Br. 17.

Dubrovnik 20. aprila 1911.

God. XX.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je listu na godinu:

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- o
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zemlje
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na pd i četvrt godine sšurazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
atraciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi e ne vraćaju, Nefran.
| kovua pisti" ne primaju se. - f
| |
<, , li

nez
POJEDINI BROJ 20 PARA
Za oglase, ručunska izvjesća 1 slbo|
čne objave plaću se 12 paru po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po
godbi. Zu priposlana. izjave 1
javne zahvale pluća se od petilnov
retka 20 para,
Plativo 4 atuživo uo Dubrovniku. !
lb
sai U

Vlasnik, 2 !avatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

ZI

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Pogrješna politika.

Onaj lijepi članak o pitanju pro-
jekta zakona o upotrebi i nazivu
jezika i o upotrebi pismena u Bo-
sni i Hercegovini, napisan sine ira
et studio, imao je, izgleda, zada-
tak da utvrdi nepravednost držanja
braće Hrvata prema nama Srbima
i da pokaže ponovo povrijeđenu
staru ranu, kako bi se, upoznava-
njem prave bolesti, što lakše na-
šao zgodan lijek u interesu našeg
zajedničkog narodnog organizma.
Tu je kazano iskreno i otvoreno
što nas boli; kazano je onako
kako samo braća braći mogu ka-
zati; kazano je sve u dobroj vjeri
da će ona neizvitoperena iskrenost
bar djelimično raščistiti situaciju“ i
doprinijeti pravilnom shvaćanju je-
dnog, na žalost prijepornog, našeg
zajedničkog pitanja ; kazano je sve
to tako s toga, što je pisac svije-
san teških posljedica, koje nemi-
novno moraju nastupiti, ako braća
Hrvati nastave udarenim putem.
A dozvolite sada da i mi u do-
punu onog lijepog članka nekoliko
kažemo.

Nemojmo se varati; priznajmo
i ne griješimo se o jednu istinu:
naše međusobne razmirice, naša
bratoubilačka borba ne može ni u
čemu da koristi našoj narodnoj
stvari, već jedino onome trećemu;
koji u tome nalazi mogućnosti i
garantije svojih, po nas opasnih.
interesa. To je bar jasno svakome.
A da jeto jasno i braći Hrvatima,
vidimo po tome, što svaku odgo-
vornost, odbacujući je od sebe,
pripisuju uspješnom uticaju vlade
na bosansko -hercegovačke Srbe.
Ovo je, svakako, jedna od najve-
ćih nepravda braće Hrvata, ne
s toga što objeđuju Srbe za nešto što
je logički apsurdno, koliko s toga
što zameću trag svoje nesvjesnosti
i svoje političke nekorektnosti.

Ko još pametan može vjerovati,
da će austrijska vlada protežirati
Srpstvo na štetu Hrvatstva? To
je tako neozbiljno i nemoguće da
bismo pokazali isto toliko neoz-
biljnosti kad bismo trošili hartiju
i mastilo dokazujući nemogućnost
pretpostavke o vladinom podupi-
ranju velikosrpskih aspiracija. Me-
đutim možemo punim pravom i
utvrđenim ubjeđenjem kazati, da
su Hrvati prvi — ne stvarajući
time red sa nastavkom Srba —
podlegli uticaju vlade i iznevjerili
se potpisanom sporazumu sa Sr-
bima. Da je taj sporazum bio u
interesu jednih i drugih, a najviše
u interesu proklamovanog narodnog
jedinstva, i da on nije bio po ćudi
bosansko-hercegovačkoj recte““au-
strijskoj vladi, nesumnjivo utvrđuje
fakt što je vlada radila punom pa-
rom oko toga da ga sruši i one-
mogući, i što je, na žalost, našla
Hrvate pripravne da pogaze svoj
pakt sa Srbima i da sumnjivim

obećanjima žrtvuju bratstvo, svoje .

nesretne kmetove i svoju vjerodo-
stojnost.

