Br. 2.

Dubrovnik 12. januara 1911.

God. XX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju, Nefran-
kovna pisma ne primaju se —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se višo puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javno zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

BZ

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

QUOUSQUE TANDEM......?

Dokle će samo ovako? to je pita-
nje koje se i nehote nameće svakom
poštenom i nezavisnom građaninu u
Dubrovniku, kad vidi i kad čuje što
ova nakaradna, neozbiljna i nikakova
špijunska i dektetivska mafija, pod
protektoratom njih odozgo, kod nas
u Dubrovniku radi.

Nije ovo prvina, da javno kroz naš
list ustajemo protiv onim individuvima
te kod nas u Dubrovniku besposleno
šetaju stojeći u službi špijunskoj i
dektetivskoj. Proti toj samoj službi,
kad bi se ona vršila u granicama
zakona i pristojnosti, ne bi smo mo-
gli toliko ni da prigovorimo, ali ovi
ljudi kod nas, koji su se predali tom
svetom zvanju, umišljaju da su ne:
kakovi apsolutni gospodari, koji pod
firmom zaštićene službe smiju i mogu
da izazivlju mirno građanstvo i da
nad njime čak vrše i neka nasilja.
Najglavnije od svega je to, da su ti
ljudi mahom dušmani svega onoga

.što je srpsko, te ih u službi ne ruko-
vodi toliko ispravnost zvanja koliko
iskaljivanje mržnje i neka vrsta o-
svete i ugnjetavanja svega onoga što
srpski misli i osjeća. Imali smo više
puta prilike da se o tome uvjerimo.
U nijednom lokalu ne mogu se naći
ni dvije večeri zajedno nekoliko pri-
jatelja Srba za stolom a da treće ve-
čer ne stigne špijun, koji će se na-
mjestiti blizu srpskog stola i početi
na najbezobrazniji način da fiksira
mirne ljude i da silom nastoji ua im
uhvati razgovor. Ulicom, naročito
noću, ne mogu ni dva Srbina zaje-
dno mirno da šeću, a da ih na sva-
kom ne prati erna sjena špijunska.
Srpske ustanove ne mogu u svojim
lokalima da daju društvene zabave,
a da oko kuće ne oblijeću oni niski
špijunski individuvi, od kojih te strah
hvata da te lažno ne prijave kod
svojih gospodara. Srpska Muzika ne
može da dade nijedan koncert, niti
jednom da obađe grad svirajući, pa
čak ne smije da koncertira ni kod
privatnika, a da joj ne kumuju naši
poznati špijuni. Nije mogućno ni mir-
no šetanje u sred bijela dana, a da
ona simpatična špijunska lica ne upru
u mirno građanstvo izazivne poglede,
fiksirajući, okrećajući se i podsmje-
hujući se. C. K. Kotarsku Poglavar-
stvu ovo je sve poznato, jer su neki
građani osobno išli da se tuže na
bezobrazluk  problematičkih tipova,
koji šetaju gradom, te mjesto službe
reda i mira preuzeše ulogu agenata
provokatera. Istome je Poglavarstvu
sve ovo poznato i iz pisanja mjesnih
listova, ali ono ni za dlaku nije po-
pustilo da i dalje na jednak način
protežira svoje ljude, koji pod tim
protektoratom vrše svoju službu na
takav način, da već prelazi svaku

.granicu ustrpljenja kod poštenog i
nezavisnog građanstva u Dubrovniku.
Dokle će se samo na ovakav način
zloupotrebljavati naša  ustrpljivost ?
Pitanje je kojega na svakom koraku
čujemo.

