SE 2

ROBRONVNIK

Br. 78.

MHJIY yCNOMeHYy HA TeEGe H rmomrena
TH njena, c kojum hem nyro jom metjy
HaMa 2KHBjeTH.
Bjeuau TH noMeH M Tpajua cgaBa,
HECTHTH HAPOJIHH CuHE! i
Ilon Baco KoBaueBuh.

Posljednji oproštaj nad mrtvim ti-
jelom pok. Mihaila Bjeladinovića.
Govor igumana Dionisija Mikovića.

Moj Mihailo!

Neobičan mi je današnji tvoj do-
lazak u ovu svetu obitelj! Ne skidaš
kapu, ne poklanjaš se, ne krstiš se
ni meni pristupaš, ni za slabačko
moje zdravlje pitaš!

Neobičan mi je, moj dragi Mihaji-
lo, i tvoj sadanji odlazak iz ovog
svetog Božijeg doma, posvećenog sla-
vi tvog krsnog imena, Đorđu Velikom,
Čudotvoreu, jer ti, do danas, nikad
nijesi iz njega izljegao, a da se s ovog
praga nijesi okrenuo, smjerno pre-
klonio,i krsteći se, zlatnog tvog srca
plemenite želje Bogu na amanet pre-
poručio!

Ali, moj Mihajilo, svetih zvona tu-
žni odjeci, koji čustva rasplaču, dali
mi razumjeti, da će tako danas i bi-
ti, jer ti si se zabavio uzvišenijim
predmetom, kad je po volji Vječnog
Promisla, u kog te ne bismo dostojni
izmoliti, niti mu te mogasmo oteti,
tvoju pobožnu dušu, u nebesnoj crkvi
predobila pjesma svetitelja od naše
srpske krvi i plemena, i svega svetog
kola nebesnog: ,Svet, svet, svet Go-
spod Savaot; ispuni se nebo i zemlja
slave Tvoje!“ Uvjeren sam, kad bi ti
kopornuti mogao, da bi i tu rajsku
slavu za časak pregorio, pa me, kao
što si običavao, laktom dodirnuo, o-
kom namignuo, ili mi na uho šap-
nuo: ,Molim te, brate, zahvali se toj
braći i gospodi, što su se potrudili,
da me doprate do ovog svetog mje-
sta i mog vječnog doma! To zna i
ovaj tužni zbor, jer, uz ostale vrline,
poznata mu je bila tvoja pitomost i
uljudnost.

2ragi Mihajilo! Ja sam te razumi-
jevao od kad su nas sprijateljili na-
rodni dužni i sveti ideali, kojima si,
koliko i kako ja znam, ostao vjeran
i do zadnjeg daha i uzdaha, — pa
sve do sada, kada mi je u srcu ostalo
prazno mjesto gubitkom uzdanog dru-
ga i prijatelja. Razumijem što si bio,

dobri Mihajilo, i u ovom času, kad

ti majka nariče, kad ti sestre kukaju,
braća leleču; kad tvoja nejaka dje-
čica, — jade teški! —- pištanjem, da
im se vratiš, rastužuju srca naša, da
nam se od žalosti cijepaju; kad ti je
ljubovci: radost, ponos i veselje, ža-
mijenila tuga, visočija od brda, koje
nebo podupire, i dublja od morske
dubine, i kad, u erno zavijena, oplakuje
tebe i jadikuje na razvalinama svojih,
milih i slatkih osjećaja; kad ti dični
zetovi s kumovima, rođacima, susje-
dima i prijateljima, u suzama daju
oduška ljutoj tuzi do groba; kad ti
je ubavi Risan, tvoja rođena gruda,.
duboko poražen; kad su dični Bo-
kelji, sjetna lica i suznih očiju, po-
hitali, de te isprate na vječni put,
kud su pošla i mnoga dobra naša, a
s njima zakopane bile mnoge .naše
opravdane nade, slobodne plemenite
misli i svete rodoljubne želje.

Kako si, ljubezni Mihajilo, bio ta-
čan u svojoj dužnosti, znam, da ti
činim po želji, kad i ja svoju du-
žnost, prema pozivu, ispunim, a ta
bi bila, da uz iskaz zahvale, prepa-
ručim ovom tužnom skupu, da se
često, po svojoj dužnosti, sjeća svog
neminovnog smrtnog časa, kako bi
manje bilo parnica i tamnica, a više
napretka s nama i među nama, čijem

bi najbolje ugodili i ovom našem dra-
gom putniku, koji putuje u svijet
gdje nema bolesti, žalosti ni uzdisanja!

