Diibrovnik '9.: februara 1911.

God. j XX

|

neče

ZLMI SVAKI ČETVRTAK

4 j

i 32 j

Eš: kli ( ' < u

nI Cijena je listu na godinu: |

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- | j

| eegovinu K 12; za Srbiju i Crnu l

\ Goru K 15: za sve ostale zemije |

(o kruna 16: za Dubrovnik kruna 10: Ž :
| ona po i četvrt godine suruzmjerno. || j . x
1 Pretplata i oglasi šalju se admini- || ž ,

\ struciji lista a dopisi urednišivu. ||

| Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- | l

| Kovna  pisiwa ne primaju se. |
s,

Monest

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave 1
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para. s

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

kz

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Kulturno ujedinjenje.

Prohujali su vjekovi od davne
srpske veličine, kada je pod veli-
kim Nemanjićem Srpstvo bilo uje-
dinjeno. Po smrti Nemanjinoj, na-
stale su teške prilike, a domaća
nesloga išla im je na ruku, da se
ujedinjeno Srpstvo po malo rasko-
madava. Pa opet, i ako raskoma-
dano, ono je vodilo tešku borbu
kroz vjekove, padajuć i dižući se,
ali nije propalo, jer je srpski na-
rod jak i otporan, pa ma u kojim
se teškim prilikama nalazio. 1 da-
našnje prilike po Srpstvo vrlo su
teške, možda teže nego što su i-
kada bile, jer se današnja borba
vodi više u formi mira, a nastoji
se, da nas se sistematski oslabi,
odnarodi i uništi. Tako se s nama
radi na svakom kraju, gdjegod ži-
vimo. A mi uzmičemo i po malo
propadamo, jer ne poznajemo se-
be, svoju snagu. Došlo je vrijeme
i prilike su nas natjerale u takav
položaj, gdje moramo da mislimo
na svoj spas, a taj je u našem u-
jedinjenju. To naše ujedinjenje ne
treba da zamišljamo ni puškom u
ruci, ni pravljenjem revolucija, ni,
od vlade umišljenim, teženjem pre-
ko granice, ni tobožnjom veleiz-
dajom ili sličnim. Naš je spas u
kulturnom ujedinjenu svih Srba.
Ali i tome nam fali glavna podlo-
ga: međusobni odnosi poznavanja.

Pokušat ćemo da iznesemo sliku
današnjeg raskomađanog  Srpstva
u međusobnom poznavanju i kul-
turnom pomaganju jednih prama
drugima. Ova slika svakako nije
utješljiva za sadašnjost, ali opet
ne smijemo zdvajati za budućnost,
samo ako udarimo putem svoga
spasa. Pa, može li se 'i promisliti,

da je u srpskom narodu zamrlo“

ono srpsko srce, koje je toliko
žrtava doprinijelo na oltar. svoje
otačbine? Koga ni petvjekovna
neprestana borba i patnje nijesu
bile u stanju da zatru i unište ?
Srbin je i pokraj svoje domaće
nesloge i svoje raskomadanosti
znao svemu da odoli, pa će to
znati i danas, u borbi sadanjih
neprijatelja.

Prilike u mladoj srpskoj. kralje-
vini do sada su, na žalost, slabo
dopuštale, da njezini viđeniji ljudi
nešto urade na kulturnom  zbliže-
nju pojedinih djelova Srpstva. Vas
njihov rad u tome smislu bio. je
nešto okrenut prama našoj braći
u Maćedoniji i Staroj Srbiji, i to
s toga, da spriječe Bugare, koji su
ih u tome radu u tim zemljama
bili pretekli. Ostalo Srpstvo za njih
je izgledalo nekako tuđe, nepo-
znato. Svi _-Srbi izvan Srbije bolje
poznaju nju nego ona njih. Bosance

i Hercegovce ne poznaju, jer iako.

sasvim blizu, opet nijesu podrža-
vali gotovo nikakve sveze, a. si-
Sumo da su to mnogo sprječa-

vale, a i danas sprječavaju, naše:

vlasti, koje se boje, da srpski narod

ogrije t jete i re. Bo-_
nje iak, presvjeje.h KRKH: 42 * “boj ondje duboko u Africi protiv ne-

Pl Ovaj članak izašao je u novosadskom '

sanci i Hercegovci, u tom pogle-

gu, mislimo, da imaju više patrio-.

tizma, a to je sasvim i prirodno.

