St: 2 DUBROVNIK Br. 81. Harnena za je KoHmauHo yrBpljeno, zna he Kpasb Ilerap nohu y Pum, y nocjeTe TajujaHCKOM JIBOPY, TIpBOM NOJIOBHLOM Mjecena janyapa unyhe rojune. [IpecromoHacIbenuuK = AJreK- cannap nornyHo je osupaBuo, re he OH, 3a Bpujeme KpabeBa OJICyCTBa, BPIIHTH KPAJBEBCKE ]IYXKHOCTH, KAKO je TO ycTaBOM ripenBnijeHo. Ilyr Kpasba Ilerpa y Pum umahe, 6e3 CYMIb€, BCJIHKY IIOJIMTHUKY BA- XHOCT. BHJIO Gu rpeBuiie pano 0 TO- Me roBopuru. Y cBoje BpujeMe Hapo- uuTo hy ce Ha CTBAap OCBPHyTM, a 3a Cala MOTy CaMO HarJacuTu, za he Gu- TH OL KOpHcTH H 34 Cp6ujy u 3a CpricTBO. JlyryuiKH. Borba protiv skupoće. Životne potrebe postaju s dana na dan sve to veće i nesnosnije. Nešto s oskudice domaćeg blaga, a pogla- vito s pustog jogunluka, da se ne sklopi trgovinski ugovor sa Srbijom, kod nas zavladala je takova skupoća, da je postala nepodnosiva. Kao što su kajišarstva, velika pre- vlast kapitala, a osobito ustanova ropstva, upropastile srednju i nižu klasu kod starih Rimljana, a napo- kon i samu državu, isto tako i da- nas nerazložna skupoća, dotjerala je svijet s dušom u podgrlac. Ova za- raza zahvatila je sve krajeve naše države. Ipak, najvećma je osjećamo mi u Dalmaciji, a napose u Dubro- vniku, gdje cijena životnim namirni- cama svakim danom raste, čemu se pridružila još i skupoća stanova. Naj- većma u ovako nesnosnom i teškom stanju trpi onaj, kome je najnužnije — sitni i srednji stalež, dok bogatiji elemenat ne osjeća ni štete ni pre- velikoga tereta. Dok je seljaku i ma- lom posjedniku otvoren put, da s je- dne strane može skuplje prodati svoje blago, dotlen ga s druge strane koči općenita skupoća u ostalom što mu je od nužde za prehranu, stan i odi- jelo. Bogataš dobiva već i time, što on većim proizvodom više i dobiva. Ovakim nepravednim i nekorektnim načinom, gazda postaje još bogatiji, dok siromašak postaje još siromašniji. Dokle ćemo dospjeti ovakim na- činom ? | Sličan nerazmjer opažamo svukud unaokolo, a poglavito kod nas u Dal- maciji, gdje je i onako malen broj bogataša, dok broj golovjera i bes- kućnika sve to više raste. Stoga valja i mi sami, da se do- nekle pomognemo, kad eto vidimo, da nam nema druge pomoći. Ali ova pomoć nije za danas, već za budu- ćnost. Pošto smo. pak baš u sada- šnje doba dovedeni u kritičan polo- žaj, valja da se odmah i postaramo, kako ćemo doskočiti ovome zlu koje prijeti da nas uništi. Današnja pak nevolja, nek nam bude pouka za budućnost. U svezi sa ovijem, ne puštajmo s vida, da treba što više njegovati opštinske pašnjake uopće i u tom smislu što prije urediti diobu općin- skih dobara. Takijem bi načinom je- dino došli do većeg broja domaće stoke. Naša je zemlja za to vrlo po- desna. Uredimo naše obilate livade, zagajimo čarne i suvate te ponje- gujmo opštinske utrine, pak eto o- bilnosti i uspjeha. Ali ovo je samo praksa za budu- ćnost, za koju treba također da se staramo. Kazali smo već, da je jo- gunluk i prkos naših vlasti u Beču i Pešti urodio ovakim neuspjehom i nezadovoljstvom, a to poglavito za- branom uvoza stoke iz Srbije. Trpi se i podnosi već od nekoliko godina, a prošlih dana prekipjela je čaša strpljenja, te