Br. 76. Dubrovnik 10. novembra 1910. God. XIX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- aa K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pć i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom reiku (sitnijeh slova). Ako se više pula uvršćuju, onda po po- godbi Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. ZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. PaTuu GyueT npen neneraunjama. I. Paru mMuuucrap lIlenajx_npe- nouuo je y neneranujaMa CuKy Bojcke npuuuKkoM aHekcuje Bocne u XepueroBHHe, e na 6u nac 60/e yBjepuo o ce Behum norpeGama, Te HX 3axTHjeBa Bojcka, ako he na 6y/1€, KAKO OH BEJIH, HA BUCHHH cBora nozgowaja. Y cBoMe 1yroM rOBOpy H3JOXMO je CBE IITO je yuuuuna Boja ynpaBa, na 06e3- Gujenu CHTYPHOCT IpKABE. XBAJIH camonpujerop oduuupckor 36opa H MOMuYAJIH, TE CY — KAKO KAXe — NOGy HIH IHBIBEI:€ H HA CTPA- HH, TAKO JA CY CTPAH€, HAPOUHTO IbeMAUKE, HOBHH€ HAJNOXBAJIHHje nucaje o cupeMu Bojcke. Kaxe na je Guo CTaB/IBEHO HA PATHY HOTY NO TIPHJIMLIH CTO XHJbAJA Ib 144, IuTO je neMoryhe BjepoBaTu, Kaj je nosnaro na je y caMoj Bo- CHH H XEpueroBuHH GHJIO TIOJI O- pyojem Buje cTorHHe XMbaja. A MHCJIHMO NA HH rpaHHue rnpamMa Pycnju u Mranuju uujecy Guze Npa3He, a la He FOBOPHMO, KOJIHKO je Bojcke€ Guo pasnnje/beHo To 3EeMJbH, JA jy UyBa OJ ,BeNeH3- najuuka“. — OcoGuro je, kae, ycnjena njemoMuuHa paTHa cripeMa INTO ce Tuue 6GpsuHe u3Baljatba, Te je MuHucrap Illenajx c ibomMe BPJIO 3A4OBOJBAH, jep, H aKO Jije- JIOMHUHA, ONET TA HAIIYIbA _HAJLOM, na 6u ce go norpeće norryua parHa cnpemMa u3Bena Ha orhe 3a- NOBOJBCTBO. OHO IuTO ce je norpo- LIHJIO — KAKE — HHje CIIJIKMJIO CAMO HACOBHTO HEFO je uyroTpajio, a TO 6u ce u oHako, npuje uju nocjiuje, Mopa/o noTpotuuTu. Ilpe- Nopyua neneraruMa BOjCKy H 3a GynyhuocrT, jep za je jeuuuo /0- 6po opraHu30BaHa Bojcka Kajipa OWYBATH MHP, KaKO Ce je jacuo NOKA3ZA1O Y NONIJbEJLIbOj KPH3H. Kaxe na ce je MHOTO IOTPOLIHJIO OKO HaGaBe MHTPAJBE3A H OKO CTA- pux nonpaBaka. Ha cBpxy He Tpa- KH HHIITA HEFO HOBALA, a TO je cBe. JlaKO MHHHCTPY TPAXKHTH, JAKO ,3ACTYIIHHUHMA“ HApOlA O- no6paBaTu, au je TEIIKO HApOlLy naBarH. CuiHu u nperjepaHu rio- pe3 napor je yuponacTuo. CBak Tpax«u: naj napone! a HHKO H€ KAKE: BO TH Hapoje! Kyta he ce CPHYTH Y3 OBAKAB HAMET HA HA- POL, HJIEMO /la BH/IHMO. CBaKAKO na je Guno Mae HeKux , ycrjexa“ He 6u mMuuucrpy Illenajxy Guo og norpeće na Tpaxu HOBE CHJIH€ nape, 4 Hapouy za Bnazra uamehe HOBe nope3e. A OBaKO, na ce 0- npaBna y ume Be1ukux ,ycnjexa“ AP»KABHHX, XTHO GH NA KAKE KAKO ce je Bojcka 3anemapuna. Au y CaMOj crBapu TO He nocrToju, jep je nosnaro za ce y Aycrpuju 3a BOjCKY H be3HHY CIpPeMY FP/aH HOBAU TPOLIH H MHOFO Gpure NO- KJAHA, a Gali ua ce roToBo uu- KAKBA pPAuyHA HE BO/IH O CTBAPHMA Koje Gu ApxaBu MHoro Behkiux »ycnjex4“ nosujeme Hero Ju Boj- cKa, KOja je, KAKO BjeuuTO HarJa- CYyjY, CaMO pajiu ,MHpa“. Ila ce H. IIp. TAKE IIOKJIAHA npocBjeTu, KaKO je TO KOL APYTHX upaBa, He 6u y /lamManuju u y OCTAJIHM IOKPAjuHAMA GHO OHAKO BejIuK 6poj anasgdpaGeTa, a MjeruTe TPJIHHX KACApHA H HenpeGpojuux IKAHRAPCKHX NoCTAjA Bule Gu Ce TPAJIMJIO MIKOJA. ŽHAMO NA NO- juMaie KyarTypHe Mucuje KOJ ro- cnoje ua Basmiauy cacroju y To- ME, AJIH OJL TE I6HXOBE MOJEPHE KYATYP€ TPIIH HAPOJL KOjeMy IA- najy ua jeba CBH TH CYBHLIHH TPOILIKOBH a OGaBuja ra He3Haiwe H MpaK. [la cBe, Kaji Gu ce 0Bo pano #3 cBoje uuuuujaruBe, jonu Gu ce Morjo za onGuje Ha KDHBO