Moj Mihajilo! Kad sam ovako iz-
vršio dužnost, i za tebe, i za sebe,
imao bi česa da ovom dičnom skupu
povijedam o tebi, kao ono o dragulju.
koji, i kad izgori, kala ne ostavi; —
ali, kad teški jadi prituže, tad i raz-
boritost podliježe tuzi, ali braća i
tako znaju, da si cijenio i zagovarao
ljubav, kao uslov svake sreće i na-
pretka, i da si s toga i ljubio: kao
čovjek, kao Srbin, i kao hrišćanin.

Znaju braća Bokelji, zna cijelo Srp-
stvo, da ti je, kao poslaniku na car-
skom divanu, besjeda bila iskrena i
smišljena, razborita i istinita, kao što
i dolikuje Srbinu svjetla obraza.

Svi mi, koji okolo tebe plačemo, i
drugi, od kojih nas razdvajaju: i mo-
ra i gore, i sela i gradovi, i polja i
dolovi, a koji su nam drugovi u tuzi
za tobom, znamo, da ti je, kao su-
diji, srce bilo — dvor pravice, a kroz
dušu da ti je prodirao glas sv. je-
vanđelja: Ne gledajte na lice, no pra-
vedni sud sudite!

A da si dostojno cijenio i pošto-

. vao naše svete manastire, posvjedočio

si i željom, da budeš vječni poklonik
ove svetinje, osnovane od velikog i
svetog Nemanje, a na razvalinama
obnovljene i podignute od pobožnih
Hilendaraca sa sred Gore Svete i
risanskih rodoljubnih predaka.

Za dobre nije smrt zlo, nego put
k uskrsu, i ta istina sv. Pisma, uz
onu, da će svi mrtvi opet oživljeti,
da ćemo se opet sastati, tješi nas i sada!

Ti si bio dobar i zaslužio si iz srea
našeg, punog tuge, opću našu za-
hvalnost. Pa hvala til — i neka je
blagoslovena svaka suza, koja se za
tobom prolila, i neka je prost svaki
uzdisaj, lelek i jauk, jer ti si to sve
zaslužio! Duši ti raj, a tijelu laka
ova osvećena raka!

Jedna žalosna pojava.

»Ovo nije svijet oni,
Nit su ovo prvi ljudi ;
Kao navlaš svako čini,
Za gore se svako trudi.
Živi li se malo bolje?
To zarada naša nije:
Ljeb pasova pregjašnjijeh
Sad naraštaj ovi ije.
A sije li, i radi li.
Unucima što ostaje?,..
Teško srpskom pokoljenju,
Način ovi ak" ustraje!
No pjesniče, prekrsti se:
Sebičnost je mah uzela:
Sreću srpsku zla je ruka
Put ponora već zavelal...“
»Pjesnik i Vila“ od Nikole I.
Kao da nam gorko iskustvo u pro-
šlosti i sadašnjosti nije dalo dovoljno

.pouke i razbora, da prikupljamo i

ujedinjujemo svoje sile, koje bi, i
združene, teško bile kadre, da odole
moćnijem dušmanima, no se i još
uvijek zavađamo, cijepamo i rasta-
vljamo, dajući tako mogućnosti ne-
prijateljima narodne sreće i opstanka,
da nas postepeno sve više slabe i
upropašćuju, dok nas jednom, u zgo-
dnom času, bez velike muke i otpo-
ra, sasvijem sataru i unište. U tom
kao da sami idemo hotimiee na ruku
dušmanima, koji poznavajući naše
mane i slabosti, služe se njima zgo-
dnijem načinom, da se zabavimo o
svom jadu u međusobnoj kavzi i
neslozi, i ne pazimo na druge strane,
gdje nas naša narodna misao zove i
upućuje. Dok se priberemo, dok zdravi
narodni elementi izvojšte na svrhu
pobjedu i odole i tim iskušenjima,
dotle mine zgodno vrijeme i prilike,
i sudbonosni dogodaji nađu nas ne-
pripravne.

oće ta ,Crnogorska Vila“

Kao da nam je bilo malo muke i
jada radi one, od dušmanske strane
začete, i od nekolicine odroda podr-
žavane neprirodne mržnje i nesloge
između dvije slobodne srpske države;
evo nam opet nove pozlede još ne-
Zarašćene rane, evo žalosne pojave
crnog separatizma i na književnom
polju, ako se na vrijeme ne stane na
put nekolicini prkosnih ljudi, male-
nih i srcem i duhom, bez narodne
svijesti i ponosa, bez ikakva osjećaja
za narodnu ideju, koji evo kušaju,
da zavedu krivijem putem svoju braću
i zavade dva bratinska i od uvijek i
u zlu i u dobru nerazdružna srpska
plemena, i da se odvoje sasvijem u
književnosti od cjelokupnog našeg
naroda.

