<a, Br. 83. Dubrovnik 30. decembra 1910. God. XiX. 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- gori K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka na p6 i četvrt godine surazmjerno Pretplata i oglasi šalju se admin; straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUB ROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objuve plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. PLZA\ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Sugjenje ortaku grofa Forgach-a. po Pretres Vasićeve krivice. — Falsifikati nijesu kupovani. — Austrijsko poslanstvo fabrika falsifikata. — Forgach i ortaci. — Vasićeva krivična odgovornost. — Presuda. U Beogradu, 23. decembra, Juče je početo, a danas dovršeno suđenje po krivici poznatog falsifika- tora Vasića. Uoči suđenja po Beo- gradu se vrlo živo raspravljalo o ovoj aferi. Interes je građanstva bio. vrlo velik, naročito kad se saznalo, da su stigli gospoda: Dr. T. Masaryk i Dr. Hinko Hinković. Na razne se načine komentarisao proneseni glas, da će suđenje biti tajno, jer to niko. nije htio ni razumjeti ni opravdati. Prvog dana sudenja sakupilo se u predsoblju sudnice varoškog suda vrlo mnogo publike, između koje se vidjelo, sjem g. g. Dr. Masaryka, Dr. Hinkovića i Dr. Paje Teodorovića, i nekoliko korespodenata stranih listo - va. Svima ovim korispodentima pred- gjednik suda dao je naročite ulaznice, koje su za vrijeme cijelog suđenja vrijedile kao legitimacije. Između njih bio je i vaš izvještač. Nekoliko minuta poslije devet sati otvorila se sudnica, koju je za čas ispunila znatiželjna i zainteresovana publika. Suđenju predsjedava pred- sjednik suda g. Tadić, a kao sudije fungiraju g. g. Radović i Grašić. Državni je tužilac g. Dinić. Optuže- nog brani od suda određeni branilac g. Milan Lazarević. Na sredini su- dnice stoji optuženi Vasić, čovjek srednjega stasa, pravilna lica, keste- njaste kose, plavih i nezafitiljenih brkova, obučen u novo, više pepelja- sto odijelo, sa lakiranim cipelama, drži u ruci snop hartije, koja sliči na snop raznih advokatskih spisa; stoji upravno i gotovo nepomično. U vrhu sudnice, u blizini predsjedni- čkog stola, sjedi Dr. T. Masaryk i drži u ruci knjižicu za bilješke. Do njega sjedi Dr. Teodorović, a malo dalje, za jednim advokatskim stolom, sjedi Dr. H. Hinković. Ovo su naj- markantnije ličnosti u sudnici. Ima i drugih, iz viših i nižih društvenih slojeva, ali ne privlače veću pažnju. Kad se utiša žagor publike, diže se državni tužilac i predlaže, obzirom na to što u spisima koje je podnio optuženi Vasić ima objekata pokri- venih državnom tajnom, da se po $ 195 k. s. p. digne javnost ' suđenju. Optuženi Vasić protivi se predlogu državnog tužioca, jer da njegovi na- vodi nijesu tačni. Isto se tako protivi i njegov branilac. Poslije kratkog dogovora između sudija, predsjednik proglasuje suđenje tajnim i pozivlje Publiku, koja nema poziva, da se odaleči iz sudnice. Na to je predsje- dnik Srpskog Novinarskog Udruženja g. Stevan Curćić viknuo: ,Živjela Austrija“, radi čega ga je predsje- dnik suda epomenuo. Vaš je izvje- štač, sa još nekim korespodentima stranih listova, ostao u sudnici i pri- sustvovao cijelom suđenju. Čim je publika ostavila sudnicu, predsjednik podjeljuje riječ državnom — Od našeg naročitog izvještača — tužiocu. Ovaj se diže i odmjerenim, jasnim i jednolikim glasom čita dugu, iserpnu i vrlo vješto sastavljenu op- tužnicu. Državni tužilac tuži Vladi- mira Vasića, nezakonitog sina Mla- dena Sergijana i Mileve Vasić, poda- nika Austrougarske, pravoslavne vje- re, rođena 5. maja 1883. godine, ti- pografa i ,novinara“, što je prošle godine, u