Dubrovnik 1. februara "1911.

God. XX.

: B: TU Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK
Cijena je listu na godinu:
/>\ segovinu K 12; za Srbiju i Crnu
(\ Goru K 15; za sve ostale gemlje
Mamma 16; za Dubrovnik kruna 10;
oF pi četvri godine surazimjerno.
“preiplata i oglasi šalju sa admini-
sraciji lista a dopisi uredništvu.
/ Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
MA kovna pisma ne primaju se. —
b

JUBRONIK

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

ZA

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Vlasnik, izdavatolj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

*Y Milovan Gj. Glišić.

Ravno su prošle tri pune godine,
od kada je u našem pitomom Du-
brovniku ispustio svoju plemenitu
dušu, otac novije srpske narodne
pripovjetke Milovan _Đ. Glišić.
Tražeći lijeka svojoj boljetici, došao
je ovamo k nama, da pod ovim
plavim našim nebom i uz ovaj
morski čisti vazduh produlji svoj
život na korist srpske knjige.
»Neću nigdje nego u moj Dubro-
vnik, tamo me želja vuče!“ tako
nam je češće znao pok. Milovan
da kazuje, kad se je u početku
osjećao dobro, i kad je imao do-
voljno snage da se razgovara. I
mi smo viđali na Njemu zadovolj-
stvo, što se nalazi u ovom svom
kraju, za kojim ga je želja davno
morila, jer jeo Dubrovniku i Du-
brovčanima mnogo idelisao. Kleta
sudbina. nije htjela da nam naš
čika Milovan steče potpuno zdra-
vlje pa da obraduje i nas i čitavo
Srpstvo, već je ona odredila svoju,
i otela Ga za sebe; pred tri go-
dine munjevnom - brzinom raširio
se glas po vasijonom  Srpstvu:
Milovan Glišić više nije među. ži-
vijem. — 1 baš u onom kraju
kamo ga je želja davno vukla,
našao je svoj posljednji čas. Na
Boninovu, kraj tihog  ćarlijanja
mirnog sinjeg mora, i čudne huke
bijesne oluje, pod hladom  vitih
čempresa, a pod malenom humkom
crne zemlje, počiva, uz drveni krst,
ovaj veliki i odlični Srbin, koji je
svojim . istinskim radom zadužio

* srpsku knjigu. Njegova veličina

nije zaslužila, da uz obični drveni
krst i ono malo zemlje počiva,
gotovo kao zaboravno, tijelo onako
velikog Srbina. Srpstvo je ipak
imalo u sebi dosta osjećaja da se
oduži Onome, koji ga je zadužio.

Novi, skromni ali lijepi i dostojni
grob, sutra će da primi tijelo ve-
likog pokojnika, te će Srpkinje i
Srbi Dubrovčani, cijeneći zasluge
pok. Milovana, da se sutra slegnu
oko njegova trošnog tijela i da mu
još jednom kažu iskreni: Zbogom.
Jednako sa njima osjeća će cijelo
Srpstvo.

Milovanu. Glišiću neka je vječna
slava u narodu!

OneT: npuuke y Boku

lly6posuuK, 2 beGpyapa.

Ilocnuje cupru mok. Bjenagunouha
CTPAXOBAJIH CMO 34 _Orihy CPIICKY CTBAp
y Boku Koropckoj. To crpaxoBawe 6u-
go je onpaBzano, jep cy nam rnpuna-
uHO 1OGpO NO3HATE pa3poBaHe npa-
JuKe Koje TaMO BJanajy M€hy mamom
najGm«oM 6pakom. Au MO umak
Toj HEIITO Hage, NA he Cp6u Bo-
KEJBH, AKO HY IOCIBEJI>EM. uACy, ZA
yBule cBojy nponacr ako ce He robe
NpaBuM mnyreM Hapojior jeguHcTBa u
cgore. Koropcka CkyrturuHa Kojy cy
Ha 17. mp. Mj. OZpikašu GOKOKOTOpCKH
HauejHuua y Koropy, u npBe sujecru
Ca ibe, NoupxaBaje cy jom ueiuiro
nage, za he YUapuT4 OHHM NyTEM KO-
juM Tpe6a. Ay cMO No mano no6u-
jama m jou nenpecramo noGujamo Bu-
jecru us uujeme Boke, xoje nac ynpa-
BO 3aOpuibyjy 3a mamy_ 6pahy Boxe-
sb€. Ta saGpuuyTocT Morma ce je Bu-
njeTu Beh _yNoCIbeJieeM UJIAHKY, A
NAHAC, HA KAJIOCT, MOPAMO HCTAhH, Ita
ce je yupumno Bpao phasum NnyTeM,
Koju he namoj 6pahu na gonece To-
JIHKO 3Ja, za nocainje Hekie MHOFO mO-
NpaBibame ua nmomMorne. Ilpex nama
je Ha crony uuraBa xpra rnucama, go-
liHCa, uaHaKa, ujaHuuha u cJIuuor

