Br. 2. Dubrovnik 12. januara 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se višo puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javno zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. BZ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. QUOUSQUE TANDEM......? Dokle će samo ovako? to je pita- nje koje se i nehote nameće svakom poštenom i nezavisnom građaninu u Dubrovniku, kad vidi i kad čuje što ova nakaradna, neozbiljna i nikakova špijunska i dektetivska mafija, pod protektoratom njih odozgo, kod nas u Dubrovniku radi. Nije ovo prvina, da javno kroz naš list ustajemo protiv onim individuvima te kod nas u Dubrovniku besposleno šetaju stojeći u službi špijunskoj i dektetivskoj. Proti toj samoj službi, kad bi se ona vršila u granicama zakona i pristojnosti, ne bi smo mo- gli toliko ni da prigovorimo, ali ovi ljudi kod nas, koji su se predali tom svetom zvanju, umišljaju da su ne: kakovi apsolutni gospodari, koji pod firmom zaštićene službe smiju i mogu da izazivlju mirno građanstvo i da nad njime čak vrše i neka nasilja. Najglavnije od svega je to, da su ti ljudi mahom dušmani svega onoga .što je srpsko, te ih u službi ne ruko- vodi toliko ispravnost zvanja koliko iskaljivanje mržnje i neka vrsta o- svete i ugnjetavanja svega onoga što srpski misli i osjeća. Imali smo više puta prilike da se o tome uvjerimo. U nijednom lokalu ne mogu se naći ni dvije večeri zajedno nekoliko pri- jatelja Srba za stolom a da treće ve- čer ne stigne špijun, koji će se na- mjestiti blizu srpskog stola i početi na najbezobrazniji način da fiksira mirne ljude i da silom nastoji ua im uhvati razgovor. Ulicom, naročito noću, ne mogu ni dva Srbina zaje- dno mirno da šeću, a da ih na sva- kom ne prati erna sjena špijunska. Srpske ustanove ne mogu u svojim lokalima da daju društvene zabave, a da oko kuće ne oblijeću oni niski špijunski individuvi, od kojih te strah hvata da te lažno ne prijave kod svojih gospodara. Srpska Muzika ne može da dade nijedan koncert, niti jednom da obađe grad svirajući, pa čak ne smije da koncertira ni kod privatnika, a da joj ne kumuju naši poznati špijuni. Nije mogućno ni mir- no šetanje u sred bijela dana, a da ona simpatična špijunska lica ne upru u mirno građanstvo izazivne poglede, fiksirajući, okrećajući se i podsmje- hujući se. C. K. Kotarsku Poglavar- stvu ovo je sve poznato, jer su neki građani osobno išli da se tuže na bezobrazluk problematičkih tipova, koji šetaju gradom, te mjesto službe reda i mira preuzeše ulogu agenata provokatera. Istome je Poglavarstvu sve ovo poznato i iz pisanja mjesnih listova, ali ono ni za dlaku nije po- pustilo da i dalje na jednak način protežira svoje ljude, koji pod tim protektoratom vrše svoju službu na takav način, da već prelazi svaku .granicu ustrpljenja kod poštenog i nezavisnog građanstva u Dubrovniku. Dokle će se samo na ovakav način zloupotrebljavati naša ustrpljivost ? Pitanje je kojega na svakom koraku čujemo. Dogogjaj u četvrtak u večer, Dogođaj koji se je odigrao u če- tvrtak u večer predmet je razgovora u građanstvu, koje samu stvar sa gnušanjem i prezrenjem spominje. U gostioni ,Minerva* zabavljalo se je gotovo osamljeno društvo za je- dnim stolom. U društvu je bilo Srba i Hrvata i prijateljski prošli večer igrajući poznatu domaću i bezazlenu igru .na prstena“. Oko 12 gati noću razišlo se i prijateljski oprostilo dru- štvo, jer su išli kući na počinak. Trojica od njih: gg. Antun Knego, Ivo Kuneš i Oskar Vernaca. izađoše zajedno. Na ulici ih zateče poznati, novonabavljeni dektetiv Jakov Lovrić. To vam je duga, suha figura, a ko ga ne pozna, pravi problematički tip. 