SE 2 ROBRONVNIK Br. 78. MHJIY yCNOMeHYy HA TeEGe H rmomrena TH njena, c kojum hem nyro jom metjy HaMa 2KHBjeTH. Bjeuau TH noMeH M Tpajua cgaBa, HECTHTH HAPOJIHH CuHE! i Ilon Baco KoBaueBuh. Posljednji oproštaj nad mrtvim ti- jelom pok. Mihaila Bjeladinovića. Govor igumana Dionisija Mikovića. Moj Mihailo! Neobičan mi je današnji tvoj do- lazak u ovu svetu obitelj! Ne skidaš kapu, ne poklanjaš se, ne krstiš se ni meni pristupaš, ni za slabačko moje zdravlje pitaš! Neobičan mi je, moj dragi Mihaji- lo, i tvoj sadanji odlazak iz ovog svetog Božijeg doma, posvećenog sla- vi tvog krsnog imena, Đorđu Velikom, Čudotvoreu, jer ti, do danas, nikad nijesi iz njega izljegao, a da se s ovog praga nijesi okrenuo, smjerno pre- klonio,i krsteći se, zlatnog tvog srca plemenite želje Bogu na amanet pre- poručio! Ali, moj Mihajilo, svetih zvona tu- žni odjeci, koji čustva rasplaču, dali mi razumjeti, da će tako danas i bi- ti, jer ti si se zabavio uzvišenijim predmetom, kad je po volji Vječnog Promisla, u kog te ne bismo dostojni izmoliti, niti mu te mogasmo oteti, tvoju pobožnu dušu, u nebesnoj crkvi predobila pjesma svetitelja od naše srpske krvi i plemena, i svega svetog kola nebesnog: ,Svet, svet, svet Go- spod Savaot; ispuni se nebo i zemlja slave Tvoje!“ Uvjeren sam, kad bi ti kopornuti mogao, da bi i tu rajsku slavu za časak pregorio, pa me, kao što si običavao, laktom dodirnuo, o- kom namignuo, ili mi na uho šap- nuo: ,Molim te, brate, zahvali se toj braći i gospodi, što su se potrudili, da me doprate do ovog svetog mje- sta i mog vječnog doma! To zna i ovaj tužni zbor, jer, uz ostale vrline, poznata mu je bila tvoja pitomost i uljudnost. 2ragi Mihajilo! Ja sam te razumi- jevao od kad su nas sprijateljili na- rodni dužni i sveti ideali, kojima si, koliko i kako ja znam, ostao vjeran i do zadnjeg daha i uzdaha, — pa sve do sada, kada mi je u srcu ostalo prazno mjesto gubitkom uzdanog dru- ga i prijatelja. Razumijem što si bio, dobri Mihajilo, i u ovom času, kad ti majka nariče, kad ti sestre kukaju, braća leleču; kad tvoja nejaka dje- čica, — jade teški! —- pištanjem, da im se vratiš, rastužuju srca naša, da nam se od žalosti cijepaju; kad ti je ljubovci: radost, ponos i veselje, ža- mijenila tuga, visočija od brda, koje nebo podupire, i dublja od morske dubine, i kad, u erno zavijena, oplakuje tebe i jadikuje na razvalinama svojih, milih i slatkih osjećaja; kad ti dični zetovi s kumovima, rođacima, susje- dima i prijateljima, u suzama daju oduška ljutoj tuzi do groba; kad ti je ubavi Risan, tvoja rođena gruda,. duboko poražen; kad su dični Bo- kelji, sjetna lica i suznih očiju, po- hitali, de te isprate na vječni put, kud su pošla i mnoga dobra naša, a s njima zakopane bile mnoge .naše opravdane nade, slobodne plemenite misli i svete rodoljubne želje. Kako si, ljubezni Mihajilo, bio ta- čan u svojoj dužnosti, znam, da ti činim po želji, kad i ja svoju du- žnost, prema pozivu, ispunim, a ta bi bila, da uz iskaz zahvale, prepa- ručim ovom tužnom skupu, da se često, po svojoj dužnosti, sjeća svog neminovnog smrtnog časa, kako bi manje bilo parnica i