.ca cBux crpana Boke. IlomHo cMo ux

cBe npouuranu. H3 uujegor oBor ma-
Tepujama usBupe jenuo jeguacrBeHo u
HA. IWIAKY  jEJIHAKO 3/10: CYMIbHUEIbA
jemuor nporu upyroMe, a cBax 3a ce-
6e npaapxasa mpaBo, za-je jemuna
IbEFOBA CTpAHA NATPHOTHUHA, IOIITE+
Ha M YHCTO CPIICKA, A_IPYTH..CY CBH
MJIH NOTKYIJ6EHM, MJIH BJANKHH, HIH
Hanajuue, HIH UpyroBu  iummujyna a
nosuuuje u cujacer caumunux oGjena.
H3 cBux OBHX _ IIHCaMAa H3JIA43H, KAO
HAjIOC/bEJIbE, IKEJBA, LA ce ,Dubrov-
nik“ 3aysme 34 ,onhy CPIICKY CTBAp“
OHAKO KAKO TO OJI HAC JLOTHUHM 3a-
xTjeBa. -— Mu ce caMo KpcroM KP-
CTHMO HM 4y1OM uyZuMO, na Ju je Gan
Moryhe, na je Mehy Gpahom Bokebn-
Ma JONIIO O TOJIKKE paspoBaHOCTK ?!
Tipex mama ce cara npyoa jeja BPJIO
HECPETHA O XKAJIOCHA IIPECIIEKTHBA, TE
BuijaMO yuanpujej xecToky GpaTcKky
60p6y, pa3uuje;peny Ha Buie GojuiuTa;
BuljaMO 6pahy ocna6Ibeny, nojujee-
Hy H meMOhHy, a Hekora rTpehera msa
IBHXOBHX seba, KOju he KOMOJIHO na
OlHece moGjejy, u Ja gane cBumMa 3a-
jezuo nocvbenuu ynapan. ETO TO ce
cnpema CpncrBy y Boku ako jom ca-
MO u 34 jenaH nau ovuby nyTreM Kojer
3aBpro1 ie.

CBAKHM, JAHOM cBe rope. Ilovemu cy

nojexunuu a cax usahome ua cpujemy

uuTaB4_ Kpajesu. H3 Pucua no6ucmo
Y Henjesy oBaj rezgerpaM: Hama je
ONhHHA CPEJCTBOM NOSHBA u jaBHHX
NJAKATA NO3BAJA CBE rgaBape H Mje-

