_ Br. 13. Dubrovnik 23. marta 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 18; za Dubrovnik kruna 10: na po i četvrt godine suruzmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUDROVNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. ZZ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Teror političke vlasti u Dubrovniku. Prisiljeni smo da ponovo podi- gnemo glas proti besprimijerno nečuvenom postupanju i držanju političke vlasti u Dubrovniku. Iz- gleda, kao da ljudi, koji sjede na našem Ćć. k. Kotarskom Poglavar- stvu, silom hoće da tjeraju mak na konac, i da dubrovačko građanstvo dovedu u iskušenje, za koje će svu odgovornost nositi g. savjetnik Škarić sa svojim političkim i poli- cajskim štabom. Kao da je njemu i njegovim skutonošama bilo malo, što su im detektivi u svojoj revnoj službi onako lijepo ,osvjetlali“ obraz, već su pošli toliko daleko, da su sami uzeli u svoje ruke po- sao koji će im svijetlilo na obrazu da ojača. Ono što oni sada rade i što su preduzeli kao zadnji pod- hvat da se tobože rehabilitiraju, mislimo da je jedinstveno ne samo kod nas u Dubrovniku, ali da slo- bodno nije moguće naći sličan primjer postupka i držanja politi- čkih vlasti u svoj austro-ugarskoj monarhiji. — Za utorak i za danas poslato je dubrovačkim građanima, gotovo sve samim Srbima i neko- licini braće naprednih Hrvata, do 200 poziva sa mjesnog ć. k. Ko- tarskog Pogl., da odgovaraju radi prekršaja S 11. Car. Nar. od god. 1854. i to radi uvrijeda nanešenih državnom redarstvenom organu. Dakle, sudi im Bahova patenta. Da se i za ovo čudo nečuveno bolje zna, iznijećemo što je u stvari. Poznato je, kako je na 3. ov. mj. detektiv Bodul bio predan i spro- veden u mjesne tamnice u istražni zatvor radi kriva svjedočanstva. Taj detektiv Bodul, to vam je državni redarstveni organ, i on je kao takav fungirao za gosp. savjetnika Škarića i g. komesara Nikolića i onda, kad su ga kao krivca radi kriva svjedočanstva sprovađali u tamnicu, i taj isti Bodul, koji je sa suda otpremljen u tamnicu radi kriva svjedočan- stva vrijedi danas pred političkim komesarom g. Nikolićem, koji vodi ove izvide, kao glavni svjedok. Već smo u prošlim brojevima iznijeli sve afere, koje su pravili ovi naši detektivi, kao i suđenje koje se je usljed opravdane reak- cije građanstva vodilo pred mje- snim sudom proti ovim detektivi- ma. Ovo posljednje izazvalo je veliko interesovanje kod cijelog građanstva, koje je u velikom broju prisustvovalo suđenju detektivima. Preko suđenja je doživjelo to, da vidi kako se jedan državni redar- stveni organ sprovodi u tamnicu, pred istražnog sudiju, jer je Sud stekao opravdanu sumnju, da je krivo svjedočio. Masa građanstva, neki znatiželjni da vide u lice kako izgleda taj državni redarstveni or- gan, a mnogi, jer u njegovu spro- vađanju u zatvor napokon doživješe pobjedu Božice