Br. 82.

Dubrovnik 22.

decembra 1910.

God. XIX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine suruzmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admini
straciji lista u dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se vike pula uvršćuju, onda
Kodbi. Za priposlana, i ača
davne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik _Kristo P. Dominković.

SZV

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Božićni dar. |
*%

U teškoj i mučnoj borbi za opću
narodnu stvar, koju je naš list od-
mah sa svojim počelkom, pred
nepunih dvadeset godina, započeo
i u njoj nepokolebiv ostao, zatekao
ga je odmah, poslije pola godine
dana izlaženja, prvi božićni dar,
koji još i dan-danas jednako vri-
jedi. Pred punih devetnaest godina,
na sami katolički Božić, Visoka
Zemaljska Vlada za Bosnu i Herce-
govinu, poslala je našem listu svoj
skromni Božićni dar, biva, zabra-

onila je ,Dubrovniku“ ulazak u

svoje zemlje. Da je to bio osjetljiv
udarac po naš list, i da taj udarac
i danas osjećamo o tome ne treba
mnogo da govorimo. Taj Božićni
dar još nije skinut sa božićnjeg
drveta, on nas jednako sreta svake
godine, ovo se devetnaesta navr-

“šuje. Na ovaj Božićni dar _odgo-

vorilo se je u ,Dubr.“ između
ostalog i ovo: ,Mi ćemo i na
dalje krčiti put, koji smo od svog
početka preduzeli, držeći se uvijek
zakona i pravice. Herceg-Bosna
uvijek će nam pred očima biti;
njezine bijede i radosti dijelićemo
kao stara braća, pa što Bog dade
i sreća junačka“.

Ovome odgovoru i obećanju
naš je list do danas potpuno od-
govarao, a i u budućnosti, dokle-
god ga bude u životu, od toga
ne će ni za dlaku popustiti.

Za dugo vrijeme austrijske oku-
pacije srpski narod Bosne i Her-
cegovine pretrpio je mnogo jada
i nevolje. Rođeni sinovi zemlje
ostavljali su milo svoje prađedov-
sko ognjište odbjegavajući u tuđi
svijet, jer više nijesu bili u stanju
da podnose sve one smicalice i
šikaniranja, koja su im se pravila
od običnog finansijskog ili žandar-
skog stražara pa sve do prve go-
spode na musali. Težak je to život
koji ni danas, u vremenu tobožnjeg
ustava, nije se izmijenio. Njihove
jade osjećali smo iskreno i bratski
i mi ovamo, kao što i danas osje-
ćamo. Naš glas koji smo mnogo
puta digli radi njih kroz naš list,
bio je glas istinskog osjećaja, vapaj
za pravicom. Takav glas morao je
da bude, koliko čuvstven, toliko
i istinit. Ali baš ovo posljednje
imalo je svoje posljedice. Ko istinu
gudi, gudalom ga po prstima biju.
Tako se je i nama događalo. Izno-
seći istinitost nesretnog stanja naše
jadne braće, najviše smo upali u
nemilost onih, kojim je bila, na
vjeru božju, povjerena sudbina
našeg naroda u Bosni i Hercego-
vini. Radi istine koju smo iznosili,

primili smo pred punih devetnaest
godina pomenuti Božićni dar, koji
i dan danas kiti božićno drvo Vi-
soke Zemaljske Vlade. A da kogod
ne bi promislio da su nas ta visoka
gospoda posve zaboravila, darivali
su nas često preko ovdašnje naše
Cenzure sa — zapljenama, netom
bi istinu progovorili o Bosni i
Hercegovini. Tako to traje punih
devetnaest godina.

