Br. 17. Dubrovnik 20. aprila 1911. God. XX. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- o cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na pd i četvrt godine sšurazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- atraciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi e ne vraćaju, Nefran. | kovua pisti" ne primaju se. - f | | <, , li nez POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, ručunska izvjesća 1 slbo| čne objave plaću se 12 paru po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po godbi. Zu priposlana. izjave 1 javne zahvale pluća se od petilnov retka 20 para, Plativo 4 atuživo uo Dubrovniku. ! lb sai U Vlasnik, 2 !avatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. ZI Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Pogrješna politika. Onaj lijepi članak o pitanju pro- jekta zakona o upotrebi i nazivu jezika i o upotrebi pismena u Bo- sni i Hercegovini, napisan sine ira et studio, imao je, izgleda, zada- tak da utvrdi nepravednost držanja braće Hrvata prema nama Srbima i da pokaže ponovo povrijeđenu staru ranu, kako bi se, upoznava- njem prave bolesti, što lakše na- šao zgodan lijek u interesu našeg zajedničkog narodnog organizma. Tu je kazano iskreno i otvoreno što nas boli; kazano je onako kako samo braća braći mogu ka- zati; kazano je sve u dobroj vjeri da će ona neizvitoperena iskrenost bar djelimično raščistiti situaciju“ i doprinijeti pravilnom shvaćanju je- dnog, na žalost prijepornog, našeg zajedničkog pitanja ; kazano je sve to tako s toga, što je pisac svije- san teških posljedica, koje nemi- novno moraju nastupiti, ako braća Hrvati nastave udarenim putem. A dozvolite sada da i mi u do- punu onog lijepog članka nekoliko kažemo. Nemojmo se varati; priznajmo i ne griješimo se o jednu istinu: naše međusobne razmirice, naša bratoubilačka borba ne može ni u čemu da koristi našoj narodnoj stvari, već jedino onome trećemu; koji u tome nalazi mogućnosti i garantije svojih, po nas opasnih. interesa. To je bar jasno svakome. A da jeto jasno i braći Hrvatima, vidimo po tome, što svaku odgo- vornost, odbacujući je od sebe, pripisuju uspješnom uticaju vlade na bosansko -hercegovačke Srbe. Ovo je, svakako, jedna od najve- ćih nepravda braće Hrvata, ne s toga što objeđuju Srbe za nešto što je logički apsurdno, koliko s toga što zameću trag svoje nesvjesnosti i svoje političke nekorektnosti. Ko još pametan može vjerovati, da će austrijska vlada protežirati Srpstvo na štetu Hrvatstva? To je tako neozbiljno i nemoguće da bismo pokazali isto toliko neoz- biljnosti kad bismo trošili hartiju i mastilo dokazujući nemogućnost pretpostavke o vladinom podupi- ranju velikosrpskih aspiracija. Me- đutim možemo punim pravom i utvrđenim ubjeđenjem kazati, da su Hrvati prvi — ne stvarajući time red sa nastavkom Srba — podlegli uticaju vlade i iznevjerili se potpisanom sporazumu sa Sr- bima. Da je taj sporazum bio u interesu jednih i drugih, a najviše u interesu proklamovanog narodnog jedinstva, i da on nije bio po ćudi bosansko-hercegovačkoj recte““au- strijskoj