Dogogjaj u četvrtak u večer,
Dogođaj koji se je odigrao u če-
tvrtak u večer predmet je razgovora
u građanstvu, koje samu stvar sa
gnušanjem i  prezrenjem spominje.
U gostioni ,Minerva* zabavljalo se
je gotovo osamljeno društvo za je-
dnim stolom. U društvu je bilo Srba
i Hrvata i prijateljski prošli večer
igrajući poznatu domaću i bezazlenu
igru .na prstena“. Oko 12 gati noću
razišlo se i prijateljski oprostilo dru-
štvo, jer su išli kući na počinak.
Trojica od njih: gg. Antun Knego,
Ivo Kuneš i Oskar Vernaca. izađoše

zajedno. Na ulici ih zateče poznati,
novonabavljeni dektetiv Jakov Lovrić.
To vam je duga, suha figura, a ko
ga ne pozna, pravi problematički tip.
'Caj čovjek, stojeći u dektetivskoj
službi, radi svog bezobzirnog i iza-
zovnog ponašanja, svakome je dozlo-
grdio, tako da su mnogi bili prisi-
ljeni da na više mjesta podnesu tužbu.
Taj je čovjek bio kadar da uđe u
jednu kuću gdje se je rodbina sa-
kupila oko jednog svog člana, koji
je bio na samrt bolestan i dok je
rodbina čekala svaki čas kad će im
ge porodični član da rastavi sa ovim
svijetom — što, se je nažalost baš
prekojučer i dogodilo — taj Lovrić
je prislonio svoje špijunsko uho uz
vrata — da spasi Austriju. Ovaj isti
Lovrić u četvrtak u večer, kad je
ugledao pomenutu trojicu, tajno ih je
pratio na svakom koraku, tako da ga
oni nijesu ni opazili. Pratio ih je
s jednom očitom namjerom da izvrši
ono što je kasnije i izvršio.

U tami.

Drugovi se brzo rastadoše kući na
počinak. Gosp. Knego išao je sam.
Na jednom tamnom mjestu Place,
k6 kakva erna avetinja, stvori mu
se pred lice Jakob Lovrić. Uzdignu-
tom rukom, spravan da zamahne, i
osornim, divljim tonom zaustavi gosp.
Knega. ,Jesi li ti onaj, što me uvijek
zadirkuješ? navali odmah na nj na
način koji mu odgovara spoljašnosti.
Gosp. Knego iznenađen ovako nena-
danim nasrtajem, pogleda ga bolje i
upita ga: ko je? ,Ja ću ti pokazati
ko sam!“ odgovori crna figura, maši
se rukom, navali gosp. Knegu na
ruke sindžir i ukliješti mu ruke da
se nije mogao ni maknuti. ,U ime
zakona!“ — vikne na nj divljim gla-
som, — ,moraš ići sa mnom“. Zaludu
je gosp. Knego molio da ga pusti
bez nasilnog vođenja, jer da će on
ići sa njime, zaludu je kazivao da će
se i legitimirati, ali Lovrić uživao je
u svojoj žrtvi, sve jače stiskajući
sindžir na rukama i vukući uapše-
nika za sobom. I tako ga je odvu-
kao sobom o državne tamnice, gdje
ga je predao na odgovornost drža-
vnog odvjetništva i naredio da ga se
tobože prebere. Sutri dan poslije po-
dne došao je sudac istražitelj i po-
slije kratkog izvida odmah je pustio
gosp. Knega na slobodu.

Evo koliko je u nas zaštićena gra-
đanska sloboda, kad čovjek mora da
strepi, e da mu svaki čas koji od
špijunskih sluga ne iskrsne pred lice
i sa svojim zaštićenim ,U ime zakona“
ne namakne bez ikakva razloga, već
prosto iz svog ćefa, sindšir na ruke
i ne povede ga u tamnicu. Opravda-
nje za to nije mu teško iznaći. Ako
ga nikad nijesi čuo ni vidio, on će
samo da izade sa svojim: ,jesi li ti
onaj, što me uvijek zadirkuješ?“ —
U nas na Poglavarstvu sjede ,spre-
mni“ ljudi, koji ovakovo stanje kod
nas podržavaju i njihova revnost u
podržavanju ovoga stanja sigurno će
im donijeti unapređenje, jednu zvije-
zdu više pod grlom. Ali ako je njima
do unapređenja, građanstvu je do toga
da uživa zajamčenu građansku slo-
bodu, a ne da mu je uskraćuju ko-
jekakvi problematiški tipovi pod pro-
tektoratom gospode na Poglavarstvu.
Zašto je Lovrić uapsio g. Knega?