yBjepete rocnone ua. Bamngauy, aju je Ty ysora ,cjajđor _1oMo- huuka“ KakO je ibeMauku uap Ha3Bao rpoa I'ogyxoBckora mo- cauje aarecupacke KonpepenniH- je, sa ycnyre koje je yuuuuo Fbe- MeuKoj. Fbemauka norucKkuBa Ay- crTpujy ua BaukaH u ako je Bu3s- MApk Ka3ao na baikaH He Bpuje- NIH HH jeuue KOCTH NaHTePMAHCKOT rpananupa. A ua ce ocurypa yc- njex ,Drang-a“ rpake ce u BO- THpajy MHJIHjOHH. A IuTO a peueMO O MHJIHTA- pu3My ? Onu je 3a ,kulturtriger-e“ 3HaK npocBjeruor uanperka. A MH Ganu NpoTHBHO BH/IHMO, jep cy HajkyJITypiuje OH& 3EM/bE KOJI KOjHX HE BJIALA MHJIHTAPH3JAM, KAO uro je Ppanuycka u Eurnecka, HajuyunuoBarnja je Or cBera u3- jasa paTHOr MHHHCTpA, KAL CBe cBoje 3axrjee Gasupa Ha Tome, na 6u ce MOrJ1o OrojiuTH, za Ay- crpuja paryje ua BHIue crpaHa. To HEKAKO H OJBHIE UY/IHO 3BYUH, KA je M OHAKO MHHHCTAP H3BAHb- CKHX NOCJIOBA, Fr. EpenTan, Koju je no3BaHuju zla O TOME CY]/H, KA340 NA Cy CA CBHM IpXKABAMA BEOMA NOGpH OJ/IHOLIAjH. CBakAKO, HY/IHH CY OBH JIHIJIO- MATCKH NOCIIOBH, AJIH HX HHje TE- KO pa3ymjeru. To napoji naj jaue u najGome ocjeka. Pošljednji oproštaji nad mrtvim tijelom pok. Mihaila Bjeladinovića. Govor Dr. Boža Vukotića. Oko Tvoga vječnoga doma, mili pokojniče, sleglo se evo na hiljade naroda, da Ti orose hladni grob to- plom suzom. Tvoja prerana i nena- dna smrt ne samo što je pokosila i u crno zavila Tvoju svojtu i prijatelje, nego je baš za srce ujela cijelu Boku. Nije čuda ! Nema mnogo godina, kako Te je Boka počastila najodabranijim mjestom, što ga domovina svom če- stitom sinu pokloniti može - poslala Te caru na divanu. Na tom uzvišenom i teškom mjestu vijao si ponosito povjereni Ti barjak. Ostao si uvijek vjeran svojim uzviše- nim narodnim idealima, branio si muški i neustrašivo pogažena prava naroda, iznosio si vjerno i dostojanstve- na svijetu na vidik jade i nevolje, koje Ti guše milu domovinu. Od tog doba cijeli svoj život bio si posvetio dobru naroda. Neobičnom požrtovnošću pri- skakao si svakome u pomoć, ne pra- veći razlike između bogata i si- romaha, gospodina i težaka, znanca i neznanca, pristaše i protivnika. Ta- kav Tvoj patriotski rad i oglašeni Ti čelični karakter digao Ti je bio na visoko ugled i izvan granica na- še uže domovine. Boka na žalost nije dočekala dan, da Ti svojim ponovnim izborom zasvje- doči priznanje za takav patriotski rad, jer je Ti iznenada ostavi - i bez zbo- gom i bez oproštaja. Napomenut ću Ti nešto, mili _pokoj- niče, a znam lijepo, da Ti duši ne će biti milo. Ti nosiš na Tvom srp- kom sreu u grob jednu tešku ranu. Tvoje živo nastojanje, da između ne- sporazumne braće povedeš kolo sloge i tom slogom, da polete zajednički boljoj budućnosti, ostalo Ti je neu- spješno. “Tamo na rajskim vratima dočekat će Te naše perjanice Bjeladinović, Trojanović, Fabris i drugi naši pr- vaci. Saletiti će Te pitanjima, kako im je milo srpstvo, kako se nastavio rad, koji su oni prekinuli, kako si ostavio braću na domu, ko je barjak vodstva preuzeo? Ti im nemoj, pou- zdani brate, ništa kriti. Budi š njima iskren kao što si uvijek sa svakim bio. Kaži im, da im srpstvo na primor- ju snom mrtvijem spava, nad njegovom glavom viju se erni oblaci, iz kojijeh grme gromovi i munje sijevaju, radi se skoro o njegovu biti il ne biti, a ono ne daje o sebi znaka života. Nemoj se Ti dragi Mihaile, ništa pred njima zastidjeti zbog takvih zlih i nedičnih glasova, koje im no- siš, jer Ti tomu nijesi ništa