U oktobru 1908. i naša braća
Bosne i Hercegovine dobili su Bo-
žićni da, biva, aneksiju. Kasnije
je stigao i ustav. Nadali smo se,
da uz aneksiju i ustav, neće više
visoka gospoda toliko zazirati od
» Dubrovnika“, i da će nam na
kraju sami dozvoliti slobodan ulaz,
e da na neki način potvrde ,širo-
kogrudnost“ svoga djela. Nijesmo
ni to dočekali. Na svrhu smo sami
napravili molbu na Visoko Mini-
starstvo Zajedničkih Finansija, mo-
leći ih, obzirom na aneksiju i ustav,
da nam dopuste slobodan ulaz u
Bosnu i Hercegovinu, stojeći na
principu objektivnog obavješćivanja
razvoja prilika u tim zemljama.
Pok. Mih. Bjeladinović, zastupnik
na caravinskom vijeću ponio je sa
sobom molbu, i zauzimao se svoj-
ski, da se molba što prije riješi.
Gospoda su se izmotavala običnim
obećanjima. Kasnije, malo vremena
pred smrt, bio je i u Sarajevu i
tu se je ponovo zauzimao. Resultat
svega ovoga bila nam je ova po-
ruka: ,Dubrovnik“ neće nikada u
Bosnu i Hercegovinu, doklegod o
ovim zemljama buđe pisati kao i
do sada“.

Mi na ovu poruku visoke go-
spode otporučujemo : , Dubrovnik “
nikada neće u Bosnu i Hercego-
vinu pod ikakve druge uvjete,
osim onih, da i unaprijed krči put,
koji smo od svog početka predu-
zeli, držeći se uvijek zakona i pra-
vice. Herceg-Bosna uvijek će nam
pred očima biti; njezine bijede i
radosti dijelićemo kao stara braća,
pa što Bog dade i sreća junačka“.

Ilacmo 43 CpGuje.

— Og Hamer CTaJHOF ZONHCHHKA. —
y Beorpany; 19. zenemGpa.

Tipome cyG6ore npocnaB;beH je ro
uujenoj CpGuju ua 'cBeuaH Hauuu po-
hennan  TIpecrononacibenuuka  AJeK-
canupa. Ilpocnasa je M3HHMHO OBE
ronuHe oGaB.bena. lo cana uuje 6uo
oGuuaj, na ce npociaB;ba poljeuau
TipecrononacibenauKka, a Hehe ce Hu
3a/ Gyayhuocr yBecTu y npakcy. Brana
je, no ebu HApoja, CaMO 34 OBy
rojluHy onpezusa npociaBy, jep ona,
y3a cBe To 1uro uuje nponBuljena, uma
OBOM INIpHJIHKOM CBOje OCOGHTO 3HAUCIbE
H CBOjy BCJIHKY, HEOCIIOPHY BAXKHOCT.

TIpecrononacibejiuuK = Azekcangap
lurao ce, nocauje yror u Teuikor
GOzOBawa, u3 cBor GogecumuKor Kpe-
BeTa Galu ua zau cBora poljeva. A
Taj «bakar yuuuuo je ny6ok yTucak
Ha nyuy Cp6unoBy. 3a uujeny Cp-
Oujy ocsanyo je Benap u cBujerao
nau, Koju je ca nyime cpnekor mapoja
cnoGojne Cp6uje gurao cBaku oGua-
uaK Tyre u Goja3suu: Tora je mama
HApOJL BH/IHO CBOjy y3naHHUy H3BaH
cBake onacnocru. CBojoj je pazocra
XTHO JA LA H BHJIHA H3pakaja: XTuO
je na Mmauupecryje cBojy sbyGaB mpe-
Ma OHOME CBOME CHHY, KOTA C NIPABOM
CMarpa nanoM 6yuyhuocru cBoje; xruo
je ua uecrura crapoM Ouy, Kpasby
CBOME, PHjeTKY  POJIHTCJBCKY  PANOCT;
xTHO je ua 3axBanu Bory, uro je Cp-
Gujy CauyBao oj, eBeHTYaJHHX ONACHO-
CTH, KOje cy mpujeTnjie WeHOM€ HOP-
MAJIHOME pa3BuTKy. MH 3aTo, iwro je
CBE TO XTHO, Tpakuo je, na ce po-
bennan  TIpecrozonacvenuuKka Anek-
.CaHjipa nporjacu, 34 OBy FO/IHHY, KAO
HAPOJIHHM H  IIPIKABHHM  TIPAZHUKOM.
Bnaua ce. ona3Baja x«e;bu uapojnoj,
jep je oma, kao npejcraBuuua BJacra
Koja je Ty caMO LOK je Hapojuo mo-
Bjepewe nparTH, HapojiHe »Kebe npu-
MHJIAa KAO CBOje KCJbE.