Poznato je našim cijenjenim čitao
cima, da ,Bosanska Vila“ slavi ove
godine dvadeset petu godinu svoga
opstanka. U tu svrhu uredništvo iz-
daje u spomen i slavu svog jubileja
posebne brojeve za svaku srpsku po-
krajinu, kao i za obje slobodne dr-
žave srpske. Ne upuštajući se u oeje-
nu, da li je ta zamisao korisnaili ne,
da li je dobro, da se u jednom listu,
kao na kakvoj izložbi, iznese napre-
dak pojedinih naših krajeva u knji-
ževnosti, i da li se tijem može kod
nekijeh da izazove veća volja za rad,
ili samo zavist i nesretni separati-
zam; mi samo konstatujemo fakat,
da se je nekolicina pisaca iz Crne
Gore našla uvrijeđena, što im se ra-
dovi nijesu štampali, ili što su u ne-
čem bili ispravljeni prema shvatanju
urednikovu, i ti ljudi, iz osvete i pr-
kosa, naumili su, radi tog ,ataka na
crnogorsku književnost“, da izdadu
»Crnogorsku Vilu“, te pozivlju sve

crnogorske pisce da im seu tu svrhu

odazovu. U tom se pozivu veli, da
»Otvoriti
svoje stupce prvenstveno osakaćeno
iznesenim radovima u ,B. Vili“, a
zatim neprimljenim radovima, kao
što će rado ustupiti mjesta i svima
onim radovima, koji budu prigodni
za nju.“

Misao i namjera ovijeh tvoraca
nove i zasebne ,crnogorske knjiže-
vnosti“, vidi se još bolje u članku
»apel crnogorskim piscima“ od nekog
R. M. Čupića, izašlom u 85. br. ,Ce-
tinjskog Vjesnika“ od 27. oktobra
(9. novembra) ove godine, u kom je
istom broju štampan i ,književni o-
glas“ te nove ,Crnogorske Vile“.
Tu se apeluje na ernogorske domaće
radnike, kojih ima šezdeset u unu-
trašnjosti, da ,ne kucaju na tugja
vrata“, i da se više ,ne potucaju po
tugjim pragovima“, pa spominjući
izreku pok. Đure Jakšića ,u svijetu,
brale, nema ljubavi“, preporučuje u-
druženje ernogorskih pisaca, naravno
sa separatističnim provincijalnim ha-
rakterom. Apelujući ,na sve one,
kojima leži na sreu napredak svoj,
svoga i svoje domovine“, završuje
ovijem riječima: ,Pregnimo, dakle,
nije dockan. Pokažimo se, da smo
dostojni sinci svojih  hrabrii na
handžaru predaka, koji nam heroj-
ski iz vojevaše slobodu i doraniše
nam je neoškrbljenu, te potpuno
uživamo njene plodove. Da je bilo
povoljnih prilika za njih onda, zar
oni ne bi i na peru hrabri bili i po-
nosni, kao što su na pušci i han-
džaru !“

Ne znamo, kako mogu da se po-
kažu dostojni svojih junačkih pre-
daka oni, koji se ne sjećaju njihovih
svetih amaneta; oni, koje ne veže
ona bratimska krv, koja se je obilno,
kroz vjekove lijevala zajednički na
obje zemlje, za sreću, spas i slobodu
i jednijeh i drugijeh ; oni, koji hoće

da ge i u književnosti odvoje od one
braće, koja, i ako ne stekoše sebi
željenu slobodu, pomogoše ipak do-
sta raširenju Crne Gore ; oni, koji ne
osjećaju moć i značaj onijeh stihova
svog viteškog Gospodara:
Tako stade, dokle drugi '
Siloviti vjetar dunu,
Te uzburka iz nenada
Savu, Drinu, Lim i Unu.
A prašinom zadimiše
Polja Tuzle i Trebinja,
Kroz nju mi se vigjet dade.
Srpska nada gje izlinja.
Ta prašina na glavu mi
I na dušu i još stoji —
Njih ne mogah da otresem ;
To su, sine, jadi moji.
Od tih jada i žalosti
Od tih muka, od tih strava,
Ja se čudim, što mi kosa
Nije, sinko, i — krvava...
Mi smo uvjereni, da će svi oni Cr-
nogorci, koji se zaista ponose svo-
jom prošlosti, koji žele sretnu bu-
dućnost svom narodu, prezreti ove
ljude, koji su, za lični svoj prkos,
gotovi da izvrgnu propasti opće na-
rodne interese, pomažući u tome naj-
veće dušmane slobode i opstanka
svoje države i cjelokupnog našeg
naroda ! P.