su se u dvjema prije- stonicama : Beču i Pešti odigrale ve- like demonstracije protiv skupoće. Podigla se tamo kuka i motika. Svi jednoglasno traže, da se otvori srp- ska granica, a da se stoka može slo- bodno dovažati. i Zbilja, zar to nije pravi jogunluk, kad se danas dozvoljava uvoz mesa iz južne Amerike i Argentine u Beč i Peštu i to smrznuto meso, koje, dok se otkravi prelazi u trulež, a neće da se otvori pred nosom srpska granica, a kod nas opet crnogorska? Pri ovakim prilikama nama ne preostaje drugo, već da načinom koji dolikuje podignemo svoj glas, a da se što prije udese širom Dalmacije skupštine, koje će ne samo u teoriji, već i u praksi pronaći načina i upute da prestane jednom ova trzavica i da se spriječi zlo, koje za ovom dolazi. Hraguja u Tpojuu caBe3. Yanaj ce y ce u y cBoje Kubyce. XaGc6ypiuka JIpkaBa He uma cpehe. Huje cperua y cBojoj Kyhnu, aJu je JOLIE Cpehe u H3BaH €. C/iuu ona cTapuM MOpHapckuM xnahama, Ha KOjuM ce šamuje jenua pyra, a nponpy ce zuje. Kpne u kpnuue nyuajy u pa3- Nupy ce Ha cBe crpane, na u makap la Cy NuBeHe u HajleGIBEAUM KOHIIEM. Tla, muro je kopucrTu? Illro He BaJba, He Baba! Kan uje zo6po cyKHo u Kaj jolu K TOME Huje Baban Kpojau, ona je kparkoTpajuocrT xgahA moC;be- JIHNOM, Za HOre M Tujemo Bupe BaH 43 KpneTuHa. Tako je TO CJryuaj u ca BAIBCKOM IIOJIHTHKOM Aycrpo-Yrapcke, Koja je u rogornmaBa, u GOCOHOTA, H MPTBOCpuHa. TanujaHCKH MHHHCTAP BAIBCKHX I1O- cnoBa Di San Giuliano upxao je He- NaBHO y TajujaHCKOM Ca6opy y Pumy TOBOp, KOjuM je NOoKaIHO Ca HEKOJIHKO 3pHnaua pacrnmJi4HHBOT TaMjaHa Tponap- CKH CaB€3 Hrajiuje ca Aycrpo-YrapckoM u FbeMaukoM. Taj roBOp CJIyIlaJIu cy HapolHu 3acrynuuua Krajnje rpoGHum MyKOM. Huunuja pyka Huje ce MaKHyJIA y ca6opy, ema 3ambenihe u uecruTa TAJIHjaHCKOM MHHHCTPY TpencjenuuKky. Aju 3a TO pacnucaje ce u oMouune Ce cysama panocHniuaMa ieMauKke HO- BuHe _Aycrpuje. CnyxGeHu KPyrOoBH Beua 3410BOJbHH cy ca Di San Giuli- anom. Ila: chi ha avuto, ha avuto. Bjrax«eHH KPATKOBHJIHHLIH. Au, ro- cnoga y BepsuHy npyror cy muujeta o roBopy Di San Giuliana. He nuiy HujeMuu NapcTBa — XOXEHIOJIEPHCKOF JeGege xBaJocrnjeBe ynpaBHTeJby TaJIH- jaucke 1pxaBHe nojuTuke. Hmajy u upaBo. Onpesuu cy. He une isuMa y pauyH, na Fbemauka cycraHe Ha nyry paruor oGopyxaBaia. A jom mare, na cBoje Opyxae Ha KOIIHY H MOPy oGycraBu Aycrpo-Yrapcka. Jep, Aycrpo Yrapcky Tpe6a Buie Hbemauka, Hero Ju Aycrpo-Yrapcka Fbemauky. To je jacuo. Ilokojuu Xe/be3Hu KAHLLETIAD FbemMauke KHe3 Bu3MApk, 3Ha0 je 1o- 6po, samro je ynperao mon japam Tponapckor caBesa AycTpo-Yrapcky u Hrasujy. Teze Aycrpo-Yrapcke uMao je upaBo, jep je 6uo yBjepen, na ie- 3uHa nunjomanuja uuje epujenna uu na NOJ6YOH AMIJIOMATCKH NpaX HA IH- nesaMa GEepJIMHCKHX JIHIJIOMATHUAPA. Asu, reze Hranuje BusmMapk ce npe- Bapuo. Hraiuja umana je ysujek, na HMa H Lanac, u3BpcHe, BjeniTe, npo- XKET€ H JIyKABE NOJIHTHUAPE, KOjH Cy CBH CKYIIA NLOCAJI IIOKA3ZAJIH H LOKA3ZAJIH, na um je i»uxoBa Kranja croxepHom TAuKOM, OKO KOje ce y Tpouapckom CaBe3y MOpajy KĐETATH, KAO ZEMJbA OKO cyuua, u Fbemauka u Aycrpo-Yrapcka, Hranuja, Koja ucka3yje y cBojoj np- »«aBHoj pasmjepu cyBuuak on 5l!