Br. 15. Dubrovnik aprila 1911. I IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: _JUBR VNIK POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli“ čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku Vlasnik, “ «vatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. SZV Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Jedna želja Dositeja Obradovića je ispunjena. On je pisao svome »ljubeznom i slačajšem slavenosrp- skom narodu“, u predgovoru svoga glavnog djela: , Toliko prosim, kad me ne bude na svetu, da mi želite od blagoga Boga milost“. Danas cio srpski narod, preko državnih granica koje ga razdvajaju i van najraznovrsnijih državnih sistema pod kojima je, ima jedno lijepo ošjećanje koje ga ujedinjuje: razu- mijevanje koliko duguje poštovanja svome prvom prosvjetitelju i je- dnom od tvoraca naše nove naro- dne kulture i književnosti. I danas više nego ikada Dositej uliva po- štovanja svojim radom, velikom aktivnošću svojom, idejama koje je propovijedao, svojom čestitošću i svojim časnim i uglednim živo- tom. Vijekom koji je protekao od njegove smrti, Dositije Obradović ništa nije izgubio; on je od onih ljudi i pisaca koji ne zastaravaju, i čiji rad i ličnost vrijeme čini sve značajnijim i reljefnijim. Dositije Obradović rodio se u malom banatskom selu Čakovu, misli se 1742. godine. Ostao je ubrzo sirota, i kako je bio siro- mašan, otišao je u šegrte. Tako je svoj život započeo skoro iz ničega, kao drugi jedan veliki čovjek srp- skoga naroda i stvaralac nove knji- ževnosti Vuk Stefanović Karadžić. U želji za naukom i saznanjem, poslije čitanja nešto crkvenih knjiga koje su mu bile došle do ruku, on bježi u srijemski manastir Ho- povo, prema navikama ondašnjeg doba traži nauke u čitanju hrišćan- skih vizija i svetačkih žitija, i pada u asketski zanos. Kako je bio ja- čega duha, Dositije nije mogao ostati dugo niti provesti svoj život u skučenom krugu manastirskom. On se brzo kaje zbog kaluđerenja, skida mantiju i bježi u svijet, do- lazi u Zagreb, i pregazivši ličke i krbavske planine silazi 1761. god. u manastir Krupu, i za tri godine smješta se u Kninskom Polju kao učitelj. Silazio je u Crnu Goru i bolestan iduće godine vratio se u selo Golubić, kod Knina, pa zatim u Kosovo kod popa Avrama Si- mića. Tu je napisao svoje prvo djelo Bukvice, ispisi iz besjeda Jovana Zlatousta. To je djelo iz doba kada je još cijelu nauku gle- dao samo u popularnim praktično moralnim spisima novogrčkim i ta- lijanskim. Godine 1765. je preko Kria i Hiendara otputovao u Smirnu u grčku školu, i poslije u povratku 1768. proputuje Grčku i Arbaniju, sa Krfa pređe u Mletke, a odatle u Zadar i pravoslavna sela u Sjevernoj Dalmaciji. Godinu dana bio je u Plavnu i u Skradinu. Iz Zadra je 1771. otputovao za Trst da se više nikada ne vrati u Dal- maciju. Za tih deset godina od svoga bjegstva iz manastira Dositej je naučio grčki, latinski i talijanski, upoznao klasičnu književnost, slo- bodoumne reforme u pravoslavnoj oD DOSITIJE OBRADOVIĆ. — 1811-1911. crkvi i moralne i filozofske nauke tadašnjih Grka. Gonjen neprekidno željom za učenjem i neumoljivo revnosan, on je za idućih dvadeset godina, sirotujući i učiteljujući, ži- vio u Beču, bio đak na univerzi- tetima u Hale i Lajpcigu, upoznao se sa racionalističkom i filozofskom književnošću u Evropi XVIII. vi- jeka, proputovao Francusku, bio u Londonu, odlazio u Rusiju, živio u