Diibrovnik '9.: februara 1911. God. j XX | neče ZLMI SVAKI ČETVRTAK 4 j i 32 j Eš: kli ( ' < u nI Cijena je listu na godinu: | Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- | j | eegovinu K 12; za Srbiju i Crnu l \ Goru K 15: za sve ostale zemije | (o kruna 16: za Dubrovnik kruna 10: Ž : | ona po i četvrt godine suruzmjerno. || j . x 1 Pretplata i oglasi šalju se admini- || ž , \ struciji lista a dopisi urednišivu. || | Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- | l | Kovna pisiwa ne primaju se. | s, Monest POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave 1 javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. s Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. kz Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Kulturno ujedinjenje. Prohujali su vjekovi od davne srpske veličine, kada je pod veli- kim Nemanjićem Srpstvo bilo uje- dinjeno. Po smrti Nemanjinoj, na- stale su teške prilike, a domaća nesloga išla im je na ruku, da se ujedinjeno Srpstvo po malo rasko- madava. Pa opet, i ako raskoma- dano, ono je vodilo tešku borbu kroz vjekove, padajuć i dižući se, ali nije propalo, jer je srpski na- rod jak i otporan, pa ma u kojim se teškim prilikama nalazio. 1 da- našnje prilike po Srpstvo vrlo su teške, možda teže nego što su i- kada bile, jer se današnja borba vodi više u formi mira, a nastoji se, da nas se sistematski oslabi, odnarodi i uništi. Tako se s nama radi na svakom kraju, gdjegod ži- vimo. A mi uzmičemo i po malo propadamo, jer ne poznajemo se- be, svoju snagu. Došlo je vrijeme i prilike su nas natjerale u takav položaj, gdje moramo da mislimo na svoj spas, a taj je u našem u- jedinjenju. To naše ujedinjenje ne treba da zamišljamo ni puškom u ruci, ni pravljenjem revolucija, ni, od vlade umišljenim, teženjem pre- ko granice, ni tobožnjom veleiz- dajom ili sličnim. Naš je spas u kulturnom ujedinjenu svih Srba. Ali i tome nam fali glavna podlo- ga: međusobni odnosi poznavanja. Pokušat ćemo da iznesemo sliku današnjeg raskomađanog Srpstva u međusobnom poznavanju i kul- turnom pomaganju jednih prama drugima. Ova slika svakako nije utješljiva za sadašnjost, ali opet ne smijemo zdvajati za budućnost, samo ako udarimo putem svoga spasa. Pa, može li se 'i promisliti, da je u srpskom narodu zamrlo“ ono srpsko srce, koje je toliko žrtava doprinijelo na oltar. svoje otačbine? Koga ni petvjekovna neprestana borba i patnje nijesu bile u stanju da zatru i unište ? Srbin je i pokraj svoje domaće nesloge i svoje raskomadanosti znao svemu da odoli, pa će to znati i danas, u borbi sadanjih neprijatelja. Prilike u mladoj srpskoj. kralje- vini do sada su, na žalost, slabo dopuštale, da njezini viđeniji ljudi nešto urade na kulturnom zbliže- nju pojedinih djelova Srpstva. Vas njihov rad u tome smislu bio. je nešto okrenut prama našoj braći u Maćedoniji i Staroj Srbiji, i to s toga, da spriječe Bugare, koji su ih u tome radu u tim zemljama bili pretekli. Ostalo Srpstvo za njih je izgledalo nekako tuđe, nepo- znato. Svi _-Srbi izvan Srbije bolje poznaju nju nego ona njih. Bosance i Hercegovce ne poznaju, jer iako. sasvim blizu, opet nijesu podrža- vali gotovo nikakve