u toliko jer omladina i pokraj se | radim još ima u njih povjerenja. radi njihovog starog i odlučnog rada, ali danas neće da se krenu, a omladina ostaje bez ijednog oprobanog predvodnika i tu se zapinje. Preduzimanje ka- kvog odlučnijeg koraka kao da im priječi obzir prama starijem borei- ma, današnjim povučenim našim ljudima. Ali ovako ne smije dalje da ide. Kad ni apeli, ni prijekori, pa ni sama uviđavnost ne može da krene one u koje još imamo povjerenja i u kojima još gledamo svoje vođe, onda treba da se krene masa, da se javi inteligenca i o- mladina, a sam rad i prilike znaće da između njih nađe i stvori ljude koji će nas izvesti iz današnjeg stanja bez pravca i cilja. Sadasnje naše nesređeno stanje, koje se je kroz ovo nekoliko go- dina pokazalo indiferentno prama općoj srpskoj stvari, jednako se pokazalo i prama našem listu, koji ne postoji ni iz kakvih špekulati- vnih pobuda ni iz obijesti, već je- dino iz ljute nevolje, radi obrane proti mnogim nasrtajima naših ne- prijatelja, kojima naše mrtvilo vrlo zgodno dolazi. Naš list stupa ve- dra čela, jer je kroz ovo devetnaest godina uvijek i neustrašivo stajao na braniču srpskih nacijonalnih sve- tinja, a tako će jednako raditi, do- klegod ga bude. A da li će da još dugo postoji i jednako brani, to stoji do srpske svijesti ili do srp- skog poznatog nemara. U svojoj teškoj borbi ,Dubrovnik“ je do- živio teških vremena i preživio ih je. Gotovo je devetnaest godina da mu vlasti ne daju nikako pri- stupa među našu napaćenu braću u Bosni i Her egovini. Česte za- pljene kojima ga počasti svaki čas naša revna cenzura stvaraju mu grdne neprilike. Nemar srpske pu- blike kao da ide pod ruku progo- nima vlasti. Od aneksije Bosne i Hercegovine vlasti su nam preki- nule svaku vezu sa našom oslo- bođenom braćom, te još ni dan- danas ne propuštaju da političke novine iz Beograda stignu u našu redakciju. Posljednje dvije godine list je pao na leđa jednog čovjeka. Držao se je jednako srpski kao i od prije, a progoni vlasti tada su baš najjače učestale. Nemar srpski nije nikako popuštao, dok na svrhu shrvan od udaraca sa svih strana morao je da barem za neko vri- jeme istupi iz borbe. » Bolje je i ranjen nego mrtav“ kaže naša narodna riječ, pa eto opet izlazimo na svijetlo sa ,Du- brovnikom“, opet jednako gotovi i pripravni da branimo i da se borimo za narodnu stvar. Ranjeni smo i to dobro ranjeni pa ne mo- žemo da onako često poletimo na obranu. Prisiljeni smo da za sada »Dubrovnik“ izlazi samo jednom na nedjelju. Htjeli bi smo svaki dan, ali smo ranjeni, te mješte da napredujemo idemo natrag — ko6 rak. Do Srba je, svih i svuda, hoće li Dubrovnik“ rani podleći ili će je oni zacijeliti. Sjetite se ,Dubro- vnika“ i sa pretplatom i sa prilo- gom i sa saradnjom,. i on će se opet podići da i unaprijed srpski i vojuje i brani. Cpncku