društvu činovnika austrij- skog poslanstva u Beogradu, uče- stvovao u falsifikovanju dokumenata, koji su imali da dokažu veze dru- štva Slovenski Jug“ u Beogradu sa srpsko-hrvatskom koalicijom u Hr- vatskoj i Slavoniji i sa srpskom i muslimanskoj organizacijom u Bosni i Hercegovini; koji su, dalje, imali da dokažu, da je ,Slovenski Jug“ u Be- ogradu jedna revolucionarna institu- cija, finansirana i rukovođena od srpske vlade; koji su imali da utvr- de, da je srpska vlada, posredno ili neposredno, razvijala naročitu propa- gandu, udešenu protivu intergriteta monarhije; koje su, po tom, imale da dovedu u sumnju korektnost srpske vlade prama međunarodnim odnosi- ma; koje su, najposlije, bile uperene protivu srpskih interesa uopšte i in- teresa Srbije na po se. Optužnica je potkrijepljena mnogim jakim, pou- zdanim i povjerenim argumentima i priznanjem optuženog Vasića. Radi svega toga zahtjeva se u optužnici da se Vladimir Vasić Sergijan kazni za izdaju po $ 86 a) k. z. Optužnicu smo naročito skratili, da doenije ne bismo bili primarani po- navljati sve ono što je u njoj izne- seno. Volimo čitaocima dati pregle- dan iskaz samoga Vasića, koji nam sve; detaljnije i sa više interesantno- sti, iznosi. Kad je državni tužilac dovršio sa čitanjem optužnice, predsjednik po- dijeljuje riječ optuženom Vladimiru Vasiću, koji, nešto sim a nešto na pitanja predsjednikova, iznosi cijelu istoriju falsifikovanja dokumenata. Najbolje ćemo učiniti, ako pustimo da govori Vladimir Vasić: Jednoga dana, krajem mjeseca ja- nuara 1909. godine, našao sam se slučajno ispred zgrade, na kojoj je još stajala firma onda već zabranje- nog ,Slovenskog Juga“. Od jednom mi pristupi nepoznat čovjek i rdavim srpskim jezikom upita, da li je u onoj zgradi smješten , Slovenski Jug“. Ja sam mu odgovorio, da ,Sloven- skog Juga“ više nema i da je od vlade zabranjen. Na to me upita je- sam li i ja član. Kad sam mu odgo- vorio da sam bio, ali ne redovni, na- stavio je sa ispitivanjem: koliko ,Slo- venski Jug“ ima članova? Može li se ion upisati kao član? Može li pohađati društvene lokale? Da li bi mogao dobiti jedan egzemplar dru- štvenih pravila? Dolaze li u društvo Dr. Boža Marković i drugi članovi uprave, jer ako oni dolaze, da on ne može zalaziti u društvo?! i t. d. itd. Najposlije mi se predstavio kao pro- fesor Swjetohovsky, pozvavši me da ga sutradan posjetim u njegovu sta- nu. U tu svrhu dao mi je tačnu adresu. Sutradan, u određeno vrijeme, po- šao sam do Swjetohovskoga, gdje sam se zadržao nekoliko vremena. 1 tu se razgovor vodio o ,Slovenskom Jugu“. Između ostalog upitao me je kakoikoga bi mogao naći za učitelja srpskog jezika za svoju djecu. Ja sam mu kazao, da će biti najbolje, ako to učini preko beogradskih listova. On mi je na to primjetio, da tako ne smije, jer da on ne može uzeti za učitelja čovjeka, koji mu nije do- bro poznat. Treći put, kad sam na njegov zahtjev ponovo došao k nje- mu, ponudio me je, da se ja primim te učiteljske dužnosti. Na moju pri- mjedbu, da ne poznajem njemački, odgovorio mi je, da ne smeta, jer da će on sa mnom raditi. Ja sam pri- stao i zatražio da mi odredi plaću. On mi je rekao, da će mi u početku davati 150 dinara mjesečno, a docnije, kad vidi kakav sam, i još više, te mi je odmah dao za prvi mjesee, što sam, nemajući novaca, rado primio. Moje učiteljevanje kod Swjetohov- skog nije bilo nikakvo. Sa djecom sam najmanje radio. Djeca su me čak i izbjegavala, jer je to, kako sam docnije saznao, i sam _Swjetohovsky želio. Međutim Swjetohovsky mi je češće govorio, kako se ,njegova ek- scelenca“ grof Forgach (tako ga Va- sić tituliše preko cijelog suđenja) strašno