sveze, a. si- Sumo da su to mnogo sprječa- vale, a i danas sprječavaju, naše: vlasti, koje se boje, da srpski narod ogrije t jete i re. Bo-_ nje iak, presvjeje.h KRKH: 42 * “boj ondje duboko u Africi protiv ne- Pl Ovaj članak izašao je u novosadskom ' sanci i Hercegovci, u tom pogle- gu, mislimo, da imaju više patrio-. tizma, a to je sasvim i prirodno. U kraljevini Srbiji vlada ustavni i slobodni duh, dok u Bosni i Her- cegovini apsolutizam odavna gnja- vi; Srbija ima mnogo više pro- svjetnih ustanova, osnovnih sre- dnjih i viših, dok su ih u Bosni i Hercegovini zamijenile žandarske male i velike kasarne ; napokon u Srbiji se živi čistim narodnim du- hom, dok u Bosni i Hercegovini svakim danom prave se nove nje- mačke i madžarske naseobine, a domaći narod bježi sa rođenog ognjišta. Crnogorci i Hercegovci braća su tako. tijesno vezana, jer nije tomu daleko, kad su zajedno krv. proli- jevali, pa opet nema onog bratskog dodira i poznavanja između jednih i drugih. Srbi iz Ugarske, Hrvatske i Sla- vonije još su ponajbolji, jer su se u borbi naučili, kako se treba žr- tvovati za narod i narodne ideale. Između Srbijei Crne Gore, po- stoje veze ali više službene nego li bratske i narodne. Ne ćemo tra- žiti uzrok tome, da ne povrijedimo još nezacijeljene rane, ali je dužnost svakog srpskog patriote, da gasi vatru, koju nam naš neprijatelj podmetne u našoj vlastitoj kući. Mi Srbi na Primorju sigurno smo najviše zaostali a najmanje uradili, što bi išlo u prilog općoj srpskoj . stvari i narodnom. kultur- nom jedinstvu. U sjevernoj Dal- maciji narod je većinom neprosvje- tljen, a u južnoj nema potrebitog patriotskog zanosa, pa s toga sve i ide naopako. Pojedinaca patriota ima, ali oni, osamljeni, nijesu u stanju da nešto s uspjehom urade. Više manje, svukuda smo isti, za što će nas pitati potomstvo. U opće stojimo svukuda zlo, a to najviše s toga što nemamo je- dan s drugim dodira niti smo u kakvoj vezi. Radeći svojski i zau- zetno na našem kulturnom jedin- stvu, i nehote ćemo biti prisiljeni, da stupimo u međusobne veze, da se bolje poznamo, te ne ćemo biti jedan drugome tuđ i nepoznat, a naši zajednički jadi neće nas zade- šavati . osamljene, niti ćemo biti, Slabi da im se odupremo. Udeša- vajmo izlete, poučna predavanja, dižimo i pomažimo narodne škole, osnivajmo sokole, štedionice, za- druge, udružujmo se i sastajimo se na sve moguće, zakonom do- puštene, načine; obilazimo naše krajeve i upoznajmo naše ljude, pa ćemo brzo da dođemo do na- šeg kulturnog jedinstva, — do “našeg spasa. ' Kraljica Jelena. " Srpski narod na sve strane gdje ga ima, može se ponositi i da mu se | sa zadovoljstvom nadimlju grudi, što je kraljica Jelena u velikom svijetu, što je kao kraljica“ lijepe Italije Cr- nogorka, u čijim žilama teče junačka srpska krv, stekla priznanje, pošto- vanje i divljenje širom Evrope. Poznato je, da Francuzi biju krvav »Braniku“ sa uvodom i primjedbom na kraj | od d-ra Polita Desančića. Ur. | k kih muslimanskih plemena, koja na- padaju francuske kolonije. Pri pošlje- dnjim bojevima imali su Francuzi o- sjetne gubitke. Poginuo je i hrabri francuski pukovnik Mol. Ti krvavi bojevi u Africi uzbunili su izvjesne političke