tamnica, a više napretka s nama i među nama, čijem bi najbolje ugodili i ovom našem dra- gom putniku, koji putuje u svijet gdje nema bolesti, žalosti ni uzdisanja! Moj Mihajilo! Kad sam ovako iz- vršio dužnost, i za tebe, i za sebe, imao bi česa da ovom dičnom skupu povijedam o tebi, kao ono o dragulju. koji, i kad izgori, kala ne ostavi; — ali, kad teški jadi prituže, tad i raz- boritost podliježe tuzi, ali braća i tako znaju, da si cijenio i zagovarao ljubav, kao uslov svake sreće i na- pretka, i da si s toga i ljubio: kao čovjek, kao Srbin, i kao hrišćanin. Znaju braća Bokelji, zna cijelo Srp- stvo, da ti je, kao poslaniku na car- skom divanu, besjeda bila iskrena i smišljena, razborita i istinita, kao što i dolikuje Srbinu svjetla obraza. Svi mi, koji okolo tebe plačemo, i drugi, od kojih nas razdvajaju: i mo- ra i gore, i sela i gradovi, i polja i dolovi, a koji su nam drugovi u tuzi za tobom, znamo, da ti je, kao su- diji, srce bilo — dvor pravice, a kroz dušu da ti je prodirao glas sv. je- vanđelja: Ne gledajte na lice, no pra- vedni sud sudite! A da si dostojno cijenio i pošto- . vao naše svete manastire, posvjedočio si i željom, da budeš vječni poklonik ove svetinje, osnovane od velikog i svetog Nemanje, a na razvalinama obnovljene i podignute od pobožnih Hilendaraca sa sred Gore Svete i risanskih rodoljubnih predaka. Za dobre nije smrt zlo, nego put k uskrsu, i ta istina sv. Pisma, uz onu, da će svi mrtvi opet oživljeti, da ćemo se opet sastati, tješi nas i sada! Ti si bio dobar i zaslužio si iz srea našeg, punog tuge, opću našu za- hvalnost. Pa hvala til — i neka je blagoslovena svaka suza, koja se za tobom prolila, i neka je prost svaki uzdisaj, lelek i jauk, jer ti si to sve zaslužio! Duši ti raj, a tijelu laka ova osvećena raka! Jedna žalosna pojava. »Ovo nije svijet oni, Nit su ovo prvi ljudi ; Kao navlaš svako čini, Za gore se svako trudi. Živi li se malo bolje? To zarada naša nije: Ljeb pasova pregjašnjijeh Sad naraštaj ovi ije. A sije li, i radi li. Unucima što ostaje?,.. Teško srpskom pokoljenju, Način ovi ak" ustraje! No pjesniče, prekrsti se: Sebičnost je mah uzela: Sreću srpsku zla je ruka Put ponora već zavelal...“ »Pjesnik i Vila“ od Nikole I. Kao da nam gorko iskustvo u pro- šlosti i sadašnjosti nije dalo dovoljno .pouke i razbora, da prikupljamo i ujedinjujemo svoje sile, koje bi, i združene, teško bile kadre, da odole moćnijem dušmanima, no se i još uvijek zavađamo, cijepamo i rasta- vljamo, dajući tako mogućnosti ne- prijateljima narodne sreće i opstanka, da nas postepeno sve više slabe i upropašćuju, dok nas jednom, u zgo- dnom času, bez velike muke i otpo- ra, sasvijem sataru i unište. U tom kao da sami idemo hotimiee na ruku dušmanima, koji poznavajući naše mane i slabosti, služe se njima zgo- dnijem načinom, da se zabavimo o svom jadu u međusobnoj kavzi i neslozi, i ne pazimo na druge strane, gdje nas naša narodna misao zove i upućuje. Dok se priberemo, dok zdravi narodni elementi izvojšte na svrhu pobjedu i odole i tim iskušenjima, dotle mine zgodno vrijeme i prilike, i sudbonosni dogodaji nađu nas