Ilujemonar. YBaKeHH GEOFpaJICKH ,TproBuHcKH TaacHuK“, noHuo je oBaj umanak, Koju 3acnyxyje nae 4 pajiu cBoje Tpe- 3BCHOCTH H O36MJBHOCTH KAO H pau CaM€ CTBApH H NpumiuKka Koje caja BJanajy u3aMeljy uBuje GpaTcke 3eMJbe: Ilpuom TopoM u CpGujom. UlnaHaK rJacu : M TaKO MH HMAMO Cala Npenupky u cBaiy usmeljy neuje cnoGojme cpn- CKE JIpXKABE OKO TOTA, KOja je OJI IbHX cpneku IlujemoHar. Hura cmjeniuuje 3a cBe cpricke HenpujaTe/be, Huiura_ ojBparuuje 3a CBE HAIIC Npujare/be, HHIITA TparH- uauje 3a Gyuyhuocr CpncrBa HHcMo MOrJIH M€EljyCOGHO HCNOCJIOBATH HETO Ty npenupky u cBaty. Cama MOryhHOCT la LO Take ripe- nupke nobe u3meljy Cp6uje u llpne Tope, noKka3 je KOJI4KO HECyMIbHB TO- JIHKO XKAJIOCTAH, za HH Cjenne Hu € upyre crpane jom HueMa Hu npaBora pa3ymjeBaia, mura TO 3uauu OHTu [lu- jeMoHaT, no yrneny ua Hrasujy, Ha- ponnora yjejuibewa. Yjora IlujeMoHTa He za ce HH _e- KPET4PATH, HH H34/IBOLHPATK, HH IIPE- OTUMATH. P Buruu je 3axrjex sa yaory_ Tluje- MOHTA HA pally 34 HApOj/IHO OC/IOGO- | jeme u yje/iMibee npBeHCcTBEHO y | TOME, Ja Ce CBE YMH€, KYJITYPHE, €- KOHOMCKE Hu du3suuke cuge cBoje u uujeora Hapona, koju xohe za ce y cno6onu yjenuuu, yrnorpeće 1p»KaBHH- UK4 HM NATPHOTCKH, 6e3 OGJIACHE HM NJIEMEHCK€ MCKJ6BYUHBOCTH H CEGHUHO- CTH, HA NIpHNpeMAHb€ H H3BPIIHBAHE Tora najBekera HAUHOHAJIHOTA H LP- XKABHOTA 3A1ATKA. H3 Te HnenoGuTHe noroji6e 3a yJrory IlajemOHTa_y CBOM HApOJ/IY HEMHHO- kHO CJbEJYje, NA MA KAKBA HeCyr.la- cula u npenupka u3Mehy ueuje c10- GonHe Cpricke JIp»KaBe OKO IIPBeHCTBA Y HAUHOHAJIHOj YJIO3H, TEXKHM CACBHM NOCIbEJIHO NOTHCKHBAHbY HJIH HCKJbY- ueIby jegIHe OI IbHX H3 TE yllOFe, a TO CaMO NO Ce6u 3Hauu u3HeBjepewe 4 upourpaBawe IlujemoHToBe yore y CBOM HApoly. Hcruna je, za y HTaJIHjaHCKOM HA- pony uujecy Gume nBuje caMocTaJHe IpaBe, koje 6u pajiHJre Ha HapoJIHOM yjenuieiy, jep cy y cBuM uraJnjaH- CKHM Ip»KaBuliaMa, OCHM ilumjeMoHTa, Blanaje Tyhuucke nunacruje, koje cy ce Gopune nporHB urazujanckora je- nuHcTBa. AJIH nujeMOHTCKOM 1YXY H pay, KojuM je BeJuKO HapojiHo jeno u3BpiueHo, jom jenua cnoGoja /p- XKABA HE CaMO He u GHJIA NOBOJL 34 pa3lope u npenupke, Hero HanpoTuB OJIAKLIHLLA H MOhHA Apyrapuua 3a 3a- jenuuuku pan u ycnjex. O Tome He MOXe GHTH CYMIb€, KAJI CE 3HA, IA CY IIlujemoHTy cBu Hranujanu GuJu noT- nyHo jenuaku, za je on_c GesrpaHu- UHOM /bYGaB.by H CaMONperopjeBai»eM NIpHTPJBHBAO CBAKH VM H CBAKH pal u3 uujemora Hapola; a cy nuieMOHT- CKOM MOHApXY H IGETOBHM IIPXKABHH- uuMa noG6po nomju 6umu u HeoGy- 3naHu Tapu6annu, u penyG6JuKkanau MauuHu, u Kap6onapcko 3aBjepeHu- IITBO, HP (DNTOPEHTHHCKH 34HeCeHbAK Tsepauu, u uzocopcku 1OKTPHHAP BoGepru, u ojimjepenu jyxiak Py- jepo CeruMo, u Gyjuu MHJIAHCKH MJIA- uhu Gpaha Kaunpojin, u yueuu To- ckanau Jla Papuua, u apucroKpaTcKku Mneuuh Mauuu, u nourTajujameHu llluGenuauuu TomMa3€0, u 34xpru