Dubrovnik 1. februara "1911. God. XX. : B: TU Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: />\ segovinu K 12; za Srbiju i Crnu (\ Goru K 15; za sve ostale gemlje Mamma 16; za Dubrovnik kruna 10; oF pi četvri godine surazimjerno. “preiplata i oglasi šalju sa admini- sraciji lista a dopisi uredništvu. / Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- MA kovna pisma ne primaju se. — b JUBRONIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. ZA Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Vlasnik, izdavatolj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. *Y Milovan Gj. Glišić. Ravno su prošle tri pune godine, od kada je u našem pitomom Du- brovniku ispustio svoju plemenitu dušu, otac novije srpske narodne pripovjetke Milovan _Đ. Glišić. Tražeći lijeka svojoj boljetici, došao je ovamo k nama, da pod ovim plavim našim nebom i uz ovaj morski čisti vazduh produlji svoj život na korist srpske knjige. »Neću nigdje nego u moj Dubro- vnik, tamo me želja vuče!“ tako nam je češće znao pok. Milovan da kazuje, kad se je u početku osjećao dobro, i kad je imao do- voljno snage da se razgovara. I mi smo viđali na Njemu zadovolj- stvo, što se nalazi u ovom svom kraju, za kojim ga je želja davno morila, jer jeo Dubrovniku i Du- brovčanima mnogo idelisao. Kleta sudbina. nije htjela da nam naš čika Milovan steče potpuno zdra- vlje pa da obraduje i nas i čitavo Srpstvo, već je ona odredila svoju, i otela Ga za sebe; pred tri go- dine munjevnom - brzinom raširio se glas po vasijonom Srpstvu: Milovan Glišić više nije među. ži- vijem. — 1 baš u onom kraju kamo ga je želja davno vukla, našao je svoj posljednji čas. Na Boninovu, kraj tihog ćarlijanja mirnog sinjeg mora, i čudne huke bijesne oluje, pod hladom vitih čempresa, a pod malenom humkom crne zemlje, počiva, uz drveni krst, ovaj veliki i odlični Srbin, koji je svojim . istinskim radom zadužio * srpsku knjigu. Njegova veličina nije zaslužila, da uz obični drveni krst i ono malo zemlje počiva, gotovo kao zaboravno, tijelo onako velikog Srbina. Srpstvo je ipak imalo u sebi dosta osjećaja da se oduži Onome, koji ga je zadužio. Novi, skromni ali lijepi i dostojni grob, sutra će da primi tijelo ve- likog pokojnika, te će Srpkinje i Srbi Dubrovčani, cijeneći zasluge pok. Milovana, da se sutra slegnu oko njegova trošnog tijela i da mu još jednom kažu iskreni: Zbogom. Jednako sa njima osjeća će cijelo Srpstvo. Milovanu. Glišiću neka je vječna slava u narodu! OneT: npuuke y Boku lly6posuuK, 2 beGpyapa. Ilocnuje cupru mok. Bjenagunouha CTPAXOBAJIH CMO 34 _Orihy CPIICKY CTBAp y Boku Koropckoj. To crpaxoBawe 6u- go je