Br. 82. Dubrovnik 22. decembra 1910. God. XIX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine suruzmjerno Pretplata i oglasi šalju se admini straciji lista u dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se vike pula uvršćuju, onda Kodbi. Za priposlana, i ača davne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik _Kristo P. Dominković. SZV Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Božićni dar. | *% U teškoj i mučnoj borbi za opću narodnu stvar, koju je naš list od- mah sa svojim počelkom, pred nepunih dvadeset godina, započeo i u njoj nepokolebiv ostao, zatekao ga je odmah, poslije pola godine dana izlaženja, prvi božićni dar, koji još i dan-danas jednako vri- jedi. Pred punih devetnaest godina, na sami katolički Božić, Visoka Zemaljska Vlada za Bosnu i Herce- govinu, poslala je našem listu svoj skromni Božićni dar, biva, zabra- onila je ,Dubrovniku“ ulazak u svoje zemlje. Da je to bio osjetljiv udarac po naš list, i da taj udarac i danas osjećamo o tome ne treba mnogo da govorimo. Taj Božićni dar još nije skinut sa božićnjeg drveta, on nas jednako sreta svake godine, ovo se devetnaesta navr- “šuje. Na ovaj Božićni dar _odgo- vorilo se je u ,Dubr.“ između ostalog i ovo: ,Mi ćemo i na dalje krčiti put, koji smo od svog početka preduzeli, držeći se uvijek zakona i pravice. Herceg-Bosna uvijek će nam pred očima biti; njezine bijede i radosti dijelićemo kao stara braća, pa što Bog dade i sreća junačka“. Ovome odgovoru i obećanju naš je list do danas potpuno od- govarao, a i u budućnosti, dokle- god ga bude u životu, od toga ne će ni za dlaku popustiti. Za dugo vrijeme austrijske oku- pacije srpski narod Bosne i Her- cegovine pretrpio je mnogo jada i nevolje. Rođeni sinovi zemlje ostavljali su milo svoje prađedov- sko ognjište odbjegavajući u tuđi svijet, jer više nijesu bili u stanju da podnose sve one smicalice i šikaniranja, koja su im se pravila od običnog finansijskog ili žandar- skog stražara pa sve do prve go- spode na musali. Težak je to život koji ni danas, u vremenu tobožnjeg ustava, nije se izmijenio. Njihove jade osjećali smo iskreno i bratski i mi ovamo, kao što i danas osje- ćamo. Naš glas koji smo mnogo puta digli radi njih kroz naš list, bio je glas istinskog osjećaja, vapaj za pravicom. Takav glas morao je da bude, koliko čuvstven, toliko i istinit. Ali baš ovo posljednje imalo je svoje posljedice. Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju. Tako se je i nama događalo. Izno- seći istinitost nesretnog stanja naše jadne braće, najviše smo upali u nemilost onih, kojim je bila, na vjeru božju, povjerena sudbina našeg naroda u Bosni i Hercego- vini. Radi istine koju smo iznosili, primili smo pred punih devetnaest godina pomenuti Božićni dar, koji i dan danas kiti božićno drvo Vi- soke Zemaljske Vlade. A da kogod ne bi promislio da su nas ta visoka gospoda posve zaboravila, darivali su nas često preko ovdašnje naše Cenzure sa — zapljenama, netom bi istinu progovorili o Bosni i Hercegovini. Tako to traje punih devetnaest godina. U oktobru 1908. i naša braća Bosne i Hercegovine dobili su Bo- žićni da, biva, aneksiju. Kasnije je stigao i ustav. Nadali smo se, da uz aneksiju i ustav, neće više visoka gospoda toliko zazirati od » Dubrovnika“, i da će nam na kraju sami dozvoliti slobodan ulaz, e da na neki način potvrde ,širo- kogrudnost“ svoga djela. Nijesmo ni to dočekali. Na svrhu smo sami napravili molbu na Visoko Mini- starstvo Zajedničkih Finansija, mo- leći ih, obzirom na aneksiju i ustav, da nam dopuste slobodan ulaz u Bosnu i Hercegovinu, stojeći na principu objektivnog obavješćivanja razvoja prilika u tim zemljama. Pok. Mih. Bjeladinović, zastupnik na caravinskom vijeću ponio je sa sobom molbu, i zauzimao se svoj- ski, da se molba što prije riješi. Gospoda su se izmotavala običnim obećanjima. Kasnije, malo vremena pred smrt, bio je i u Sarajevu i tu se je ponovo zauzimao. Resultat svega ovoga bila nam je ova po- ruka: ,Dubrovnik“ neće nikada u Bosnu i Hercegovinu, doklegod o ovim zemljama buđe pisati kao i do sada“. Mi na ovu poruku visoke go- spode otporučujemo : , Dubrovnik “ nikada neće u Bosnu i Hercego- vinu pod ikakve druge uvjete, osim onih, da i unaprijed krči put, koji smo od svog početka predu- zeli, držeći se uvijek zakona i pra- vice. Herceg-Bosna uvijek će nam pred očima biti; njezine bijede i radosti dijelićemo kao stara braća, pa što Bog dade i sreća junačka“. Ilacmo 43 CpGuje. — Og Hamer CTaJHOF ZONHCHHKA. — y Beorpany; 19. zenemGpa. Tipome cyG6ore npocnaB;beH je ro uujenoj CpGuju ua 'cBeuaH Hauuu po- hennan TIpecrononacibenuuka AJeK- canupa. Ilpocnasa je M3HHMHO OBE ronuHe oGaB.bena. lo cana uuje 6uo oGuuaj, na ce npociaB;ba poljeuau TipecrononacibenauKka, a Hehe ce Hu 3a/ Gyayhuocr yBecTu y npakcy. Brana je, no ebu HApoja, CaMO 34 OBy rojluHy onpezusa npociaBy, jep ona, y3a cBe To 1uro uuje nponBuljena, uma OBOM INIpHJIHKOM CBOje OCOGHTO 3HAUCIbE H CBOjy BCJIHKY, HEOCIIOPHY BAXKHOCT. TIpecrononacibejiuuK = Azekcangap lurao ce, nocauje yror u Teuikor GOzOBawa, u3 cBor GogecumuKor Kpe- BeTa Galu ua zau cBora poljeva. A Taj «bakar yuuuuo je ny6ok yTucak Ha nyuy Cp6unoBy. 