Br. 80. Dubrovnik 7. decembra 1919. God. XIX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce. govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 14: na po i četvrt godine surazmjern« Pretplata i oglasi šalju se admini straciji lista a dopisi uredništvi; Rukopisi se ne vraćaju. Nefran kovna pismu ne primaju se. DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za ogla«c, računska izvješća i sli- čne objave plaća so 12 para po petitnom reiku (sitnijeh slova). Ako «u vike pula uvršćuju, onda po po- Kodbi. Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od pelitnog retka 20 paru. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PDZAV Srpska (Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr. Novi ruski poklisar na bečkom dvoru. Dne 5. ovog mjeseca primio je Fra- no Josip u svečanom saslušaju no- vog ruskog predstavnika u Austro- ugarskoj Mihajla pl. Giersa, koji mu je predao akreditivno pismo, da može zastupati ruske interese kod vlade podunavske monarhije, ka i obavje- štavati svoju vladu o svemu što se dešava u ovoj državi. O novom po- klisaru samo znamo, da je potomak nekadanjeg ruskog ministra vanjskih posala istog imena, i da je do sada bio poslanik na belgijskom dvoru. lnače što se tiče sposobnosti. novog predstavnika bijelog Carstva, sasvim nam je malo poznat, da ne rečemo ništa. Dugo se je vremena htjelo dok je car Nikola potpisao imenovanje g. pl. Giersa. Nije pak teško tomu po- goditi razloge. Zna se da od pripo- jenja Bosne i Hercegovine postoji napetost među Pjevačkim Mostom i Ballplatzom, te je trebalo naći zgodnu ličnost za Rusiju i za Austrougarsku, što je bilo jako teško, kad se uzme u obzir, da je skoro svaki ruski di- plomat od vremena pripojenja Her- ceg-Bosne ne baš naj simpatičniji kod njemačko-madžarskih krugova u Beču. Dužnost ruskog. poklisara u Au- strougarskoj je ogromna, a to zahti- jeva najveće sposobnosti. Moderni diplomat ne smije ograničiti svoje djelovanje na uski krug aristokracije, već treba da bude u dodiru sa svijem krugovima društva. Naročito poklisar Rusije u Beču treba da dođe u ne- službeni saobraćaj sa predstavnicčima svijeh naroda, te žive u monarkiji, a ponajpače sa zastupnicima brojnijeh slovenskijeh naroda, koji će mu je- dini dati tačne izvještaje o sloven- skijem prilikama u Austro-Ugarskoj, a dani malo ne postanu nelojalni. Čini nam se, da su se do sada ruski diplomati slabo držali ove prakse. Spomenut ćemo samo kneza Lava Ursova, dosadanjeg poklisara, koji je kroz cijelo vrijeme svoje službe u Beču bio boležljiv, tako da je skoro uvijek živio u Sanremu. O predšastniku kneza Urusova, pok. grofu Kapnistu širili su se vrlo rdavi glasovi, naime da je slao krive izvještaje svojoj vladi o stanju u onda posjednutijem zemljama Bosni i Her- cegovini. Ali mislimo da su zadnji dogođaji otvorili oči ruskoj diploma- ciji, te da će od sada sa više opreza i razboritosti stupati na poprište nje- mačkijeh i mađarskijeh smicalica. Ruska diplomatska zastupstva treba da prestanu