kriv. Ti si sa svoje strane mnogo učinio, svom si se rodu lijepo odužio i nad- mašio svačije očekivanje. To Ti svje- doči ova kiša suzi, koja se danas nad Tobom lije i one hiljade uzdaha koji se otimlju iz srca svijeh onijeh koji su Tebe i Tvoj dični rad po- znavali. Mihaile brate i prijatelju ! Primi ovaj moj posljednji zbogom s onom istom tugom i iskrenošću, s kojom sam Ti ga upravio. Počivaj mirno! Laka Ti bila ova gruda rodne Ti zemlje, koju si ljubio gvijem žarom plemenita Ti srca! Vječna Ti uspomena među braćom ! Govor popa Milana Cukovića. »Pridite i cjelivajte braćo posljednji put pokojnika.“ Tužni zbore! Žalostne su, i do suza dirljive i ganutljive ove riječi, kojima nas, pri rastanku ovom, sv. erkva sad pozi- vlje; — pa i mili pokojnik, kao da nas tihim glasom pozivlje: gdje ste sada prijatelji i drugovi, znanci i sro- dnici, evo se rastajemo, nego dođite svi koji me ljubite i cjelivajte me posljednjim za me cjelivom. Težak je ovaj čas, žalostan je ovaj rastanak! — ali volja božija treba da se vrši, po riječima sv. pisma: zemlja si.i u zemlju ćeš otići. ' Ali, prije nego ovo, smrtnom kosom pokošeno tijelo, u grob položimo, po- gledom tužnim pogledajmo, mila braćo i vidimo sliku svoje smrti, koja i od nas svakog čeka. — Eto su mu usta za- nijemila, eto bistre oči zaklopio, bijele ruke prekrstio, eto tijelo ukočeno — već ne zbori, već ne diše, jer besmr- tna duša njegova, izvoru se vječnom povratila. Ovđe, leže sada smrtni ostatci do- brog pokojnika, nježnog oca, slatkog sina, ljubeznog supruga, milog brata, vjernog druga, iskrenog prijatelja, žarkog rodoljuba, dičnog Srbina, ne- ustrašivog borca čelik karaktera, vjer- nog i poslušnog sina sv. matere erkve pravoslavne, jednom riječi u potpunom smislu, pravog čovjeka, koji je za života svoga dušu svoju okitio neu- velim cvijećem besmrtne slave, vrli- nama hrišćanskijem. Bogatstvo svoje svjeekog znanja sabirao je na temelju nepobitnih, nepromjenjivih, vječnih istina vjere hristove. Pravdu je ljubio, pravdu je dijelio; poštenju i istini život svoj je posvetio. Pokojnik, kao zastupnik narodni na carevinskom vijeću, hrabro je, oružjem uma svoga, branio prava naroda svoga; on se borio svim silama znanja svoga za napredak milog zavičaja: on je za- govarao bratsku slogu, bez razlike vjere, Srba i Hrvata; on je savjesno, vršeći dužnosti svoje, ljubio Srpstvo i milo pravoslavlje; on je primjerom svojim pokazao mlađem naraštaju, kako treba i starijeg poštovati i do- brotvori se svojih sa zahvalnošću i blagodarnošću sjećati; on je za ple- menitu naobrazbu uma i duše svoje, kojom se do visine zavidnog položaja popeo, u smirenosti svojoj, nepostidno, zahvalan bio dobrotvoru svome, — vrijednom i štedijivom blaženopočiv- šem O. Hrisantiju Nikolajeviću igu- manu Banjskom sv. Georgija; te na- pokon videći, da mu se na domaku ledene smrti životna snaga gasi, s vje- rom u Boga; neustrašivo, očitova želju svoju, da mu tijelo sahrane u njedri- ma matere zemlje, blizu pepela do- brotvora svoga. ha Ah tužnoga prizora, strašnoga gu- bitka! Vrli pokojniče, dični sine po- nosite Boke, tebe danas otimlje nam crna zemlja, da te za vazda, vječno sakrije od očiju našijeh; a tuga neo- pisana porazila srce tvoje čestite stare majke, sirote ti djece, ueviljene su- pruge, neutješne sestre, mile ti braće i svijeh tvojih ljubeznih srodnika, ožalošćenih prijatelja i čestitih pozna- nika. Tebe oplakuje rodno mjesto