Hrvatski su listovi zaboravili o-
žigosati ovakav postupak svojih

sumišljenika u Bosni i Hercegovi-
ni, kao što zaboravljaju na taj, po
jedinstvo narodno fatalan događaj,
i sada kad stoje pod povodljivim
uticajem političkih koncesija, koje
stvarne vrijednosti apsolutno ne
mogu imati, ne s toga što će ih
opravdano spriječiti većina, nego
najviše s toga što će, bar kod njih,
sve ići kako vlada bude htjela.
Hrvatski su listovi zaboravili na
sve to, a sjetili su se i nijesu
imali dovoljno riječi da osude o-
pravdani postupak Srba, koji su
ustali da spriječe rezultat komplota
protivu sebe; koji se nijesu ni
mogli ni “smjeli zadovoljiti neko-
rektnim radom braće Hrvata; ko-
jima je zaštita i obrana narodnih
interesa preča od vladine naklo-
nosti; kojima ne može biti indi-
ferentno da jedan anacionalni ele-
menat trguje sa srpskim nacional-
nim svetinjama uz cijenu ekonom-
skog ropstva narodnog; koji ne
mogu ravnodušno gledati da se u
toj trgovini Hrvati stavljaju u pozu
nesposobnih i nenarodnih kupaca
sa najsizurnijim izgledima jednog
političkog i narodnog bankrotstva.
Nije čudo što su bosansko-her-
cegovački Hrvati, pod uticajem dr-
žanja skoro cjelokupne hrvatske
štampe, nastavili svoj, po narodno
jedinstvo, savršeno opasan i neko-
rektan rad, i ako se od Štadlero-
vih pitomaca i u najboljim sluča-
jevima teško može bolje što oče-
kivati; nije dalje čudo što su po-
kušali utvrditi s muslimanima pi-
smeni akt ofenzivne i defanzivne
prirode prema Srbima, raspaljujući
time sve jače plemensko-političke
protivnosti i stari međusobni anta-
gonizam; a nije zaista čudo ni to
što su neki trezveniji, muslimanski
poslarici uskratili svoju sankciju
paktu jednog elementa, koji je do-
kazao da ga je spreman u svako
doba pogaziti samo .kad to zatraži
vlada ili kakav specijalni njihov
politički interes, — po staroj jezu-
itskoj metodi svojih gazda i učitelja.
Braća Hrvati moraju biti svjesni
istine da Srbima ne treba mnogo
da učvrste svoju hegemoniju, a
još manje se hoće Hrvatima da je
sa svojim političkim saveznicima
izgube. A ako dođe do toga, do
čega će izgleda vrlo brzo doći,
Hrvati će se naći u jednom za se
nepopravljivom položaju. Jer, ako
vrijedi istina da je vladi stalo do
toga da izigrava jedne protivu
drugih, onda Hrvati moraju raču-
nati da će vlada, sve i kad Srbi
ne bi imali snage da to sami u-
čine, jednoga lijepoga dana _omo-
gućiti hegemoniju Srba, i dovesti
Hrvate u nemogućnost svake o-
brane, u položaj opozicije nesraz-
mjerno slabije i nesposobne za ma
kakvu akciju ili protuakciju. A šta
onda slijedi ? — Osveta Srba, i
saniranje sviju povreda koje im
dotle učine braća Hrvati.
Stanimo sada ovdje i duboko
se zamislimo! Hoće li tada hrvat-
ski listovi, koji brane postupak
bosansko-hercegovačkih Hrvata, i-

mati smjelosti da za jednak postu-
pak napadaju Srbe? Hoće li se i
tada pozivati na ideju narodnog
jedinstva? Ta pitanja stavljamo
braći Hrvatima, i kad na eventu-
alne odgovore promisle, vidjeće
koliku grdnu nepravdu čine Srbima,
što brane postupak svojih sumi-
šljenika u Bosni i Hercegovini, od
kojih su većina između njih proste
sluge Beča i Rima. Hrvati su u
Bosni i Hercegovini u nesrazmjerno
slabijem položaju no što su Srbi,
i, ako im ovi vremenom počnu
vraćati milo za drago, Hrvati će
biti nemoćni da sačuvaju i ono što
imaju.

Eto, takva nam perspektiva iz-
lazi pred oči. Ona je za obe strane
neprijatna i opasna; s njome se
samo vlada može koristiti. Pozna-
jemo dobro svoj elemenat u Bosni
i Hercegovini, pa smo ubjeđeni da
Srbi nijesu toliko politički nezreli
da bi upali u istu pogrješku, u
kojoj se sada nalaze bosansko-
hercegovački Hrvati. Ali, recimo,
da i kod Srba, jer i oni su ljudi,
bude ćudljivosti i osvete, dolazimo
do mogućnosti međusobnog naiz-
mjeničnog zatiranja i uništavanja.
Na čiju štetu i za čiji račun? Jesu
li braća Hrvata slijepi da to ne vide ?