Pravde, pratila je tog državnog redarstvenog organa, bez vike i buke, sve do vrata ta- mnice, Isti dan kad se je ovo do- godilo, drugi državni redarstveni organ, Jakob Lovrić, čuo je iz usta Pravde osudu, koja ga ka- žnjava na zatvor i parničke tro- škove, jer je" zloupotrebio svoju službu kao državni redarstveni or- gan. Masa građanstva pratila je i njega kao i onog prvog, bez ika- kvih demostracija, već opravdanim prezirom, kog su ti državni redar. organi zaslužili. Da, ali g. savjetnik Škarić i njegovi politički komesari, uvidjeli su u osudama Pravde svoju blamažu, koja ih je stigla kao prirodna posljedica njihova upravljanja i gospodovanja kao ljudi, koji predstavljaju i vode je- dnu vlast. Shvaćamo, da je to za njih bila vrlo gorka čaša, koju, evo, namisliše da je zaslade sa jednom vrsti terora. Njima nije ni mrve imponiralo što je jedan nji- hov i državni redar. organ spro- veden u tamnicu radi krivog svje- dočanstva a drugi osuđen na ta- mnicu radi uskraćivanja građanskih sloboda i zloupotrebe službe, Oni su se toliko istrčali, da ih oni kao takove smatraju i onda, kada još svakome u. ušima odjekuje osuda suda, i to takva osuda, koja sva- Kome poštenom srcu: nameće osje- ćaj mržnje i prezira, a ne zaštite i obrane. Da pokažu koliko oni vole državne redarstvene organe i onda kad se sprovode u tamnicu radi kriva svjedočanstva, razaslaše dubrovačkom građanstvu do 200 poziva, da odgovaraju kao krivci, što su bez ikakve buke pratili je- dnog državnog red. organa što je krivo svjedočio, a drugog što je bio osuđen. Ovakovo držanje g. savj. Ška- rića i njegovih političkih komesara, kad on zove na odgovornost go- tovo do 200 lica e da zaštiti svoja dva, sudom osuđena detektiva, može li se, uz sve ono što se je sa njihove strane u nas u Dubro- vniku uradilo, nazvati drukčije nego: teror? Značajno je u ovoj aferi još nešto, biva: ko ovu masu tuži i ko je pozvan da odgovara ? Kao tužilac fungira nekakav mladić, radnik, kojega prošlost. nije baš tako sjajna, a koji je tobože sve tužene vidio i čuo, kako glasno viču i demonstriraju. Prama nje- govoj tužbi pozvani su mnogi, koji uopće nijesu od svega a ma baš ništa ni čuli ni vidjeli, a kamo li prisustvovali, vrijeđali i izruga- vali se glasovitim drž. red. orga- nima, Bodulu i Lovriću. Neki od tuženih nijesu se čak n/ u Dubro- vniku nalazili nego su bili sto- tine kilometara daleko od Dubro- vnika, a u Dubrovnik su stigli i po dva dana kasnije od tobožnjih uvrjedljivin demostracija. Ova či- njenica mnogo kaže: prvo, bla- anirani ljudi na našem Poglavar- stvu, e da sebe nekako uspješnije rehabilitiraju, htjeli su i pred gra- đanstvom i pred svojim starijim vlastima, da cijelu ovu stvar pred- stave kao posljedicu tužbe koja je došla sa privatne strane, a ne kao stvar koju su oni sami i radi sebe udesili, jer drukčije nemoguće je rastumačiti, otkle kao tužilac