IZVANREDNO _ IZDANJE. Br. 10. Dubrovni« 4. marta i9i1. God. XX. Il e. ll IZLAZI SVAKI ČETVRTAK | Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine suruzmjerno. \ Pretplata i oglasi šalju se admini- \ straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- \ kovna pisma ne primaju se. — I i K POJEDINI BKOJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaću se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo n Dubresniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. UVNI Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Policajski sistem. — Naši detektivi. — Apšenje g. A. Knega. — Prvi triumfi. U škripcu. — Lažno svjedočanstvo i njegove posljedice. — Kroz proces. — Pravda napokon pobjegjuje. »Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju“! — Istinitost ove narodne rečenice izvršila se je nekoliko puta sa strane naših vla- sti prama, na žalost, jedinom srp- skom političkom, listu ,Dubrovni- ku“. U teškoj i doista mučnoj borbi samoobrane ustajali smo na sve ono što se protiv nas Srba poduzimalo, a uvijek se joši dan danas poduzimlje, a protivi se i prirodnim i državnim zakonima. Nijesmo, a i nećemo pred nikim puzati, jer nam je pred očima pravda i zakon; tako smo radili i živjeli, a nagrada nam je bila, što nam je obično, gotovo svaki put, naša revna i neprikosnovena censura, otrgla gudalo i njime nas po prstima tukla jer smo gudili istinu, — a njoj kod naših vlasti nije baš dozvoljen pristup. Naš grad, onaj nekadašnji sla- vni i slobodni Dubrovnik, iz či- gove će istorije još mnoga poko- ljenja da crpe za sebe nauke u držanju i vladanju, grdno se je zamjerio visokoj gospodi u Beču, — koja su, mimogred rečeno, kroz ovo zadnjih godina pokazala i preveć ,političkog takta“ — od onoga dana, kad je naš grad zva- nično pohodilo Njeg. Vis. presto- lonasljednik Franjo Ferdinand. Sva ona sila detektiva, i sva ona pre- tjeranost za tobožnju sigurnost, Dubrovčane je tako bila stegla, da oni nijesu imali ni snage ni srčanosti da iskažu otvoreno svoje unutarnje raspoloženje odanosti i vijernosti prama svom budućem vladaru. Nijesu imali snage s toga što u njima još ima tragova stare slobode, koja im je spontano diktirala, da se silom ništa ne daje i ne iznosi, pa ni svoje unutarnje osjećaje. Ljubav ljubav stvara a ne gruba sila. O tome su se go- spoda u Beču mogli više puta, pa i u našem Dubrovniku uvjeriti, ali kod njih je ostala i još danas ostaje politika sile, ugnjetavanja, presije, svađanja i sličnog, pa on- da nije čudo, da se dolazi do re- sultata blamiranja najniže vrsti, kao što se je to, ne običnim frazama, ili tobožnjim novinarskim senzaci- jama i butadama iznosilo, već su tu blamažu detaljno, jasno i očito sudovi utvrdili, a nezavisni cio svijet sa pravom osudio. Nesretni policajski sistem, kojim se naše vlasti, i proti nama Srbi- ma i proti svima građanima koji pošteno misle, služe, najviše je doprinio da se ovako često pada iz jedne blamaže u drugu. Poslije čuvenog zagrebačkog procesa, po- slije ne baš zavidnog Friedjungo- vog procesa, došao je na red i dubrovački proces, koji po svojoj opsežnosti i, da tako rečemo, re- klami, nije onako jak kao oni, ali u sebi nosi svu onu snagu PRAVDA NAPOKON POBJEĐUJE. koja jasno pokazuje trulost držanja vlasti prama slobodnom i