<a,

Br. 83.

Dubrovnik 30.

decembra 1910.

God. XiX.

16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
gori K 12; za Srbiju i Crnu Goru
15; za sve ostale zemlje franaka

na p6 i četvrt godine surazmjerno
Pretplata i oglasi šalju se admin;
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUB

ROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objuve plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

PLZA\

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Sugjenje ortaku grofa Forgach-a.

po

Pretres Vasićeve krivice. — Falsifikati nijesu kupovani. — Austrijsko poslanstvo fabrika falsifikata. — Forgach i ortaci. —
Vasićeva krivična odgovornost. — Presuda.

U Beogradu, 23. decembra,

Juče je početo, a danas dovršeno
suđenje po krivici poznatog falsifika-
tora Vasića. Uoči suđenja po Beo-
gradu se vrlo živo raspravljalo o ovoj
aferi. Interes je građanstva bio. vrlo
velik, naročito kad se saznalo, da su
stigli gospoda: Dr. T. Masaryk i Dr.
Hinko Hinković. Na razne se načine
komentarisao proneseni glas, da će
suđenje biti tajno, jer to niko. nije
htio ni razumjeti ni opravdati.

Prvog dana sudenja sakupilo se
u predsoblju sudnice varoškog suda
vrlo mnogo publike, između koje se
vidjelo, sjem g. g. Dr. Masaryka, Dr.
Hinkovića i Dr. Paje Teodorovića, i
nekoliko korespodenata stranih listo -

va. Svima ovim korispodentima pred-

gjednik suda dao je naročite ulaznice,
koje su za vrijeme cijelog suđenja
vrijedile kao legitimacije. Između njih
bio je i vaš izvještač.

Nekoliko minuta poslije devet sati
otvorila se sudnica, koju je za čas
ispunila znatiželjna i zainteresovana
publika. Suđenju predsjedava pred-
sjednik suda g. Tadić, a kao sudije
fungiraju g. g. Radović i Grašić.
Državni je tužilac g. Dinić. Optuže-
nog brani od suda određeni branilac
g. Milan Lazarević. Na sredini su-
dnice stoji optuženi Vasić, čovjek
srednjega stasa, pravilna lica, keste-
njaste kose, plavih i nezafitiljenih
brkova, obučen u novo, više pepelja-
sto odijelo, sa lakiranim cipelama,
drži u ruci snop hartije, koja sliči
na snop raznih advokatskih spisa;
stoji upravno i gotovo nepomično. U
vrhu sudnice, u blizini predsjedni-
čkog stola, sjedi Dr. T. Masaryk i
drži u ruci knjižicu za bilješke. Do
njega sjedi Dr. Teodorović, a malo
dalje, za jednim advokatskim stolom,
sjedi Dr. H. Hinković. Ovo su naj-
markantnije ličnosti u sudnici. Ima
i drugih, iz viših i nižih društvenih
slojeva, ali ne privlače veću pažnju.

Kad se utiša žagor publike, diže
se državni tužilac i predlaže, obzirom
na to što u spisima koje je podnio
optuženi Vasić ima objekata pokri-
venih državnom tajnom, da se po $
195 k. s. p. digne javnost ' suđenju.
Optuženi Vasić protivi se predlogu
državnog tužioca, jer da njegovi na-
vodi nijesu tačni. Isto se tako protivi
i njegov branilac. Poslije kratkog
dogovora između sudija, predsjednik
proglasuje suđenje tajnim i pozivlje
Publiku, koja nema poziva, da se
odaleči iz sudnice. Na to je predsje-
dnik Srpskog Novinarskog Udruženja
g. Stevan Curćić viknuo: ,Živjela
Austrija“, radi čega ga je predsje-
dnik suda epomenuo. Vaš je izvje-
štač, sa još nekim korespodentima
stranih listova, ostao u sudnici i pri-
sustvovao cijelom suđenju.