Koliko su bosansko-hercegovački
Hrvati zaboravili na bratstvo i na
interese zemlje, neka posvjedoči
ovaj tajni rezervat Hrvatske Naro-
dne Zajednice: .Slobodni smo obra-
titi se na Vas sa molbom, da bi po
na drugoj strani nalazećem se formu -
laru odgovorili nam na stavljena pi-
tanja i to — ako je ikako moguće u
roku od 14 dana. Ove informacije
trebamo u svrhu, da muslimanskom
saborskom klubu dademo podatke
gdje i koliko imamo naših kmetova
katolika, jer oni misle provesti agita-
ciju, da muslimani posjednici prodaju
kmetove katolike. Zbog toga trebamo
— kako vidite i iz formulara — tačna
imena zemljoposjednika u Vašoj župi
i broj koliko dotični posjednik u Vašoj
župi posjeduje kmetova katolika. —
Ne treba da Vam spomenemo, — da
je nuždno, da ovo naprama trećima
ostane u tajnosti, dočim našim selja-
cima možete u zgodnoj formi sve dati
razumjeti“.

Pred ovakom pojavom može
vrlo lako da ostane postrance
ideja narodnog jedinstva, a da
nastupi pitanje narodne egzisten-
cije. Tad između Srba i Hrvata u
Bosni i Hercegovini neminovno
mora nastupiti nepomirljiva borba,
čiju će odgovornost snositi i oni
Hrvati, koji dotle budu odobravali
postupak  bosansko-hercegovačkih
katolika. .Ne želimo da do toga
dođe, ali može doći i preko naše
volje. O Hrvatima, koji stoje na
principu narodnog jedinstva, mnogo
zavisi, hoće li bosansko-hercego-
vački katolici nastaviti nekorektnim
i nebratskim putem, a pored toga
zavisi o njima i to, mogu li Srbi
s neograničenim povjerenjem stu-
pati s braćom Hrvatima u svim
narodnim pitanjima.

Nikada ne treba odobravati ono
što se mora osuđivati, jer se do-

enije posljedice vrlo teško mogu

spriječiti. NY

Tlacmo u3 CpGuje..
— Or nalucr_craiHor_ gonucHuKka. —
Y Beorpany, 17. anpugna

Hpuje ocam nana ornouena je y
Hapojwoj Ckymwuruuu_renepajna e-
Gara o Gyuery 3a 1911. rozuuy, a y
UCTBpTAK je JOBpIIeHA CA rJIACAIBCM,
KojuM je Gyuer ycBojeH y mauemy ca
99 nporuB 15 rgacoBa, Te ce no TOM
upenmo Ha nperpec 6yueray nojenu-
HocruMa. /leGary je orBopuo muuucrap
(bunancuja r. Crojau IIporuh sujenum
H = Pa3JIOKHHM —TOBOpOM.  /losBoJutie
UHTAOLH, JA BALI NONKCHHK UuTHpA
HEKE CTABKE M3 TOra rOBOpa, KOje ke,
6obe HO MITA ApyrO, OCBujeTjuTu
bunancucky cHary CpGuje u ynorpe6y
TE CHATE Y IBEHOM YHYTPALIIEM H_CNO-
JballibeM pa3Bojy. Tocn. Ilporuki ce
uuje 3a1oBO/bHO na KOHcTaHTyje ca-
Jauiibe craie, Beh je, ynopeljyjyhiu ra
ca npouuomihy, c ycnjexom nacrojao na
NpPeACTABH HECYMI6HB H 3HATAH HANpE-
nak. To ke ce uajGosbe Bunjeru u3
OHOra WTO he Bat 1orucHuK  asbe
uauujeTu.

»Mu cMO Mlaja IpxaBa — pekao
je r. Mmuuucrap (unancuja. — Hama
Tpe6a MHOFO IITO ITA ZLA _CTBOpHMO,
MHOTO IITO ILTA LA ypanuMO za _Gucmo
ce Morjiu 6o/be u Gpke pa3šBujaru. Ba
CBe TO rTpe6a noBana; Taj HoBau_ rpe6a
Ja CTBOPHMO, A OH C€, TOCIIO/LO, MOE
CTBOpHTH CaMO panoM. AKO GoJbe 3a-
pahyjemo u ako .Bume sapahyjemo,
onna heMo MOliH BHILIC H IA TPOIIHMO,
a noTrpe6uo je Ja BHuile TPOLIHMO la
GucMo Mornu 6pxe uhu uanpej.