vladi, nesumnjivo utvrđuje fakt što je vlada radila punom pa- rom oko toga da ga sruši i one- mogući, i što je, na žalost, našla Hrvate pripravne da pogaze svoj pakt sa Srbima i da sumnjivim obećanjima žrtvuju bratstvo, svoje . nesretne kmetove i svoju vjerodo- stojnost. Hrvatski su listovi zaboravili o- žigosati ovakav postupak svojih sumišljenika u Bosni i Hercegovi- ni, kao što zaboravljaju na taj, po jedinstvo narodno fatalan događaj, i sada kad stoje pod povodljivim uticajem političkih koncesija, koje stvarne vrijednosti apsolutno ne mogu imati, ne s toga što će ih opravdano spriječiti većina, nego najviše s toga što će, bar kod njih, sve ići kako vlada bude htjela. Hrvatski su listovi zaboravili na sve to, a sjetili su se i nijesu imali dovoljno riječi da osude o- pravdani postupak Srba, koji su ustali da spriječe rezultat komplota protivu sebe; koji se nijesu ni mogli ni “smjeli zadovoljiti neko- rektnim radom braće Hrvata; ko- jima je zaštita i obrana narodnih interesa preča od vladine naklo- nosti; kojima ne može biti indi- ferentno da jedan anacionalni ele- menat trguje sa srpskim nacional- nim svetinjama uz cijenu ekonom- skog ropstva narodnog; koji ne mogu ravnodušno gledati da se u toj trgovini Hrvati stavljaju u pozu nesposobnih i nenarodnih kupaca sa najsizurnijim izgledima jednog političkog i narodnog bankrotstva. Nije čudo što su bosansko-her- cegovački Hrvati, pod uticajem dr- žanja skoro cjelokupne hrvatske štampe, nastavili svoj, po narodno jedinstvo, savršeno opasan i neko- rektan rad, i ako se od Štadlero- vih pitomaca i u najboljim sluča- jevima teško može bolje što oče- kivati; nije dalje čudo što su po- kušali utvrditi s muslimanima pi- smeni akt ofenzivne i defanzivne prirode prema Srbima, raspaljujući time sve jače plemensko-političke protivnosti i stari međusobni anta- gonizam; a nije zaista čudo ni to što su neki trezveniji, muslimanski poslarici uskratili svoju sankciju paktu jednog elementa, koji je do- kazao da ga je spreman u svako doba pogaziti samo .kad to zatraži vlada ili kakav specijalni njihov politički interes, — po staroj jezu- itskoj metodi svojih gazda i učitelja. Braća Hrvati moraju biti svjesni istine da Srbima ne treba mnogo da učvrste svoju hegemoniju, a još manje se hoće Hrvatima da je sa svojim političkim saveznicima izgube. A ako dođe do toga, do čega će izgleda vrlo brzo doći, Hrvati će se naći u jednom za se nepopravljivom položaju. Jer, ako vrijedi istina da je vladi stalo do toga da izigrava jedne protivu drugih, onda Hrvati moraju raču- nati da će vlada, sve i kad Srbi ne bi imali snage da to sami u- čine, jednoga lijepoga dana _omo- gućiti hegemoniju Srba, i dovesti Hrvate u nemogućnost svake o- brane, u položaj opozicije nesraz- mjerno slabije i nesposobne za ma kakvu akciju ili protuakciju. A šta onda slijedi ? — Osveta Srba, i saniranje sviju povreda koje im dotle učine braća Hrvati. Stanimo sada ovdje i duboko se zamislimo! Hoće li tada hrvat- ski listovi, koji brane postupak bosansko-hercegovačkih Hrvata, i- mati smjelosti da za jednak postu- pak