U kraljevini Srbiji vlada ustavni i
slobodni duh, dok u Bosni i Her-
cegovini apsolutizam odavna gnja-
vi; Srbija ima mnogo više pro-
svjetnih ustanova, osnovnih sre-
dnjih i viših, dok su ih u Bosni
i Hercegovini zamijenile žandarske
male i velike kasarne ; napokon u
Srbiji se živi čistim narodnim du-
hom, dok u Bosni i Hercegovini
svakim danom prave se nove nje-
mačke i madžarske naseobine, a
domaći narod bježi sa rođenog
ognjišta.

Crnogorci i Hercegovci braća su
tako. tijesno vezana, jer nije tomu
daleko, kad su zajedno krv. proli-
jevali, pa opet nema onog bratskog
dodira i poznavanja između jednih
i drugih.

Srbi iz Ugarske, Hrvatske i Sla-
vonije još su ponajbolji, jer su se
u borbi naučili, kako se treba žr-
tvovati za narod i narodne ideale.

Između Srbijei Crne Gore, po-
stoje veze ali više službene nego
li bratske i narodne. Ne ćemo tra-
žiti uzrok tome, da ne povrijedimo
još nezacijeljene rane, ali je dužnost
svakog srpskog patriote, da gasi
vatru, koju nam naš neprijatelj
podmetne u našoj vlastitoj kući.

Mi Srbi na Primorju sigurno
smo najviše zaostali a najmanje
uradili, što bi išlo u prilog općoj
srpskoj . stvari i narodnom. kultur-
nom jedinstvu. U sjevernoj Dal-
maciji narod je većinom neprosvje-
tljen, a u južnoj nema potrebitog
patriotskog zanosa, pa s toga sve
i ide naopako. Pojedinaca patriota
ima, ali oni, osamljeni, nijesu u
stanju da nešto s uspjehom urade.
Više manje, svukuda smo isti, za
što će nas pitati potomstvo.

U opće stojimo svukuda zlo, a
to najviše s toga što nemamo je-
dan s drugim dodira niti smo u
kakvoj vezi. Radeći svojski i zau-
zetno na našem kulturnom jedin-
stvu, i nehote ćemo biti prisiljeni,
da stupimo u međusobne veze, da
se bolje poznamo, te ne ćemo biti
jedan drugome tuđ i nepoznat, a
naši zajednički jadi neće nas zade-
šavati . osamljene, niti ćemo biti,
Slabi da im se odupremo. Udeša-
vajmo izlete, poučna predavanja,
dižimo i pomažimo narodne škole,
osnivajmo sokole, štedionice, za-
druge, udružujmo se i sastajimo
se na sve moguće, zakonom do-
puštene, načine; obilazimo naše
krajeve i upoznajmo naše ljude,
pa ćemo brzo da dođemo do na-
šeg kulturnog jedinstva, — do

“našeg spasa. '

Kraljica Jelena. "

Srpski narod na sve strane gdje

ga ima, može se ponositi i da mu se |

sa zadovoljstvom nadimlju grudi, što
je kraljica Jelena u velikom svijetu,
što je kao kraljica“ lijepe Italije Cr-
nogorka, u čijim žilama teče junačka
srpska krv, stekla priznanje, pošto-
vanje i divljenje širom Evrope.
Poznato je, da Francuzi biju krvav