Tako je poljeunau 1oGpor u nmje-
MeHuTOr [IpecroJIOHACIbENLHHKA NOCTAO
najBeceJinju Hapojiuu npa3šuk. Oniura
panocT, Kojy je Hapojr OBoM npujiH-
KOM MaHuQecroBa0,.nonyi»yje ouy Be-
JIHKY /by6aB, KOjoj je Hapoj gao Bu-
JHa NOKa34 NPHJIHKOM BEJIHKE ONA-
CHOCTH OJI NOCIbe/LuILA TELUKE GOJECTH.
IIpocnaBa [IpecroJoHaCIbeJHHKOBA PO-
heunaua, u no cBojoj dopmu u no
CBOjOoj HCKPEHOCTH, HCCYMI6HBO  ILOKA-
3yje, na Mmauupecrauuja HapojiHe Jby-
GaBu mpuJiuKOM GoJecru uuje Guma
dopmajna, Beh na je u onna Guma,
Ka0 iuTo je u aHAC, CIIOHTAHA, HCKPE-
Ha u nornyna; na je usBupana M3
Cpua, #3 JIyiue u H3 BEJHKE CnO3HAje,
na je. HBOT MJIALOT KpaJbEBHhA jejua
ou najaparoujenujux cBojuna c7060-
nue Cp6uje.

Hapog ce Ha oBaj zau pajoBao,
KAO INTO Ce panyjy Hesuua jena ua
nau Pokewa XpucToBa, a Toj uapo-
JHOj panocr4 pajloBajiu cy ce 4 oHu,
KOj4 Hujecy MOrJIH JA CXBAT€ BAXKHOCT
yapoka u KOju uujecy xrjenu ga ocje-
hajy 3a OHO, 4e€My Ce HAPOJ TaKO HC-
KPEHO paJoBao.

*

Cp6uja, tana u uanaheua CpGuja,
KOjy je omiura Hapojina uecpelia 10-
3BAaJa K CBHjEeCTH, NOCBETHJIA CE BCJIH-
KOM H CTBApHOM pany. TloyaeHa_cxy-
NuM HCKYyCTBOM HajGauKe NPOILOCTH,
pa3Buja je 3aBHuHy  AKTHBHOCT Ha
CBHM NOJbHMA HAPOJIHOT pala H OM-
mrer apxaBuor manperka. Ko je Cp-
Gujy NOCIBEJUbH NyT yno3Hao npuje
uBuje rojuHe, caza je roroBo He 6u
Hu no3snao. Ilauac oma croju npermo-
poljena, cpeljea u jaka, nyua BOJ;be
34 pai, JAJeKO H OJI NOMHCIH, JA CC
NOHOBO BpATH BpeM€HY, KAJ CY CBOjy
cHary Tpomuujiu y necpekiuuM u xaJo-
CJIHHM IIAPTH3AHCKHM TP34BHLAMA, CBje-
cHa mornyHo cBora 3aarka M cBoje
nyxuocru. Huje, ucruna, jon OHo 1uTo
Tpe6a na Gyze, au je ruraHTCKHM
KOpPaKOM CKOUHJIA K CBOME CABPIICH-

CTBY. CBH CY C€ ICHH CHHOBH OJAJH
Pay, H TO HCTHHCKOM HP CTBAPHOM
pany, npumjewyjyhu ra ua norpe6e
HAPOJHOT  HanpeTKa. CBaka crpyka
HMaA OJVIHUHHX CBOjHX NPEACTABHHKA;
CBaKA HapOJIHA HP uIpKaBHA norpeGa
noGuna je curypuux rapanuuja, na
he Gura mro npuje nojmupena. Kax
uoBjek norneza ua nananuwy Cp6ujy,
u3rjeja My na je yuao y jeguo yau-
iure, rije Cy Ce CBH, H MJIIKH H K6H-
CKH, JIATHJIH HEYMOPHOT IHEJIHIbET pa-
na. Bjepyjre, na Gu ou OBaMOLIIHx
XKCHCKHX  TAMOUIE€ Hale "Cpnkuie
MOTJIE MHOTO HAyUHTH, KAKO Ce pajiH
3a Omure 1oGpo, Kako JIH ce rpeGa
OJ XKHBATH CBOME HAPOLY.