'Caj čovjek, stojeći u dektetivskoj službi, radi svog bezobzirnog i iza- zovnog ponašanja, svakome je dozlo- grdio, tako da su mnogi bili prisi- ljeni da na više mjesta podnesu tužbu. Taj je čovjek bio kadar da uđe u jednu kuću gdje se je rodbina sa- kupila oko jednog svog člana, koji je bio na samrt bolestan i dok je rodbina čekala svaki čas kad će im ge porodični član da rastavi sa ovim svijetom — što, se je nažalost baš prekojučer i dogodilo — taj Lovrić je prislonio svoje špijunsko uho uz vrata — da spasi Austriju. Ovaj isti Lovrić u četvrtak u večer, kad je ugledao pomenutu trojicu, tajno ih je pratio na svakom koraku, tako da ga oni nijesu ni opazili. Pratio ih je s jednom očitom namjerom da izvrši ono što je kasnije i izvršio. U tami. Drugovi se brzo rastadoše kući na počinak. Gosp. Knego išao je sam. Na jednom tamnom mjestu Place, k6 kakva erna avetinja, stvori mu se pred lice Jakob Lovrić. Uzdignu- tom rukom, spravan da zamahne, i osornim, divljim tonom zaustavi gosp. Knega. ,Jesi li ti onaj, što me uvijek zadirkuješ? navali odmah na nj na način koji mu odgovara spoljašnosti. Gosp. Knego iznenađen ovako nena- danim nasrtajem, pogleda ga bolje i upita ga: ko je? ,Ja ću ti pokazati ko sam!“ odgovori crna figura, maši se rukom, navali gosp. Knegu na ruke sindžir i ukliješti mu ruke da se nije mogao ni maknuti. ,U ime zakona!“ — vikne na nj divljim gla- som, — ,moraš ići sa mnom“. Zaludu je gosp. Knego molio da ga pusti bez nasilnog vođenja, jer da će on ići sa njime, zaludu je kazivao da će se i legitimirati, ali Lovrić uživao je u svojoj žrtvi, sve jače stiskajući sindžir na rukama i vukući uapše- nika za sobom. I tako ga je odvu- kao sobom o državne tamnice, gdje ga je predao na odgovornost drža- vnog odvjetništva i naredio da ga se tobože prebere. Sutri dan poslije po- dne došao je sudac istražitelj i po- slije kratkog izvida odmah je pustio gosp. Knega na slobodu. Evo koliko je u nas zaštićena gra- đanska sloboda, kad čovjek mora da strepi, e da mu svaki čas koji od špijunskih sluga ne iskrsne pred lice i sa svojim zaštićenim ,U ime zakona“ ne namakne bez ikakva razloga, već prosto iz svog ćefa, sindšir na ruke i ne povede ga u tamnicu. Opravda- nje za to nije mu teško iznaći. Ako ga nikad nijesi čuo ni vidio, on će samo da izade sa svojim: ,jesi li ti onaj, što me uvijek zadirkuješ?