iskr- sniva jedan obični i vrlo mladi radnik, sa ne dobrom pošlošću, a pozivaju se osobe, kojih nije ni bilo u Dubrovniku. Drugo: baš ovo pogrešno optuživanje i pozi- vanje na odgovornost i onih koji nijesu nikako ni prisustvovali pra- tnji osuđenih detektiva, niti su se čak nalazili u Dubrovniku za to vrijeme, pokazuje da na našem Poglavarstvu imaju odavna spisak svih onih građana, za koje su oni uobrazili, da je nešto u Dubrovniku nemoguće da se dogodi bez nji- hova prisustva. Taj se spisak svaki dan popunjava, te su prama njemu, bez ikakva obzira, poslali i pozive. I ovo pokazuje, da sve ovo ne odgovara stvarnosti tužbe sa pri- vatne strane. Ovako udešeni progoni, mogu li se drukčije nazvati nego: teror? Da popunimo ovo provađanje terora, još ćemo iznijeti jedan pri- mjer. Još pred tri mjeseca, poznati detektivi obijedili su nekolicinju građana, te ih predali sudu, jer da ih napastuju i vrijeđaju kad su u službi. Na sudu su isti detektivi iungirali kao svjedoci, a sam sud savjesno je pretresao cijelu stvar, i došao do uvjerenja _ o neosno- vanosti optužbe, te tužene gra- đane riješio. I sada nakon puna tri mjeseca, ljudi na našem Poglavarstvu, za istu stvaro kojoj je sud kazao svoju riječ, zovu one građane preda se, i vode im pretres, da- jući na taj način očiti šamar Pravdi, koja je rekla svoju. Može li se ovo drukčije nazvati nego: teror? I mi smo još sretni da smo se rodili u dvadesetom vijeku, da ži- vimo u ustavnoj državi, gdje nam zakon jamči i slobodu govora i slobodu mišljenja i sve uopće gra- đanske slobode! Može li se kogod naći a da nam ne zavidi ovim i ovakovim slobodama, gdje i dva osuđena detektiva više prava, više slobode i više zaštite uživaju nego li cijelo građanstvo ? I naš mili Dubrovnik, koji je znao kroz hiljadu godina da održi svoju slobodu, koji je kroz to dugo vrijeme znao da dade pažnje, mje- sta i časti onome što se slobodom nazivlje, dočekao je ustavnom dva- desetom vijeku, da mu terorom gaze ono čime se je on kroz hiljadu godina ponosio, a što mu se danas zakonom zajamčuje. Ubinam gentium sumus ? Jipyauna ce CKyrba. Mu cMo Beh npej /ybe Bpemena nonujeJiM, na €MO O TOME y BHII€ HA- BPATAKA HATJIACHJIH, KAKO Ce HeNITO cupeMa u usa Gpua Baba no nac Cp- 6e ua IlpuMopjy, a napouuro y /ly- GpoBHuKy. Y nocibejuee BpujeMe CMO u3BjerureHu ca BpJIo noy3naHa u3Bopa, na npencroje 6p30o npeMeTauuue u He- KAaKAB Beneusnajnmuku nponec. Amu TO HE MOXE JA HIE HA TaKO Gp3y PYKY, HAPOUHTO KAJ CBEMY TOME HeMA OCHOBA, H KAJA MH _Cp6u TO cBakor “aca cnpaBuu ucuekyjeMo. 