Čim je publika ostavila sudnicu,
predsjednik podjeljuje riječ državnom

— Od našeg naročitog izvještača —

tužiocu. Ovaj se diže i odmjerenim,
jasnim i jednolikim glasom čita dugu,
iserpnu i vrlo vješto sastavljenu op-
tužnicu. Državni tužilac tuži Vladi-
mira Vasića, nezakonitog sina Mla-
dena Sergijana i Mileve Vasić, poda-
nika Austrougarske, pravoslavne vje-
re, rođena 5. maja 1883. godine, ti-
pografa i ,novinara“, što je prošle
godine, u društvu činovnika austrij-
skog poslanstva u Beogradu, uče-
stvovao u falsifikovanju dokumenata,
koji su imali da dokažu veze dru-
štva Slovenski Jug“ u Beogradu sa
srpsko-hrvatskom koalicijom u Hr-
vatskoj i Slavoniji i sa srpskom i
muslimanskoj organizacijom u Bosni
i Hercegovini; koji su, dalje, imali da
dokažu, da je ,Slovenski Jug“ u Be-
ogradu jedna revolucionarna  institu-
cija, finansirana i rukovođena od
srpske vlade; koji su imali da utvr-
de, da je srpska vlada, posredno ili
neposredno, razvijala naročitu propa-
gandu, udešenu protivu intergriteta
monarhije; koje su, po tom, imale da
dovedu u sumnju korektnost srpske
vlade prama međunarodnim odnosi-
ma; koje su, najposlije, bile uperene
protivu srpskih interesa uopšte i in-
teresa Srbije na po se. Optužnica je
potkrijepljena mnogim jakim, pou-
zdanim i povjerenim argumentima i
priznanjem optuženog Vasića. Radi
svega toga zahtjeva se u optužnici
da se Vladimir Vasić Sergijan kazni
za izdaju po $ 86 a) k. z.

Optužnicu smo naročito skratili, da
doenije ne bismo bili primarani po-
navljati sve ono što je u njoj izne-
seno. Volimo čitaocima dati pregle-
dan iskaz samoga Vasića, koji nam
sve; detaljnije i sa više interesantno-
sti, iznosi.

Kad je državni tužilac dovršio sa
čitanjem optužnice, predsjednik  po-
dijeljuje riječ optuženom Vladimiru
Vasiću, koji, nešto sim a nešto na
pitanja predsjednikova, iznosi cijelu
istoriju  falsifikovanja dokumenata.
Najbolje ćemo učiniti, ako pustimo
da govori

Vladimir Vasić:

Jednoga dana, krajem mjeseca ja-
nuara 1909. godine, našao sam se
slučajno ispred zgrade, na kojoj je
još stajala firma onda već zabranje-
nog ,Slovenskog Juga“. Od jednom
mi pristupi nepoznat čovjek i rdavim
srpskim jezikom upita, da li je u
onoj zgradi smješten , Slovenski Jug“.
Ja sam mu odgovorio, da ,Sloven-
skog Juga“ više nema i da je od
vlade zabranjen. Na to me upita je-
sam li i ja član. Kad sam mu odgo-
vorio da sam bio, ali ne redovni, na-
stavio je sa ispitivanjem: koliko ,Slo-
venski Jug“ ima članova? Može li
se ion upisati kao član? Može li
pohađati društvene lokale? Da li bi
mogao dobiti jedan egzemplar dru-
štvenih pravila? Dolaze li u društvo

Dr. Boža Marković i drugi članovi
uprave, jer ako oni dolaze, da on ne
može zalaziti u društvo?! i t. d. itd.
Najposlije mi se predstavio kao pro-
fesor Swjetohovsky, pozvavši me da
ga sutradan posjetim u njegovu sta-
nu. U tu svrhu dao mi je tačnu
adresu.

Sutradan, u određeno vrijeme, po-
šao sam do Swjetohovskoga, gdje
sam se zadržao nekoliko vremena. 1
tu se razgovor vodio o ,Slovenskom
Jugu“. Između ostalog upitao me je
kakoikoga bi mogao naći za učitelja
srpskog jezika za svoju djecu. Ja sam
mu kazao, da će biti najbolje, ako
to učini preko beogradskih listova.
On mi je na to primjetio, da tako
ne smije, jer da on ne može uzeti
za učitelja čovjeka, koji mu nije do-
bro poznat. Treći put, kad sam na
njegov zahtjev ponovo došao k nje-
mu, ponudio me je, da se ja primim
te učiteljske dužnosti. Na moju pri-
mjedbu, da ne poznajem njemački,
odgovorio mi je, da ne smeta, jer da
će on sa mnom raditi. Ja sam pri-
stao i zatražio da mi odredi plaću.
On mi je rekao, da će mi u početku
davati 150 dinara mjesečno, a docnije,
kad vidi kakav sam, i još više, te
mi je odmah dao za prvi mjesee, što
sam, nemajući novaca, rado primio.