iurane Pucua u Mopuwa, za npucy-

CTBYjy MananiieM GpAuKOM NOTOBOpy

Y Mjecnoj uuraoHuuu, panu HACTYIIA-
jyher 6upaia sacTyrnuuKa na LapeBHH-
CKO Bujehe. Jennoracuo 6u 3AKIbY +
ueH0: ,Jlanamuwa ckymiuruna rmaBapa
4 onhunapa Pucua u Mopuiwa jenuo-
TJACHO  KAH/MJIHPA TOCI. caBjernuka
Boxa MwrunoBuha u oGpaha ce MOJI-
6omM HamleM 3acrynmuuky Creay Cpsen-
THhy, Za oBaj 1o3oBe cBe onhuue pana
Ca3MBa jenmue BeJuKe Haponne ckyn-
ITHH€, Pe KOjOM Gu ce usHujema
*eba Hapoja onhume PucaHcke“,
CBe oBo npenkašyje nam TEIUIKY HE-
CIOry, Koja je 3aBiranana Mehy Cp6uma
y Boxu Koropekoj, a koja he za zo-
HECE XKAJOCHHX mOCIBELHIA. Mu cMo
B€h Ka34Ji4, na Hama HHje zo ocoGe,
Ma KOja TO GuJa, ćaMo KAJ je nomrena
H Henopouna, Beh nam je zo cpnekor
napojnor jenuncrBa u cnore. He hemo
ce sarpujaBaru uu 34 Tlerpa uu IlaBsa,
a Jom Mate, Ka/l CBAKH OJ I>HX xOhe
na Gyle jenmuuu uckpenu u momren
Cp6uH, a zpyrora cmarpa csauumM 1py-
THM CAMO HE uecruTuM uoBjekoM. OBo
HeKa je OMrOBOp CBOj OHOj xpnH 1H-
CaMa, KOjH HAM CTHTOIIE, a y KOjuMa
HaC cBaK 34 CBOjy Crpauy ysjepasa o
HCKPEHOM NaTPujoTH3My, TE TPAKE OL
HAIIET JIHCTA, JA CE 34 IbeTa 3ay3ME.
Heka ce ysjepe Gpaha Boxe;mu ra
Ce He&parckoM 60p60M,. CyMIBHU€IHEM
u objenaMma He cnmacasa onha CTBAp
Beh za joj ce rpo6 ona. C Tora ne
hEMO H HE MOXEMO Ja ce IpAKIbYUY-
jemo Hu jenuoj, mu _npyroj, uu Tpehoj
HT. A. Crpanu, jep Gu ruMe IKOJIMJIH
M YNpOnacruJau Omo 3a uuMe ueamu-
M€MO, H Ha u€My pazuMo za rocTH-
rHeMO. Bop6a, oja he ce 3AMETHYTH
Y Boku, Huje 6op6a nadena, HuTu je
Gopća 3a ouyBaie cBojux CBETHHA,
Beh OHA JIHUHA, IyHa uHaJa, 3aje/1JbH-
BOCTH, IJAKOCTH, MPXKIb€ H CaHuHO. Mu
Ty 60p6y He MoxeMo u ne cmujeMo
HH ca KOje crpaHe nonynaparu, jep
He Gu PAJMJH HH CplICKH HH IaTpHOT-
CKH. Hama je npen ouuma cnoxan u
GpaTcku pau, Te ako 6paha Bokemu
THM NyTeM NOohy, eTo mac pariupeHux
PyKA Za HM H y HajmawoOj CuTHULU
GyneMO Ha PyKy, Ipykumje he 6p30
obu BpujeMe, Kaji HEMO Ja KyKaMO

Ha jenauM 370m Bule, koje je crurno

malu cpneka Bocpop. A ua Bama je,
para 6paho, za ce zo Tor sma ne
nobe.

_—

Iz života Milovana Gj, Glišića.
Fatalni rođendan.

Vrlo dobro se sjećam kad je čika
Milovan prvi put došao u Dubrovnik.
Na žalost to je bio prvi i pošljenji

put, a ujedno i stalan premještaj iz'

divne prestonice slobodne Srbije u
naš klasični Dubrovnik.

Jedne decembarske kišne večeri

1907. godine, odazivljući se molbi i

preporuci mog odličnog prijatelja i
uvaženog srpskog književnika g. Bra-
nislava Đ. Nušića, dočekao sam na
željezničkoj stanici u Gružu čika Mi-
lovana, koji mi je dotle bio poznat
samo po imenu u svojim djelima. Kad
je voz ušao u stanicu kiša je lijevala
kao iz kabla; čovjek nije mogao da
se makne. Gledao sam putnike i pro-
matrao, da li ću vidjeti čovjeka ka-
kvog sam svojom maštom sebi pred-
stavljao. Putnici su prolazili, bježeći
Pod krov stanice, a oko mene se mo-
tahu dva poznata mi individuva, ka-
kvih je kod nas u Južnoj Dalmaciji
toliko da se od njih slobodan čovjek
ne može maknuti. Velika revnost su-
mnjive dužnosti okupila ih je oko
mene, pretpostavljajući da je moj bo-
ravak na željezničkoj: stanici vezan
dolaskom kakve ,opasne“ ličnosti iz
»buntovničke“ zemlje Srbije. Od  je-
dnom me trže glas konduktera, koji
me zovnu po imenu.