/, MHJIHjyHA JIHPA, MOKC MHPH€ NyilE Hu cnoKkojua cpua rJIegaTu IOHOCHO Ha cBoje uBuje casesuuije Aycrpo-Yrapcky u Fbemauky. Hrajinuja ucupnusa je ua TOCIIOJLAPCKOM, NOTHUHO Ha (uHAHlH- jaJIHoM IIOJbY, TPOLAPCKH CaB€E3 ama Gani Bjeruro, jep Cy eHu TPproBuHCKH yroBopu ca Aycrpo-YrapckoM u Fbe- MAYKOM Y NPBOM PElY y KOpHCT e€- 34Hy. [lBujeTHO rocnozapcko crawe Hrajuje najo je rasujanckoj Banu CBA CPCJICTBA y PyK€, CLA YCABPIIH H nojaua u Gojuy cuary Hrasmuje u ua KOTHY 4 Ha MOpy. CjeBsepna u jyaua Amepuka IyHe Cy yceeHuKa u3 Hra- guje. MuHJIHjyHH THX YCCJBEHHKA 3ACIIV- *KYyjy Ha 4MEDHUKHM TJIHMA MMJBAPJIE HOBLA, KOju pa3symujeBa ce, nosasu y NOMOBHHY H OmlOobyje y oj rocnmo- NapCKy, a yCBEN Tora u oGpanG6eHy CHary ameHuHcKor nojyoroka. Jlako je onja Hrajidju HMATH CyBHLIKA Y ZP- XKABHHM TOJIHIIIBHM pa3mjepama, rpa- nuTu ,Dreadnoughts“ u nonMopnune u IM34TH NOMOPCKO-paTHy CHAry CBOjy Ha BPXYHAI CABPIEHOCTH M jaKOCTH, TaKO, La caBesiuna HrTaJuja npeneauu naHac cBojuM paTHuM GPOJIOBI6eM Ha JanpaHCKOM MOpPy — mare nostro — caBesuuiu Aycrpo-Yrapckoj. O Tom He uma 1Boj6e. Hrazuja je paBa ca jeguHCTBEHHM HApOlOM TaJIMjaHCKUM. Hramuja je jemuo cpue, jenmua nyua. A NOJIMTHUKH HZCAJIH, 34 KOjHUM HY U TAJIHjaHCKH HHTCJIEKTYAJIIH M TAJIH- jancku anajibaGeTu, ucTH cy 4 jeznaku. TajmujaHcka 1yuia Hapona T&xu Hero- MHUHO H TBP/OKOpHO 34 BCJUKOM HranujomM, koja Gu npurpsuja K ce6u cse TanujaHe, ruije FO HX HMA H3BaH, NOTHUHO Y31J2K FpaHuuA IpxaBe ca- BOjcke. H Ta uexiba He KAJIH HHKA- KOBUX »prTaBa, jep je nmpuponna u onpaBnana napaBckuM ocjehajuma Ha- POJIHE IyII€ M HApOJEbETr CpuA. 3ŽZaTO Hrazuja uanpenyje. H Gam saro ona ocraje 3acagr_ y Tpou. caBe3y. AJ ce Opyxa no rpna u zo 3y6u. A upxa- BHuuu Hrajije 3uany u šamrTo! Iipxe ce one: Yazaj ce y ce u y cBoje k/byce! »Iršćanski Lloyd“ Adriaticus. U čemu je slabost Hrvatske ? U ,Slovenskom Jugu“, govoreći o prilikama i crnim danima u Hrvat- skoj, g. Milan Pribičević otvoreno i iskreno kaže ovo: Hrvatska je slaba zato, što je po- cijepana na lične strasti, što nema dovoljno etike u njenom političkom društvu, što u njoj nema, ni u naj- crnjim njenim danima, svijesti o so- lidarnosti svih Hrvata i Srba u Hr- vatskoj, jednoj domovini svijuh! Na Srbiju se mnogo viče, na razrovanost političku u Srbiji, na partijsku za- sljepljenost Srbijinog društva. Pa ipak, Srbija se u najtežim danima svojim nađe na okupu, u jednom kolu, udružena, kao na primjer pri- .likom aneksijske krize. Ovo što se radi sa Hrvatskom od kako je otpo- čela borba koalicije u Pešti protiv Wekerla pa do danas, teško je, u LAV TOLSTOJ. (svršetak) Tolstoj je kao tobdžijski časnik proveo punih jedanaest mjeseca, na- ime dok Sevastopoljska utvrda nije pala, na najizloženijim mjestima tvr- dava. Tolstoj je ovjekovječio tu rusku narodnu dramu svojijem ,Sevasto- poljskijem pripovjestima“ koje može- mo nazvati epskom trilogijom. U nji- ma nam slavni Rus crta hrabrost i požrtvovnost ruskog prostog vojnika, iznašajući nam kontraste među juna- štvom i kukavičlukom, među požr- tvovanosti i sebičnosti. U Sevasto- poljskom je logoru Tolstoj spjevao pjesmu rugalieu višim