nezavi- snom građanstvu, i koji služi kao prilog policajskom sistemu u na- šoj državi, te ne ,biraškomu će da povjeri delikatnu službu, ni kojim sredstvomšda “se posluži, samo da se postigne cilj. Dubrovački pro- ces pokazao je svu slabost poli- cajskog sistema u toliko više, što su se na dubrovačkom sudu našli odjednom na optuženičkoj klupi oni, koji su tobože pozvani da čuvaju sigurnost, drže mir i poredak. A da se je došlo do toga nije uzrok ni obijest građanstva, ni lična mr- žnja prama onim nesretnicima koji su se dali u špijunsku službu, niti kakva osveta, već velika i preko- mjerna ubraženost, bez razloga i potrebe, da se u ovom našem mir- nom i poznatom gradu silom hoće da nađe i otkrije ono što ne po- stoji — biva, buntovničko i vele- izdajničko gnijezdo. A ovo pak sve datira od posljednjeg pohoda Nj. V. prestolonasljednika. Nešto to, 9 nešto agresivno oolitika što se vodi na našem istoku, napra- vilo je, preko Beča, našim vlasti- ma nekako prevelike oči straha, te nam oni namakoše, bez obzira na izbor ljudi, svu ovu gomilu detektiva i špijuna, koji su svoju ulogu shvatili onako kako su ih naučili, i postigli to da sjede na optuženiškoj klupi i da budu osu- đeni, po pravdi i zakonu. Pred nekoliko vremena donijeli smo opširnije o poznatom dogo- daju kad je onaj problematični tip, detektiv Jakob Lovrić, jedne noći, gotovo mučki, uapsio našeg građa- nina gosp. Antuna Knega prav- nika, metnuo mu na ruke sindžir i odvukao ga u tamnicu, gdje je morao da tu ostane do sutra dan, dok ga istražni sudac nije pustio kao nevina. Gosp. Knego imajući u vidu sve posljedice koje bi ga stigle kad bi se opro_ili kad bi što nepromišljena učinio, pustio je mirno, da se detektiv zadovolji svojim plijenom, kojeg nije htio pustiti ni onda, kada se g. Knego htio legitimirati. Sigurno je, i preko suđenja, koje se je ovo dana vodilo, utvr- đeno je da je detektiv Lovrić zlo- upotrebio svoje zvanje ili iz mr- žnje ili iz osvete. Svakako, kad ne bi bilo ni jedno ni drugo, oči- to je, da je postupao nezakonito. S toga je gosp. Knego digao pro- tiv detektiva Lovrića tužbu, koja se je do sada u tri navratka rije- šavala pred mjesnim c. k. sudom. Prije nego pređemo i počnemo da govorimo o samom procesu — koji je sinoć svršio — treba da istaknemo neke stvari. Kad je » Dubrovnik“ opravdano ustao pro- tiv ponašanja i držanja naših de- tektiva, a naročito u onoj prigodi, kada je bio uapšen g. Knego, i kad se je vrebalo, da se na isti način uapsi g. Iva Kuneša, izgle- dalo je, da su našim detektivima pomalo pala krila. Ali oni su zato poduzeli drugi način, kako bi ipak mogli da naškode svima onima, koje su na svoj tefter zapisali. Okrenuli su se sudu i tamo pri- javljivali pojedine građane sa ne- osnovanim tužbama. Prva tužba bila je za čas i prividno uspjela, jer je sud jednog mirnog i pošte- nog građanina na prvu prijavu osudio, ali je viši sud kasnije uvi- dio neosnovanost tužbe te ga pot- puno riješio. Taj prvi prividni us- pjeh bio je za naše detektive i njihove gospodare pravi trijumf, te su tužbe zaređale i učestale, a nije se mimoišlo ni našeg urednika, ali su naši detektivi u tom" svom novom pohvatu vrlo loše sreće bili. Sud se je potpuno uvjerio u svu neosnovanost “tih tužaba, te je morao optužene redom da rje- šava. Mi