Očito je da je samo slučaj htio da
Jakob Lovrić uhapsi gosp. Knega,
jer da se to nije dogodilo njemu, si-
gurno (bi se dogodilo jednoj od one
dvojice njegovih drugova. Kad je

Lovrić njih trojicu slijedio, oni ga

A

nijesu ni opazili. Da navali na svu
trojicu, prvo nije imao razloga, a
drugo mogli su pod zakletvu da svje-
doče. Dektetivu Lovriću su bili po-
znati sva trojica, jer su mu ih nje-
govi gospodari sigurno već prije pre-
poručili. Gosp. Knego je pravnik, Hr-
vat, dok su njegova dva druga Srbi.
Lovrić to sigurno nije zvao, već je
cijenio da je i on Srbin, a u njego-
voj špijunskoj glavi misli, da Srbe
treba zatvarati, jer da se s time po-
stiže karijera. O tomu se je sam
izdao slučajno u nedjelju večer.
"Te večeri dogodila se je gungula
u Općinskoj Kafani. Dotrčali žandari
i s njima dva dektetiva. Jedan je od
njih bio Lovrić. Drugi dektetiv —
poznat pod imenom bijanko, — ru-
kuje se sa Lovrićem i pita ga: , Kako
ti je tvoj Knego?“ ,Mislim da mu
je dobro“, odgovara Lovrić, — ,ali
će mi još koji Srb da tamo po koju
noć prenoći“. Lovrić je, dakle, cijenio
da je gosp. Knego Srbin, pa, kako
mu se on, između njih trojice sam
namjerio, to je svoju mržnju protiv
Srba iskalio na njemu. S druge stra-
ne mora da je Lovrić pravio jedan
vrlo pogrešan račun. On je cijenio,
da će sa svojim ispadom možda da
tako razljuti i izazove gosp. Knega,
da ovaj, u momentu iznenađenja, u-
čini štogod nepromišljena, što bi ga
moglo upropastiti, a što bi Lovriću
služilo kao obrana i razlog uapšenja.
Jer, da su ga i jedan od njih putem
zadirkivali, on, onako silovit, sa zna-
kom pod kaputom i sa revolverom
u džepu, ne bi tražio momenat, kad
će se drugovi rastati, da mu jedan
od njih pane žrtvom, već bi sigurno
istrčao preda njih, da im pokaže svoju
protektiranu silu. Ovo je stvar tako
jasna i očita, da ona sama može ra-
zjasniti, kako su naši dektetivi i spi-
juni agenti provokateri, koji su se
toliko osilili, da građanstvu uskra-
ćuju i zajamčenu im slobodu, da od
organa za uzdržavanje mira i reda
postadoše neke vrst napadača, raz-
bojnika.
Vrebanje na drugu žrtvu.