onpaBzano, jep cy nam rnpuna- uHO 1OGpO NO3HATE pa3poBaHe npa- JuKe Koje TaMO BJanajy M€hy mamom najGm«oM 6pakom. Au MO umak Toj HEIITO Hage, NA he Cp6u Bo- KEJBH, AKO HY IOCIBEJI>EM. uACy, ZA yBule cBojy nponacr ako ce He robe NpaBuM mnyreM Hapojior jeguHcTBa u cgore. Koropcka CkyrturuHa Kojy cy Ha 17. mp. Mj. OZpikašu GOKOKOTOpCKH HauejHuua y Koropy, u npBe sujecru Ca ibe, NoupxaBaje cy jom ueiuiro nage, za he YUapuT4 OHHM NyTEM KO- juM Tpe6a. Ay cMO No mano no6u- jama m jou nenpecramo noGujamo Bu- jecru us uujeme Boke, xoje nac ynpa- BO 3aOpuibyjy 3a mamy_ 6pahy Boxe- sb€. Ta saGpuuyTocT Morma ce je Bu- njeTu Beh _yNoCIbeJieeM UJIAHKY, A NAHAC, HA KAJIOCT, MOPAMO HCTAhH, Ita ce je yupumno Bpao phasum NnyTeM, Koju he namoj 6pahu na gonece To- JIHKO 3Ja, za nocainje Hekie MHOFO mO- NpaBibame ua nmomMorne. Ilpex nama je Ha crony uuraBa xpra rnucama, go- liHCa, uaHaKa, ujaHuuha u cJIuuor .ca cBux crpana Boke. IlomHo cMo ux cBe npouuranu. H3 uujegor oBor ma- Tepujama usBupe jenuo jeguacrBeHo u HA. IWIAKY jEJIHAKO 3/10: CYMIbHUEIbA jemuor nporu upyroMe, a cBax 3a ce- 6e npaapxasa mpaBo, za-je jemuna IbEFOBA CTpAHA NATPHOTHUHA, IOIITE+ Ha M YHCTO CPIICKA, A_IPYTH..CY CBH MJIH NOTKYIJ6EHM, MJIH BJANKHH, HIH Hanajuue, HIH UpyroBu iummujyna a nosuuuje u cujacer caumunux oGjena. H3 cBux OBHX _ IIHCaMAa H3JIA43H, KAO HAjIOC/bEJIbE, IKEJBA, LA ce ,Dubrov- nik“ 3aysme 34 ,onhy CPIICKY CTBAp“ OHAKO KAKO TO OJI HAC JLOTHUHM 3a- xTjeBa. -— Mu ce caMo KpcroM KP- CTHMO HM 4y1OM uyZuMO, na Ju je Gan Moryhe, na je Mehy Gpahom Bokebn- Ma JONIIO O TOJIKKE paspoBaHOCTK ?! Tipex mama ce cara npyoa jeja BPJIO HECPETHA O XKAJIOCHA IIPECIIEKTHBA, TE BuijaMO yuanpujej xecToky GpaTcKky 60p6y, pa3uuje;peny Ha Buie GojuiuTa; BuljaMO 6pahy ocna6Ibeny, nojujee- Hy H meMOhHy, a Hekora rTpehera msa IBHXOBHX seba, KOju he KOMOJIHO na OlHece moGjejy, u Ja gane cBumMa 3a- jezuo nocvbenuu ynapan. ETO TO ce cnpema CpncrBy y Boku ako jom ca- MO u 34 jenaH nau ovuby nyTreM Kojer 3aBpro1 ie. CBAKHM, JAHOM cBe rope. Ilovemu cy nojexunuu a cax usahome ua cpujemy uuTaB4_ Kpajesu. H3 Pucua no6ucmo Y Henjesy oBaj rezgerpaM: Hama je ONhHHA CPEJCTBOM NOSHBA u jaBHHX NJAKATA NO3BAJA CBE rgaBape H Mje- iurane Pucua u Mopuwa, za npucy- CTBYjy MananiieM GpAuKOM NOTOBOpy Y Mjecnoj uuraoHuuu, panu HACTYIIA- jyher 6upaia sacTyrnuuKa na LapeBHH- CKO Bujehe. Jennoracuo 6u 3AKIbY + ueH0: ,Jlanamuwa ckymiuruna rmaBapa 4 onhunapa Pucua u Mopuiwa jenuo- TJACHO KAH/MJIHPA TOCI. caBjernuka Boxa MwrunoBuha u oGpaha ce MOJI- 6omM HamleM 3acrynmuuky Creay Cpsen- THhy, Za oBaj 1o3oBe cBe onhuue pana Ca3MBa jenmue BeJuKe Haponne