Trstu, naučio njemački, francuski i engleski. Svoj život završio je u Beogradu, u koji je prešao čim su Turci bili izagnani iz Srbije, a za- lažući se sav za narodno obrazo- vanje nove i tek oslobođene srp- ske države, osnivao škole u njoj, organizovao biblioteke, pokušavao da otvori štamparije, bio od sviju voljen i poštovan kao najveći srp- ski književnik svoga doba, patriara tadašnje srpske književnosti i kul- ture. Takav je bio poučni život tog trudoljubivog i razboritog samouka od Franklinove vrste, koji je zapo- čeo svoje dane kao mali šegrt u jednom jadnom banatskom selu, a završio ih kao najveći srpski knji- ževnik svoga doba i evropski o- brazovan čovjek, koji je prisvojio sebi lijepu i trezvenu moralnu filo- zotiju XVIII. vijeka. I sav taj ve- liki napredak Dositije je postigao samo ličnim trudom i neumorivom revnošću, u prilikama i sredini koja ga nije mogla ni malo hrabriti u njegovom radu. Iz svog iskustva i iz onoga što je naučio, Dositije je stekao jedno uvjerenje koje je činilo osnovu ci- jeloga njegovog rada. Sa vrlo mnogo nježnosti i pitomosti, sav čovjekoljubiv i filantrop, Dositej je vjerovao, sa blagošću čovjeka koji je mnogo iskusio, u urođenu do- brotu ljudsku i sve njihove rđave osobine i mane objašnjavao osku- dicom u vaspitanju. Popravljanje sveg rdavoga u čovjeku i društvu gledao je u racionalnom vaspitanju, na osnovu zdravog razuma, i u uklanjanju starih predrasuda i za- bluda i usvajanju novih istina. Sve će to biti moguće ako se samo mogadne slobodno misliti i o sva- koj stvari rasuđivati i govoriti. 1 iznad svega slavio je i uzdizao nauku ,nebesni cvet“, spas čovje- čanstva. Sa takvim idejama Dositej je bio popularni i prosvjetiteljski pisac. Kako je vrlo dobro poznavao svoj narod, on mu je kazivao samo one ideje evropskog XVIII. vijeka, koje su mu bile najpreče, najpotrebnije i najvažnije. On je svojim prosvi- jećenim saplemenicima dokazivao potrebu nauke i vaspitanja, i u stalnoj saglasnosti sa onim što je propovijedao on je osnivao škole i biblioteke, radio na otvaranju štamparije, sav. se zalagao za or- ganizovanje narodne prosvjete. On je svome narodu, koji je bio za- slijepljen svojom vjerom punom praznovjerica, propovijedao visoko načelo vjerske snošljivosti, i izja- vljivao da su mu podjednako dragi svi članovi njegovoga plemena, pa ma kojoj vjeroispovijesti pripadali. On je naročito podvrgao bio kri- tici kaluđerski red i dokazivao »besposlenost manastira _ u opšte- stvu“. Daleko od toga da bude propovjednik antiklerikalizma i a- teizma, on je samo vodio borbu protivu kaluđera gastronoma i za- starjelih vjerskih običaja i ustanova, propovijedajući vjersku snošljivost i reformu crkve prema zahtjevima zdravoga razuma. I zbog tih za ono doba vrlo smjelih ideja, kalu- deri su njegove knjige osuđivali kao jeretičke i spaljivali ih. Dositej je svoje ideje iznosio u obliku pristupačnom onim kojima su one bile namijenjene. U svom glavnom djelu, u ,2Kurujy u NpHKIbyueuujama /lumurpuja O- GpanoBuha“, on je na pouku dru- gima ispričao svoj lijepi život pun težnje za prosvjećivanjem i pijeteta prema nauci. U tom djelu on je pričao stilom vrlo prirodnim, kao što je i sam uvijek bio, vješto preplićući korisno sa prijatnim, unoseći u pričanje zanimljive ane- gdote, primjere “iz svog bogatog iskustva, zgodne i živopisne izreke i prikladne refleksije. Slil mu je imao naročitu draž, izvjesan, do- brodušan i