Lovrić nikako nije zadovoljan što
mu je pao žrtvom gosp. Knego. On
svakako nastoji i ide za time, dai
njegova dva prijatelja na isti način
napane. U nedjelju, u 10'/, sati u
večer, išao je gosp. Ivo Kunoš, čino-
vnik dubrovačke plovidbe, da pre-
gleda iskreanu robu sa lađe. Ugledao
ga Lovrić sama i udrio u potjeru za
njime da izvrši ono što i sa gosp.
Knegom. I baš u momentu da ga
ščepa, kad iza ćoška naljeze jedan
odlični dubrovački građanin, poznanik
gosp. Kuneša. On se zaustavi sa g.
Kunešem i suviše pozdravi Lovrića,
ne poznajuć ga, misleći da je i on u
društvu sa g. Kunešem. Lovrić, vi-
deći da mu lov nije uspio, pomalo
ge ošulja, sigurno žaleći, kako mu je
plijen izmakao. G. Kuneš je ispričao
dotičnome gospodinu što je u stvari,
i ovaj nije mogao da vjeruje, da je
došlo kod nas ovakovo vrijeme, kada
se mora življoti pod terorom kojeka-
kvih propalih tipova, koji vrše ne-
djela pod žastitom. viših vlasti.

Došli su na red i Talijani.

Poznati slučaj tučnjave u Gružu
između nekoliko Talijana i nekih ra-
dnika, doveo je u našem gradu koliko
same Talijane toliko članove autono-
mne stranke, gotovo u isti položaj
kao i nas Srbe. Glavni razlog tome
izgleda nam jedna vrst osvete. Koliko
smo izvješteni, g. savjetnik Škarić,
radi tog dogođaja morao je da ide u

Zadar. Tu je primio lekciju koja mi
nije nimalo služila kao dobra svje-
dočba njegova takta i diplomatske
vještine. Sigurno je, da ga to nije
moglo dobro raspoložiti prama Tali-
janima. S toga dektetivi i špijuni
prate svaki korak mjesnih Talijana.
U gimnastičnom društvu ,Forza e
coraggio“ davaju se nedjeljne dru-
štvene zabave. Naši dektetivi ne samo
što pomno čuvaju to društvo već iza-
šilju svoje mlađe agente da idu u
društvo i da izazivlju nerede a na
isti način, kad izađe koji član iz dru-
štva, ne može mirno da ide kući, jer
ga uz cio put insultiraju ovi agenti
koji opet stoje pod zaštitom dektetiva.
To se nije dogodilo jednom već svaki
put redom, tako da su neki građani
bili prisiljeni da podnesu tužbu i da
traže dozvolu nosenja oružja, jer ni-
jesu sigurni za svoj život i to baš od
onih koji su tobože uzeti u službu
za sigurnost mira i poretka. Na na-
šem Poglavarstvu za sve to znadu pa
opet ne nalaze ni najmanje za potre-
bno da se mirno građanstvo pusti u
miru i da mu sene uskraćuje zajam-
čena građanska sloboda. Pa kuda
ćete više!

Da završimo.

Poslije svega ovoga što se je do-
godilo, pitamo gosp. savjetnika Ška-
rića, misli li on i dalje da podržava
ovako nesnosno stanje, puštajući slo-
bodne ruke svoj onoj masi dektetiva
što ih je doveo i sakupio u naš mirni
grad? Molimo ga da na vidnim mje-
stima po gradu udari oglase, koji će
građanstvo da izvuku iz neizvjesno-
sti, da li je proglašeno opsadno stanje
ili nije. Napokon se obraćamo Viso-
kom ć. i k. Namjesništvu u Zadru i
pitamo ga, da li mu je sve poznato,
što se sa strane ovdašnjeg Poglavar-
stva dopušta, da dektetivi slobodno
vrše svoju .samovolju nad mirnim
građanstvom. Promišljaju li da i str-
pljenje ima svoje granice, jer druk-
čije lako da prekipi i da građanstvo
jednog dana jednodušno ne krikne:
Quosque tandem? ....

Ilacmo u3 CpGuje.

