Dubrovnik 19. januara 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 20. PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. NZ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Po Novoj Godini. Opet je prošla jedna godina u vječiti nepovrat. Kad bi smo htjeli da na tenane sve iznižemo što je prošla godina sve sobom ponijela, naročito u političkom smislu, ne bi mogli za dugo da pres-anemo. Svakako možemo je okrstiti sa go- dinom prevrata, revolucija, izne- nađenja, krvi i — falsifikata. Ako ćemo da se zaustavimo na nama Srbima na Primorju, te stanemo da vršimo bilans našeg, ne rada, već živovanja, iskače nam vrlo ku- kavan resultat. Staro naše zlo za- nemarenosti i apatije prama samim sebi ne samo da se nije umanjilo već kao da hvata sve većeg ko- rjena. Uopće se ne vodi nikakva briga e da bi politički, a ma za korak, napred pošli. Dok se svak oko nas, sa više ili manje uspjeha grupiše, organizuje i sređuje e da u zgodnim prilikama može da pokaže aktivnost svog bitisanja, kod nas se sve prepušta vremenu, da nas ono nosi kao bujica šlju- nak. Još jedino što se nešto radi na privrednom i prosvjednom po- lju, ali je i to daleko od svoje potpunosti; kržljavo i nedostatno. Uzrok tome je opet taj što poli- tički nijesmo sređeni, te ne shva- ćamo značaj razvijanja privrede i kulture, ili ako ga shvaćamo, je- dna zanemarenost i apatija podr- žava drugu, ubijajuć nam svaki polet. Mi smo se u prošloj godini kroz nekoliko brojeva našeg lista osvr- nuli na žalosno i nesređeno stanje nas Srba na Primorju. Govorili smo iskreno želeći da dođe što prije dan, kad ćemo s veseljem da po- zdravimo našu kompaktnost, slogu i volju za radom. Taj dan još nije stigao. Apelirali smo i na naše za- stupnike i taj apel bio je našao nešto odziva, ali se opet nije ura- dilo ništa, jer se je polazilo sa ta- čke: treba nešto uraditi, a ne: radimo odmah. I tako je nastalo odlaganje i neizvjesnost, koja još i dan-danas traje. Ovo odlaganje nama ne izgleda toliko kao po- sljedica apatije, koliko tomu više nalazimo razloga u nepouzdanosti, u strahu tobožnjeg neuspjeha a opet i pred strahom da se ponovo ne dođe do osobnih razmjerica, koje su do sada škodile jedino općoj stvari. Ali je naš današnji položaj takav, da nam imperativno nalaže da se preko toga svega pređe i da se pristupi ozbiljnom radu sređivanja naših nekonsoli- dovanih prilika. Samo treba pri- stupiti iskreno, imajući na umu samo dobro naše opće stvari, i tada ne treba strahovati ni pred neuspjehom ni pred ličnim _intri- gama, jer će one same po sebi, pred iskrenim radom za narod, da se unište bez da utrtom novom i zdravom putu išta nahude. Mi se nalazimo u položaju, gdje se treba malo okrenuti oko sebe. Oko nas se događaju stvari, koje nam u kratkoj budućnosti prijete sa konačnom propašću iz koje se lako nigda dići nećemo. Vlada, i ako nas vidi potpuno nesređene, opet ne vjeruje u našu slabost. Sa svih strana i na svakom ko- raku namjestila je svoje špijune i dektetive, koji