ruskim časni- cima, te su se jednom zgodom puštili prevariti od francuskog denerala Fo- ša. Sevastopolj je još jednom dokazao staru mržnju protiv velikom sloven- skom plemenu, jer se je protiv Ru- sije borila ujedinjena Francuska, En- gleska, Sardinija, a Austrija, premda se nije aktivno borila poslala je 80000 ljudi u negdašnje vlaško-moldavske kneževine. O Turskoj pako ne govo- rimo. Poslije Tolstojeve ženidbe po- činje veliko doba za rusku i svjetsku književnost, jer je Tolstoj u to doba napisao pravo remek-djela, koja su ga učinila najpopularnijim piseem ci- jeloga svijeta. Najprije napisa ,Rat i Mir,“ koji je baš majstorski na srp- ski preveo pokojni Milovan Glišić, pak ,Anu Karenjinovu“. U prvom nam romanu opisuje pravu ljubav, a u drugom prezrenu ljubav, odrod ljubavi, ljubomoru. ,Rat i mir“ nam pripovijeda Napoleonovu provalu u Rusiju i bijeg iz nje. Tu nam je o- crtana ruska narodna drama od 1805 — 1812. Tu opet upotrebljuje zgodu da pohvali prostog vojnika, dok na- lazi zamjerke mnogijem visokijem ča- snicima. Ruska je obrana opravdana, s toga pravedna; dočim je francuska navala neopravdana, s toga neprave- dna, Tu je prvi put odnijelo pobjedu načelo narodnosti. Napoleon nije ni- kada mogao shvatiti ruske pobjede, nije mogao shvatiti ruskog junaka, jer je sam bio silnik. Lijepo nam pisac crta ruskog vođu Kutuzova. On je pravi Fabius Cunetator, izgleda lijen, apatičan, ostavlja Moskvu kao plijen silnom caru, kojeg kod Bara- djina strasno razbi i uništi skoro svu francusku vojsku od 600.000 ljudi. Tolstoj ruši sve pjedestale, jer oni davaju ime događaju, koji su prouz- ročile tisuće drugijeh uzroka. Ta što bi bili Kutuzov i Napoleon da sa sobom nijesu poveli onu silnu voj- sku? Glavno je lice u romanu knez Andrija Bolkonski, koji je, budi mi- mogred rečeno, izmišljena osoba. An- drija silno ljubi svoju domovinu, za nju ranjen gine kod Baradjina. Drugi je čuveni roman ,Ana Karenjinova“ prava moderna Ilijada. U njem nam erta Anu ženu višeg činovnika, kojeg ne ljubi, neć strastveno ljubi grofa Vronskog, koji je dosta hladan pra- ma njoj, premda je nešto ljubi. Na- pokon Vronski sasvijem hladni pre- ma njoj, koja se iz očaja baci pod željezničku lokomotivu. U ovom nam romanu Tolstoj erta možemo reći de- monskijem načinom ljubomoru. Niko nije valjda tako vješto napisao lju- bomor kao on. Zatim dolazi njegovo djelo: ,U če- mu je moja vjera“. To je njegov »Credo“ to sačinjava nauku tolsto- jizma. Veliku je prašinu podigla 1889. »Krajcerova sonata“ u kojoj Tolstoj raspravlja o ljubavi. Kao idealista zastupa najidealnije stanovište o bra- ku, u kojem žena mora biti mužu i kao sestra. Jedino će na taj način ljubav biti dugotrajna i imati zdravo potomstvo. Mladić mora da smatra sve žene kao sestre, a kad oćuti ja- ću naklonost, treba da smatra oda- branicu svoga srea kao drugaricu. Djevojke pak treba da se tako od-| gajaju, da im brak donosi dužnosti, a ne gospodovanje. Ovo je u kratko Tolstojev nazor o braku. Tolstoj je ustao protiv patrijotizma, koji samo dovodi do prepirke, svađe, rata. Pa- trijotizam je mogao važiti u prijašnjim vremenima, kad su nas varvari mo-