— OJ Hauer CTaJIHOF NOIHCHHKA. —
Y Beorpaly, 9. janyapa.
Cpncku KacanuoHu (BPXOBHH) CY1
ocHaxuo je npecyny nmpBocreneHor
cyna Bapoluu Beorpaza No KpuBuiu
Bnagumupa Ceprujana Bacuha, cayue-
cHuKa“ y «arcuduKkOBaisy  NosHaTux
NOKyMeHATa. OBHM AKTOM CPIICKOT KA-
cauuoHor cyna cBpuena je jena
Cyncka nponenypa, uuju je pesyrar
NOTOIMO HE CAMO MAJNOLYLIHOF H 6e-
cKkapakTepuor Bacuhia, Hero — y np-
BOM PEly H KYI M KAMO TOKe — H
TJIABH€  BHHOBHHKE  jejHe CABpIIEHO
nipibaBe apepe. Y cynckoj apxuBH
cao6onue Cp6uje nocroju caa opu-
THHAJIAH M HECYMIbHBO OBjEPeH 1OKY-
MeHaT, KOju anmcoJyTHO yTBpijyje, ma
je aycrpujcka munjomanuja crBapaja
JIAKHC NOKYMEHTE, ZA Gu ONpaBlaJa
HACHJBA IIpeMA peJIaTHBHO CTAGHjeM
cycjeny u npema jeguomM zujey Ko-
peKTHHX Ip»KaBJbAHA. HcrTopuja metjy-
HAPOJIH€ KPUMHHAJIHCTHKE HE OHJBOKH
TIpsbaBuje IoJIHTHUKE abepe ca crpane
BJIaLE H NpeICTABHHIITBA jeHe KYJI-
TYPH€C JIPXKABE.
BacuheBa apepa, Koja sanmpaBo
u Huje WberoBa, He Hocu KapakrTep je-
JiHe June apepe. Oua uma naJeko
uwuupe numeHanje. Tek Ha iweHoj rnepu-
depuju croju Bacuh kao 1ormyHa i»eHe
nornyHocrTu. A _Gam y Tome je noja-
uaHa BaKHOCT npecyne, koja je noro-
Rua H3BOp H cpenuure aycrpujcke
ABAHTYPHCTHUKE IIOJIHTHKE.

Ilocananii>H  pa3BuTak oBe apepe
jomu ue noka3yje, na je oma cBpirena
Ca KOHAUHHM OCHAXEHEM IIpeCy/LE. OHa
je TuMe noGnja CaMO NOTBP/Iy CBOTA
pa3BHTKAa, KAKO je NpencrTaB;beH ca
yrBpijeum npusnawemM Bacuha. A _za-
Hac mocroje pasjosH, Koju onpaBna-
Bajy u noupxaBajy BjepoBawe, na he
CKOpO GuTH OCBHjeTJBEHA HA HAUHH,
KOju he HaM JATH NpaBy CIHKy Zpy-
muTBa, y Koje je mamonyimuu Bacuh
HecpeTHO ynao. OinuHu  TpnujaTeJ6
Cp6a Jip. Macapuk kašao je y nmo-
CIbEJIGUM JeJeranujaMa MmuHucrpy E-
peHrajiy za he ca oBoM apepoM uhu
usque ad finem, 1uro upyrum pujeuuma
3Hauu, na he usnujeru TaKBHX CTBAPH,
Koje he HeCYMI>HBO NOKA3JATH, JA CY
y Poprau u EpeHTa aKTHBHO yue-
CTBOBAJIH y (daGpukoBaiy pajicupu-
KaTa u na je y Tome BacuheBa yora
HMAJIa CACBUM CNOpe/LAaH KapaKTEp. Baru
NONHCHHK y CTaHy je u8BujecruTH Bac,
na 3a cBe ro ]Ip. Macapuk uma no-
3HTHBHE IOKA3€, KOjH CE NO CANA HH-
jecy H3HOCHJIH H3 PAZYMJBHBHX pa3JIOra
MehyHapoje Kyproaauje, ONHOCHO H3-
Bjecue oGa3spuBocTu. A caza je MHHH-
crap Epenrag, cBojoM jeguHcrTBeHOM
upekoniiiy, OCIOGOJIMO NPOTHBHHKE OJI
CBake pesepBe.