“ — U nas na Poglavarstvu sjede ,spre- mni“ ljudi, koji ovakovo stanje kod nas podržavaju i njihova revnost u podržavanju ovoga stanja sigurno će im donijeti unapređenje, jednu zvije- zdu više pod grlom. Ali ako je njima do unapređenja, građanstvu je do toga da uživa zajamčenu građansku slo- bodu, a ne da mu je uskraćuju ko- jekakvi problematiški tipovi pod pro- tektoratom gospode na Poglavarstvu. Zašto je Lovrić uapsio g. Knega? Očito je da je samo slučaj htio da Jakob Lovrić uhapsi gosp. Knega, jer da se to nije dogodilo njemu, si- gurno (bi se dogodilo jednoj od one dvojice njegovih drugova. Kad je Lovrić njih trojicu slijedio, oni ga A nijesu ni opazili. Da navali na svu trojicu, prvo nije imao razloga, a drugo mogli su pod zakletvu da svje- doče. Dektetivu Lovriću su bili po- znati sva trojica, jer su mu ih nje- govi gospodari sigurno već prije pre- poručili. Gosp. Knego je pravnik, Hr- vat, dok su njegova dva druga Srbi. Lovrić to sigurno nije zvao, već je cijenio da je i on Srbin, a u njego- voj špijunskoj glavi misli, da Srbe treba zatvarati, jer da se s time po- stiže karijera. O tomu se je sam izdao slučajno u nedjelju večer. "Te večeri dogodila se je gungula u Općinskoj Kafani. Dotrčali žandari i s njima dva dektetiva. Jedan je od njih bio Lovrić. Drugi dektetiv — poznat pod imenom bijanko, — ru- kuje se sa Lovrićem i pita ga: , Kako ti je tvoj Knego?“ ,Mislim da mu je dobro“, odgovara Lovrić, — ,ali će mi još koji Srb da tamo po koju noć prenoći“. Lovrić je, dakle, cijenio da je gosp. Knego Srbin, pa, kako mu se on, između njih trojice sam namjerio, to je svoju mržnju protiv Srba iskalio na njemu. S druge stra- ne mora da je Lovrić pravio jedan vrlo pogrešan račun. On je cijenio, da će sa svojim ispadom možda da tako razljuti i izazove gosp. Knega, da ovaj, u momentu iznenađenja, u- čini štogod nepromišljena, što bi ga moglo upropastiti, a što bi Lovriću služilo kao obrana i razlog uapšenja. Jer, da su ga i jedan od njih putem zadirkivali, on, onako silovit, sa zna- kom pod kaputom i sa revolverom u džepu, ne bi tražio momenat, kad će se drugovi rastati, da mu jedan od njih pane žrtvom, već bi sigurno istrčao preda njih, da im pokaže svoju protektiranu silu. Ovo je stvar tako jasna i očita, da ona sama može ra- zjasniti, kako su naši dektetivi i spi- juni agenti provokateri, koji su se toliko osilili, da građanstvu uskra- ćuju i zajamčenu im slobodu, da od organa za uzdržavanje mira i reda postadoše neke vrst napadača, raz- bojnika. Vrebanje na drugu žrtvu. Lovrić nikako nije zadovoljan što mu je pao žrtvom gosp. Knego. On svakako nastoji i ide za time, dai njegova dva prijatelja na isti način napane. U nedjelju, u 10'/, sati u večer, išao je gosp. Ivo Kunoš, čino- vnik dubrovačke plovidbe, da pre- gleda iskreanu robu sa lađe. Ugledao ga Lovrić sama i udrio u potjeru za njime da izvrši ono što i sa gosp. Knegom. I baš u momentu da ga ščepa, kad iza ćoška naljeze jedan odlični dubrovački građanin, poznanik gosp. Kuneša. On se zaustavi sa g. Kunešem i suviše pozdravi Lovrića, ne poznajuć ga, misleći da je i on u društvu sa g. Kunešem. Lovrić, vi- deći da mu lov nije uspio, pomalo ge ošulja, sigurno žaleći, kako mu je plijen izmakao. G. Kuneš je ispričao dotičnome gospodinu što je u stvari, i ovaj nije mogao da vjeruje, da je došlo kod nas ovakovo vrijeme, kada se mora življoti pod terorom kojeka- kvih propalih tipova, koji vrše ne- djela pod žastitom. viših vlasti. Došli su na red i Talijani. Poznati slučaj tučnjave u Gružu između nekoliko Talijana i nekih ra- dnika, doveo je u našem gradu koliko same Talijane toliko članove autono- mne stranke, gotovo u isti položaj kao i nas Srbe. Glavni razlog