Mopamo npusnaru, na je jenau o
HajBuaHujux panoBa npencraBibeH y
HACTOjaiby OKO yCABpIIABAIbA MH HA-
Opy»kaBai»a Bojcke. Hema jenuora cpn-
CKOT IPXKABIBAHHHA, KOj4 HE GH CBE
cBoje »prBoBao 3a Bojcky u 3a oGpa-
Hy OTauGuHe u iweHnux uurepeca. OBo
H OBaKO pacnojoxewe uujene Cp6uje
nonurao je cpneky Bojcky ua nocroj-
Hy BuCuHy. HaBjexGana je kao Mano
KOja, naopyxana je Gosbe HO ujejina
y cBujery, mpoxera je naTp#oTH3MOM
H XEpojcKUM /IYXOM KAO IIpaBA HaC/be-
nauna xepoja KapakopljeBa Bpemena.

A uu nanac ce ne npecraje pajiuTu

34 BOjCKY M OKO I>€HOT YCABPILIABAIA.

Opanupu pane Tako pehu nau u Hoh,
paze nupezano u € Jby6aBiby, pae
cBujetuhy O TEKHHH H BAKHOCTH BE-
JiuKOr 3anarKa, KOju je Bojcuu HaMu-
jebenu u Koju he oma y GynyhuocrTu
uMaTH za pjemaBa, a Bojuuuu ce mo-
KOpaBajy u caymuajy csoje craperuune,
Kao uro njena cayuajy cBoje poju-
Tebe. Brana u Hapojnua CkymiuiruHa
pano najy uoBau 3a norpe6e Bojcke
H 34 Ib€HO CABPILIEHO HAOPYKAIbE.

Ilok ce oBako 6yue panujo 3a Boj-
CKy, Cp6uja MOXe C NOy3AHEM IA
rena y cBojy 60sby 6ynyhuocr.

*

Beh je yrspljeuo, za he Kpa Ile-
TAp APyTOM NOJIOBHLLOM Mjeceuna jaHya-
pa uuyhe rozude nocjeTuTu TazmjaHCKH
KDAJbEBCKH BOP y Pumy. YrTBpljeHo
je uak u TO, za he ceKpasbeM ryTO-
Baru, cjeM iberoBe Bojne nparie, jou
u MuHucrap npencjezuuk r. H. Tlamuh
H MHHHCTAp C..O.bALIIBHX NOCIIOBA T.
MunoBaH_ MunoBaHoButi. TloyanaHo ce
npxu, na he Kpasb Ilerap myToBaTH
npeko Pujeke u za he ra ua JaupaH-
CKOM MOpy LOueKkaTH jezuo ojjebeie
Tanujancke parne Mopnapuue. Y Pumy
u no cBuM Kpajesuma Hranuje, Ky1a
he npohu Kpa.b [lerap, uuHe ce Be-
JuiK€ IpPHIIPeEME 34 IITO CBEYAHHjH ]LO-
ueK, KojeMy he yuecTBOBaTH H TAJIH-
jamcku mapoz. Hranujanu, koju umajy

CIIABHY  NPOLLIOCT CJIHUHY  HA-
Oj Cananiiocr" = oje napouuTe CuM-
naruje npema cpnckOM Kpasby u Cpr-
CKOM Hapoly. Tum cBojuM cumnaTruja-
Ma cnpeMajy ce za nany uspaxaja
NpuauKoM zosacka Kpasba Tlerpa, THM
npuje u Tum Buie, uro he Kpas Ile-
Tap Guru npBu OJ CBHX CyBepeHa,
KOju he uecruTaTu TazujaucKkoM Kpa/by
u TajujaucKOM Hapojy jy6unapuy ro-
nuny ocnoGoljeia.

OBuje ce roBopu, za je Bek yTBp-
jemo, na he Kpas Ilerap, 3a cBor
Gopaska“'Y Pumy, nocjeruru  rmaBy

Pi