biti sinekura raznovr- snijeh plemića i nesposobnih ličnosti, nego treba da na ruskim diplomat- Skim mjestima zavlada čisto demo- kratski duh, jer će bez toga ruska diplomacija biti igračka u rukama Berlina i Beča: Rusija je do sada, kako se čini, poklanjala malo pažnje Slovenima u Austro-ugarskoj što ne može biti dobro ni po nju ni po nas. Mi Srbi a i ostali Slaveni u Austro- ugarskoj gledamo u Rusiji stariju sestru, koja kao takova, mora da se za nas brine. Neoslovenski pokret regbi da ima duboke žile i u Rusiji kao i po ostalim zemljama gdje žive Sloveni. To će bez sumnje uplivisati i na rusku diplomaciju, koja će otale erpsti koristi za svoj rad, ako bude slovenski. Ruske bi se novine morale opširnije baviti pojedinijem sloven- skijem plemenima u Austro-ugarskoj, a naše bi ih novine i naši spisatelji morali, u tome pomagati. I naši bi narodni poslanici morali biti u nekom prijateljskom dodiru sa gospodom u Reisnerstrasse u Beču, a da ipak o- stanu lojalni, premda će na njih gra- knuti Njemci i Mađari i optuživati ih kao ono Friedjung srpsko-hratsku koaliciju.... Sloveni u ovoj državi mogu mirno gledati u svoju budu- ćnost, jer više niko ne vjeruje nje- mačkijem lažima. Njemačke su vrane graktale na nas Srbe dok smo još Živi, a naše će vrane a i one ostali- jeh Slovena graktati na njemačko- madarskijem strvinama. Među nama nema primirja nego rat do istrage. Ovo sve treba da znadu ruski dr- žavnici. Treba da znaju da smo svi Sloveni, gdjegod se nalazili, braća. U to ime pozdravljamo mi Srbi sa Jadrana g. pl. Giersa bratskom do- brodošlicom i želimo mu najviši uspjeh u svojoj preteškoj zadaći. M. Š. TproB4HcKH OJIHOCH. Aycrpo-Yrapcka 6epe mnonose-cBoje jeuuocrpane TproBHHCKE NOJIHTKKE. Beorpancku ,Onjek“ nonocu nozi TOpIbHM HATIHCOM OBAj uJAHAK : Ko 6u BjepoBao npuje HEKOJIHKO TOJIHHA, Kala je Hacraja TproBuucKa Gop6a u HeyroBopuo craibe uameljy HaIIer OCHOHOT Cycjena M Hac — ja he najsehu JIHO NEXA IIJIATHTH HC MA- jena CpGuja, B€h CTAHOBHHIITBO HALE puBaa?... Buna 6u uaBjecuo nperje- paHOCT, KAL GHCMO HP CyBuIIE MHOTO NpHIIHCHBAJIH HALIOj CMHLIJBEHOCTH H HEKOM JIyKABCTBy. He, came npusuke H CYBHIIHO yBJIAUCIbBC UHCTO NOJIHTH- uKHX, jeIHOCTPAHHX HHTEPECA OL CTPAHE Haluux cycjela u NuTaia uHCTO Tpro- BHHCKO-NpuBpejia yuununa cy, na je NAHAIIIBA KOH>YHKTYPA NPHJIHUHO 3F0- Ho ucnana 3a Cp6ujy. Hajase MaljapcKOr MHHuCTpA TprO- BuHe Xujepomuma u ayCcrpujcKOT MH- Hucrpa Tprosune Bajckupxuepa y ne- IITAHCKOM MH GEUKOM IAPJIAMEHTY OL Benukor qy uurepeca 3a nac. He pa- nyjeMo ce Mu TOJHKO 360T HCK€ 31y- PAJOCTH, IITO CC mahapcka 4 aycrpuj- cka Blaga xBarajy 3a uynepke nopaju crBapu, koje TaKO jakO ranrupajy Hale uurepece. Hac Mopa za payle, Ka Bu- NuMO MANO BuIIE cBjeraocru Gaueue ua .,TajaHCTBEHOCTH“ y Koje ce z3aMoTaBaJa TPFOBHHCKA NOJIHTHKA HAIIHX CycjejLa. IIpeMa u3sjau MaljapcKOr MuHHCTpa 3zakibyuuga «je Gumiuia maljapcka KOa- guuuoHa Bnaja jean ,rajiu yroBop“ ca aycrpujekoM BlajoM 16. mapra 1909 rojiuie. FberoBa je canpxuua