3a uujeny Cp- Oujy ocsanyo je Benap u cBujerao nau, Koju je ca nyime cpnekor mapoja cnoGojne Cp6uje gurao cBaku oGua- uaK Tyre u Goja3suu: Tora je mama HApOJL BH/IHO CBOjy y3naHHUy H3BaH cBake onacnocru. CBojoj je pazocra XTHO JA LA H BHJIHA H3pakaja: XTuO je na Mmauupecryje cBojy sbyGaB mpe- Ma OHOME CBOME CHHY, KOTA C NIPABOM CMarpa nanoM 6yuyhuocru cBoje; xruo je ua uecrura crapoM Ouy, Kpasby CBOME, PHjeTKY POJIHTCJBCKY PANOCT; xTHO je ua 3axBanu Bory, uro je Cp- Gujy CauyBao oj, eBeHTYaJHHX ONACHO- CTH, KOje cy mpujeTnjie WeHOM€ HOP- MAJIHOME pa3BuTKy. MH 3aTo, iwro je CBE TO XTHO, Tpakuo je, na ce po- bennan TIpecrozonacvenuuKka Anek- .CaHjipa nporjacu, 34 OBy FO/IHHY, KAO HAPOJIHHM H IIPIKABHHM TIPAZHUKOM. Bnaua ce. ona3Baja x«e;bu uapojnoj, jep je oma, kao npejcraBuuua BJacra Koja je Ty caMO LOK je Hapojuo mo- Bjepewe nparTH, HapojiHe »Kebe npu- MHJIAa KAO CBOje KCJbE. Tako je poljeunau 1oGpor u nmje- MeHuTOr [IpecroJIOHACIbENLHHKA NOCTAO najBeceJinju Hapojiuu npa3šuk. Oniura panocT, Kojy je Hapojr OBoM npujiH- KOM MaHuQecroBa0,.nonyi»yje ouy Be- JIHKY /by6aB, KOjoj je Hapoj gao Bu- JHa NOKa34 NPHJIHKOM BEJIHKE ONA- CHOCTH OJI NOCIbe/LuILA TELUKE GOJECTH. IIpocnaBa [IpecroJoHaCIbeJHHKOBA PO- heunaua, u no cBojoj dopmu u no CBOjOoj HCKPEHOCTH, HCCYMI6HBO ILOKA- 3yje, na Mmauupecrauuja HapojiHe Jby- GaBu mpuJiuKOM GoJecru uuje Guma dopmajna, Beh na je u onna Guma, Ka0 iuTo je u aHAC, CIIOHTAHA, HCKPE- Ha u nornyna; na je usBupana M3 Cpua, #3 JIyiue u H3 BEJHKE CnO3HAje, na je. HBOT MJIALOT KpaJbEBHhA jejua ou najaparoujenujux cBojuna c7060- nue Cp6uje. Hapog ce Ha oBaj zau pajoBao, KAO INTO Ce panyjy Hesuua jena ua nau Pokewa XpucToBa, a Toj uapo- JHOj panocr4 pajloBajiu cy ce 4 oHu, KOj4 Hujecy MOrJIH JA CXBAT€ BAXKHOCT yapoka u KOju uujecy xrjenu ga ocje- hajy 3a OHO, 4e€My Ce HAPOJ TaKO HC- KPEHO paJoBao. * Cp6uja, tana u uanaheua CpGuja, KOjy je omiura Hapojina uecpelia 10- 3BAaJa K CBHjEeCTH, NOCBETHJIA CE BCJIH- KOM H CTBApHOM pany. TloyaeHa_cxy- NuM HCKYyCTBOM HajGauKe NPOILOCTH, pa3Buja je 3aBHuHy AKTHBHOCT Ha CBHM NOJbHMA HAPOJIHOT pala H OM- mrer apxaBuor manperka. Ko je Cp- Gujy NOCIBEJUbH NyT yno3Hao npuje uBuje rojuHe, caza je roroBo He 6u Hu no3snao. Ilauac oma croju npermo- poljena, cpeljea u jaka, nyua BOJ;be 34 pai, JAJeKO H OJI NOMHCIH, JA CC NOHOBO BpATH BpeM€HY, KAJ CY CBOjy cHary Tpomuujiu y necpekiuuM u xaJo- CJIHHM IIAPTH3AHCKHM TP34BHLAMA, CBje- cHa mornyHo cBora 3aarka M cBoje nyxuocru. Huje, ucruna, jon OHo 1uTo Tpe6a na Gyze, au je ruraHTCKHM KOpPaKOM CKOUHJIA K CBOME CABPIICH- CTBY. CBH CY C€ ICHH CHHOBH OJAJH Pay, H TO HCTHHCKOM HP CTBAPHOM pany, npumjewyjyhu ra ua norpe6e HAPOJHOT HanpeTKa. CBaka