— U onome tamo kupeu leži jedan
starac i pita za vas. Moli vas da do-
dete! — reče mi kondukter.

Otrčah do voza, uspeh se u kupe
i poznah čika Milovana, koga do tada
nikada vidio nijesam.

— Dobra veče, čika Milovane |! Do-
bro nam došli! — pozdravim svoga
gosta i S njime se poljubim.

— Dobra veče! — odgovori mi
čika Milovan. — Hvala vam što ste
me dočekali. Ne mogu, moj dragi
Nikola, da se _ maknem. Molim vas,
postarajte se da neko ove moje stvari
iznese!.... A, je FP te, jeste li se
postarali za moje konačište ? — Riječi
je izgovarao tiho, isprekidanim, bole-
ćivim i iznemoglim glasom.

— Dobro, čika Milovane. Pričekajte
vi ovdje, a ja ću se za sve postarati |
— odgovorim brzo i odmah otrčim i
nađem nosača, naredim mu da po-
kupi sve stvari čika Milovanove i da
ih prenese u kola, koja sam prije
rezervisao za povratak u Dubrovnik.
Kad je sve bilo uređeno, uzmem svo-
ga bolesnog i iznemoglog gosta u
naručje i prenesem ga, kao malo di-
jete, do kola. Kiša je i dalje lijevala,
praćena muzikom gromova i silnom
olujom. U isprekidanom razgovoru
prođemo vrijeme. i skoro neosjetno

. stignemo pred ,Hotel de la Ville“,

gdje sam za čika Milovana rezervisao
sobu. Njegove stvari činim prenijeti
u sobu, a s njime uđem u trpezariju,
koja je sa svih strana staklom ogra-
đena i, kao kakva bašta, evijećem
iskićena. Za stolom smo se kratko
vrijeme zadržali, pa smo se rastali
da se sutra, po dogovoru, ponovo sa-
stanemo.

Odalečio sam se iz hotela pun
straha za život čovjeka, koji se na-
šeg blagog južnjačkog podneblja tek
onda sjetio, kad mu je smrt svojim
okrutnim prstima vrat stegnula. Bi-
jaše mi krivo, što se niko nije našao
da ga prije, dok je još bilo izgleda
za ozdravljenje, na to podsjeti.

Još iste večeri sastanem se u ka-
vani sa nekim svojim prijateljima,
koji me dočekaju sa pitanjem, da li
je došao Milovan Glišić. Kažem im
da jeste i ispričam prvi susretaj i
put od Gruža do Dubrovnika, ne
krijući, naravno, ni svoj strah za ži-
vot čovjeka, koji je inače, kao čo-
vjek, učinio na me najljepši utisak,
a ujedno ih zamolim da ga koliko
sutra posjete i da mu i oni ponude
svoje društvo za vrijeme njegova bo-
ravka u našoj sredini, što mi oni i
obećaše i doenije, u nekoliko prilika,
i ispuniše.

Sutradan, prije nego sam pošao na
svoju svakidašnju dužnost, odem u
hotel, da posjetim svoga gosta. Upi-
tam vratara, da li se čika Milovan
digao, pa, kad mi ovaj reče da jeste,
pođem do njegove sobe i lagano za-
kueam na vrata. Jedan glas, življi
no što sam očekivao, dozvoli mi slo-
bodu da otvorim vrata i uđem u so-
bu. Čika Milovan je sjedio pored
stola i doručkovao.

— Dobro jutro, čika Milovane!
Kako ste?

— Dobro jutro! — odgovori mi
starac pouzdanim glasom. — Hvala
na pitanju i posjeti, nije baš najgore.