noen- TupaHa y O—peji6u: ta ce TOJIuKa u TOJIHKA KOJIHUHHA CTOKC MOKC YBECTH y aycrpo-maljapcky NHPHHCKY 30Hy. Taj ,Tajuu yroBop“, 3a uje ca3snawe MOpaMO GuTH 34XBAJIHH ,HHJIHCKPCTHO- crTH“ MaljapcKOT MuHHCTpA, NpOTuBAH je cBuMa napJraMeHTAapHHM TpajiMia- jama u MaljapcKOM JIpXKABHOM NpaBy. To je ymjecHno KOHCTATOBAO MuHHCTAp Xujepouumu. Morana je i»era Ha Ty KOHCTaTauHjy HABCCTH H XKC/bA, NA pa- 3FOAH CBY ,NOCBCIHOCT“ H ,NOJIHTH- KH TaKT“ GHBUIE, KOQJHLHOHE BJAJE. Anu TeK ou je BpAo 3r0/H0 HcKopu- crTHO jenuy pujerky npuauky. EberoB aycrpujcku KoJera muuucrap Bajckup- XHCP y3aMaH Ce NnoTpyauo na napa- JIMUIE OBY ,HHJIHMCKPETHOCT“. CBE IITO je ycmuo cacroju ce y ToMe: 1a ce OUKFJICJIHO BHJIH, ZA Hycrpujcka BAJA uuje nowroBana jenau yroBop, Koju je zak/byuuna ca MalapckOM BJAJIOM. CyKOG u3mcljy aycrpujcke u maljap- CK€ BJAJC HeMuHOBaH je u CBOJIH CC Ha jeuuo 1yue Baba ,npošsauuHo“ NuTaibe Ha ApreHTHHCKO MCCO... Maljapcka Blata zo3Bojuna je ua o- CHOBY NOMEHyTOF_yroBopa aycrpujekoj BJIAJIH, LA MOXKC yBeCTH 10 2000 TOKA (2.000.000 Kua) apreuTuHCKOr MECA. Aycrpujeka Brana je jom 15. cenreM- Gpa Ge3 o63upa Ha ,npucraHak“ Ma- hapkKke Blane 3aK/byuuna yBo3 10.000 TOHa HCTOT MECA. IlaKkJle neT nyTra BHIIe. A ocuM Tora, #3 roBopa aycrpujckor Muuucrpa Bajckupxnepa y aycrpujcKOM NapJIraMCHTY BHJIH CC OUHTJICJIHO : ILA aycrpujcka BJaja uuje BOJbua ra CMA- Tpa Taj ,yroBop“ Kao uelurTo, uro je MOX€ ,Be3uBaru“... Ona croju TO60x Ha CTAHOBHLITY NA TAKBH ,CIIOPAZYMH“ Bpujee caMo y MeljyspeMeny oj jee NO upyre da3e TproBHHCKHX NperoBopa. Ho maljapcka BJAaJla uarjena na nehe OBy pa3poky Joruky u3 beua ja ak- uenrapa, a jon Maibe ja ce ja 3aBe- CTH MPIJABOM ,/IHjAJIEKTHKOM“ je/LHOT aycrpujckor up»kaBuuka, Koju He no- turyje oGaBese koje je caM KAO MHHH- CTApP aKLEeNTupao. Ilujena OBa NnoMETIRA M KAJAMGYP y aycrpo-mahapckoj TproBuHcKoj mojiu- THUH NOLIIH Cy H3 BA pa3nora: C je- JHe crpane uenojaMmuo noBjaluBaw»e arpapiuma, a c upyre Hepa3yMHo 3a- NOCTAB/bAaW€ CBHjYy APYTHX ONIITHX uuTepeca kanpucuma nojejuuux aM6u- UHO3HHX APKABHHKA, KOjH y CNOJbHOJ nosarTuuu rjepajy jemau ,npujaran CNOpT“, HM Ha HHTCpeCe MACE HApOJLA, Ha uujum rpGauama jamiy — ca cBoje »BuCuH€“ u uce noMuuubajy. MuJIHoHu aycrpujckor_npozerapujara 4 ,MAJIHX CONICTBEHHKA“ MOPAJIH Cy JA CC OTOKY OL raaju u na cBoj croMak TpeHupajy 3a Bpanunje oGpoke, na Gu ce CaMO IUTO BHIIC Hanyuuiu heMmepu aycrpo-matjap- CKHX arpapaua, BCJHKHX NOCjeJHHKA H na Gu 341O0BOJbHJIH KANpPHUCe OHHX BC- JIHKHX ayCTpujckux up»KaBHuKa, KOju Cy K40 METy CBOje BCJIHKE NOJIHTHKE FJEeJLAJIH Y — TPFOBHHCKO-NPHBPEJIHOM pyuuucaiby Manene CpGuje. Mu CMO MHOFO HCKYILICIbA H3/APIKAJIH. H Kao IuTO CMO y FpaHuiuamMa JeraJ- HOCTH Gpanujiu cBoje uuTepece, Kako CMO 3HAJIH H yMjeJIH, HCTO TAKO H Caja noKka3yjeMo 1o6py BO/by 3a oBoljewe Y FpaHuue JeraJiHocTu u 1oGpux oj HOCA HAILIMX TPFOBHHCKHX Be34 Ca Aycrpo-YrapckoM. Haua je Hapojua Ckynuruua_ Behi Ha npBoM uHTaiwy NpuHMMJIaHOBH TPFOBHHCHH YFOBOP. Harneja za cy ce u Haiuu cycjejmu caja B€h 34MOPHJIH ,HCYTOBOPHHM CTAIBCM“, jep y npuBpejiunoM u (unancujekoM OLGOpy NemTaHCKOT NapnaMeHTa yCBO- jeu je Ge3 onyroBnauewa TproBHHCKH yroBop ca Cp6ujom. Lalosne političke prilike u Boki. Kotor, 2/12. 