prate korake, ne stranke, nego pojedinaca. Tako vam je kod nas u Dubrovniku, tako u Boki i Gornjoj Dalmaciji. Baš ova revnost u vremenu kada smo najnesređeniji, — a vladi je naše nesređeno stanje sasvim do- bro poznato — daje znak, da nam naši prijatelji spravljaju posljednji udarac, kome mi nećemo biti u stanju da se odupremo. Sve ne- potrebne. mjere predostrožnosti, te nam je Beč preko Zadra poslao, ne mogu da slute po nas dobro. Mi vidimo, da ni blamaže zagre- bačkog procesa, ni ona Friedjun- gova u Beču, pa ni sramna rabota falsifikovanja, ne mogu stanovitu gospodu da svrnu od nečasnog puta kojim su pošli, a na kojem su naj jače udarali po srbinovim leđima, te od toga ni danas ne zaziru. Neka se niko ne vara, da će sve ove blamaže biti kadre da naše ,prijatelje“ ustegnu od onih istih podviga koji su ih blamirali pred cijelim naobraženim svijetom. Oćute li sutra naši usrećitelji po- trebu za to, mi smo prvi na u- darcu, a sve ove pretjerane mjere, koje su se u ovo potonje vrijeme prama nama preduzele, ojačavaju nam uvjerenje u tome. A mi? Mi sve to čekamo i ne vodeći računa o tome, jer se i ne.znamo. Ima još jedna stvar, koja nam imperativno nalaže, da se što prije sastanemo i uredimo. U ovoj go- dini vršiće se općinski izbori. Za- mislite kakav će naš udio biti u tim izborima, bez orjentacije, bez direktive, bez jedne kompaktnosti. Srpski glasovi biće igračka ne sa- mo kod tuđe većine već i kod manjine. I onda vrlo lako, da više nego na jednom mjestu pane pri- jekor nesrpskog držanja. A tad, kamo naš obraz ? U jednom posljednjem od pro- šlogodišnjih brojeva našega lista, donijeli smo vijest, koja je obra- dovala ne samo nas već sve Srbe na Primorju, biva, da će po No- voj Godini naši zastupnici na dal- matinskom saboru, da sazovu sku- pštinu svih viđenijih Srba, e da se jednom dođe do sređivanja naših teških prilika. Nova je godina pro- šla, pa sada upozorujemo naše zastupnike da izvrše svoje obeća- nje. Posljednji čas kuca, to vide i sami. Prilike koje smo u glavnome gore iznijeli dobro su poznate i njima, te ne sumnjamo, da će oni, izvršiti ono, za čim srpski narod na Primorju već odavna čezne. Kpas Ierap y Pumy. TanujaHcka ,Tpu6yna“ noHocu oBaj uHTEPBHjy CBOTA CApajlHMKA CA CPII- CKHM NOCJIAHHKOM y Pumy r. Byjuhem : — ,Zlan nocjere Mora Bjrazapa uTa- JujaHCKOM KpaJby Beh je 3BaHmuHo yrspijeH sa 15. (eGpyap — peue Mu cpneku nocnanuk Jip. M. Byjuh. — IKesa je Guna Hb. B. Kpama Ilerpa na Taj nyr yuuuu nponie jeceHu, aJu 360or onacHe 6ojecru IIpecroJoHac/be- Nauka AgekcaHjipa MOpao ce oJyio- XKHTH“. — KakaB he snauaj u KApakTEp H- MATH oBa mocjera, GHJIO KOJIHKO Ce TO ojiocu Ha Kpasba, GuJo KOJIHKO Ce OJIHOCH HA CPIICKH HAPOJI ? — ,Hema HuKaKBEe pa3J/IHKE y TOME norjeny usmehy Kpaba u cpnekor napona; jeuuonynine cy cumrnaruje u ocjehawa, koje ce raje y Cp6uju npe- Ma BeJuKOM uTagujaHCKOM HapoOly. Y- crnoMena Ha urajujaHcke ZOGpoBOJBIe y namum paroBuma 3a ocnoGoljeme u IbHXxOBO GparckO jyuarurBo, 1y6oKo