srdačan ton, jednu in- timnu i neposrednu iskrenost čo- vjeka sređene i lijepo ujednačene prirode, kog je životno iskustvo dovelo do blagosti i jednog pra- ktičnog i vedrog shvatanja života. Pisao je jezikom prostim, jasnim i razumljivim. On po svim tim svojim osobinama znači prekid on- dašnjeg ruskog uticaja na književ- nost pravoslavnih Srba, i veziva- nje srpske sa velikim evropskim književnostima. On je prevodilac Lafontena, Lesinga, Mormontela, Adisona, Labrijera, i prvi kog Srba pominje Bekona, lorda Česterfilda. On, uopšte, znači učvršćivanje kod Južnih Slovena ideja koje su tada vladale u zapadnim književnostima i ondašnjoj evropskoj filozofiji. On je izvršio jak uticaj i na Bugare, on je mnogo uticao na Hrvate. Gosp. Šurmin je tu skoro za Do- siteja rekao: ,Kod Hrvata je Do- sitej ušao u red onih velikih lju- di, koji su bili u svojem radu kao temeljni kamen za _preporađenje i naroda i duha narodnoga. I s ovu i s onu stranu Save i Dunava je radio; i s'ovu i s onu stranu je imao uspjeha. Snaga njegova du- ha pobjeđivala je sve neprijatelje, pa je i njegova slava to veća, što je krug njegovih misli nalazio više poštovalaca.“ Dositejev rad bio je još od uti- caja i ma razvijanje srpske naci- onalne svijesti. Prije svega, on je imao vrlo jako i razvijeno naci- onalno osjećanje. On je volio mno- go svoju ,milu naciju“. U Nje- mačkoj, kraj biblioteka i, škola, pošto je postigao ono što je naj- više želio, on je ,gorke suze pro- lijevao“ misleći o ,toliko dražim i milijim zemljama Serbiji, Bosni i Ercegovini“. Ta velika ljubav pre- ma svome narodu čini podlogu cijelom njegovom radu. Svijest o pripadnosti svome narodu i osje- ćanje nacionalne solidarnosti dovelo ga jeu vezu sa srpskim ustan- cima, navelo na žrtve, i učinilo da on prekine svoj starački život u Trstu i dođe u Karađorđevu Srbiju, koju su Turci mogli svaki čas pregaziti. On je bolje nego ikoji književnik njegova vremena poznavao svoj narod, gledajući ga skoro u svima krajevima gdje on živi, i dobio osjećanje velike na- cionalne zajednice. On je vrlo to- plo pozdravio Karađorđev ustanak, gledajući u njemu početak oslobo- đenja cjelokupnog srpskog naroda. Njegovo nacionalno osjećanje visoko stoji iznad dotadašnjeg uskog, konfesionalnog i lokalnog nacionalizma. On je pisao za Srbe sve i svuda, ili kako je govorio u predgovoru svom glavnom dje- lu: , Vama, poželani žitelji Subije, Bosne, Hercegovine, Črne Gore, Dalmacije, Hrvatske, Srijema, Ba- nala i Bačke s gurećim i punim ljubavi srcem ovi moj mali no userdni trud predajem“. On je prvi razvio i izrekao ideju o na- rodnom jedinstvu bez obzira na vjersku podjelu ,budući da zakon i vera može se promeniti, a rod i jezik nikada“. Na taj način on je za više od sto godina bio is- pred svoga doba. Tek u današnje vrijeme počinje se potpuno uviđati koliko je to njegovo nacionalno shvatanje bilo tačno i pravilno. I po tome Dositijev značaj nije ništa manji no u drugim pravcima njegovog korisnog i lijepog rada. Najzad, neka je u jednom dal- matinskom listu pomenuto još i ovo: Dalmacija je bila od velikog uticaja na Dositijev rad. Prije sve- ga, on je u njoj naučio talijanski i učinio prvi korak na upoznava- nju zapadnih književnosti i evrop- ske kulture. Zatim, on je u njoj mogao vidjeti dosta knjiga i pre- pisa na narodnom jeziku, i tu do- biti prvi pojam o književnom radu na ,prosto narodnom dialektu“. U Dalmaciji je on