»Braniku“ sa uvodom i primjedbom na kraj

| od d-ra Polita Desančića. Ur. | k

kih muslimanskih plemena, koja na-
padaju francuske kolonije. Pri pošlje-
dnjim bojevima imali su Francuzi o-
sjetne gubitke. Poginuo je i hrabri
francuski pukovnik Mol. Ti krvavi
bojevi u Africi uzbunili su izvjesne
političke krugove u Francuskoj, pa i
francusku komoru, te su pozvani bili
i francuski ministri na odgovor. Neke
pariske novine krupnim slovima izja-
više svoje sažaljenje za poginule Fran-
suze u tim krvavim bojevima u Africi.
Povodom tim je jedan velik, omi-
ljen i vrlo rasprostranjen pariski list,
poznati ,Figaro“, donio članak, u
kojem prebacuje  Franeuzima, što,
mjesto da slave one junake, koji su
poginuli za čast Francuske, za fran-
cusko ime, onih ih sažaljevaju, pa
još zovu na odgovor ministre za to,
što su ti francuski junaci vršili svoju
dužnost.
Taj članak pariskog ,Figara“ tim
povodom ukazuje na jačinu duha kra-
ljice Jelene, na njeno požrtvovanje,
na njeno junaštvo prilikom užasne
katastrofe u Mesini prije dvije godi-
ne. Zna se, kako kraljica Jelena nje-
žno voli svoju djecu i kak6 ih bri-
žno njeguje, pa se u tom članku
spominjei to, kako je, kad je kraljica
Jelena sa kraljem Viktorom | /manui-
lom III. pošla u Mesinu, stegla svoje
materinsko srce, pa dala nalog, da
joj se ništa ne javlja o njenoj bole-
snoj djeci, dok je ona u Mesini, Čla-
.nak ,Figara“ nosi naslov: ,La force
d* une reine et la faiblesse d? une na-
tion“ (Snaga jedne kraljice i slabost
jednoga naroda). Članak ima dva
dijela: prvi govori o kraljici Jeleni i
slavi kraljicu Jelenu, a tek se drugi
dio bavi bojevima u Africi, te žigoše
slabost raznježene pariske publike.
Prvi dio članka o kraljici Jeleni je
divan i glasi u srpskom prijevodu
ovako:
»Kraljica Jelena morala je jednog
dana naglo napustiti Kvirinal. Kao
bič pošljednjeg suda užasnuo je zem-
ljotres na Siciliji i u Kalabriji cijelu
laliju. Mesina se srušila na dvije
stotine hiljada zastrašenih duša, koje
su bjegale na sve strane. Visoki na-
gli vali odniješe one, koji su se ba-
cili na otvoren prostor oko pristani-
šta. Vatra je tamanila one, koji su
ruševinama bili pretrpani. Jednodušni
uzdah bola digao se s cijele zemlje
do neba. Kralju i kraljici je valjalo
da.odu sa prvim spasiocima na lice
mjesta užasnoj nesreći. I onda se
zbilo nešto neobično. Kraljica, gotova
za polazak, poljubi svoju djecu i .za-
brani, da joj seu vrijeme njena odsu-
stva telegrafski šalju vijesti o njiho-
voj bolesti. Mati sasvim iščeze ispred
kraljice. Ona sada pripadaše narodu,
isključivo samo narodu. Nije htjela da
otme ni jedan trenutak opštoj žalosti.
Ta zar nije prva dužnost narodne
* glavarke, da dijeli sudbu svoga naroda?

Kada su se približili, more je bilo
— kažu — sve krvavo. Hiljadama
lješina plivalo je, tonulo je i zajedno
s valima udaralo je o čamac. Za tre-
nut je nježna žena pokrila oči ruka-
ma, ali se opet ispravila ugušujući
sopstvenu slabost. Side junački, pa
riširi ruke prema gomili ranjenika,
koji su zapomagali, prema blijedim
samrtnicima, očajnim udovicama, Pri-
lazi svakom posebice, tješi ih, ničim
ne odaje onaj užas, koji joj ulivaju
ti bjednici, kojima se amputiraju tje-
lesni dijelovi, užas od pomanitalnog
svijeta, koji mora biti vezan ili od
one bjednice, kojoj, dok je ležala pod

ruševinama, gladne životinje oglodaše.

ruke, koje nije mogla da makne pa
da ih sačuva. :

Tada je privuče žalosni pisak neke
starice na umoru, koja je grčevito

stisnula ruke jednom pomagaču i pre-

klinjala ga, da joj dovede sveštenika.

.Ako umre bez pričešća, čekaju je u

paklu vječite neiskazane muke. Siro-
tica, polu mrtva, trese se od straha

“a sveštenika nigdje naći. Većinom ih

je nestalo a ostali su mrtvi. Strah
joj treperi iz raširenih očiju, hoće li
morati tako umrijeti u toj grozoti?

Ujedared kraljića reče:

— Slušajte! Ja sam kraljica; jeste
kraljica sam, čujete li? Ja vas raz-
rješavam vaših grijeha; sviju vaših
grijeha, jer ja sam kraljica, razumjete
li? Počivajte mirno. Vama je opro-
šteno.

Njeno veličanstvo raširi ruke nad
glavom samrtnice, koja se umiri, le-
gne i svrši mirno s predosjećajem
raja na blaženom licu.

Zna li se za sličan istoriski doga-
daj, u kojem se olivača takvo uvje-
renje o svom božanskom pravu? To
je više nego pouzdanje svetoga Luja,
kada se dotakao prokaženoga. To je
djelo, kojem nema ravna u svima ži-
votopisima krunisanih glava.