3a cBe oBo Epenrar xoke za ce
peBamxupa, aiu Ha nauuH, Koju ra je
H NOBEO NOTICE, NA CE OHAKO IIpOJI
uHjeuM KYJITypHHM CBujeToM OGpyKa.
On, u3rjena, Huje Huuira_uayuuo 43
CBeTra OHOFA LITO My Ce IO Caza 10-
ronuao, jep u 3a cBoj peBami« yro-
TpeGibyje oma ucra cpezicrBa, koja cy
ra H NOBEJA Npe IHIJOMATCKY HE-
MOTyHiHOCT, CAMO “€. TOM PA3/IHKOM, -IUTO
je ba6punupaiwe daucupukaTa npeHuo
u3 Beorpana y 3emyH, rnje je ype-
jena KyXHIbA 34 CBE HUCKE HHTPHTE
nporuBy CpGuje u cpnckor Hapoja.

IIpe nBa mjecena Guo je nporje-
pau ua Beorpaja neku Buxege, Koju
je morie Guo nyukap KpaseBuha
bopija. Buxene je ormpaBnao CyMiy
na croju y cryxGu aycrpujcke IoJIH-
uuje. H kan cy HajurexHu  (akrOpu
y Cp6uju npo3pe/u iberoBy ygory,
NocnaJu cy ra npeko rpanuue. BuxeJe
ce Tana, NoGuBuiu uucrpykuuje u3
Beua, HacTaHuo y 3eMyHy, npema npe-
cronuuu CpGuje. A Kaz je nesaBucaH
CPIICKH CY] yTBPJIHO ZA je aycTpujeko
NOCIAHCTBO, NO NopyuGuHu u3 Beua,
KOBaJIO JaxHe daicupukare, onua je
Buxene 6uo nosBaH y Beu, ogakje ce
NnoBparuo y 3emyu, ruje je npenao
nojuuuju Buje cBoje uajaBe, anucaHe
IipeMa KOHleNTYy MuHucrpa Epenrama.
Y jemuoj usjasu kaxe, na je Kpabe-
Buh bopije zao 5.000 numapa Mugo-
Wiy JeproBuhy ca nazorom na 3a Taj
HOBau y6uje aycrpujekor BJanaona, a
y upyroj, na je KpasbeBuhi 'bopije ao
50.000 nuHapa, NpuMJBEHHX OJL MHHH-
crpa Ilammuha, Gpakhu TIpu6uheBuhuma
34 BEJIHKOCPIIKY NPONATAHJIY, OJHOCHO
Y PEBOJIYUHOHAPHE IMJBEBE.

Onmax nocauje Tora Buxege je npe-
mao y Beorpaz, ruje je MHoro Tora
npunoBujenao, nasmu yjenuo uajaBy,
na CY Ta 3€MYHCKE B.IACTH NpuMOpaje,
na nperuie u nornanme nomMeHyrTe u-
3jaBe, na cy ra npuje Tora HaroBa-
paze na oze y Beorpan u nmokpane
apxuBy Kpa;eBuha 'bopija, na je 36n-
“ba noma3uo y bBeorpan, aju na ce
nuje noKasuBao, u na je cana modGje-
ra0, Ka je BHJIHO ITA OJL Ibera Tpa-
*e aycrpujeke Baacru. HapaBuo Bu-
XeJe je NpuKka3uBao ce6e HeBuHuM, a
34 CBE Je CBAJBHBAO KPHBHIIY Ha ge-
MyHCKy NoJunujy. Beorpaneka ra je
nojnuja ucnurama u nporjepaja, am
He y 3eMyH, Hero y Typeky, jep je
caM Buxene usjaBuo, za y Aycrpujy
BHIL HE CMuje.

Tpe6a suaru, a je semyHcKa nojmu-
uuja nperpecna u cran_BuxenoB y
3eMyHy u na My je onysena cBa nue