»decro ce uyje y Haponuoj Ckyn-
NITHHM NIPEKOP KAKO HaM je BEJIHKH
OyueT, u KaKkO je nekaza Guo Maju.
MebyTHM, FOCNOJO, KAJ Ce TO KaKe
BP.JIO uecro ce ry6u u3 Buna u 3a60-
PaBJBA OBO: AKO BEJIHKH OyiyeT udje
caM no ce6u 3nak ja jena ipokaBa
uje Hanpen u na ce pa3Buja, oH je,
FOCNO/IO, CBAKAKO H y CBAKOM CJYuajy
HEONXOJLAH YCIOB JA IpKaBa MOE
uhu nanpej u ja ce Moxe uhiu_Hnanpe/
H Ja Ce MOXe pa3BujaTu; MaJIH GyijeT
je csaku_nyr GesycnoBan_3nak za je
Ip»*KaBa BPJIO CKPOMHO JOTHPAHA, JA
OHa H€ MOXe na ce pasBnja, jep je
CACBUM GJH3y NaMETH A H 34. IPKABY
Bpujejiu ucTO npaBuo koje Bpujejnu 3a
oGuuna, npuBarua uoBjeka, 3a mpu-
BaTHy Kyhy: K40 rozi miro jean 1o-
Mahiuu, jeja npuBaTHa Kyhia, KAJI uma
MAJIH NIPHXOJI, MOKE MAJIO H CNAGO za
ce kpeke u pa3Buja, TaKO HCTO, rOC-
NOO, H IpKABA; HCTO TO BpHjEJIH, FO-
CNOJLO, H 34 JIPXKABY. — — Or Tora
Ha INTO ce Taj BeJIHKH GyLET TPOLIH,
KAKO Ce OH YNOTPEGJ/BABA, ILTA OL TOFA
noGuja npuBpena, npocBjera, uapojuo
3/paB.b€, 34BHCH TOCNOJO M OLjeHa na
gu je raj GyueT noGap, u na Ju je raj
BCJIHKH GyilleT KOpHCTAH 34 BEMJBY.

,Ja MHCJIHM LA cMujeM Ka3aTu za je
OBO Hame noBekaiwe 6yuera uMajo u
jezuy Bpzo 1oGpy crpauy, jep cMO Mu
TPOLIHJIH HA NOCIIOBE KOPHCHE, HA 3a-
arke KOju cy 36uba norpe6uu 3a
pa3Burak u nanpenoBame jenue up-
xaBe. Ja hy Guru Tako caoGojaH za
BaM OGpaTuM IaXxiby, Ha npumjep, Mu-
uucrapcrBo npocBjere. Mu cmMo 1903.
roje yrpoummuu 2,972.000 zunapa.
Ilanac TporuuMo npeko 8,000.000 nu-
mapa. — — MuuucrapcTO yHyTPaLuiux
njena usnocuo je 1903. rozu. 3,242,667
JuHapa, a cana usuocu 6,000.000. zua.,
a noBehaie je omuo ou Tora 1mro
CMO HA CaHHTETCKE NOTpPEGE OJ TOra
BpeMeHA TPOLIHJIH MHOTO Bule. Ha
notre u Tenerpabe usna cmo 1903.
rone 1,769.000 nunapa; zganac u3-
najeMo mHoro jave oz 3,000.000 uu.

»3a_0BO* BpujeMe MH CMO yBehaJIH y
3HaTHOj MEpH u BOjHu Gyuer — —
Mu cMo yBeJmuuaJiH Bojiu 6yueT 3a OBO
BpeM€ CKOpO 34 zeCeT mMuJIHOHA. Mu
CMO ZaK/E H HA ynanpeljete Hane

BOjHE CHare 34 OBO BpujeMe TNoTPOLIHJIH
3HaTHy uuppy. A za je ona norpeGna
u za je To norpe6no Guyo, ja MHCJIHM
na uuje norpe6no ga To y Cpnekoj
Haponuoj Ckymiuruuu cara loKa3yjem.
Tome hy NomaTu caMo jeguy crBap
Koja ce ry6u u3 Buja, a To je osa:
3a BOjiy CHary jejue aeM;be, 34 ibeHy
CNpEMHOCT Aa CBArJIA y CBAKOM  Tpe-
HYTKY MOK€ MHPHO, KOJIHKO je TO y-
OmuiTe MOryhe, npemMa i»enoj casu u
UpKaBHOj BEJIHUHHH. za ueKa norakaje,
norpe6no je ue caMo a je iw»eHa_uucro
BOjHa Opranu3auuja cBarjja Kako TpeGa
Ha. caBpeMeHoj B4CHHH, HErO je norpe-
Cuo za je bunancujeka cnpema 3a Boj-
Hy y NoTnyHOM peny. Jep 3a OBakBe
norahaje Tpe6a nsuje crsapu, rpeGa
HC CAMO TIYLIKE H TONIOBA HerO M —
HanojieoHH, M KO TOJ MHCJIH NpABHJIHO
O OBHM CTBApuma Taj CBaKH NyT MOpa
PYKOBOJIHTH IOCIIOBE 3EMAJBCKE TAKO
na My u dunaucuje npxaBue u Bojna
Opranu3anuja u cnpema 6yny Ha 10-
CTOjHOj BHCHHH, NA Cy My H jeja M
Apyra crpana cBarja noTnyio y peny.“