ne- pripravne. oće ta ,Crnogorska Vila“ Kao da nam je bilo malo muke i jada radi one, od dušmanske strane začete, i od nekolicine odroda podr- žavane neprirodne mržnje i nesloge između dvije slobodne srpske države; evo nam opet nove pozlede još ne- Zarašćene rane, evo žalosne pojave crnog separatizma i na književnom polju, ako se na vrijeme ne stane na put nekolicini prkosnih ljudi, male- nih i srcem i duhom, bez narodne svijesti i ponosa, bez ikakva osjećaja za narodnu ideju, koji evo kušaju, da zavedu krivijem putem svoju braću i zavade dva bratinska i od uvijek i u zlu i u dobru nerazdružna srpska plemena, i da se odvoje sasvijem u književnosti od cjelokupnog našeg naroda. Poznato je našim cijenjenim čitao cima, da ,Bosanska Vila“ slavi ove godine dvadeset petu godinu svoga opstanka. U tu svrhu uredništvo iz- daje u spomen i slavu svog jubileja posebne brojeve za svaku srpsku po- krajinu, kao i za obje slobodne dr- žave srpske. Ne upuštajući se u oeje- nu, da li je ta zamisao korisnaili ne, da li je dobro, da se u jednom listu, kao na kakvoj izložbi, iznese napre- dak pojedinih naših krajeva u knji- ževnosti, i da li se tijem može kod nekijeh da izazove veća volja za rad, ili samo zavist i nesretni separati- zam; mi samo konstatujemo fakat, da se je nekolicina pisaca iz Crne Gore našla uvrijeđena, što im se ra- dovi nijesu štampali, ili što su u ne- čem bili ispravljeni prema shvatanju urednikovu, i ti ljudi, iz osvete i pr- kosa, naumili su, radi tog ,ataka na crnogorsku književnost“, da izdadu »Crnogorsku Vilu“, te pozivlju sve crnogorske pisce da im seu tu svrhu odazovu. U tom se pozivu veli, da »Otvoriti svoje stupce prvenstveno osakaćeno iznesenim radovima u ,B. Vili“, a zatim neprimljenim radovima, kao što će rado ustupiti mjesta i svima onim radovima, koji budu prigodni za nju.“ Misao i namjera ovijeh tvoraca nove i zasebne ,crnogorske knjiže- vnosti“, vidi se još bolje u članku »apel crnogorskim piscima“ od nekog R. M. Čupića, izašlom u 85. br. ,Ce- tinjskog Vjesnika“ od 27. oktobra (9. novembra) ove godine, u kom je istom broju štampan i ,književni o- glas“ te nove ,Crnogorske Vile“. Tu se apeluje na ernogorske domaće radnike, kojih ima šezdeset u unu- trašnjosti, da ,ne kucaju na tugja vrata“, i da se više ,ne potucaju po tugjim pragovima“, pa spominjući izreku pok. Đure Jakšića ,u svijetu, brale, nema ljubavi“, preporučuje u- druženje ernogorskih pisaca, naravno sa separatističnim provincijalnim ha- rakterom. Apelujući ,na sve one, kojima leži na sreu napredak svoj, svoga i svoje domovine“, završuje ovijem riječima: ,Pregnimo, dakle, nije dockan. Pokažimo se, da smo dostojni sinci svojih hrabrii na handžaru predaka, koji nam heroj- ski iz vojevaše slobodu i doraniše nam je neoškrbljenu, te potpuno uživamo njene plodove. Da je bilo povoljnih prilika za njih onda, zar oni ne bi i na peru hrabri bili i po- nosni, kao što su na pušci i han- džaru !