Ilacmo u3 CpGuje.

Y Beorpaly, 2. (15.) uosem6pa 1910.*

Orkpuha aycrpujekor  nemerara u
BEJIHKOT . NPHjATEJbA CPIICKOT Hapoja
rv lipa T. Macapuka O u3Bopy daj-
CHHKOBAHHX  NOKYMEHATA, KOju cy
CIIXKHJIH KAO ZOKA3 er3ucrTennuje ,Be-
Jen3naje“ H ,BeJIHKOCPNCKe NponaraH-
ne“ y jyxuum kpajesuma cycjenue
MoHapxuje, u koje je ,npusmaru ay-
crpujeku yueiak“ ]Ip. Ppunjyur xruo
Na OCHAXKM CBOjUM aABTOpHTETOM, —
usasBanie oBlje Beuuky ceu3anujy u
CBECTPAHO, OTIITE OFOPHeIbe IPOTHBA
ayCcTpujCcKHX NMOJIMTHUKHX KPYTOBA. To-
TOBO CBH GEOTPAJICKH JIHCTOBH H34IJM
CY, HA NpBH TJIAC O OBUM OTKPHhHMA,
Y BAaHPeIHOM u3laiy. Ily6nuka ce
rpaGuna O JIHCTOB€, 2KYPHO H Ca uH-
TEPECOM UHTAJIA HOBOCTH, KOje Npuuaxy,
KAKO CY GMJIH HEMOPAJIHH_MOTHBH, KAKO
Ju cy Omu ragu u neuoBjeuuu npo-
Baljauu jede nojyIe, makJIeH€ MAKHHA-
uuje, yupaBibene nporuBy 6es6jeuuo-
CTH H ersucrenuuje uuraBor jemuor
HApOlA, M ylemene Tako, na je cBa-
KOTA taca MOIIO Lou o yxacHor
KpBonpojuha. Y36yhete je jom u cara
BEJIHKO, HAK Ce CBE BHlIEe NOBehHaBa.
He MOxe ra la yMaiH BH ,NOy3ZAHO“
ysjepaBawe rpoda Epenrana, na je
ayćrpucku nocnanuk y beorpany nor-
NyHO UMCT y OBOM NMTAHY H ZA ,y-
*KuBa CuMnaruje“ cny»Genux u Hecny-
xGeHux KpyroBa CpGuje, Hu ,uacHa
pujeu“ rpopa Popraua, na od y cBeMy
OBOME H4Hje HMAO HHKAKBA HEIOCpeDKO2Z
yueiuha.

AsropureT Jlpa Macapuka noBoJeHa
je rapanuuja na je ce OHaKO K40 IITO
je om u3umo. Macapuk ce uuje, 6e3
CYMiIb€, 34B€O HH CuMIaTHjama npema
CPNCKOM HapOly, HH  aHTunarTujama
npeMa rpo&y Epenrany. IIpuje uo je
Wiura npeny3eo, om je ce zo6po uc-
NaTao u mpoBjerpuo, ma Tek oma
HCTyIIHO OTBOPEHO H KATETOPHUKH yC-
TBP/IHO OHO IuTO je nanac usa3BaJo
onuire y36yhjewe. Huje ou uosjek Ha-
cruheBa coja, uuru je yuewak Ppu-
njyuroBa KazuGpa, Beh nmocnanuk u
NOJIHTH HAP HA CBOMC MjeCTy M yueiaK
cBjerckora rgaca. He ga ce mu 3auu-
CIHTH, Za Gu ce Macapuk 34 /byGaB
Ilerpa uu IlaBsra oupekao Tux CBojux'
Jujenux ocoGuua, koje ra NMKY M3HAJL
OOuuuux cupruuka. Hmajyhu cBe To y
BH, HOBjeky uuje Temko na ce o/-

* 3a npomumu 6poj xacio crurno, Om, Yp.