ljuti, što kao učitelja svoje djece drži čovjeka, koji mu je ne- poznat i za koga ne zna da li je pouzdan. Jednom — možda peti ili šesti put kako mi se tužio — reče mi, da njegova ekcelenca želi da me vidi i da se uvjeri da li sam zbilja pouzdan i pošten, te primjeti, da će iste večeri — to je bilo 28. februara — njegova ekscelenca pohoditi u 8 sati g. Tifenbacha, višeg činovnika austrijskog poslanstva (Swjetohovsky je bio ataše istog poslanstva) i |da bi bilo dobro, kad bih se te večeri, ne- što prije 8 sati, našao kod g. Tifen- bacha, gdje ću tako dati priliku g. grofu da me vidi i da se sa. mnom upozna. Ja sam ga poslušao. Gosp. Tifenbach me je lijepo primio. Malo docnije došao je i Swjetohovsky, a iza njega Otto Franz, činovnik po- slanstva. Oko 8!/, sati bili smo svi u salonu. Od jednom se svi digoše i duboko se pokloniše čovjeku, koji je taj čas stupio na vrata. To je bio grof Forgach. Odmah me prestaviše. Njegova ekcelenca razgovarao se ne- što, u njemačkom. jeziku, sa Swjeto- hovskym. Doenije je prišao k meni, pa iz porfelja izvadio jednu hartiju dugu po prilici 1!/, m, a široku 20— 30 em. To je bio , Zapisnik centralne uprave ,Slovenskog Juga““. Ozdo su bili potpisani svi časnici uprave Srp- ske i Muslimanske eksekutivne i na- rodne organizacije. Sjem toga mi po- kaza jedan mali dokumenat, gdje su bile izložene tajne odluke uprave. Tu se spominje i molba Supila za 60.000 dinara. Njegova ekscelencija me upita preko tumača Swjetohovskog, da li imam što da primjetim. Ja sam odgo- vorio, da neka imena ne odgovaraju samoj stvari, jer da nema u Beogra- du lica, koja nose navedena imena. Pitao me dalje, da li ja znam što se radi u ,Slovenskom Jugu“ i odakle društvu oni silni rublji, koji dolaze iz Rusije. Ja sam odgovorio da je »Slovenski Jug“ siromašan i da ne prima rublja, ako gdjekada ne primi kakvu malu svotu kao pretplatu lista. Na to su mi rekli, da oni pouzdano znadu, da iz Rusije šalju na hiljade rubalja Bobrinjski, Miljukov i Sta- hović. Poslije kratkog razgovore grof Forgach se digao i rukovao sa svi- ma. Najposlije se rukovao i sa mnom. Kad je pustio moju ruku, primjetio sam da mi je ostavio nesto u šaci. Pogledao sam i vidio sam zamotanu hartiju. Odmotam je i nađem 5 na- poleona. To je bilo prvo poznanstvo i prvi dar grofa Forgacha ! Time su moji odnosi sa Swjetohov- skym bili nešto učvršćeni. Ali me je ipak i dalje iskušavao, a 4. marta podnio mi je jedan falsifikovani za- pisnik ,Slovenskog Juga“ s izjavom, da ga je poslao grof Forgach, da ga pregledam, e da se tako uvjeri, da li znam srpski. To je bio oriaj već spomenuti zapisnik. Ja sam u njemu našao mnogo hrvatskih riječi. Zapi- snik su potpisali: Božo Georgijević i Kosta Glavinčić. Odmah sam mu pri- mjetio, da za Georgijevića ne znam, a da je drugi potpis po svoj prilici pogrješno napisan, i da se ima od- nositi na Kostu Glavinića, onda mi- nistra privrede. Tako su mi s dana u dan donosili na pregled razne do- kumente. Do kraja mjeseca maja ili do početka mjeseca juna pregledao sam do 200 dokumenata. U njima je bilo svakojakih riječi. Nekoliko puta su me pitali što znači ,opreka“ i .van komiteta“. Dokumenti su bili iz godina 1906., 1907.. 1908., i 1909. Ja sam sumnjao u ovaj posao, pa ; sam Swjetohovskog pitao, što sve ima da znači. On mi je odgovorio, da je g. grof diplomata, pa da se samo vježba; dalje mi je kazao, da za sve ono neće niko znati, već ministarstvo u Beču, kome će grof poslati sve one dokumente. Prije nego nastavim ovu svoju isto- riju sa. dukumentima imam spome- nuti još nešto. Jednom prilikom upi- tao me je Swjetohovsky, da li ja zvam, da se kod Krsta na Vračaru