ckyn- ITHH€, Pe KOjOM Gu ce usHujema *eba Hapoja onhume PucaHcke“, CBe oBo npenkašyje nam TEIUIKY HE- CIOry, Koja je 3aBiranana Mehy Cp6uma y Boxu Koropekoj, a koja he za zo- HECE XKAJOCHHX mOCIBELHIA. Mu cMo B€h Ka34Ji4, na Hama HHje zo ocoGe, Ma KOja TO GuJa, ćaMo KAJ je nomrena H Henopouna, Beh nam je zo cpnekor napojnor jenuncrBa u cnore. He hemo ce sarpujaBaru uu 34 Tlerpa uu IlaBsa, a Jom Mate, Ka/l CBAKH OJ I>HX xOhe na Gyle jenmuuu uckpenu u momren Cp6uH, a zpyrora cmarpa csauumM 1py- THM CAMO HE uecruTuM uoBjekoM. OBo HeKa je OMrOBOp CBOj OHOj xpnH 1H- CaMa, KOjH HAM CTHTOIIE, a y KOjuMa HaC cBaK 34 CBOjy Crpauy ysjepasa o HCKPEHOM NaTPujoTH3My, TE TPAKE OL HAIIET JIHCTA, JA CE 34 IbeTa 3ay3ME. Heka ce ysjepe Gpaha Boxe;mu ra Ce He&parckoM 60p60M,. CyMIBHU€IHEM u objenaMma He cnmacasa onha CTBAp Beh za joj ce rpo6 ona. C Tora ne hEMO H HE MOXEMO Ja ce IpAKIbYUY- jemo Hu jenuoj, mu _npyroj, uu Tpehoj HT. A. Crpanu, jep Gu ruMe IKOJIMJIH M YNpOnacruJau Omo 3a uuMe ueamu- M€MO, H Ha u€My pazuMo za rocTH- rHeMO. Bop6a, oja he ce 3AMETHYTH Y Boku, Huje 6op6a nadena, HuTu je Gopća 3a ouyBaie cBojux CBETHHA, Beh OHA JIHUHA, IyHa uHaJa, 3aje/1JbH- BOCTH, IJAKOCTH, MPXKIb€ H CaHuHO. Mu Ty 60p6y He MoxeMo u ne cmujeMo HH ca KOje crpaHe nonynaparu, jep He Gu PAJMJH HH CplICKH HH IaTpHOT- CKH. Hama je npen ouuma cnoxan u GpaTcku pau, Te ako 6paha Bokemu THM NyTeM NOohy, eTo mac pariupeHux PyKA Za HM H y HajmawoOj CuTHULU GyneMO Ha PyKy, Ipykumje he 6p30 obu BpujeMe, Kaji HEMO Ja KyKaMO Ha jenauM 370m Bule, koje je crurno malu cpneka Bocpop. A ua Bama je, para 6paho, za ce zo Tor sma ne nobe. _— Iz života Milovana Gj, Glišića. Fatalni rođendan. Vrlo dobro se sjećam kad je čika Milovan prvi put došao u Dubrovnik. Na žalost to je bio prvi i pošljenji put, a ujedno i stalan premještaj iz' divne prestonice slobodne Srbije u naš klasični Dubrovnik. Jedne decembarske kišne večeri 1907. godine, odazivljući se molbi i preporuci mog odličnog prijatelja i uvaženog srpskog književnika g. Bra- nislava Đ. Nušića, dočekao sam na željezničkoj stanici u Gružu čika Mi- lovana, koji mi je dotle bio poznat samo po imenu u svojim djelima. Kad je voz ušao u stanicu kiša je lijevala kao iz kabla; čovjek nije mogao da se makne. Gledao sam putnike i pro- matrao, da li ću vidjeti čovjeka ka- kvog sam svojom maštom sebi pred- stavljao. Putnici su prolazili, bježeći Pod krov stanice, a oko mene se mo- tahu dva poznata mi individuva, ka- kvih je kod nas u Južnoj Dalmaciji toliko da se od njih slobodan čovjek ne može maknuti. Velika revnost su- mnjive dužnosti okupila ih je oko mene, pretpostavljajući