krugove u Francuskoj, pa i francusku komoru, te su pozvani bili i francuski ministri na odgovor. Neke pariske novine krupnim slovima izja- više svoje sažaljenje za poginule Fran- suze u tim krvavim bojevima u Africi. Povodom tim je jedan velik, omi- ljen i vrlo rasprostranjen pariski list, poznati ,Figaro“, donio članak, u kojem prebacuje Franeuzima, što, mjesto da slave one junake, koji su poginuli za čast Francuske, za fran- cusko ime, onih ih sažaljevaju, pa još zovu na odgovor ministre za to, što su ti francuski junaci vršili svoju dužnost. Taj članak pariskog ,Figara“ tim povodom ukazuje na jačinu duha kra- ljice Jelene, na njeno požrtvovanje, na njeno junaštvo prilikom užasne katastrofe u Mesini prije dvije godi- ne. Zna se, kako kraljica Jelena nje- žno voli svoju djecu i kak6 ih bri- žno njeguje, pa se u tom članku spominjei to, kako je, kad je kraljica Jelena sa kraljem Viktorom | /manui- lom III. pošla u Mesinu, stegla svoje materinsko srce, pa dala nalog, da joj se ništa ne javlja o njenoj bole- snoj djeci, dok je ona u Mesini, Čla- .nak ,Figara“ nosi naslov: ,La force d* une reine et la faiblesse d? une na- tion“ (Snaga jedne kraljice i slabost jednoga naroda). Članak ima dva dijela: prvi govori o kraljici Jeleni i slavi kraljicu Jelenu, a tek se drugi dio bavi bojevima u Africi, te žigoše slabost raznježene pariske publike. Prvi dio članka o kraljici Jeleni je divan i glasi u srpskom prijevodu ovako: »Kraljica Jelena morala je jednog dana naglo napustiti Kvirinal. Kao bič pošljednjeg suda užasnuo je zem- ljotres na Siciliji i u Kalabriji cijelu laliju. Mesina se srušila na dvije stotine hiljada zastrašenih duša, koje su bjegale na sve strane. Visoki na- gli vali odniješe one, koji su se ba- cili na otvoren prostor oko pristani- šta. Vatra je tamanila one, koji su ruševinama bili pretrpani. Jednodušni uzdah bola digao se s cijele zemlje do neba. Kralju i kraljici je valjalo da.odu sa prvim spasiocima na lice mjesta užasnoj nesreći. I onda se zbilo nešto neobično. Kraljica, gotova za polazak, poljubi svoju djecu i .za- brani, da joj seu vrijeme njena odsu- stva telegrafski šalju vijesti o njiho- voj bolesti. Mati sasvim iščeze ispred kraljice. Ona sada pripadaše narodu, isključivo samo narodu. Nije htjela da otme ni jedan trenutak opštoj žalosti. Ta zar nije prva dužnost narodne * glavarke, da dijeli sudbu svoga naroda? Kada su se približili, more je bilo — kažu — sve krvavo. Hiljadama lješina plivalo je, tonulo je i zajedno s valima udaralo je o čamac. Za tre- nut je nježna žena pokrila oči ruka- ma, ali se opet ispravila ugušujući sopstvenu slabost. Side junački, pa riširi ruke prema gomili ranjenika, koji su zapomagali, prema blijedim samrtnicima, očajnim udovicama, Pri- lazi svakom posebice, tješi ih, ničim ne odaje onaj užas, koji joj ulivaju ti bjednici, kojima se amputiraju tje- lesni dijelovi, užas od pomanitalnog svijeta, koji mora biti vezan ili od one bjednice, kojoj, dok je ležala pod ruševinama, gladne životinje oglodaše. ruke, koje nije mogla da makne pa da ih sačuva. : Tada je privuče žalosni pisak neke starice na umoru, koja je grčevito stisnula ruke jednom pomagaču i