U sobi sam se zadržao možda sat
Vremena. Razgovarali smo se o mno-
gom čemu. Ja sam možda više no
što je bilo umjesno s moje strane,
raspitivao o Beogradu, o pojedinim
poznatim ličnostima, pa čak i o po-
litičkim prilikama. Čika Milovan je
odgovarao na sve, pripovijedao o sve-
mu, sa onom svojom poznatom lju-
baznošću, sa interesom i nekom oso-
bitom primamljivošću. Mene je ipak
najviše interesovala promjena, koja
je preko noći nastupila u stanju zdra-
vlja njegova. Radovao sam se što
stanje nije bilo onako neutješno, kako
je izgledalo pri prvom susretaju. I
ako nije iščezla svaka bojazan, ipak
sam se rastao radosniji, vjerujući u
popravak. Pri rastanku obećam da
ću u podne i pred veče doći.

Svakoga dana obilazio sam čika
Milovana po tri ili četiri puta. Po-
slije par dana moglo se primjetiti da
se stalno oporavlja, ali je ipak jedva
poslije sedam ili osam dana Mogao
izlaziti iz hotela, gdje smo se zajedno
i za istim stolom, u društvu prijute-
lja iz Beograda, hranili. Sjećam se
njegovih šetnja, njegovih doskočica,

H3 muBoTa uHKA MunoBaHoBa.

liBe peuu,

«Buzo je TO 34 Bpeme jenue ue Garu
TOJIHKO CTOGOLOyMHE BJIAJABKHE y Cp-
Guju. Kao u oGuuHo _y TaKBHM NIpu4+
HHKAMA, TO jeCT HETPMJIHKAMA, KUBEJIO
Ce, O3TO LO IHA ZPYLITBA, y BEUHTOME
CTPAXy M y BeuuToj zgaxu: crpax je
H3A3HBAO JA, A Ja je NOJPaBAJA
€Tpax. Jbynu ca mamo pa3BujenujoM
MATOM, 6e3 pasnuke nosoxaja —
Pa3yMe Ce, imuro je mogoxaj _Huxu TuM
je Matura Gyjumja — BUJEJIH CY, TAJA,
Ha JaBH OHO WTO npyru, omu ca o6u-
"HOM MAIITOM, HH y Cuy uucy nomu-
CJIHJIH.

Y TO noća, jenan POhak uuka-Mu-
NOBAHOB IIObe, CBOjHM NOCIOM, 43 Beo-
pana y B. snajyhu_ ga je u uuka-
MunoBaH umao na MY CE HEIITO CBpILIH
Y HCTOM TpALy, OH My CE, NIpel IO-
na3aK, jasu. Tlopasrosope ce u goro-
BOpe ce za pobak. no: crBapu. uuKa-

MusoBanoBoj ne Tpeny3suMa  Huiura,
NOK My uuKa-MuIoBaH He Te1erpadbuiue
lTa ne uuu. M pohak ornyryje.
.Ilocje gBa-rTpu zana, TenerpadacT
y B. npumu us Beorpana jezuy zene«
IIY ,BEOMA CYMIBHBE CAZDIKHHE“, KAKO
je om muciuo. M .oH c TOM zenemom
OLJYPH OKPYKHOM HAWEJHHKY, NOKA+
3yjyhu ce THM€ KAO peBHOCTAH WHHO-
BHHK M, LITO je r/aBHo, xorehu.cKu-
HyTH Ca ce6e cBaKY OZTOBOPHOCT, aKO
Gu iro y. crsapu. 6uno. Hauemuux,
jenuom cBojoM uapez6om, cTaBu y 1o-
KPE€T caB nojuuujeku amapar, a ou
CAM, JIHUHO, NOTPAKU u Hate pobjaka
uuKa-MuaoBaHoBa, IlosoBe ra, Kao
Gajaru, y 1ierwy, na ygape nopen
HAHCJICTBA H Ty CBpaTE HA KApy. IlomTo
CEIOINE, HAYEJIHHK CE KAO NpuceTu u
peue. :

.—— 36muba, umaTe jenuy NereIuy 48:

Beorpaza. EBo je kog mene Ha CTOJIJ.
— To je jamauuo on MugoBana? —
peue pohak. — Jlajre mu. je.

i a EEK ENA AJE ra e o A RUSI

H od ycraje, NomaBniH CTOJIJ.