Uzmite na um, da kraljica Jelena
prije nikakvim pokretom nije odavala
svoj auktoritet. Sve donde ona ie u
svakoj prilici imala pokrete, riječi,
ponašanje dobre matere i odane“ su-
pruge. To je bio njen ponos, ne iz-
gleda pred ljudima više do li kao
dobra žena, žena na svom mjestu. I
najedared kći planinskog vladaoca
izvrši djelo, koje daje veličanstveno-
sti ušljed vapaja ranjenika i samr-
tnika. Kad čovjek ispita ovo djelo sa
skeptičnog gledišta, dolazi.do uvjere-
nja, da tješilica nije sebi ni malo
stvarno prisvajala moć, da oprašta
grijehe. Nije li naprijed znala, da
stara Sicilijanka, dobra hrišćanka, u
prkos svojim grješkama ima isto tako
povjenjenje u kraljevsku moć, kao i
u erkvenu? Svako poštovanje kritici
psihologa, ali zar da se zato manje
divimo samopouzdanju u moćnu ve-
ličinu, koja odjednom poniče u kra-
ljičinu srcu? Ne možemo li mi bar
predpostaviti, da uticaj atavizma, pre-
sađen kralju vladaoca a do sad sa-
kriven, izusti one riječi koje pobje-
diše strah? Nije li to bio nehotičan
izraz osjećaja, s početka nejasan, koji
se malo po malo razvijao u toj duši
plemenitog porijekla s uvjerenjem u
svoje opredjeljenje, s osjećanjem, da
pripada onom nizu neprekidnih feno-
menalnih socijalnih događaja, koji
vjenčaše snagu vizanitijske kćeri sa
latinskim princom, da im potomci
budu oličje ukupnog veleuma sredo-
zemnog roda. Od svega toga valjda
ge stvori vrlo lagano besvjesno istin-
ska vjera u svoju misiju, koja izazva
onaj pokret u kraljice tako prirodno
i odjednom. :

Od to je doba njena popularnost
kod Talijanaca bivala sve veća, oni
priznaju u njoj odlični stvor, koji u
strašnim časovima otklanja strah, iz-

ovršuje svaku moć, oličava sve vrline

svoga naroda i izražava ih veličan-
štvenim riječima, dostojim istorije, pa
čak i legende.

Velika je to moć, kad čovjek  vje-
ruje u svoju misiju“.

Pa ta kraljica Jelena, koju tako
uzvišeno slavi francuski list, to je
krv od naše krvi, to je kost od naše
kosti, to je kći viteškoga kralja Crne
Gore Nikole I. Mi se Srbi kraljicom
Jelenom svi i svuda možemo pono-
siti. Ali se njome ponose i Talijani.
Prije dvije godine na interparlamen-
tarnoj konferenciji u Berlinu posla-
nici talijanskoga parlamenta kazivahu
piseu ovih redaka: ,Naša kraljica
Jelena nije samo lijepa, ona je i do-
bra. Ona je mati, prava mati Italije.

Pa kao što nježno voli svoju djecu,.
tako voli Italiju, voli talijanski narod“.

Hamm nomucu.

Jaap, 4 de6pyapa.

(Tlapiđušancilioo jeono2 iipogbecopa
— u sa0apcku xpam kynilypne na-
podne). KoGHo H »aJocHO IapTu3aH-
CTBO, KOje Ce Ha OBJANIEEM HALIEM
TUMHA3. 34BO/IY, TOM HCTHHCKOM XPAMY
cpehe mapojide, npakTuKyje, ca crpane
HeKOF _Bajuor  marpuore, nmpunyljasa
Hac za 6apeM y HEKOJIHKO JLEMACKH-
PaMO IbEFOB 3aKY/IHCHH NOCTYIAK, H
Na eroB MOpaJIHH KOJEKC, KOjH  I1O-
šmaje caMo jegiy MakcuMy, a Ta GuH-
CTA Ka0 3Bujesna INpBe Bemuune y
iberoBoj crujenoj npuBpxeHocTu bpan-
KOBAuKOM IIPOrpaMy HP CTAJHOM NIH-
KaHHpaiy cpricke omanune. KakBe
HaM 6JarojaTu MOxe nonnjeTu, OBO
naprujeko nojuTnuKo ,ycpekaBawe“ y
epu 6paTckor cnopasyma — muje Te-
ILKO NOTOLATH.