pumMCKH zeMaror_ xaMajuu Huuepya- KHO, H CBE ILTO je yMHOra u pajiiora Guo u xrjeto Guru y uraJujancKOM HapOy. To je ynora [lujemoura u Tum je nyreM TlujemouT crBopuo ceojy yaory CKOTA CXBATatba, H NOCTAO yFJeJL CBHMA HapojIuMA. V TOM yxy cBoje yaore [lujemourT je urajiujaHcKOM OC/0GO0ljet>y 2KPTBOBAO H CBOjy Npecrouuuy, a weroBa je u- Hacruja »KprBOBaJa CaBojy, CBOJY BIA - CTHTy KOJbEBKY, H_Huuy, TapuGanu- jeBo ponuo mjecro. H oko Te ynore Tlujemoura Guje- UHO ce npenupy u cBaljajy cana nBuje cpncke up»xaBe, ne yBuhajyhu a ca- MOM TOM npenupkoM noka3yjy cBojy HENOpaCIOCT H HENONOGHOCT 34 y1nO- Ty oko Koje ce npenupy. Tom upenupkoM MH ZoKa3yjeMo, Ia CMO Ce Ca y3BHIIEHOCTH CBECpTICKOFA HAIHOHAJIHOT 341ATKA CPO3ZAJIH Cana Ha ce6unuwake MecKHHEPHje NHHACTH- UKHX NpoxTjeBa Hu Ha peruoHajuy TjeCHOTPYIHOCT M HCKJbYUHBOCT. Cpo- 3AJIH CMO CE NO UHHOBHHUKO-NAPTHJ- NA HALHOHAJIHH 3a- NATaK CIOGOJIHHX CPIICKHX IIPIKABA 3Hauu nporuupewe CpG6uje uu Ilpne Tope, kako 6u zunacruje uMaJe Buuie cjaja u MOhH, 4 HUHOBHHUKA HHTEJIH- reHuuja BHIJE UHHOBHHUKHX MjeCTA 34 3ay3HMaie u MetjyCoGHO rJIOKEEE. H Trake nojMoBe o yzro3u [lujemoHTa MH cana Ha jey ucka3yjeMO, CaMOM NPENHpKOM OKO ibe, mocnuje najre- era ynapa, koje je CpncrBo_ mpeTp- njeno, a ua nNpBoM mjecry rmujeMOHT- Cka ygora 06ujy CpncKkux 1paBa. " U 3ap ce Gamu uu on najsehe uecpehe HHYeMy HMjeCMO HAYUHMJIH ? : IIpenupka u oruMaiwe o yzory TIu- jemoura y CpncrBy nocrasa 6u_cBuMa NpOTHBHHLILUMA CplCKke CNOGONE Haj- GOJbH LOKA3, LA y CpncrBy HeMa Hu IlujemoHTa Hu noronaća 34 ww, ako Ce Ta MAXHHTA Npenupka 1uuiTo npuje H€ IpekuH€&, aKO Ce He ocBujecruMo H He y3BHCHMO H3 CeGHuibAauKE, pe- FHOHAJIH€, UHHOBHHUKE GAPYLITHHE IO uucTuHe uCTHHCKE NujeMOHTCKE yJIOre y CpncrBy, Koja je ueonxozHo norpe- 6ua He caMo 3a oc7oGoljee cprckora Hapojia, Hero u 3a Tpajau_uanpenak u oncranak Cp6uje 4 Ilpue Tope. A Ta ucruHcKa yaora IlujemoHra y CpncTBy No GuTuum 3axrTjesuMa Te ylore MOxe, jezuHo GuTH y, CIIOXKHOM 3ajegHHUKOM paly CpGuje u lIpne Tope, yBujek Hy CBHMA NpHJHKAMA. CpncrBy MOXe Guru IlujeMoHT ca- MO Cp6uja u llpua Topa y 3ajenusnuu, KAJ HA OCHOBH Te 3ajenuunue npućaBe ce6u u cBe ocrane noroniće u oco- Gune 34 IIHjeMOHTCKY yJIOFy y CpncTBy. Privremeni prestanak ,,Dubrovnika“ i naše novinstvo. Kad smo u prošlom broju našeg lista javili privremeni prestanak, ta je vijest različito , kragka na naše domaće novine. Neke su od njih pro- sto kronički javile privremeni pre- stanak, neke su požalile sa straho- j vanjem da ,Dubrovnik“ sasvim ne ' prestane, a neke su se bez ikakva zazora zaveselile. Donosimo nekoliko tih bilježaka iz nekih novina. »Riječki Novi List“: List ,Du- brovnik“, koji se od doba, kad se je počeo sanirati bratski razdor iz- među Srba i Hrvata, korektno držao i prama Hrvatima uopće i prama Hrvatima zagovornicima sloge u Du- =