i započeo svoj književni rad i napisao svoje prvo djelo ,Bukvice“. Najzad, poslije hrišćanskog misticizma i asketskih vizija, on je u Dalmaciji stekao svoje osnovno vedro i prijatno duševno raspoloženje, koje ga po- slije nije ostavljalo cijeloga života. Polazeći iz Kninskog Polja on veli: , Tri godine proveden s onim božijim ljudima, tri mile godine, koje svegda s uslaždenijem srca spominjem, i koje sam za osno- vanije svemu sledujućemu mojemu življenju položio“. I tako je stara i lijepa Dalmacija korisno i ohra- brujući uticala na osnivaoca novije srpske književnosti i kulture. i Dositej je sam za sebe rekao da želi da mu se na grobu stavi natpis: ,Ovdje leže njegove srp- ske kosti. On je ljubio svoj na- rod“. 1 stari filozof potpuno za- služuje taj lijep natpis. Ali u svo- joj skromnosti on nije predviđao veliki uticaj i značaj koji će nje- gov rad imati na srpski narod. Danas, svi Srbi taj njegov kratki nadgrobni natpis produžuju i u njemu iskazuju koliko je njegov uticaj bio veliki po razvitak . knji- ževnih, religioznih, moralnih, pe- dagoških i nacionalnih svetinja u srpskom narodu. I svi zbog toga imaju jedno veliko poštovanje za njega. Danas, pred stogodišnlicu nje- gove smrti, koja po prilici pada u iduću subotu, prekosutra, da- vamo i mi izraza tome poštovanju i kličemo: Slava srpskom prosvjetitelju Dositeju Obradoviću! CpGuma y Boxu. Y OGNACTH JbYJICKHX YCTAHOBA, ruje yuecrByjy pasuoBpcuu cnojeBu, uecro ce jaB/bajy masjecuu nanpaxaju, koju nanjauaBajy uoBjeka Te ra ByKY OHaMO, KAMO OH CBOjeBOJBHO. HH NON KOjy tuujeHdy nomao Hue 64, — V rakum ce npujukamMa orjeja ciujena nojo- KHOCT nojezuuua CKYIIHHH ; IOJJIO- *KHOCT yTBpljeHa BjekOBHMA, a nCcuxo- NOIIKH TIPH3HATA 34 NOMOhHHLY 36up- He cuje, Koja kpehe uujemum uosje- uaHcrBoM. Ha npBu Max MOXe ce uu- HHTH, LA Ta NOJUIOKHOCT M3BHP€ _MH3 TYFAJbHB€ IIOJIHTHKE HajHMKux IKEJbA ; aJIH TO HE CTOjH, HETO Ce OHA C OBOM nonupyje npeko MOhH€ CKJIOHOCTH 34 Pa30pJbHBOCT, H y TOME je Omaciocr, HETO NIperoJeMa, a ce ona nojna we- 3HHOM NPHMAM/BHBOM yTHuLAjy. C oBe Tauke raejuira TpeGa ro- BOpuHTH O TpjesBeuujoj pyuu y Boku, tuTO je OHaKO NpHOHyJa OKO npeuu- tIHaBaiba_JIHUHHX pauyHa, Te pauira CY Hapojnie roMune jypuye, a ce Hau3mMjeHile OKPHB.bYjy, CnaGe u yHH- turyjy. Ila TeK, nomuTo ce cBe To Ta- UHO CXBATH H IIPpABHJIHO OLMjeHu, MOhH he ce ompaBjaru oHora, Ko uuje ma- PHO Ha H360pHO NOJIBOpeIbE y Boky, Makap za je Guo MOJbeH oj npnja- Teba, Koje OH Bucoko uwjenu, Ayu, aKO je ona Gua Hyxa ue VULOBO- IBHTH NPHJATE/BHMA, JAHAC, HAKOH CBp- IHE€H€ BPEB€, I2KHOCT je HI ibHuMa ce NOpa3TOBOpHTH, H€ GH JIH molo 3a PYKOM CIOXHTH HX zajGyuu y npu- 3HAIbY, € y JaHOj NpMJIHNH CrpAaHKE Ce H€ Xalajy 4uHMTH TaMAaH OHO HCTO, INTO KOJ CBOjHX NpOTHBHHKA BEh OjLa- BHA XMTOCAILE KAO CyAuACIG6O u ja- KOGunCIlBO. Hma u ce yonhe uckpeHo ma ro- BOpH, MOPA C& Npu3Haru za ce ce TO H€ ZemaBa caMo y Boku, He uu Ha caMOM IIpuMopjy, B€h cByna ua CBHjeTy, a — imro ce nac HapouHTo TH — y uujenom namem napoji. Ila Kome je zo Taunor npocyljuBawa Pa3HHx nojasa y uamoj cpejuuu, Kaji HX CMMIJBEHO PA3UJAHM, Y IbHMA he Hau HACIBEJIHH OJ6IbECAK cpriekora Iuremena TO ce ozpasyje y jakom TEMNePAMEHTY, NaK CNA6y nyxoBuy runKocr, Ce3 koje ce ckynuue Bpno TEIIKO npuarohyjy uarjum npomje- HAMA, MAKAP HX KATETOpHUHO 3axTH- jesana uucra npasuunocr. MH ynpaB 34T0O — OCHM OHMX TE Ce CpGuma 30By CaMO LOTJE NOK HMAjy INTO cpn-