napadaju Srbe? Hoće li se i tada pozivati na ideju narodnog jedinstva? Ta pitanja stavljamo braći Hrvatima, i kad na eventu- alne odgovore promisle, vidjeće koliku grdnu nepravdu čine Srbima, što brane postupak svojih sumi- šljenika u Bosni i Hercegovini, od kojih su većina između njih proste sluge Beča i Rima. Hrvati su u Bosni i Hercegovini u nesrazmjerno slabijem položaju no što su Srbi, i, ako im ovi vremenom počnu vraćati milo za drago, Hrvati će biti nemoćni da sačuvaju i ono što imaju. Eto, takva nam perspektiva iz- lazi pred oči. Ona je za obe strane neprijatna i opasna; s njome se samo vlada može koristiti. Pozna- jemo dobro svoj elemenat u Bosni i Hercegovini, pa smo ubjeđeni da Srbi nijesu toliko politički nezreli da bi upali u istu pogrješku, u kojoj se sada nalaze bosansko- hercegovački Hrvati. Ali, recimo, da i kod Srba, jer i oni su ljudi, bude ćudljivosti i osvete, dolazimo do mogućnosti međusobnog naiz- mjeničnog zatiranja i uništavanja. Na čiju štetu i za čiji račun? Jesu li braća Hrvata slijepi da to ne vide ? Koliko su bosansko-hercegovački Hrvati zaboravili na bratstvo i na interese zemlje, neka posvjedoči ovaj tajni rezervat Hrvatske Naro- dne Zajednice: .Slobodni smo obra- titi se na Vas sa molbom, da bi po na drugoj strani nalazećem se formu - laru odgovorili nam na stavljena pi- tanja i to — ako je ikako moguće u roku od 14 dana. Ove informacije trebamo u svrhu, da muslimanskom saborskom klubu dademo podatke gdje i koliko imamo naših kmetova katolika, jer oni misle provesti agita- ciju, da muslimani posjednici prodaju kmetove katolike. Zbog toga trebamo — kako vidite i iz formulara — tačna imena zemljoposjednika u Vašoj župi i broj koliko dotični posjednik u Vašoj župi posjeduje kmetova katolika. — Ne treba da Vam spomenemo, — da je nuždno, da ovo naprama trećima ostane u tajnosti, dočim našim selja- cima možete u zgodnoj formi sve dati razumjeti“. Pred ovakom pojavom može vrlo lako da ostane postrance ideja narodnog jedinstva, a da nastupi pitanje narodne egzisten- cije. Tad između Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini neminovno mora nastupiti nepomirljiva borba, čiju će odgovornost snositi i oni Hrvati, koji dotle budu odobravali postupak bosansko-hercegovačkih katolika. .Ne želimo da do toga dođe, ali može doći i preko naše volje. O Hrvatima, koji stoje na principu narodnog jedinstva, mnogo zavisi, hoće li bosansko-hercego- vački katolici nastaviti nekorektnim i nebratskim putem, a pored toga zavisi o njima i to, mogu li Srbi s neograničenim povjerenjem stu- pati s braćom Hrvatima u svim narodnim pitanjima. Nikada ne treba odobravati ono što se mora osuđivati, jer se do- enije posljedice vrlo teško mogu spriječiti. NY Tlacmo u3 CpGuje.. — Or nalucr_craiHor_ gonucHuKka. — Y Beorpany, 17. anpugna Hpuje ocam nana ornouena je y Hapojwoj Ckymwuruuu_renepajna e- Gara o Gyuery 3a 1911. rozuuy, a y UCTBpTAK je JOBpIIeHA CA rJIACAIBCM, KojuM je Gyuer ycBojeH y mauemy ca 99 nporuB 15 rgacoBa, Te ce no TOM upenmo Ha nperpec 6yueray nojenu- HocruMa. /leGary je orBopuo