da je moj bo- ravak na željezničkoj: stanici vezan dolaskom kakve ,opasne“ ličnosti iz »buntovničke“ zemlje Srbije. Od je- dnom me trže glas konduktera, koji me zovnu po imenu. — U onome tamo kupeu leži jedan starac i pita za vas. Moli vas da do- dete! — reče mi kondukter. Otrčah do voza, uspeh se u kupe i poznah čika Milovana, koga do tada nikada vidio nijesam. — Dobra veče, čika Milovane |! Do- bro nam došli! — pozdravim svoga gosta i S njime se poljubim. — Dobra veče! — odgovori mi čika Milovan. — Hvala vam što ste me dočekali. Ne mogu, moj dragi Nikola, da se _ maknem. Molim vas, postarajte se da neko ove moje stvari iznese!.... A, je FP te, jeste li se postarali za moje konačište ? — Riječi je izgovarao tiho, isprekidanim, bole- ćivim i iznemoglim glasom. — Dobro, čika Milovane. Pričekajte vi ovdje, a ja ću se za sve postarati | — odgovorim brzo i odmah otrčim i nađem nosača, naredim mu da po- kupi sve stvari čika Milovanove i da ih prenese u kola, koja sam prije rezervisao za povratak u Dubrovnik. Kad je sve bilo uređeno, uzmem svo- ga bolesnog i iznemoglog gosta u naručje i prenesem ga, kao malo di- jete, do kola. Kiša je i dalje lijevala, praćena muzikom gromova i silnom olujom. U isprekidanom razgovoru prođemo vrijeme. i skoro neosjetno . stignemo pred ,Hotel de la Ville“, gdje sam za čika Milovana rezervisao sobu. Njegove stvari činim prenijeti u sobu, a s njime uđem u trpezariju, koja je sa svih strana staklom ogra- đena i, kao kakva bašta, evijećem iskićena. Za stolom smo se kratko vrijeme zadržali, pa smo se rastali da se sutra, po dogovoru, ponovo sa- stanemo. Odalečio sam se iz hotela pun straha za život čovjeka, koji se na- šeg blagog južnjačkog podneblja tek onda sjetio, kad mu je smrt svojim okrutnim prstima vrat stegnula. Bi- jaše mi krivo, što se niko nije našao da ga prije, dok je još bilo izgleda za ozdravljenje, na to podsjeti. Još iste večeri sastanem se u ka- vani sa nekim svojim prijateljima, koji me dočekaju sa pitanjem, da li je došao Milovan Glišić. Kažem im da jeste i ispričam prvi susretaj i put od Gruža do Dubrovnika, ne krijući, naravno, ni svoj strah za ži- vot čovjeka, koji je inače, kao čo- vjek, učinio na me najljepši utisak, a ujedno ih zamolim da ga koliko sutra posjete i da mu i oni ponude svoje društvo za vrijeme njegova bo- ravka u našoj sredini, što mi oni i obećaše i doenije, u nekoliko prilika, i ispuniše. Sutradan, prije nego sam pošao na svoju svakidašnju dužnost, odem u hotel, da posjetim svoga gosta. Upi- tam vratara, da li se čika Milovan digao, pa, kad mi ovaj reče da jeste, pođem do njegove sobe i lagano za- kueam