ko zlo radi. seka se dobru ne nada. Došao je dan, da je na tužbu gosp. Antuna Knega morao doći na optuženičku klupu i pri- jašnja sila a sada vrlo sitan i ma- len, detektiv Lovrić. Optužen je radi uskraćivanja građanskih slo- boda, zloupotrebe službe i nečo- vječnog postupanja. Prva rasprava bila je urečena u srijedu na 22. februara. Taj dan optuženik Lo- vrić, valjda misleći da su zakoni igračka i da se oni provađaju o- nako kako bi on to htio, držao se je još prilično srčano. Priznao je da je uapsio g. Knega, a to svoje apšenje bazirao je na jednom za- koniku poljskih pudara kog je so- bom nosio. Već jeto dovoljno da karakterizuje gospodu na našem c. k. Kot. Poglavarstvu, sa kakvim su oruđem oboružali svoga mezim- ca i agenta a u isto vrijeme i ju- naka našeg doba. Kad mu se je prigovorilo, da ni na osnovu tih zakona niti na osnovu. bilo kakvog drugog zakona nije imao prava da onako postupa sa gosp. Knegom, onda je uzeo u obranu tvrdnju : da g. Knega nije poznavao, i kao nepoznata, a potom i sumnjiva čo- vjeka, da ga je uapsio. Ovo je on uzeo kao glavni razlog, i od njega nije odustajao sve do kraja. Na procesu bilo je prisutno pri- lično dosta publike. Sudac, g. Vi- dak, sjedi mirno i ozbiljno. Počeše se redati svjedoci. Prvi pričaju, što Lovrić uapsio g. Knega. Drugovi, koji su se, prije uapšenja, šetali sa gosp. Knegom opazili su kako ih Lovrić uzastopce prati. Drugi svje- doci vidjeli su, kako je detektiv vodio vezana uapšenika, koji je mirno hodio. Pričanjem svjedoka stvar se pomalo zapliće, te se u- viđa potreba drugih svjedoka, koje obje strane predlažu. Sudac, da se bolje uvjeri o cijeloj stvari, prepu- šta sve svjedoke, koji mu se s je- dne ili s druge strane predlažu. Tužitelj g. Knego izjavljuje, da ga je Lovrić dobro poznavao, jer kad ga je predao one noći čuvaru ta- mnica, da mu je kazao: ,Evo ti Knega, zatvori ga na odgovornost državnog odvjetništva“. A za do- kaz da ga je iz mržnje zatvorio, i da je jednaku mržnju imao još i na drugima da izvrši, dovoljna je bila ona večer, kad je u općin- skoj kafani došlo do sukoba između talijana i pravaša, gdje su dotrčali detektivi Bodul i Lovrić te je prvi na porugujući način pitao drugoga: Kako ti je noćas spavao tvoj Kne- ge? na što mu je Lovrić odgovo- rio: ,Vrlo dobro, a još će mi koji!« Detektiv Lovrić, kako kazasmo, držao se je nepopustljivo tvrdnje da on nije poznavao g. Knega kad ga je uapsio, već da je to kasnije preko drugih doznao, a za dokaz svoje tvrdnje naveo je, kako je jedan vojnik pokazao njegovu dru- gu Bodulu imena nekih, koji su ga tobože zadirkivali, a između tih da je bio i g. Knego i da ga je tek tada poznao. Proces je odgođen za 28. febr., da se ispitaju. svjedoci. U sudu je više publike, jer je stvar počela jače da interesuje. Dolaze svjedoci i kazuju, kako su na svoje uši čuli, da je Lovrić u kafani na upit druga Bodula: Kako ti je noćas spavao tvoj Knege? odgovorio: Vrlo do- bro, a još će mi koji! Lovrić i drug mu Bodul poriču istinitost navoda svjedoka. — Dolazi na red detektiv Bodul, koji uporno tvrdi, da Lovrić nije poznavao g. Knega, već da ga je prokazao jedan voj- nik. Za vrijeme ispitivanja ovih svjedoka došlo je do upadica, koje su izmamile one izjave detektiva, o kojim smo jučer govorili u uvo- dnom članku, a