3uaMO BpJo no6po na saHemieHux
naprujania uma cByga u y cBakoj
CTPyuH — Na la TAKOBHX HMA H HA
NpocBjerHuM 34BO/IHMA — Alu aKO
Ce PAJHKAJIH3AM H>HXOB HEMO)KE CTA-
UHOHHPATH, OH Ce MOE GapeM ILApH-
paru a no6poM KOHTpOJOM aHapxujy
cnpujeunTu. 3ap naM Huje nocra nap-
TujCKHX CTpaCTH Hu TupaHuje, HECOJIH-
JapHocT4 u MebhycoGHor  roxeiba ?
MmamMo Jiu y 6ynyhe u na npocBjeTioM
IIOJBY CTBAPATH HE3A/LOBOJBHHKE ?

3ap he 3amocraBibate CpricKOr M-
MeH4 GHTH HA KOPMCT LIKOJE H IpO-
cBjere? 3ap na u nmpogecopu nouHy
OTBOPEHO FA3HTH OHO, IITO HHH IO-
HOC H NOCTOjaHCTBO HApOJIHO ? Zap La
HAM H OHH OLJ3HMJEY OHO, IITO Cy
1J2&HH CBOJOM HEyTpaJIHOLIHy CTpOrO
PECIIEKTOBATH, HME H je3HK CPIICKH,
KOj4 CMaTpaMO IMjeToM natue nymie
H Haller Tujena ?

JenaH npumjep.6uo 64 noBosaH na
CTBap OBy Mnycrpyje: YueHuuu cy u-
MAJIH IIKOJICKY 3a1ahy H3 Cpnckor je-
34KA, TE KAKO je KOju CBpilaBAO, 0-
HaKO jy je NOTHUHOM rOCII. Npodecopy
npenaBao. OH je NnorjenuBao Ha 3a-
nahuuue 4 yronHo ce cmjerukao, amu
Kag My HeK4 Cp6uH yueHuK npenaje
sagahnuuy C HarnucoM ,Pajuwe u3
cpnckor jesuka“, y38Bapu My KPB H
ymapu y Jile, u nosoBe onor Cp6una
Ha pen:

»A, MOj jyuaue, OBO He MOE za
oBlje croju!“ — ,lllTa TO, rocnojiu-
He?“ — ,OBO, CPICKOT.“  OJBPATH
npoecop. Ka My OBaj yueuuk no-
Ka34 KAKO H XpBATH MOfy zA nuuiy
uucTO u GucrTpo ,Paju»e 43 XpBaTcKOr
jesuka“ oH My OnroBopu ,Ila ni, TO
MOXe la crojal“ H uam npočecop
OJIHECE XPBATCKE Jalahe, a CplCKE O-
cranome y paspeny. Hy nocnuje «ao
na ce npucjeru u Hapenu ga uanuiiy
3aKOHOM Olpeljenu narnuc! Ila mujecy
NoBpujee caMO OBE BpCTH, Beh uma
u npyrux, Koje Hehy na usnaniaM
Ilok kou ocranux, Koju Hujecy «opa
Haier npodecopa, GuBa cnoćonuo
NpusnaTu ce Cp6uHoM, # HHTKO TO
H€ KOpH, lLOTJE OHaj KOju je narmao
viRouuwiua y HalueM 3aBo1y, xohe ma
36puue oHo, mro BujekoBu uujecy

" OHM KAZIpH.

OBo je zakune oHaj Koju Ham ocno-
paBa HME€ CPIICKO, H KOjM_y cBaKOM
CIHUHOM Cayuajy jom y MJazuM cp-
lua xohe 1a pyni4 TeIKy TeuesuHy
cnore Cp6a u XpBara u za Beh y
HAIIEM  NOAMJAJIKY  yTyIIH = HapOlHy
cBujeeT.

CpamMora uac je npen cBujer oso
M3HAIIATH, AJIH KAJ GYKTHIbA OCBeTE
ropu, rpe6a je u racuru. 36ujba, nu-
BHa je TO Ipakca € KOJOM Ce OXHBIBA-
Bajy HajBHIIH HJEAJIH.

Osako jenuocrpaHO Nonamare Ipo-
dbecopa, Koju y cBOM (anaTusMy ne

 IITEJNH Za M jaBHHM IjeOBaI»eM ucKa-

Ke MPCKY NecHuuy cule u npama 3a-
napekoj cpnekoj ruunasujaznoj omna- |

i