je ypešsaHo y CBaKOM CpNCKOM Cplly. Kaj ce je jyrocnoBeHcku Hapoji — CpOu- jamuu u Llpuoropnu — cam ouajumuku 6opuo nporuB rypcke Bojcke, 3 Hra- guje nam je gogasuja nomoh, xpaGpe- ibe 4 LOGPOBOJbUH, IUTO Cp6u He Mory Hukaja 3aG6opaBuru. Y 6eorpajicKoM My3ejy uyBAaMO MH, KAO 34J0Ty Haj- Jbennie u najnjemeHuTuje J6yGaBu Ba mapoja sacraBy ca cprckum Gojama, KOojy cy nam mocnaje ua 6ojio robe rocnolje u3 Jlaopna. Muoru4 uTaJIH- jaHcku moGpoBOJbuu4 OCTAJIH CY IIOCJbE para y CpGuju u mocraJu nanu Haj- 6OJbH FOCTH“. Cumnaruje usmely osa uBa Hapoja H CPOJIHHUKE BE3€ IHXOBUX KPAJbEB- cKux nopozuna, najy oBoj mnocjeru sa- jemuuuKO OLJIEBJBEIGE IIpHjaTEJBCKHX ocjehai»a, TAKO, Ja OHA 3HauH HElITO BHIIE OJ TOJEe QOPMAJIHOCTH H OGH- uHMX BJIaApCKHX NoCjeTa 43 KypTOA- 3uje“. — Xohe Ju Kpab Ilerap cam nohiu y Pum, uu he ra jom Ko nparuru u3 KpaseBe mopojuue u koja Beha TIOJIHTHUKA JIHUHOCT ? »-— Jonu o TOME Huje TauHo yTBp- heHo. Ilo cBoj npuniuuu c KpajeM nehe nyroBaru uujenan uzmaH l[Bopa; nparuhe ra CHIyPHO MHHHCTAp HHO- crpanux lijesa r, MumoBanoBuhi 4 IBOp- cka cBura. Kao IiTO 3mare — pekao je r. Byjuh — IIpecroJoHacIbenHuK Anecannap Hasasu ce y Humu, rje he Kpa; Ilerap ornyToBaru #3 Puma na ra oGuije, a oryu he HacraBuTu nyT 3a Ilapu3“. — Ilakne u nocjera y Ilapu3 3Ba- HuuHo je yTBpijena ? »— Ila; nam he Bnaap noc/be no- cjere kpaJby BukTOpy EMaHyey oruhiu: y Tlapu3. Y Cp6uju ce u sa Ppanuy- cKy raje .uBe cumriaruje, Tako, Ja he o6e nocjere Guru npahene ca najsehuM OJJLIEBJBCI:€M OJ CTPAHE CPIICKOF HA- pona“. i — Xohe gu Kpase Ilerap nyToBaTu npeko Ilemre u Peua, MH KAKBUM IpyruM nyTem ? g »— He6ux BaM 3H40 HA OBO TauHo ogroBopuru, jep uu To Huje jom Ko- HauHo yrapljeHo. Au npxum na nehe npeko Beua, dero ua Pujymy u Tpcr jep je Tyza Kpahu myT“. A KAKBE Ce IIO3HTHBHE TIOCIBEJIHIJE MOfy OuekuBaru oj ose mocjere sa cpneko Tajidjadcke ojiHOce ? »— Ojuocu cy usMeljy OBA IBA HA- pona najcpnauuuju ; nocroje MHOrH 3a- jenumuku uuTepecu, Te he c OBOM IO- cjeroM, 6e3 cyMibe, ojauaTu u TprOBa- UKO-EKOHOMCKH OJIHOCH, HA KOPHCT O- 6ujy crpana. Harma BeJImuKa TIpoH3BOJIba CTOKE M MECA MOXE HHTEpeCOBATH H- TaJujy Koja norpeG6yje croKy 34 KJlaibe. Ca 3aKJ6BYUEHHM TPTOBHHCKHM YTOBO- pom c Aycrpo-YrapckoM, TaMO je 43B03 Hale crTOKe H MeCa crpujeteH BE/IHKOM NAap4HCKOM TapuOM H OTOXAH IPOBO3 sa Fbemauky, ma je Cp6uja npumopaHa u3BO3HTH Npeko Conyua u Lpuor Mopa Ha eurjecke nujane, apouuro sa E- runar u Manry. Tako ucro ša Hragujy MOpa Ce HaBo3uTu OGuJa3HHM ITEM, jep neuocrajy mupekrne Bese ca Ja- npaHckuM MopeM. Kan 6u npeKko CaH boBaHu nu Menya morau, Hraznuja 6u Tada Mora pujeruuTu jenaH ojr najrsa- BHHjUX IEHHX CKOHOMCKHX IIpOGJIEMA, — ojHocHO ckyrohy KHBOTHHX HA- MuApHuIa“. TOoBopH JIH Ce O OGHHBAIbY CPIICKO+ uragujancke Gane y Beorpaly ? »-— JIpxuM na 6u weHo ocHuBaie y Cp6uju Guo npuMibeHo ca najpehuM OLyineB/BeIbeM. TlosnaTo Mu je — aja He 3BamuuHo — na he ce Ta Ganka OCHOBATH y CozyHy ca uujaoM y Beorpany; y cBakOM Cayuajy