koji nam je naša censura iznakazila sa svojom pla- vom olovkom. Tada je izašla ona izjava, koja je onako djelovala na sve prisutne slušaoce, kad su čuli, kako pošten svjedok iznosi, da ga je datektiv Bodul nagovarao i svje- tovao, da se o sukobu u općin- skoj kafani stavi na raspoloženje kao svjedok, jer da je to u inte- resu hrvatske stvari. Koji su to interesi hrvatske stvari, dovoljno je ako prenesemo ovo nekoliko re- daka iz posljednjeg broja , Crvene Hrvatske“, koji bez daljih kome- nata, dosta kažu, a glase: ,Da se baš posvjedoče oni intimni odno- šaji, koji vladaju između današnjeg pravaštva i državnih oblasti, do- statno je pogledati na naše čino- vništvo. Svi oni koji neimaju e- mancipovanog duha u sebi, osje- — Neosnovane denuncije pred pravdom padaju. — Od tuženika obtuženik. — — Quousque tandem...? Zadovoljština. ćaju se pravašima. Komesari na poglavarstvu i politički činovnici uopće vode danas pravašku pro- pagandu. Ni to nije sve. Vidimo mi n. pr. u Dubrovniku, da na- dobudni pravaši iz pravaškog logora prelaze u detektivsku slu- žbu. (Kursiv je naš. Op. Ur. ,D“). Jučer je bila po treći put ra- Sprava. Interesovanje građanstva sve više raste te je u sudnici puno slušalaca. Dolaze svjedoci. U Du- brovniku se slučajno nalazi onaj vojnik za koga je detektiv Bodul tvrdio, da mu je prokazao imena g. Knega i družine. Vojnik je po- zvat za svjedoka, te on katego- rički izjavljuje, da on niti je u- opće govorio sa detektivom Bo- dulom, niti mu prokazao imena, već da je na zahtjev jednog na- rednika kog je Bodul sobom do- veo, samo njemu kazao ime i to svoje. Na ovo svjedočanstvo opire se detektiv Bodul tvrdeći da voj- nik govori neistinu. Na to vojnik navodi svjedoke koji su bili u ka- tani kada se je to dogodilo i su- više onog narednika koji je od njega zahtijevao ime. Pozvaše se svi svjedoci, i oni potvrdiše _isti- nitost svjedočanstva vojnikova, jer da su bili sasvim blizu njega, te da su potpuno glasno i jasno čuli, kako je vojnik na zahtjev narednika kazao svoje ime, a da imena g. Knega i družine nije prokazivao, niti da je detektiv za ta imena njega pitao. Napokon je stigao za svjedoka i narednik, koji je potvrdio svjedočanstvo vojnika. Na ove iskaze svjedoka sudac upozoruje detektiva Bodula neko- liko puta, da li ostaje pri svojoj staroj tvrdnji, da mu je vojnik prokazao imena g. Knega i dru- žine. Ali detektiv Bodul ne popu- šta nego jednako uporno tvrdi da je onako kako je on svjedo- čio, i ako svi svjedoci kažu sa- svim protivno. Sudac ga poslje- dnji put upozoruje i čita mu svje- dočanstvo. Bodul jednako ne po- pušta. Na svrhu, na zahtjev g. sudca, Bodul i potpiše svoje svje- dočanstvo. Sada više nije ništa pomoglo, te se dogodilo nešto što je svakako rjetkost. Ovakova upornost nijekanja sve- ga što saglasno svi svjedoci tvrde, porodilo je kod g. sudca oprav- danu sumnju krivog svjedočanstva, te ga on onoga časa izruči sudcu istražitelju i otpremi u zatvor. Ra- sprava se prekine, jer je već jedan sat po podne i bila je odgođena za sinoć. — | tako smo mi u Dubrovniku dočekali, da na svoje oči gledamo kako stražar vodi u tamnicu radi kriva svjedočanstva onoga, kome je povjerena dužnost reda i mira, i kojemu gospodari daju vjere svim onim raportima i prijavama, koje on njima podnosi.