3aro rpe6a MHOTO ylemaBawa, a napouuro caja nociuje sarpe6aukor u (ppu/ijyuroBor nponeca. JIpyx6a ce 34 TO Beli mo- HeJa npukynjbaru, a Gpahe ce yBujek Hajasu ua ycuyau. Tocn. Jip. Jlyjo bakoTuh, HaponHu nocIaHuK Ha naje MaTuHCKOM Ca6opy nocnao mam je nOtwy usjaBy, koja MOxe za croju Kao NOCap NpuJor naHauii>HM NpuJmuKaMa Y KOj4M XUBHMO M KAO NOKA3, Na Ce je Npyxuua nouena na CKynJba: Vaneono Ypeonuwitao ! Crmeereka_ je ,Hrvatska Država“ y cBom 6pojy ox 18 oBora mjecena Hauuia 34 CXOjuHOo na ny6jukyje pak- cumuJ jee Bu3uT-Kapre Kojy Mu je rocn. Jip. Basak npenao y Janyapy OBE ro/une. Kao cBake TaKO H OBE TOJIHHE HILIAO CaM y Janyapy mjeceny Ha nyroBare, Ose cam rogune Guo y Beorpany. Kako cam umao za ce _360r uekux NOCIOBA 3Z4upuM y 3apy, uMao caM na nocjerum u rocu. JIp. Basaka KO- ME CaM caonhuo za uzrem y Beorpa, na ra 34MOJIHMM JA Gu MH zao Koje mucMo npenopyke. Tocn. JIp. Basa MH pede na OH HeMa Hero camo je- ZHor npujareba Kome 6u me morao npenopyuuTu, a To za je rocm. ]lp. MusoBanoBuhi c kojuM Ce OH 0/1 MHO- ro rozuna nosnaje. H Tako mu je nao CBOjy BH3HT-KAPTy Ha KOjoj je uamu- CaHO NA ME I>€MY npenopyua. Y Beorpany nak, HetuTo 34r0 INTO cam Ce HALIAO Ca HEKHM CBOjHM 3EMJbALIH- Ma Ca KOjuMa cam ce on npuje no- 3HABAO, HCIITO INTO CAM Ty CTeKAO HOBHX NO3HAHCTBA 4 NpujaTe/bCIBA — NponmyiH Cy MH CBH JaHu MOr GopaBka Y ibeMy, a za Mu ce Huje ykasaja Npuroja za ce KOpucrHM ca npero- Pykom JIp. Bamaka. — Tako ce je noronuso na je ieroBsa BusuT-kapra ocrala y MOM NOpTpey u Bparuja Ce ca MHOM y lllu6emuk a za je ja HujecaM HHTH ymorpeGno. Mau mu jy je neko y Ulu6eHuxy OJIHHO H3 NOoprTema, uu Mu je ona Herlje (ama ysujek y IlluGenuxy) uc- nana na je uekO mamao —, (akar je na je oma ua jezaH Or oBa Ba ma- uuna zocnjena y moGoxue pyke ype- zuuimursa ,Hrvatske Države“, koje je HAIIIO A MY IATPHOTCKA IJAKHOCT Hamaxe na je y dakcumuy myOJukyje, KOMEHTApuIIyhH Ty nojaBy Omako, Ka- KO TO MOTy ZA ypae oHu narpuore KOjM IIOCTE CBAKOF IeTKA a mINHjyHu- uy u KleBekiy cBake cy6ore y 3ma- M€HY XPBATCKE IP)KABE. Ja, HApaBHO, Hehy na cBoje mepo OKabAM IMA/byhH 6umo KOjy najaBy NOGOXKHOM ypezuumTBy ,Hrvatske Države“, KOME OCTAB/BAM mOTNyHy CI0601y Na BOJIM CBOj 3aHaT mInujyHH- Caiba H KJIEBETAHA KAKO XOhi€ H KAKO HajGOJBE 3HA, — AJIH MOJIHM TO yrJle- AHO YPEJHHINTBO ZA H3BOJIH OGjaBuTH OBO Map MOjux pujeuu, Heka #3 ibHX NOLITEHH CBHjeT BHIH KOJIMKO HMa CKJAJIHOCTH, OGpa3a u nolmTewa y »Hrvatskoj Državi“, C OJVIHUHHM IIOLITOBAIEM lip. slyjo BakoTuh. lllućenuk, 19. Mapitia 1911. Ilacmo u3 CpGuje. — OJ Hamer CTAJIHOT NONHCHHKA. — Y Beorpa1y, 21. mapra Ilakje je unak TauHo OHO LITO BaM je Bani zonucHuK jaB4O O YCTAHOBJbE- iby TaaBuor Hucnekropara Bojcke! O TOMe je Beh nsamao KpabeB yxa3, TraBHHM HHcnekTOpoM umeHoBaH je Iipecrogonacsbenuuk Ajexkcauzap. Hbe- My he GuTu noJIujeJbeHO HEKOJIHKO BHIIHX Oduuupa. Jenna yaora y HH- cnekTopary zogujebena je u Muun- crapcTBy Bojiom. Bam je nomucHuK y mocIbeJu»eM NucMy znao uspa3ša cBoM gmuHom yGje- beimy, na he Hucnekropar Cpncke Bojeke, ako ce crBap 36uba u3Beze — Kaz je nucaHo nocibejuwme IucMO, O TOME Ce CAMO FOBOpHJIO — LOCTA nonpunujeru ycaBpinaBaiy Bojne care CpG6uje y cBaKkOM