“ Ne znamo, kako mogu da se po- kažu dostojni svojih junačkih pre- daka oni, koji se ne sjećaju njihovih svetih amaneta; oni, koje ne veže ona bratimska krv, koja se je obilno, kroz vjekove lijevala zajednički na obje zemlje, za sreću, spas i slobodu i jednijeh i drugijeh ; oni, koji hoće da ge i u književnosti odvoje od one braće, koja, i ako ne stekoše sebi željenu slobodu, pomogoše ipak do- sta raširenju Crne Gore ; oni, koji ne osjećaju moć i značaj onijeh stihova svog viteškog Gospodara: Tako stade, dokle drugi ' Siloviti vjetar dunu, Te uzburka iz nenada Savu, Drinu, Lim i Unu. A prašinom zadimiše Polja Tuzle i Trebinja, Kroz nju mi se vigjet dade. Srpska nada gje izlinja. Ta prašina na glavu mi I na dušu i još stoji — Njih ne mogah da otresem ; To su, sine, jadi moji. Od tih jada i žalosti Od tih muka, od tih strava, Ja se čudim, što mi kosa Nije, sinko, i — krvava... Mi smo uvjereni, da će svi oni Cr- nogorci, koji se zaista ponose svo- jom prošlosti, koji žele sretnu bu- dućnost svom narodu, prezreti ove ljude, koji su, za lični svoj prkos, gotovi da izvrgnu propasti opće na- rodne interese, pomažući u tome naj- veće dušmane slobode i opstanka svoje države i cjelokupnog našeg naroda ! P. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpaly, 2. (15.) uosem6pa 1910.* Orkpuha aycrpujekor nemerara u BEJIHKOT . NPHjATEJbA CPIICKOT Hapoja rv lipa T. Macapuka O u3Bopy daj- CHHKOBAHHX NOKYMEHATA, KOju cy CIIXKHJIH KAO ZOKA3 er3ucrTennuje ,Be- Jen3naje“ H ,BeJIHKOCPNCKe NponaraH- ne“ y jyxuum kpajesuma cycjenue MoHapxuje, u koje je ,npusmaru ay- crpujeku yueiak“ ]Ip. Ppunjyur xruo Na OCHAXKM CBOjUM aABTOpHTETOM, — usasBanie oBlje Beuuky ceu3anujy u CBECTPAHO, OTIITE OFOPHeIbe IPOTHBA ayCcTpujCcKHX NMOJIMTHUKHX KPYTOBA. To- TOBO CBH GEOTPAJICKH JIHCTOBH H34IJM CY, HA NpBH TJIAC O OBUM OTKPHhHMA, Y BAaHPeIHOM u3laiy. Ily6nuka ce rpaGuna O JIHCTOB€, 2KYPHO H Ca uH- TEPECOM UHTAJIA HOBOCTH, KOje Npuuaxy, KAKO CY GMJIH HEMOPAJIHH_MOTHBH, KAKO Ju cy Omu ragu u neuoBjeuuu npo- Baljauu jede nojyIe, makJIeH€ MAKHHA- uuje, yupaBibene nporuBy 6es6jeuuo- CTH H ersucrenuuje uuraBor jemuor HApOlA, M ylemene Tako, na je cBa- KOTA taca MOIIO Lou o yxacHor KpBonpojuha. Y36yhete je jom u cara BEJIHKO, HAK Ce CBE BHlIEe NOBehHaBa. He MOxe ra la yMaiH BH ,NOy3ZAHO“ ysjepaBawe rpoda Epenrana, na je ayćrpucku nocnanuk y beorpany nor- NyHO UMCT y OBOM NMTAHY H ZA ,y- *KuBa CuMnaruje“ cny»Genux u Hecny- xGeHux KpyroBa CpGuje, Hu ,uacHa pujeu“ rpopa Popraua, na od y cBeMy OBOME H4Hje HMAO HHKAKBA HEIOCpeDKO2Z yueiuha. AsropureT Jlpa Macapuka noBoJeHa je rapanuuja na je ce OHaKO K40 IITO je om u3umo. Macapuk ce uuje, 6e3 CYMiIb€, 34B€O HH CuMIaTHjama npema CPNCKOM HapOly, HH aHTunarTujama npeMa rpo&y Epenrany. IIpuje uo je Wiura npeny3eo, om je ce zo6po uc- NaTao u mpoBjerpuo, ma Tek oma HCTyIIHO OTBOPEHO H KATETOPHUKH yC- TBP/IHO OHO IuTO je nanac usa3BaJo onuire y36yhjewe. Huje ou uosjek Ha- cruheBa coja, uuru je yuewak Ppu- njyuroBa KazuGpa, Beh nmocnanuk u NOJIHTH HAP HA CBOMC MjeCTy M yueiaK cBjerckora rgaca. He ga ce mu 3auu- CIHTH, Za Gu ce Macapuk 34 /byGaB Ilerpa uu IlaBsra oupekao Tux CBojux' Jujenux ocoGuua, koje ra NMKY M3HAJL OOuuuux cupruuka. Hmajyhu cBe To y BH, HOBjeky uuje Temko na ce o/- * 3a npomumu 6poj xacio crurno, Om, Yp.