Kpos rZaBy rocnojuHa  OoKpyxHor
HauezHuka npolje crpaniaH “uonop Mu-
CIM. — A, LaKJe, OH Ce HalaO oBoj

zenemu ?1... MH Kako ce usnane, no-
TpuaBiuu za je yame?!... E, neherm,
CHHKO!.., 3HAMO H MH NOHEITO!...

M nauenuuk, jengHuM 3B4HHUHHM NO-
KPETOM pyKe, y3e neneruy. Poljak uuka-
MunoBaHoB sacraje, 3armenasniu ce y
HauenauKka. FbeMy cuHy «pos rnaBy
za he y Toj zemenu 64TH Heuera miro
je Bnacr mporyMaunna Kao omacnocr
nporuBy nocrojehera crama. — Buhe
Ty Heka maga MumoBaHoBa, — nomMu-
CIH OH, 3Hajyh4 nOGpO uuKa-MugoBaHa
H IbErOBEe raje.

— Koju BaM je oso MumoBau? —
Ymu4Ta HaueJauK 0364JeHO, noka3yjyhu
MY H8JAJIEKA IOTIIHC HA JEMENIH.

— MunoBaH Dauninh, KIbHKEBHHK,
Moj pohak. | oma

— Ila ira skauu OBa: zeneia ?

— Najre-mu na je npouuraM.

— Ja hy Bam je npouurarnu.

M nauemauk npouura zeneniy, yna-
PHBIIH TJIACHO HApOHKTO Ha CBPIIETAK
ieH. Nenenra je, 36uJba, 6Gua Heo6u-
uHa, HApOYHTO 3a OHE KOjM HHCY nO-
3HaBaju uuka MuzoBana. Y oj je
Guma anpeca 4 Be peuenmie. Apeca
4 npBa peuemuna Gume cy pasyMJbHBE
34 CBAKOT; upyra peuemuna 6usa je
caMO OBO: zBe peumu. A TenerpaducrT
je oGjacuuo nauemuuky ma Te 1Be peuu
MOTY GuT4 H&KA JO3BHHKA KOja uHAue,
3a o6uune rpaljaHe, He 3Hauu Hunira,
HO KOja MMA BPEJIHOCTH, MOXKJLA H BPJIO
BEJI4Ke BPEJIHOCTH 34 OHE KOjK HeNpe-
cTaHO Gytukapajy no Hapozy u pare
Ha npomemu pexuma. Ys TO, pohak
uuka MuoBaHoB, u ako je 64o Burin
UHHOBHHK y nemshju, uuje 6uo Bna-
NHHHX HAHEJA.

— lIra snauu oBo: zBe peuu —
VNHTA HAHEJIHKK, :

— Ilajre Mu, MOJIHM BAČ, TY Jenme-

ly ZA/BHJHM HEliTO, uHAue Bam He

MOTY OBAKO HANaMET HHIITA KasaTu.

Hauemuuk My, uajsaj, NPYKH ze-
Tlelny.

Poba« uuKka-MunoBanoB yse nenety,
npouura je cam u samucnu ce. Ou je
Guo ysepeu na je uuka-MunoBan y
OBOj nenemu nauuuuo jenuy many
Koja je, €T0, npoTymauena Ha4OnaKo, a
H E€My Hauuuura uenpujaruocru. Ho
OH 6p30 mornena y Py6puky 6poj
Pedu u Buze 6poj zecer. Tag my 6u
cBe jacuo. Ho na Gu ce oner YBepuo,
OR racHO nove Gpojaru peuu. Anpeca
H NpBa peuemuna — Koja je KasuBana
TITA Ce HMA YHWHTH —  usnOcuJe cy
cezaM peuu. J[Be peun, NOCNEJEbe, u
NOoTNIHC — Tpu. CBera zecer. |

H pohak uuka-MuxoBauos He Mora ne
Ce BHIIE ySApiaTu u npacke Ši, cMex,

— Illro ce cuejere? — pac
SBAHHUHUM TJACOM YIIuTA kla
Lira je ro? 3nare gu pu

Dax HlAštona 1
Bu, jamauno ne snare Munosana? —

q