norneny. Cana rak, KAJI HEMA BHIIE CYMIBe y OCTBApeibe OBE HOBE BOjHe HHcTHTy1uje, on MOE CaMO Ja NOHOBH OHO iuTO je npuje Ka330. Jep Ma KOJuKO na je cpneka BOjCKA Y IIOCIbE/LE6E TPH TOJIHHE KOJIO- CAJIHHM KOPAKOM KpOuHJA Hanpujeji, unak he IBeHOM YCABpILABAIbY NONPH- uujeru u jenuucrsena uucnekunja 3a uuje/y 3eM/by, TuM npuje u TOJuKO Bule tmuro je ma ueny HucnekrTopara TIpecrononacibenuuk Ajekcangap, uuja je 4byGaB npema Bojcuu HeorpaHuueHa H KOju youBa nornyue cumnaruje uu- jene Cp6uje, ue 3aro iro je 6ynyhu Hocusan Cpneke Kpyie, nero je/uuo H CABpIIEHO C TOFA INTO je mokasao H BOJb€ H CMHCIA_ H JbYGaBH IpeMA CBEMy IITO CpGuju_MOXe KOPHCTHTH, IITO je MOE yHANPeNHTH H VCABPLIHTH. CBu Georpaicku JIHCTOBH NOSApA- BHJIH Cy OCHHBAIBE OBE HOBE BOjHe HHcTHTyuuje; CBH Cy MuNIbeIbA na je OBHM IOTIYibeHA jejua npašuuua y cpri- cKOj BOjcuu; cB4 zajy uapasa Hau gra he Hucnekropar - nonmupuTu jenuy BOjuy norpe6y Cp6uje u za he weroB BuCOKH Illep 3naru, Mohu u xrjeru CBE yuuHuTu_1uTo ce og Hbera ouekyje. A u Bau je gomucuuk y ro yGjekjen. Ha wera je uurepecoBawe [Ipecromo- HACIBEJIHHKOBO 34 CBE IITO je zoGpo H KOPHCHO YUHHHJIO BAHPE/AH H BPJIO npujaran_yrTucaKk. CBakora zana, na- crojehu na ce ma Bpujeme o cseMy uudopmupa, u xenehu za zgomuuje, KAO BJanajau, Gyne y cBe yrnyheH, Tipecrononacivenauk nocjehyje pasua MHHHCTAPCTBA, PA3HA HAJIJIELITBA, IIKO- le, yCcTaHOBE HM OCTAJO, HCNHTyjyhu cBe, pacnuryjyhiu ce o cBeMy Hu crapa- jyhu ce sa cBe, He NOBPIIHO, CaMO Ja ce kae na je Guo osnuje umu onyije, HETO KAO KAKAB HayuHHK, KOju xohe na creue 3Hatba_ 0 CBeMy, Koju xohe na nosiaje cBe y zera;buma. Tlopej cBe cBoje jenunersene noGpore, On je y oujeuu pana jaBuux, a Hapouuro 3BAHHUHMX PAJIHHKA CTPOT, AJIH H O- GjekruBaH. OH ue raju cnenujanne cumnaTuje Hu npeMa OBoj Hu npema omoj uunocru;. FbeMy je cmaku Cp- OuH, CBaKH IP)KABJBAHHH, CaMO aKO je Ha cBOMe mMjecry, akO je KOpekTan u arujaH, jezuako cumnaruuaH. OH BOJIH CB€, 4 H€ MP3H HuKOTA; CAGE KApa- KTEpe, ujede panauke 4 Heo36ubne I6YIIE CAXKAJBEBA AJIH HE MP3H, a Ka3Hy 34 TAKBE JbYJL€ CMATPA JIOTHUHOM TIO- CBEJIMOM IBHXOBA pala, npkehu ce CTPOrO OHe Hapojue: ,KO WmqTo uunu — ce6u uuHu“. JON HuKO Huje MOrao Ma uiTo 3a- MJEPHTH MJIA LOM Tipecrononac/benuuKy. Hema smcra_y Cp6uju, Koju o IbeMy noGpo ue roBopu. Ha jenan gucr uu Y deMy My Huje Hamao 3samjepke. A BH, YPEIHHY€, 3HAJLETE KAKBH Cy Ge0- TPalCKH JIHCTOBH; BH 3HA/ETE NO KO- jux rpauuua Georpajicku JIHCTOBH 3010- ynorpe6;byjy _ueorpanmueny C106o1ny NITAMII€; BH 3HAJLETE JA OHH yomlLTE He mrene uu Bnany uu KpajveBcku Ilom. E na sujeno! Kan cBe TO 3Ha- meTe, OHZAa Bal zonucuuk Bjepyje ma here nojMuTu ura Cp6uja uma y com Gynyhem Branaony, «an My HH jean IHCT, HHKAJA M HH y ueMy uuje 3a- mjepuo; Bjepyjre na here cxsaruru IBCTOB ONITHMH3AM y noreny Gynyker paza TnaBuor Hucnekropara Cpneke Bojcke. kadi * šo