muuucrap (bunancuja r. Crojau IIporuh sujenum H = Pa3JIOKHHM —TOBOpOM. /losBoJutie UHTAOLH, JA BALI NONKCHHK UuTHpA HEKE CTABKE M3 TOra rOBOpa, KOje ke, 6obe HO MITA ApyrO, OCBujeTjuTu bunancucky cHary CpGuje u ynorpe6y TE CHATE Y IBEHOM YHYTPALIIEM H_CNO- JballibeM pa3Bojy. Tocn. Ilporuki ce uuje 3a1oBO/bHO na KOHcTaHTyje ca- Jauiibe craie, Beh je, ynopeljyjyhiu ra ca npouuomihy, c ycnjexom nacrojao na NpPeACTABH HECYMI6HB H 3HATAH HANpE- nak. To ke ce uajGosbe Bunjeru u3 OHOra WTO he Bat 1orucHuK asbe uauujeTu. »Mu cMO Mlaja IpxaBa — pekao je r. Mmuuucrap (unancuja. — Hama Tpe6a MHOFO IITO ITA ZLA _CTBOpHMO, MHOTO IITO ILTA LA ypanuMO za _Gucmo ce Morjiu 6o/be u Gpke pa3šBujaru. Ba CBe TO rTpe6a noBana; Taj HoBau_ rpe6a Ja CTBOPHMO, A OH C€, TOCIIO/LO, MOE CTBOpHTH CaMO panoM. AKO GoJbe 3a- pahyjemo u ako .Bume sapahyjemo, onna heMo MOliH BHILIC H IA TPOIIHMO, a noTrpe6uo je Ja BHuile TPOLIHMO la GucMo Mornu 6pxe uhu uanpej. »decro ce uyje y Haponuoj Ckyn- NITHHM NIPEKOP KAKO HaM je BEJIHKH OyueT, u KaKkO je nekaza Guo Maju. MebyTHM, FOCNOJO, KAJ Ce TO KaKe BP.JIO uecro ce ry6u u3 Buna u 3a60- PaBJBA OBO: AKO BEJIHKH OyiyeT udje caM no ce6u 3nak ja jena ipokaBa uje Hanpen u na ce pa3Buja, oH je, FOCNO/IO, CBAKAKO H y CBAKOM CJYuajy HEONXOJLAH YCIOB JA IpKaBa MOE uhu nanpej u ja ce Moxe uhiu_Hnanpe/ H Ja Ce MOXe pa3BujaTu; MaJIH GyijeT je csaku_nyr GesycnoBan_3nak za je Ip»*KaBa BPJIO CKPOMHO JOTHPAHA, JA OHa H€ MOXe na ce pasBnja, jep je CACBUM GJH3y NaMETH A H 34. IPKABY Bpujejiu ucTO npaBuo koje Bpujejnu 3a oGuuna, npuBarua uoBjeka, 3a mpu- BaTHy Kyhy: K40 rozi miro jean 1o- Mahiuu, jeja npuBaTHa Kyhia, KAJI uma MAJIH NIPHXOJI, MOKE MAJIO H CNAGO za ce kpeke u pa3Buja, TaKO HCTO, rOC- NOO, H IpKABA; HCTO TO BpHjEJIH, FO- CNOJLO, H 34 JIPXKABY. — — Or Tora Ha INTO ce Taj BeJIHKH GyLET TPOLIH, KAKO Ce OH YNOTPEGJ/BABA, ILTA OL TOFA noGuja npuBpena, npocBjera, uapojuo 3/paB.b€, 34BHCH TOCNOJO M OLjeHa na gu je raj GyueT noGap, u na Ju je raj BCJIHKH GyilleT KOpHCTAH 34 BEMJBY. ,Ja MHCJIHM LA cMujeM Ka3aTu za je OBO Hame noBekaiwe 6yuera uMajo u jezuy Bpzo 1oGpy crpauy, jep cMO Mu TPOLIHJIH HA NOCIIOBE KOPHCHE, HA 3a- arke KOju cy 36uba norpe6uu 3a pa3Burak u nanpenoBame jenue up- xaBe. Ja hy Guru Tako caoGojaH za BaM OGpaTuM IaXxiby, Ha npumjep, Mu- uucrapcrBo npocBjere. Mu cmMo 1903. roje yrpoummuu 2,972.000 zunapa. Ilanac TporuuMo npeko 8,000.000 nu- mapa. — — MuuucrapcTO yHyTPaLuiux njena usnocuo je 1903. rozu. 3,242,667 JuHapa, a cana usuocu 6,000.000. zua., a noBehaie je omuo ou Tora 1mro CMO HA CaHHTETCKE NOTpPEGE OJ TOra BpeMeHA TPOLIHJIH MHOTO Bule. Ha notre u Tenerpabe usna cmo 1903. rone 1,769.000 nunapa; zganac u3- najeMo mHoro jave oz 3,000.000 uu. »3a_0BO* BpujeMe MH CMO yBehaJIH y 3HaTHOj MEpH u BOjHu Gyuer — — Mu cMo yBeJmuuaJiH Bojiu 6yueT 3a OBO BpeM€ CKOpO 34 zeCeT mMuJIHOHA. Mu CMO ZaK/E H HA ynanpeljete Hane BOjHE CHare 34 OBO BpujeMe TNoTPOLIHJIH 3HaTHy uuppy. A za je ona norpeGna u za je To norpe6no Guyo, ja MHCJIHM na uuje norpe6no ga To y Cpnekoj Haponuoj Ckymiuruuu cara loKa3yjem. Tome