Moje učiteljevanje kod Swjetohov-
skog nije bilo nikakvo. Sa djecom
sam najmanje radio. Djeca su me
čak i izbjegavala, jer je to, kako sam
docnije saznao, i sam _Swjetohovsky
želio. Međutim Swjetohovsky mi je
češće govorio, kako se ,njegova ek-
scelenca“ grof Forgach (tako ga Va-
sić tituliše preko cijelog suđenja)
strašno ljuti, što kao učitelja svoje
djece drži čovjeka, koji mu je ne-
poznat i za koga ne zna da li je
pouzdan. Jednom — možda peti ili
šesti put kako mi se tužio — reče
mi, da njegova ekcelenca želi da me
vidi i da se uvjeri da li sam zbilja
pouzdan i pošten, te primjeti, da će
iste večeri — to je bilo 28. februara
— njegova ekscelenca pohoditi u 8
sati g. Tifenbacha, višeg činovnika
austrijskog poslanstva (Swjetohovsky
je bio ataše istog poslanstva) i |da bi
bilo dobro, kad bih se te večeri, ne-
što prije 8 sati, našao kod g. Tifen-
bacha, gdje ću tako dati priliku g.
grofu da me vidi i da se sa. mnom
upozna. Ja sam ga poslušao. Gosp.
Tifenbach me je lijepo primio. Malo
docnije došao je i Swjetohovsky, a
iza njega Otto Franz, činovnik po-
slanstva. Oko 8!/, sati bili smo svi
u salonu. Od jednom se svi digoše
i duboko se pokloniše čovjeku, koji
je taj čas stupio na vrata. To je bio
grof Forgach. Odmah me prestaviše.
Njegova ekcelenca razgovarao se ne-
što, u njemačkom. jeziku, sa Swjeto-
hovskym. Doenije je prišao k meni,
pa iz porfelja izvadio jednu hartiju

dugu po prilici 1!/, m, a široku 20—
30 em. To je bio , Zapisnik centralne
uprave ,Slovenskog Juga““. Ozdo su
bili potpisani svi časnici uprave Srp-
ske i Muslimanske eksekutivne i na-
rodne organizacije. Sjem toga mi po-
kaza jedan mali dokumenat, gdje su
bile izložene tajne odluke uprave. Tu
se spominje i molba Supila za 60.000
dinara. Njegova ekscelencija me upita
preko tumača Swjetohovskog, da li
imam što da primjetim. Ja sam odgo-
vorio, da neka imena ne odgovaraju
samoj stvari, jer da nema u Beogra-
du lica, koja nose navedena imena.
Pitao me dalje, da li ja znam što se
radi u ,Slovenskom Jugu“ i odakle
društvu oni silni rublji, koji dolaze
iz Rusije. Ja sam odgovorio da je
»Slovenski Jug“ siromašan i da ne
prima rublja, ako gdjekada ne primi
kakvu malu svotu kao pretplatu lista.
Na to su mi rekli, da oni pouzdano
znadu, da iz Rusije šalju na hiljade
rubalja Bobrinjski, Miljukov i Sta-
hović. Poslije kratkog razgovore grof
Forgach se digao i rukovao sa svi-
ma. Najposlije se rukovao i sa mnom.
Kad je pustio moju ruku, primjetio
sam da mi je ostavio nesto u šaci.
Pogledao sam i vidio sam zamotanu
hartiju. Odmotam je i nađem 5 na-
poleona. To je bilo prvo poznanstvo i prvi
dar grofa Forgacha !

Time su moji odnosi sa Swjetohov-
skym bili nešto učvršćeni. Ali me je
ipak i dalje iskušavao, a 4. marta
podnio mi je jedan falsifikovani za-
pisnik ,Slovenskog Juga“ s izjavom,
da ga je poslao grof Forgach, da ga
pregledam, e da se tako uvjeri, da
li znam srpski. To je bio oriaj već
spomenuti zapisnik. Ja sam u njemu
našao mnogo hrvatskih riječi. Zapi-
snik su potpisali: Božo Georgijević i
Kosta Glavinčić. Odmah sam mu pri-
mjetio, da za Georgijevića ne znam,
a da je drugi potpis po svoj prilici
pogrješno napisan, i da se ima od-
nositi na Kostu Glavinića, onda mi-
nistra privrede. Tako su mi s dana
u dan donosili na pregled razne do-
kumente. Do kraja mjeseca maja ili
do početka mjeseca juna pregledao
sam do 200 dokumenata. U njima
je bilo svakojakih riječi. Nekoliko
puta su me pitali što znači ,opreka“
i .van komiteta“. Dokumenti su bili
iz godina 1906., 1907.. 1908., i 1909.

Ja sam sumnjao u ovaj posao, pa

;

sam Swjetohovskog pitao, što sve

ima da znači. On mi je odgovorio,
da je g. grof diplomata, pa da se samo
vježba; dalje mi je kazao, da za sve
ono neće niko znati, već ministarstvo

u Beču, kome će grof poslati sve one

dokumente.

Prije nego nastavim ovu svoju isto-
riju sa. dukumentima imam spome-
nuti još nešto. Jednom prilikom upi-
tao me je Swjetohovsky, da li ja
zvam, da se kod Krsta na Vračaru