pre- klinjala ga, da joj dovede sveštenika. .Ako umre bez pričešća, čekaju je u paklu vječite neiskazane muke. Siro- tica, polu mrtva, trese se od straha “a sveštenika nigdje naći. Većinom ih je nestalo a ostali su mrtvi. Strah joj treperi iz raširenih očiju, hoće li morati tako umrijeti u toj grozoti? Ujedared kraljića reče: — Slušajte! Ja sam kraljica; jeste kraljica sam, čujete li? Ja vas raz- rješavam vaših grijeha; sviju vaših grijeha, jer ja sam kraljica, razumjete li? Počivajte mirno. Vama je opro- šteno. Njeno veličanstvo raširi ruke nad glavom samrtnice, koja se umiri, le- gne i svrši mirno s predosjećajem raja na blaženom licu. Zna li se za sličan istoriski doga- daj, u kojem se olivača takvo uvje- renje o svom božanskom pravu? To je više nego pouzdanje svetoga Luja, kada se dotakao prokaženoga. To je djelo, kojem nema ravna u svima ži- votopisima krunisanih glava. Uzmite na um, da kraljica Jelena prije nikakvim pokretom nije odavala svoj auktoritet. Sve donde ona ie u svakoj prilici imala pokrete, riječi, ponašanje dobre matere i odane“ su- pruge. To je bio njen ponos, ne iz- gleda pred ljudima više do li kao dobra žena, žena na svom mjestu. I najedared kći planinskog vladaoca izvrši djelo, koje daje veličanstveno- sti ušljed vapaja ranjenika i samr- tnika. Kad čovjek ispita ovo djelo sa skeptičnog gledišta, dolazi.do uvjere- nja, da tješilica nije sebi ni malo stvarno prisvajala moć, da oprašta grijehe. Nije li naprijed znala, da stara Sicilijanka, dobra hrišćanka, u prkos svojim grješkama ima isto tako povjenjenje u kraljevsku moć, kao i u erkvenu? Svako poštovanje kritici psihologa, ali zar da se zato manje divimo samopouzdanju u moćnu ve- ličinu, koja odjednom poniče u kra- ljičinu srcu? Ne možemo li mi bar predpostaviti, da uticaj atavizma, pre- sađen kralju vladaoca a do sad sa- kriven, izusti one riječi koje pobje- diše strah? Nije li to bio nehotičan izraz osjećaja, s početka nejasan, koji se malo po malo razvijao u toj duši plemenitog porijekla s uvjerenjem u svoje opredjeljenje, s osjećanjem, da pripada onom nizu neprekidnih feno- menalnih socijalnih događaja, koji vjenčaše snagu vizanitijske kćeri sa latinskim princom, da im potomci budu oličje ukupnog veleuma sredo- zemnog roda. Od svega toga valjda ge stvori vrlo lagano besvjesno istin- ska vjera u svoju misiju, koja izazva onaj pokret u kraljice tako prirodno i odjednom. : Od to je doba njena popularnost kod Talijanaca bivala sve veća, oni priznaju u njoj odlični stvor, koji u strašnim časovima otklanja strah, iz- ovršuje svaku moć, oličava sve vrline svoga naroda i izražava ih veličan- štvenim riječima, dostojim istorije, pa čak i legende. Velika je to moć, kad čovjek vje- ruje u svoju misiju“. Pa ta kraljica Jelena, koju tako uzvišeno slavi francuski list, to je krv od naše krvi, to je kost od naše kosti, to je kći viteškoga kralja Crne Gore Nikole I. Mi se Srbi kraljicom Jelenom svi i svuda možemo pono- siti. Ali se njome ponose i Talijani. Prije dvije godine na interparlamen- tarnoj konferenciji u Berlinu posla- nici talijanskoga parlamenta kazivahu piseu ovih redaka: ,Naša kraljica Jelena nije samo lijepa, ona je i do- bra. Ona je mati, prava mati Italije. Pa kao što nježno voli svoju djecu,. tako voli Italiju, voli talijanski narod“. Hamm nomucu. Jaap, 4 de6pyapa. (Tlapiđušancilioo jeono2 iipogbecopa — u sa0apcku xpam kynilypne na- podne). KoGHo H »aJocHO IapTu3aH- CTBO, KOje Ce Ha OBJANIEEM HALIEM TUMHA3. 