tome izgleda nam jedna vrst osvete. Koliko smo izvješteni, g. savjetnik Škarić, radi tog dogođaja morao je da ide u Zadar. Tu je primio lekciju koja mi nije nimalo služila kao dobra svje- dočba njegova takta i diplomatske vještine. Sigurno je, da ga to nije moglo dobro raspoložiti prama Tali- janima. S toga dektetivi i špijuni prate svaki korak mjesnih Talijana. U gimnastičnom društvu ,Forza e coraggio“ davaju se nedjeljne dru- štvene zabave. Naši dektetivi ne samo što pomno čuvaju to društvo već iza- šilju svoje mlađe agente da idu u društvo i da izazivlju nerede a na isti način, kad izađe koji član iz dru- štva, ne može mirno da ide kući, jer ga uz cio put insultiraju ovi agenti koji opet stoje pod zaštitom dektetiva. To se nije dogodilo jednom već svaki put redom, tako da su neki građani bili prisiljeni da podnesu tužbu i da traže dozvolu nosenja oružja, jer ni- jesu sigurni za svoj život i to baš od onih koji su tobože uzeti u službu za sigurnost mira i poretka. Na na- šem Poglavarstvu za sve to znadu pa opet ne nalaze ni najmanje za potre- bno da se mirno građanstvo pusti u miru i da mu sene uskraćuje zajam- čena građanska sloboda. Pa kuda ćete više! Da završimo. Poslije svega ovoga što se je do- godilo, pitamo gosp. savjetnika Ška- rića, misli li on i dalje da podržava ovako nesnosno stanje, puštajući slo- bodne ruke svoj onoj masi dektetiva što ih je doveo i sakupio u naš mirni grad? Molimo ga da na vidnim mje- stima po gradu udari oglase, koji će građanstvo da izvuku iz neizvjesno- sti, da li je proglašeno opsadno stanje ili nije. Napokon se obraćamo Viso- kom ć. i k. Namjesništvu u Zadru i pitamo ga, da li mu je sve poznato, što se sa strane ovdašnjeg Poglavar- stva dopušta, da dektetivi slobodno vrše svoju .samovolju nad mirnim građanstvom. Promišljaju li da i str- pljenje ima svoje granice, jer druk- čije lako da prekipi i da građanstvo jednog dana jednodušno ne krikne: Quosque tandem? .... Ilacmo u3 CpGuje. — OJ Hauer CTaJIHOF NOIHCHHKA. — Y Beorpaly, 9. janyapa. Cpncku KacanuoHu (BPXOBHH) CY1 ocHaxuo je npecyny nmpBocreneHor cyna Bapoluu Beorpaza No KpuBuiu Bnagumupa Ceprujana Bacuha, cayue- cHuKa“ y «arcuduKkOBaisy NosHaTux NOKyMeHATa. OBHM AKTOM CPIICKOT KA- cauuoHor cyna cBpuena je jena Cyncka nponenypa, uuju je pesyrar NOTOIMO HE CAMO MAJNOLYLIHOF H 6e- cKkapakTepuor Bacuhia, Hero — y np- BOM PEly H KYI M KAMO TOKe — H TJIABH€ BHHOBHHKE jejHe CABpIIEHO nipibaBe apepe. Y cynckoj apxuBH cao6onue Cp6uje nocroju caa opu- THHAJIAH M HECYMIbHBO OBjEPeH 1OKY- MeHaT, KOju anmcoJyTHO yTBpijyje, ma je aycrpujcka munjomanuja crBapaja JIAKHC NOKYMEHTE, ZA Gu ONpaBlaJa HACHJBA IIpeMA peJIaTHBHO CTAGHjeM cycjeny u npema jeguomM zujey Ko- peKTHHX Ip»KaBJbAHA. HcrTopuja metjy- HAPOJIH€ KPUMHHAJIHCTHKE HE OHJBOKH TIpsbaBuje IoJIHTHUKE abepe ca crpane BJIaLE H NpeICTABHHIITBA jeHe KYJI- TYPH€C JIPXKABE. BacuheBa apepa, Koja sanmpaBo u Huje WberoBa, He Hocu KapakrTep je- JiHe June apepe. Oua uma naJeko uwuupe numeHanje. Tek Ha iweHoj rnepu- depuju croju Bacuh kao 1ormyHa i»eHe nornyHocrTu. A _Gam y Tome je noja- uaHa BaKHOCT npecyne, koja je noro- Rua H3BOp H cpenuure aycrpujcke ABAHTYPHCTHUKE IIOJIHTHKE. Ilocananii>H pa3BuTak oBe apepe jomu ue