uTAJH- jancku KaruTaji uamao 64 y Cp6uju Bpo 1o6py mujauy. CBe mio CIyiu na Bexe uurepece u ocjekama 1Ba Ha- POJA, MH TJIEJLAMO CA TOTIJIHM IKE/bAMA, Ja caM curypaH na he o6a napona 1uTo ce ron 6y1y GOJbe NO3HABAJIH, HAJIA- 34TH CBE BHIIE NOZuPHHX TauaKA. HH- Tepec je o6a mapoja Ja ce CIraxKy Ka0 umro je 6uuo y nponmuocru u iro he 3a nujeno Guru u y GynyhHocru“. — A cpneka GaJiKAHCKA IIOJIHTHKA, MMA JIH KAKBE B€3€ Ca IOCjeTOM KpAJ/bA Ilerpa ? : »—— Bu cre MH NOCTABHJIH TAKB nuTawe, Ha koje ja KAO NOCIAHHK HC MOIy OATOBOpHTH; jelHO BaM CaMO MOry Ka3aTu, a TO je: na CpOnja egu MH, Ja Gu ce eKOHOMCKH MOFJA pa3- BHTH H nonpaBuTu cBoje (bunannuje. Mjeceu nama pacraBiba HaC OI IOJa- cka Kpasba [lerpa; He roBopumMo Ja- KJE O NOJIHTHIH, HErO OYEKYjMO IIO- cjery ca OHHM HCTHM OJIJIIEBJBEIEM, KojuM je ouekyje u Cpricku Hapoj“. Rusija i slovenska uzajamnost. Svi su slovenski narodi od vajkada gledali u Rusiji najstariju sestru, koja će ih u nepovoljnim prilikama očinski posavjetovati a do potrebe i pomoći. I narodi zapadne Evrope smatraju Rusiju zaštitnicom Slovena. A za pravo Rusija je igrala veliku ulogu, a igra i dan-današnji, među slovenskom braćom. Još .od početka prošloga vijeka Rusija više ili manje, službeno ili neslužbeno, utiče na od- nošaje balkanskih Slovena. Pa i po- kraj toga može se donekle tvrditi da se je Srbija oslobodila bez ruske po- moći. To se isto ne može kazati za Bugarsku, kojoj je Rusija najviše po- mogla. U zadnjem rusko-turskom ratu pomogla je Rusija Srbiji poslavši joj svoje dobrovoljee pod vodstvom pok. Černajeva i Vizarijona _V. Komarova, kasnijeg urednika petrogradskog ,Svi- jeta“ glavnog organa velike stranke »panslavista“. Tek god. 1856., poslije nesretnog krimskog rata, razmahala se je u Rusiji stranka ,panslavista“. Ova stranka imala je zadatak među- sobnog prosvjetno-ekonomskog jača- nja Slovena, kao i diplomatsko upli- visanje Rusije na Balkanu. Na čelu te stranke bili su poznati otačbenici: Hamjakov, idealni pjesnik ujedinje- nog Slovenstva; Katkov, urednik ,Moskovskog Glasa“; naučenjak Ak- sakov; Komarov, te Černejev koji se je odlikovao kao vojskovođa u Aziji; zatim Kurjevjev koji se je istakao i kao bogoslov radeći na ujedinjenju Slovena u vjerskom području; i na- pokon čuveni publicista Aleksije Su- vorin, donedavno glavni urednik pe- trogradskog ,Novog Vremena“. Neprijatelji Slovenstva odmah su grakli na ovu stranku svim mogućim klevetama, nastojeći da uliju nepo- vjerenje prama njoj, naročito kod ka- toličkih Slovena, ističući da Rusija radi na tome, da svi Sloveni pređu u pravoslavlje, te da se svi pretope u Ruse. Njemačka zajedno sa Engle- skom poduzme sve moguće da taj idealni podhvat propadne, što se je napokon i dogodilo. — Mnoge svoje nedaće mora da Rusija teško ispa- štava radi pogriješaka svoje diploma- cije, a to odjekuje kod svih Slovena. Pred kratko vrijeme započeo je opet neki pokret među Slovenima, a za- četnici su mu gg. Kramarž, Hribar i Hliboviski. Do sada se je držalo