na vrata. Jedan glas, življi no što sam očekivao, dozvoli mi slo- bodu da otvorim vrata i uđem u so- bu. Čika Milovan je sjedio pored stola i doručkovao. — Dobro jutro, čika Milovane! Kako ste? — Dobro jutro! — odgovori mi starac pouzdanim glasom. — Hvala na pitanju i posjeti, nije baš najgore. U sobi sam se zadržao možda sat Vremena. Razgovarali smo se o mno- gom čemu. Ja sam možda više no što je bilo umjesno s moje strane, raspitivao o Beogradu, o pojedinim poznatim ličnostima, pa čak i o po- litičkim prilikama. Čika Milovan je odgovarao na sve, pripovijedao o sve- mu, sa onom svojom poznatom lju- baznošću, sa interesom i nekom oso- bitom primamljivošću. Mene je ipak najviše interesovala promjena, koja je preko noći nastupila u stanju zdra- vlja njegova. Radovao sam se što stanje nije bilo onako neutješno, kako je izgledalo pri prvom susretaju. I ako nije iščezla svaka bojazan, ipak sam se rastao radosniji, vjerujući u popravak. Pri rastanku obećam da ću u podne i pred veče doći. Svakoga dana obilazio sam čika Milovana po tri ili četiri puta. Po- slije par dana moglo se primjetiti da se stalno oporavlja, ali je ipak jedva poslije sedam ili osam dana Mogao izlaziti iz hotela, gdje smo se zajedno i za istim stolom, u društvu prijute- lja iz Beograda, hranili. Sjećam se njegovih šetnja, njegovih doskočica, H3 muBoTa uHKA MunoBaHoBa. liBe peuu, «Buzo je TO 34 Bpeme jenue ue Garu TOJIHKO CTOGOLOyMHE BJIAJABKHE y Cp- Guju. Kao u oGuuHo _y TaKBHM NIpu4+ HHKAMA, TO jeCT HETPMJIHKAMA, KUBEJIO Ce, O3TO LO IHA ZPYLITBA, y BEUHTOME CTPAXy M y BeuuToj zgaxu: crpax je H3A3HBAO JA, A Ja je NOJPaBAJA €Tpax. Jbynu ca mamo pa3BujenujoM MATOM, 6e3 pasnuke nosoxaja — Pa3yMe Ce, imuro je mogoxaj _Huxu TuM je Matura Gyjumja — BUJEJIH CY, TAJA, Ha JaBH OHO WTO npyru, omu ca o6u- "HOM MAIITOM, HH y Cuy uucy nomu- CJIHJIH. Y TO noća, jenan POhak uuka-Mu- NOBAHOB IIObe, CBOjHM NOCIOM, 43 Beo- pana y B. snajyhu_ ga je u uuka- MunoBaH umao na MY CE HEIITO CBpILIH Y HCTOM TpALy, OH My CE, NIpel IO- na3aK, jasu. Tlopasrosope ce u goro- BOpe ce za pobak. no: crBapu. uuKa- MusoBanoBoj ne Tpeny3suMa Huiura, NOK My uuKa-MuIoBaH He Te1erpadbuiue lTa ne uuu. M pohak ornyryje. .Ilocje gBa-rTpu zana, TenerpadacT y B. npumu us Beorpana jezuy zene« IIY ,BEOMA CYMIBHBE CAZDIKHHE“, KAKO je om muciuo. M .oH c TOM zenemom OLJYPH OKPYKHOM HAWEJHHKY, NOKA+ 3yjyhu ce THM€ KAO peBHOCTAH WHHO- BHHK M, LITO je r/aBHo, xorehu.cKu- HyTH Ca ce6e cBaKY OZTOBOPHOCT, aKO Gu iro y. crsapu. 