1910. Smrću čestitog Mihaila Bjeladino- vića, nastao je za Bokelje vrlo ozbi- ljan čas, jer pored nesređenih i žalo- snih prilika u kojima mi Bokelji da- nas živimo, ostasmo obezglavljeni, nestade nam ona moralna sila, koja je još bila u stanju da okuplja i održi karaktere i rodoljube. Što sad? Do malo započeti će u punom jeku borba, ko da bude biran zastupnikom Boke na carevinskom vijeću. Površina našeg političkog ži- vota izgleda mirna, ali pod njom vri i kipi kao u paklu. Na žalost, nije to posljedica one obične i prirodne žurbe i vreve, kad se radi o izborima. Ne! Daleko smo, nažalost, mi Bokelji od te sreće! Onakova prirodna žurba i vreva značila bi, da ima ipak mnogo zdravog u našem javnom životu. Ne varajmo sami sebe. Ne stoje ovdje u bei jedan prama drugome organi- zovani narodni elementi u razne po- litičke stranke, koje i ako u među- sobnoj borbi, ipak vodi jedna glavna misao i nastojanje: napredak i dobro narodno, a borbu nji ovu rađa samo razilaženje u putevima, kojima se mora doći do onog dobra. Otvorimo dobro oči. Svaki akt u ovoj borbi što sad nastaje, zasjedan je, podmukao i podao i vođi se sa jezuitskom preve- janošću. Neljudi vode danas-glavnu riječ u našem narodu. A nije im ni teško. Rastrovaše narod, izrabiše ga i politički i ekonomski u egoističke svoje svrhe. Ubiše u njemu svako istinsko poimanje životnih mu inte- resa, te tako izmrevarena i oslabljena, učiniše ga do skrajnosti apatičnim za svako poduzeće u javnom životu. I društveni je život u nas postao ne- snosan usljed rada i premoći tih ne- ljudi što nas stegoše pod grlo. Čo- vjeku, koji i malo poštenja u sebi osjeća, izgleda čitavo to društvo, ko društvo puzavaca, špijuna i denunci- janata, u kome ne smije biti ni po- misli poštenom osjećaju, ni korisnom općem poduzeću. Složni su ti neljudi i na okupu u ovom času. Tom nije posljedica dobro sprovedena im orga- nizacija, već onaj prirodan vez, što skuplja i veže neljude, pa bilo koje vrsti, kad im je zajedničko vrelo ko- risti i korito ugroženo. Zar njih pri- ječe u tome politička osvjedočenja, načela poštenih ljudi, moral? Zar su ti pojmovi za njih istina i zakon? Klika je to, koja je na neprirodan i nepošten način nametnula svoje skr- bništvo narodu našemu u Boki, pa se uznemirila i miče se, jer krenuše na nju pošteni ljudi u ovim izborima. Klika ova potajno snuje i radi e da u ovim izborima dobije priznanje na- rodno i mogne nesmetano i dalje skučavati narodne interese svojim sramotnim i egoističnim ciljevima. Trgovati sa narodnom kožom, ko da više, to je početak i svrha svakog njihovog rada i poduzeća. U sve to mi danas, pri ovim izborima, upiremo prstom, da Bokelje, koji su pozvani da u ovoj bliskoj borbi zađu svojim glasom, upozorimo na onu pogubu, što nam je otrovala narodni život, pp 4 pra