već nekoliko kongresa sa većim ili ma- njim uspjehom. Glavna zadaća je o- vog pokreta moralne i ekonomske naravi. ,Novi slovenski“ pokret, — kako se nazivlje za razliku od onog starog — diplomatski je pokušaj prve vrsti. Velika je misao vodilje njego- vih začetnika, i toliko više, što je njegovo ostvarenje vezano sa skoro nepremostivim jazovima. Ipak se je do sada dosta uradilo uza sve pote- škoće. Poznavajući izvanrednu drža- vničku sposobnost dra. Kramarža, ne možemo sumnjati u uspjeh. I pri iz- vađanju ovog novog pokreta kao da predstoji jedna smetnja, uprav grijeh, sa strane ruske diplomacije. Sastanak cara ruskog i njemačkom pokazuje nam da sadašnja ruska diplomacija ne radi u ime naroda ruskoga. Istina, da je još teško detaljno kritikovati taj sastanak, jer mu još ne vidimo posljedica, ali mislimo, da ne ćemo mnogo pogriješiti, ako ustvrdimo, da Slovenima od njega neće biti koristi. I ako ovaj sastanak prividno ni malo ne uznemiruje francusku i englesku štampu, ipak nije teško između re- daka čitati, da mu se baš mnogo ne raduju ni na ,Downing-Street-u“ ni na ,quai d'Orsay“. Prijateljstvo među Njemačkom i Rusijom datira još od Petra Velikoga, koji je mnogo prija- teljevao sa brandeburškim knezom izbornikom. Zna se da je i Fridrih Vilim IIL i Vilim 1. podržavao naj- bolje odnose sa Rusijom. Opaža se, da se Njemačka i Rusija najviše grle i vole, kad se Poljaci počnu kretati. Bizmark nam lijepo priča u svojim »Mislima i uspomenama“, zašto je dobro za Njemačku prijateljstvo sa Rusijom. Malo poslije Sadove, kad mu je trebalo birati među Austrijom i Rusijom, privolje se Austriji i En- gleskoj, čiji su predstavnici na Ber- linskom Ugovoru, sa Bizmarkom na čelu, odnijeli diplomatsku pobjedu nad knezom Gorčakovom. Valjda će i o- vaj put Vilim izigrati Nikolu, ali Slo- venstvo se time neće poništiti, jer vjerujemo u veliku budućnost pleme- nitog i poštenog naroda ruskog. Neosloven. Ilacmo u3 CpGuje. — Og Haier CTaJIHOF NONHCHHKA. — Y Beorpany, 16. janyapa. JeniHo on uajaxuujux TuTata, Koje nanac uuTepecyje jaBocr cnoćonne Cp6uje, jecre nyT Kpama Ilerpa_y Mranujy u y Ppauuycky. Jlanac je NO3HTHBHO, ZA he OBOr MHJIH ulyher mjecena Kpasb Ilerap nohu Ha IyTo- BAE KPO3 3ANa1He 3EMJbE ; IIOZHTHBHO je, za he y Pumy nocjeruTu Tazujau- CKH KPAJbEBCKH TIAp u y Ilapu3y npeji- cjezuuka peny6nuke azmujepa. Jom uujecy oGjaBibene mojeuuHocru Tora NyTOBAHa, a4 unak uujecy 6e3 ockoBa Harahaia NpecroHnuke u upyre cpjer- CKE ITAMIIE, KOja y MHOTOM WEeMY Ha- Ja3e NOTBPIe HAK H y CJIKGEeHHM Ca- omuTei»uma. Tlo i»uma he Kpajb Ilerap nohu cpenuoM mjecena de6pyapa. | Tiparuhe ra, cjemM yoGuuajene Bojne CBHT€, MHHHCTAp_CIIOJ6ANIIBHX IIOCIIOBA r. lip. MunoBau 'B, MumoBanoBuh, a BjepoBaTHo u IpencjenuuK MuHucrap- crBa r. Hukona Ilamuh, Bpno zako ma ce Ha nyTy NpHupyxu Kpamy u Tipecrononacise1HiK AleKcanzap, koju ce caza naja3su y bpanuyckoj PuBnje- PH Ha NOIpaABIbARbY. Cam dpakar, na he Kpama Ilerpa, y CBAKOM = CHyW4jy, NpaTATH MumHuCTAp