»Ha Kpajy cBor roBopa mogao je
MuHucTap  dunancuja jexuy snauajuy
u Banpenuo Jujeny usjasy: ,V osom
4acy, KAO BAM 080 2080pUM, HEMAMO,
20cil000, Huxax8e02 iipuepemenoz dyea
Hu ko0 Hapodne Banke, uuitiu uMAMO
u jeoan_6on y uupkynauuju, ma 0a
CMO y iipounoj z00uKu, «ao wimo pe-
KOX, ucitnaiuunu iipuje poka caa ocilia-
inak sajma Ynuon_Banuu y cymu 00
3,000.000 dumnapa u ma da cmo u Py-
cuju y oindnally naweea 3ajma koju
itamo umamo danu 2,000.000 dunapa!“

ZleGara je nocnuje nacras;bena. Ona
je no ceGu Gujia BPJIO 34HHMJ/bHBA, Ca
CBHM THM IITO HMje HHH€T HOBOF H3-
Hujena. Y_ngeGaTu Gyijerue craBke Mu-
HHCTAPCTBA CIIOJbALIIHX NOCJIOBA yue-
CTBOBAO je u npencjenuuk Brane r. Hu-
KOJa Ilamuh. H Bac u Bame uuraone
6e3 cyMibe he uHTepecuparu oHo umro
je TOM IPHJIHKOM CpNncKH npeMujep
Ka3a0. Bau nonucnuk ke ce orpauu-
4HTH CAMO HA OHO IITO je najBakuuje,
H AKO Y IbETOBY TOBOpy HEMA Huuer
663 BaXKHOCTH.

»Ja Ce CIIAKEM Ca THM — pekao je
r. Ilamuh — na Mu CBH TpeGa zna pa-
NHMO HA OCTBAPEIbY 341aTKA CpIICKOrAa
HApojia, H La TpeGa za ce KNOHHMO
cBera oHora IuTo 64 ocnaGuno Taj 3a-
NATAK MJIH INTO GH Ta ylaJBABAJIO 3a
nosna Bpemena.“ Ha nuraie jenmuor
Nnocnanuka, KaKO TO na je Cp6uja
ucraKJa naueno ,BajkaH GajiKAHCKUM
HapojumMa“, «ax je Aycrpo-Yrapeka
anekTupaja Bocuy u XepueroBuny u
TuMe nocraja GankaHcKka upaBa, oj-
FoBopHuo je r. Ilamuh jeguoM rauuoM
u 3kauajuom u3jaBoM. ,IIpuuuun ,Bagn-
KaH GAJIKAHCKHM  HAPOJLUMA — pekao
je OH — M3paxaBa caMO Ty mMucao,
0a Banxan_ iipeća 0a iipuiiadne na-
poduma, a ne GankaHckum opocasama
u 3a60jesauuMa. — — Tlpunuun ,Bag-
KaH GAJIKAHCKHM HAPOJIHMA“ 3Hauu Hu
TO, La GajiKa Hapolu rpeGa na
Ce 31pyxe u za Gpane Bankau og
CTPAHHX IPXKABA, CTPAHHX HAPOJLA, KOjH
H€ KHBE Ha BajikaHy. — — ]loucra
je Guno nekaza za cy ce Pyeuja u
Aycrpuja cnopa3symjeiu zra nojujene
BanKaH, au OHJA Cy Ce IpiaBe Cno-

pa3šymujesae na Espony onGpane oj

MYCJIOMAHCTBA, la XpuLIhaHCTBO OCNO-
Goe OIL poncrBa MyCIOMAHCKOT, u

Tajla je Ta NoJi4TuKa CaBpIueHo HMajla

pesona, jep je nouuBaja ua omuroj
*KEBH HM HA HETNpeKHJIHHM MOJIGaMA
XPHIUhaHCKHX GaJIKAHCKUX HapoJja. Can
MelyrTuM nojuTuuu ,BajkaH GagKaH-
CKHM HAPOJHMA“, KAKO MH 3HAMO, H
KAKO CT€ BH MOTJIH IA OLHjenuTe, cum-
naruiue EHr/ecKka, cuMiaTKIIe Ppan-
uycKa, cumnaruime Hrasmuja, a ucro
TAKO MI Taunuje peueno najsuiue
. Pyeuja.“