hy NomaTu caMo jeguy crBap Koja ce ry6u u3 Buja, a To je osa: 3a BOjiy CHary jejue aeM;be, 34 ibeHy CNpEMHOCT Aa CBArJIA y CBAKOM Tpe- HYTKY MOK€ MHPHO, KOJIHKO je TO y- OmuiTe MOryhe, npemMa i»enoj casu u UpKaBHOj BEJIHUHHH. za ueKa norakaje, norpe6no je ue caMo a je iw»eHa_uucro BOjHa Opranu3auuja cBarjja Kako TpeGa Ha. caBpeMeHoj B4CHHH, HErO je norpe- Cuo za je bunancujeka cnpema 3a Boj- Hy y NoTnyHOM peny. Jep 3a OBakBe norahaje Tpe6a nsuje crsapu, rpeGa HC CAMO TIYLIKE H TONIOBA HerO M — HanojieoHH, M KO TOJ MHCJIH NpABHJIHO O OBHM CTBApuma Taj CBaKH NyT MOpa PYKOBOJIHTH IOCIIOBE 3EMAJBCKE TAKO na My u dunaucuje npxaBue u Bojna Opranu3anuja u cnpema 6yny Ha 10- CTOjHOj BHCHHH, NA Cy My H jeja M Apyra crpana cBarja noTnyio y peny.“ »Ha Kpajy cBor roBopa mogao je MuHucTap dunancuja jexuy snauajuy u Banpenuo Jujeny usjasy: ,V osom 4acy, KAO BAM 080 2080pUM, HEMAMO, 20cil000, Huxax8e02 iipuepemenoz dyea Hu ko0 Hapodne Banke, uuitiu uMAMO u jeoan_6on y uupkynauuju, ma 0a CMO y iipounoj z00uKu, «ao wimo pe- KOX, ucitnaiuunu iipuje poka caa ocilia- inak sajma Ynuon_Banuu y cymu 00 3,000.000 dumnapa u ma da cmo u Py- cuju y oindnally naweea 3ajma koju itamo umamo danu 2,000.000 dunapa!“ ZleGara je nocnuje nacras;bena. Ona je no ceGu Gujia BPJIO 34HHMJ/bHBA, Ca CBHM THM IITO HMje HHH€T HOBOF H3- Hujena. Y_ngeGaTu Gyijerue craBke Mu- HHCTAPCTBA CIIOJbALIIHX NOCJIOBA yue- CTBOBAO je u npencjenuuk Brane r. Hu- KOJa Ilamuh. H Bac u Bame uuraone 6e3 cyMibe he uHTepecuparu oHo umro je TOM IPHJIHKOM CpNncKH npeMujep Ka3a0. Bau nonucnuk ke ce orpauu- 4HTH CAMO HA OHO IITO je najBakuuje, H AKO Y IbETOBY TOBOpy HEMA Huuer 663 BaXKHOCTH. »Ja Ce CIIAKEM Ca THM — pekao je r. Ilamuh — na Mu CBH TpeGa zna pa- NHMO HA OCTBAPEIbY 341aTKA CpIICKOrAa HApojia, H La TpeGa za ce KNOHHMO cBera oHora IuTo 64 ocnaGuno Taj 3a- NATAK MJIH INTO GH Ta ylaJBABAJIO 3a nosna Bpemena.“ Ha nuraie jenmuor Nnocnanuka, KaKO TO na je Cp6uja ucraKJa naueno ,BajkaH GajiKAHCKUM HapojumMa“, «ax je Aycrpo-Yrapeka anekTupaja Bocuy u XepueroBuny u TuMe nocraja GankaHcKka upaBa, oj- FoBopHuo je r. Ilamuh jeguoM rauuoM u 3kauajuom u3jaBoM. ,IIpuuuun ,Bagn- KaH GAJIKAHCKHM HAPOJLUMA — pekao je OH — M3paxaBa caMO Ty mMucao, 0a Banxan_ iipeća 0a iipuiiadne na- poduma, a ne GankaHckum opocasama u 3a60jesauuMa. — — Tlpunuun ,Bag- KaH GAJIKAHCKHM HAPOJIHMA“ 3Hauu Hu TO, La GajiKa Hapolu rpeGa na Ce 31pyxe u za Gpane Bankau og CTPAHHX IPXKABA, CTPAHHX HAPOJLA, KOjH H€ KHBE Ha BajikaHy. — — ]loucra je Guno nekaza za cy ce Pyeuja u Aycrpuja cnopa3symjeiu zra nojujene BanKaH, au OHJA Cy Ce IpiaBe Cno- pa3šymujesae na Espony onGpane oj MYCJIOMAHCTBA, la XpuLIhaHCTBO OCNO- Goe OIL poncrBa MyCIOMAHCKOT, u Tajla je Ta NoJi4TuKa CaBpIueHo HMajla pesona, jep je nouuBaja ua omuroj *KEBH HM HA HETNpeKHJIHHM MOJIGaMA XPHIUhaHCKHX GaJIKAHCKUX HapoJja. Can MelyrTuM nojuTuuu ,BajkaH GagKaH- CKHM HAPOJHMA“, KAKO MH 3HAMO, H KAKO CT€ BH MOTJIH IA OLHjenuTe, cum- naruiue EHr/ecKka, cuMiaTKIIe Ppan- uycKa, cumnaruime Hrasmuja, a ucro TAKO MI Taunuje peueno najsuiue . Pyeuja.“