crpyka HMaA OJVIHUHHX CBOjHX NPEACTABHHKA; CBaKA HapOJIHA HP uIpKaBHA norpeGa noGuna je curypuux rapanuuja, na he Gura mro npuje nojmupena. Kax uoBjek norneza ua nananuwy Cp6ujy, u3rjeja My na je yuao y jeguo yau- iure, rije Cy Ce CBH, H MJIIKH H K6H- CKH, JIATHJIH HEYMOPHOT IHEJIHIbET pa- na. Bjepyjre, na Gu ou OBaMOLIIHx XKCHCKHX TAMOUIE€ Hale "Cpnkuie MOTJIE MHOTO HAyUHTH, KAKO Ce pajiH 3a Omure 1oGpo, Kako JIH ce rpeGa OJ XKHBATH CBOME HAPOLY. Mopamo npusnaru, na je jenau o HajBuaHujux panoBa npencraBibeH y HACTOjaiby OKO yCABpIIABAIbA MH HA- Opy»kaBai»a Bojcke. Hema jenuora cpn- CKOT IPXKABIBAHHHA, KOj4 HE GH CBE cBoje »prBoBao 3a Bojcky u 3a oGpa- Hy OTauGuHe u iweHnux uurepeca. OBo H OBaKO pacnojoxewe uujene Cp6uje nonurao je cpneky Bojcky ua nocroj- Hy BuCuHy. HaBjexGana je kao Mano KOja, naopyxana je Gosbe HO ujejina y cBujery, mpoxera je naTp#oTH3MOM H XEpojcKUM /IYXOM KAO IIpaBA HaC/be- nauna xepoja KapakopljeBa Bpemena. A uu nanac ce ne npecraje pajiuTu 34 BOjCKY M OKO I>€HOT YCABPILIABAIA. Opanupu pane Tako pehu nau u Hoh, paze nupezano u € Jby6aBiby, pae cBujetuhy O TEKHHH H BAKHOCTH BE- JiuKOr 3anarKa, KOju je Bojcuu HaMu- jebenu u Koju he oma y GynyhuocrTu uMaTH za pjemaBa, a Bojuuuu ce mo- KOpaBajy u caymuajy csoje craperuune, Kao uro njena cayuajy cBoje poju- Tebe. Brana u Hapojnua CkymiuiruHa pano najy uoBau 3a norpe6e Bojcke H 34 Ib€HO CABPILIEHO HAOPYKAIbE. Ilok ce oBako 6yue panujo 3a Boj- CKy, Cp6uja MOXe C NOy3AHEM IA rena y cBojy 60sby 6ynyhuocr. * Beh je yrspljeuo, za he Kpa Ile- TAp APyTOM NOJIOBHLLOM Mjeceuna jaHya- pa uuyhe rozude nocjeTuTu TazmjaHCKH KDAJbEBCKH BOP y Pumy. YrTBpljeHo je uak u TO, za he ceKpasbeM ryTO- Baru, cjeM iberoBe Bojne nparie, jou u MuHucrap npencjezuuk r. H. Tlamuh H MHHHCTAp C..O.bALIIBHX NOCIIOBA T. MunoBaH_ MunoBaHoButi. TloyanaHo ce npxu, na he Kpasb Ilerap myToBaTH npeko Pujeke u za he ra ua JaupaH- CKOM MOpy LOueKkaTH jezuo ojjebeie Tanujancke parne Mopnapuue. Y Pumy u no cBuM Kpajesuma Hranuje, Ky1a he npohu Kpa.b [lerap, uuHe ce Be- JuiK€ IpPHIIPeEME 34 IITO CBEYAHHjH ]LO- ueK, KojeMy he yuecTBOBaTH H TAJIH- jamcku mapoz. Hranujanu, koju umajy CIIABHY NPOLLIOCT CJIHUHY HA- Oj Cananiiocr" = oje napouuTe CuM- naruje npema cpnckOM Kpasby u Cpr- CKOM Hapoly. Tum cBojuM cumnaTruja- Ma cnpeMajy ce za nany uspaxaja NpuauKoM zosacka Kpasba Tlerpa, THM npuje u Tum Buie, uro he Kpas Ile- Tap Guru npBu OJ CBHX CyBepeHa, KOju he uecruTaTu TazujaucKkoM Kpa/by u TajujaucKOM Hapojy jy6unapuy ro- nuny ocnoGoljeia. OBuje ce roBopu, za je Bek yTBp- jemo, na he Kpas Ilerap, 3a cBor Gopaska“'Y Pumy, nocjeruru rmaBy Pi