34BO/IY, TOM HCTHHCKOM XPAMY cpehe mapojide, npakTuKyje, ca crpane HeKOF _Bajuor marpuore, nmpunyljasa Hac za 6apeM y HEKOJIHKO JLEMACKH- PaMO IbEFOB 3aKY/IHCHH NOCTYIAK, H Na eroB MOpaJIHH KOJEKC, KOjH I1O- šmaje caMo jegiy MakcuMy, a Ta GuH- CTA Ka0 3Bujesna INpBe Bemuune y iberoBoj crujenoj npuBpxeHocTu bpan- KOBAuKOM IIPOrpaMy HP CTAJHOM NIH- KaHHpaiy cpricke omanune. KakBe HaM 6JarojaTu MOxe nonnjeTu, OBO naprujeko nojuTnuKo ,ycpekaBawe“ y epu 6paTckor cnopasyma — muje Te- ILKO NOTOLATH. 3uaMO BpJo no6po na saHemieHux naprujania uma cByga u y cBakoj CTPyuH — Na la TAKOBHX HMA H HA NpocBjerHuM 34BO/IHMA — Alu aKO Ce PAJHKAJIH3AM H>HXOB HEMO)KE CTA- UHOHHPATH, OH Ce MOE GapeM ILApH- paru a no6poM KOHTpOJOM aHapxujy cnpujeunTu. 3ap naM Huje nocra nap- TujCKHX CTpaCTH Hu TupaHuje, HECOJIH- JapHocT4 u MebhycoGHor roxeiba ? MmamMo Jiu y 6ynyhe u na npocBjeTioM IIOJBY CTBAPATH HE3A/LOBOJBHHKE ? 3ap he 3amocraBibate CpricKOr M- MeH4 GHTH HA KOPMCT LIKOJE H IpO- cBjere? 3ap na u nmpogecopu nouHy OTBOPEHO FA3HTH OHO, IITO HHH IO- HOC H NOCTOjaHCTBO HApOJIHO ? Zap La HAM H OHH OLJ3HMJEY OHO, IITO Cy 1J2&HH CBOJOM HEyTpaJIHOLIHy CTpOrO PECIIEKTOBATH, HME H je3HK CPIICKH, KOj4 CMaTpaMO IMjeToM natue nymie H Haller Tujena ? JenaH npumjep.6uo 64 noBosaH na CTBap OBy Mnycrpyje: YueHuuu cy u- MAJIH IIKOJICKY 3a1ahy H3 Cpnckor je- 34KA, TE KAKO je KOju CBpilaBAO, 0- HaKO jy je NOTHUHOM rOCII. Npodecopy npenaBao. OH je NnorjenuBao Ha 3a- nahuuue 4 yronHo ce cmjerukao, amu Kag My HeK4 Cp6uH yueHuK npenaje sagahnuuy C HarnucoM ,Pajuwe u3 cpnckor jesuka“, y38Bapu My KPB H ymapu y Jile, u nosoBe onor Cp6una Ha pen: »A, MOj jyuaue, OBO He MOE za oBlje croju!“ — ,lllTa TO, rocnojiu- He?“ — ,OBO, CPICKOT.“ OJBPATH npoecop. Ka My OBaj yueuuk no- Ka34 KAKO H XpBATH MOfy zA nuuiy uucTO u GucrTpo ,Paju»e 43 XpBaTcKOr jesuka“ oH My OnroBopu ,Ila ni, TO MOXe la crojal“ H uam npočecop OJIHECE XPBATCKE Jalahe, a CplCKE O- cranome y paspeny. Hy nocnuje «ao na ce npucjeru u Hapenu ga uanuiiy 3aKOHOM Olpeljenu narnuc! Ila mujecy NoBpujee caMO OBE BpCTH, Beh uma u npyrux, Koje Hehy na usnaniaM Ilok kou ocranux, Koju Hujecy «opa Haier npodecopa, GuBa cnoćonuo NpusnaTu ce Cp6uHoM, # HHTKO TO H€ KOpH, lLOTJE OHaj KOju je narmao viRouuwiua y HalueM 3aBo1y, xohe ma 36puue oHo, mro BujekoBu uujecy " OHM KAZIpH. OBo je zakune oHaj Koju Ham ocno- paBa HME€ CPIICKO, H KOjM_y cBaKOM CIHUHOM Cayuajy jom y MJazuM cp- lua xohe 1a pyni4 TeIKy TeuesuHy cnore Cp6a u XpBara u za Beh y HAIIEM NOAMJAJIKY yTyIIH = HapOlHy cBujeeT. CpamMora uac je npen cBujer oso M3HAIIATH, AJIH KAJ GYKTHIbA OCBeTE ropu, rpe6a je u racuru. 36ujba, nu- BHa je TO Ipakca € KOJOM Ce OXHBIBA- Bajy HajBHIIH HJEAJIH. Osako jenuocrpaHO Nonamare Ipo- dbecopa, Koju y cBOM (anaTusMy ne IITEJNH Za M jaBHHM IjeOBaI»eM ucKa- Ke MPCKY NecHuuy cule u npama 3a- napekoj cpnekoj ruunasujaznoj omna- | i