noka3yje, na je oma cBpirena Ca KOHAUHHM OCHAXEHEM IIpeCy/LE. OHa je TuMe noGnja CaMO NOTBP/Iy CBOTA pa3BHTKAa, KAKO je NpencrTaB;beH ca yrBpijeum npusnawemM Bacuha. A _za- Hac mocroje pasjosH, Koju onpaBna- Bajy u noupxaBajy BjepoBawe, na he CKOpO GuTH OCBHjeTJBEHA HA HAUHH, KOju he HaM JATH NpaBy CIHKy Zpy- muTBa, y Koje je mamonyimuu Bacuh HecpeTHO ynao. OinuHu TpnujaTeJ6 Cp6a Jip. Macapuk kašao je y nmo- CIbEJIGUM JeJeranujaMa MmuHucrpy E- peHrajiy za he ca oBoM apepoM uhu usque ad finem, 1uro upyrum pujeuuma 3Hauu, na he usnujeru TaKBHX CTBAPH, Koje he HeCYMI>HBO NOKA3JATH, JA CY y Poprau u EpeHTa aKTHBHO yue- CTBOBAJIH y (daGpukoBaiy pajicupu- KaTa u na je y Tome BacuheBa yora HMAJIa CACBUM CNOpe/LAaH KapaKTEp. Baru NONHCHHK y CTaHy je u8BujecruTH Bac, na 3a cBe ro ]Ip. Macapuk uma no- 3HTHBHE IOKA3€, KOjH CE NO CANA HH- jecy H3HOCHJIH H3 PAZYMJBHBHX pa3JIOra MehyHapoje Kyproaauje, ONHOCHO H3- Bjecue oGa3spuBocTu. A caza je MHHH- crap Epenrag, cBojoM jeguHcrTBeHOM upekoniiiy, OCIOGOJIMO NPOTHBHHKE OJI CBake pesepBe. 3a cBe oBo Epenrar xoke za ce peBamxupa, aiu Ha nauuH, Koju ra je H NOBEO NOTICE, NA CE OHAKO IIpOJI uHjeuM KYJITypHHM CBujeToM OGpyKa. On, u3rjena, Huje Huuira_uayuuo 43 CBeTra OHOFA LITO My Ce IO Caza 10- ronuao, jep u 3a cBoj peBami« yro- TpeGibyje oma ucra cpezicrBa, koja cy ra H NOBEJA Npe IHIJOMATCKY HE- MOTyHiHOCT, CAMO “€. TOM PA3/IHKOM, -IUTO je ba6punupaiwe daucupukaTa npeHuo u3 Beorpana y 3emyH, rnje je ype- jena KyXHIbA 34 CBE HUCKE HHTPHTE nporuBy CpGuje u cpnckor Hapoja. IIpe nBa mjecena Guo je nporje- pau ua Beorpaja neku Buxege, Koju je morie Guo nyukap KpaseBuha bopija. Buxene je ormpaBnao CyMiy na croju y cryxGu aycrpujcke IoJIH- uuje. H kan cy HajurexHu (akrOpu y Cp6uju npo3pe/u iberoBy ygory, NocnaJu cy ra npeko rpanuue. BuxeJe ce Tana, NoGuBuiu uucrpykuuje u3 Beua, HacTaHuo y 3eMyHy, npema npe- cronuuu CpGuje. A Kaz je nesaBucaH CPIICKH CY] yTBPJIHO ZA je aycTpujeko NOCIAHCTBO, NO NopyuGuHu u3 Beua, KOBaJIO JaxHe daicupukare, onua je Buxene 6uo nosBaH y Beu, ogakje ce NnoBparuo y 3emyu, ruje je npenao nojuuuju Buje cBoje uajaBe, anucaHe IipeMa KOHleNTYy MuHucrpa Epenrama. Y jemuoj usjasu kaxe, na je Kpabe- Buh bopije zao 5.000 numapa Mugo- Wiy JeproBuhy ca nazorom na 3a Taj HOBau y6uje aycrpujekor BJanaona, a y upyroj, na je KpasbeBuhi 'bopije ao 50.000 nuHapa, NpuMJBEHHX OJL MHHH- crpa Ilammuha, Gpakhu TIpu6uheBuhuma 34 BEJIHKOCPIIKY NPONATAHJIY, OJHOCHO Y PEBOJIYUHOHAPHE IMJBEBE. Onmax nocauje Tora Buxege je npe- mao y Beorpaz, ruje je MHoro Tora npunoBujenao, nasmu yjenuo uajaBy, na CY Ta 3€MYHCKE B.IACTH NpuMOpaje, na nperuie u nornanme nomMeHyrTe u- 3jaBe, na cy ra npuje Tora HaroBa- paze na oze y Beorpan u nmokpane apxuBy Kpa;eBuha 'bopija, na je 36n- “ba noma3uo y bBeorpan, aju na ce nuje noKasuBao, u na je cana modGje- ra0, Ka je BHJIHO ITA OJL Ibera Tpa- *e aycrpujeke Baacru. HapaBuo Bu- XeJe je NpuKka3uBao ce6e HeBuHuM, a 34 CBE Je CBAJBHBAO KPHBHIIY Ha ge- MyHCKy NoJunujy. Beorpaneka ra je nojnuja ucnurama u nporjepaja, am He y 3eMyH, Hero y Typeky, jep je caM Buxene usjaBuo, za y Aycrpujy BHIL HE CMuje. Tpe6a suaru, a je semyHcKa nojmu- uuja nperpecna u cran_BuxenoB y 3eMyHy u na My je onysena cBa nue