6uno. Hauemuux, jenuom cBojoM uapez6om, cTaBu y 1o- KPE€T caB nojuuujeku amapar, a ou CAM, JIHUHO, NOTPAKU u Hate pobjaka uuKa-MuaoBaHoBa, IlosoBe ra, Kao Gajaru, y 1ierwy, na ygape nopen HAHCJICTBA H Ty CBpaTE HA KApy. IlomTo CEIOINE, HAYEJIHHK CE KAO NpuceTu u peue. : .—— 36muba, umaTe jenuy NereIuy 48: Beorpaza. EBo je kog mene Ha CTOJIJ. — To je jamauuo on MugoBana? — peue pohak. — Jlajre mu. je. i a EEK ENA AJE ra e o A RUSI H od ycraje, NomaBniH CTOJIJ. Kpos rZaBy rocnojuHa OoKpyxHor HauezHuka npolje crpaniaH “uonop Mu- CIM. — A, LaKJe, OH Ce HalaO oBoj zenemu ?1... MH Kako ce usnane, no- TpuaBiuu za je yame?!... E, neherm, CHHKO!.., 3HAMO H MH NOHEITO!... M nauenuuk, jengHuM 3B4HHUHHM NO- KPETOM pyKe, y3e neneruy. Poljak uuka- MunoBaHoB sacraje, 3armenasniu ce y HauenauKka. FbeMy cuHy «pos rnaBy za he y Toj zemenu 64TH Heuera miro je Bnacr mporyMaunna Kao omacnocr nporuBy nocrojehera crama. — Buhe Ty Heka maga MumoBaHoBa, — nomMu- CIH OH, 3Hajyh4 nOGpO uuKa-MugoBaHa H IbErOBEe raje. — Koju BaM je oso MumoBau? — Ymu4Ta HaueJauK 0364JeHO, noka3yjyhu MY H8JAJIEKA IOTIIHC HA JEMENIH. — MunoBaH Dauninh, KIbHKEBHHK, Moj pohak. | oma — Ila ira skauu OBa: zeneia ? — Najre-mu na je npouuraM. — Ja hy Bam je npouurarnu. M nauemauk npouura zeneniy, yna- PHBIIH TJIACHO HApOHKTO Ha CBPIIETAK ieH. Nenenra je, 36uJba, 6Gua Heo6u- uHa, HApOYHTO 3a OHE KOjM HHCY nO- 3HaBaju uuka MuzoBana. Y oj je Guma anpeca 4 Be peuenmie. Apeca 4 npBa peuemuna Gume cy pasyMJbHBE 34 CBAKOT; upyra peuemuna 6usa je caMO OBO: zBe peumu. A TenerpaducrT je oGjacuuo nauemuuky ma Te 1Be peuu MOTY GuT4 H&KA JO3BHHKA KOja uHAue, 3a o6uune rpaljaHe, He 3Hauu Hunira, HO KOja MMA BPEJIHOCTH, MOXKJLA H BPJIO BEJI4Ke BPEJIHOCTH 34 OHE KOjK HeNpe- cTaHO Gytukapajy no Hapozy u pare Ha npomemu pexuma. Ys TO, pohak uuka MuoBaHoB, u ako je 64o Burin UHHOBHHK y nemshju, uuje 6uo Bna- NHHHX HAHEJA. — lIra snauu oBo: zBe peuu — VNHTA HAHEJIHKK, : — Ilajre Mu, MOJIHM BAČ, TY Jenme- ly ZA/BHJHM HEliTO, uHAue Bam He MOTY OBAKO HANaMET HHIITA KasaTu. Hauemuuk My, uajsaj, NPYKH ze- Tlelny. Poba« uuKka-MunoBanoB yse nenety, npouura je cam u samucnu ce. Ou je Guo ysepeu na je uuka-MunoBan y OBOj nenemu nauuuuo jenuy many Koja je, €T0, npoTymauena Ha4OnaKo, a H E€My Hauuuura uenpujaruocru. Ho OH 6p30 mornena y Py6puky 6poj Pedu u Buze 6poj zecer. Tag my 6u cBe jacuo. Ho na Gu ce oner YBepuo, OR racHO nove Gpojaru peuu. Anpeca H NpBa peuemuna — Koja je KasuBana TITA Ce HMA YHWHTH — usnOcuJe cy cezaM peuu. J[Be peun, NOCNEJEbe, u NOoTNIHC — Tpu. CBera zecer. | H pohak uuka-MuxoBauos He Mora ne Ce BHIIE ySApiaTu u npacke Ši, cMex, — Illro ce cuejere? — pac SBAHHUHUM TJACOM YIIuTA kla Lira je ro? 3nare gu pu Dax HlAštona 1 Bu, jamauno ne snare Munosana? — q