Br. 31. Dubrovnik 3. agosta 1911. God. XX. —> IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sva ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na pć i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi #e ne vraćaju. Nefran- kovna pisa ne primaju se — DUBROVNIK <“ POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave 1 javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Odgovorni urednik Ermeneđildo Job. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Organizacija Srba na Primorju. šk Pitanje organizacije Srba na Pri- morju ušlo je — ako se smije kazati -— u akutniju fazu. Izborom odbora sedmorice, nije se, doduše, ni za dlaku pomaklo s mjesta na kome je bilo onda kad su gospoda poslanici obja- vili svoju akciju, ali se, ne bez ra- zloga, s više vjere može gledati u uspjeh rada odbora sedmorice, ma da je teško tvrditi, da neće ići poslani- čkim stopama. Sastanak u Spljetu nije ni smio ni mogao sankeijonisati skoro dvogodi- šnji nerad poslanički i stanje koje su sami poslanici za nevolju stvorili, da bi privremenom stanju, do organizo- vanja stranke, dali legalnu formu, već je, poučen iskustvom najbliže prošlosti, akciju povjerio drugim lju- dima, koji su već time, što su se po- slije otvorene kritike dosadašnjeg po- slaničkog nerada, primili te dužnosti, dali izvjesne garancije, da, ako ništa drugo, neće svojim nemarom učvrstiti već dosta prošireno mišljenje o ne- mogućnosti svakog ozbiljnog i real- nog rada kod nas. I kada to imamo pred očima, onda nam ne ostaje drugo, nego da pritečemo, koliko možemo u pomoć ljudima, koji su se primili jedne tako teške misije, pa da im s jedne strane olakšamo posao, a s druge, opet, da im damo podstreka za riješenje jednog svakako teškog i kompliciranog narodnog pitanja. Ne treba da se gubimo oko kojekakvih gluposti, nego svi prinesimo, prema zahtijevima savremenih i izgledima budućih prilika, a po svom korektnom i istinskom nahođenju, bar po jedan kamen za podizanje solidnije zgrade na razvalinama svoje, najprije lijepe pa onda tugaljive prošlosti. Ako to ne učinimo, nećemo imati pravo da se razmećemo negativnom kritikom, od koje, po našem dubokom nahođe- nju, može biti više štete no koristi. Mi smo uopšte navikli da prigo- varamo, i da kažemo kako ovo ili ono ne valja. To nije dovoljno. Treba kazati i kako bi valjalo; pa i još ne- što više. Treba i svojim leđima ili ma kakvim svojim žrtvama ispravljati dok je na vrijeme. Kod nas se uvela jedna neozbiljna i opasna praksa, da se cio jedan posao ostavi ograniče- nom broju ljudi, ili, ako se većina za nj zainteresuje, niko neće da se zadovolji ulogom, koja mu i po po- ložaju i po spremi dolikuje, nego se svakako stavlja u pozu najkompeten- tnijeg zapovjednika ili neaktivnog kritičara. Od toga, svakako, treba da se otresemo, naročito to treba da u- činimo sada, kada je svaka pomoć potrebna, kada ni ma čiji savjet nije izlišan. Stojeći na tome stanovištu, mi se, evo, laćamo pera, da iznesemo svoje mišljenje o tome, što je odbor sedmerice dužan učiniti u ovom, za nas životnom političkom pitanju, iz- javljujući unaprijed, da nemamo pre- tenzija, koje inače imaju ambicijozni i tvrdoglavi ljudi. Naše se mišljenje može uvažiti a može i odbaciti. U oba slučaja bićemo zadovoljni, tješeći se time, da su pozvaniji i uviđavniji našli zgodniji i uspješniji izlaz. Važnost organizacije Srba na Pri- morju ne treba naročito isticati. Svi- jest o tome duboko je zasađena kod sviju nas. Sam fakat, da se pitanje organizacije osjeća kod nas kao jedna velika potreba, dokazuje i njenu va- žnost i njenu mogućnost. Rastrgani ne predstavljamo ništa, gubimo se u vrtlogu današnjeg i suviše aktivnog života, a kompaktni možemo da pred- stavljamo činjenicu, s kojom, bar o- kolina, mora računati. Pa kad je to tako, zašto da se ne maknemo, zašto da se ne organizujemo? Kroz ove četiri godine besmislene stranačke dizorganizacije mi smo, tako reći, na- stradali. Mnogo smo izgubili, a mnogo štošta doveli smo u pitanje. Osvrnimo se letimice na one momente neposre- dno poslije parlamentarnih izbora 1907. godine, promotrimo vrijeme na- knadnih i redovnih parlamentarnih izbora ove godine te pogledajmo na- stajne izbore opštinske, pa ćemo uočiti svu fatalnost haotičnog stanja našeg političkog života. O nezavidnom po- ložaju naših narodnih institucija ne- ćemo ni da govorimo. Ovo smo uzgredno spomenuli, a to samo zato, što se iz prošlosti možemo mnogo čemu naučiti. A nama je sada, pri stvaranju solidne političke orga- nizacije, svaka pouka potrebna, po- trebitija no ikada prije. Poslije ovo nekoliko uvodnih riječi, preći ćemo na stvar, zbog koje smo i uzeli pero u ruke. Program i organizacija jedne poli- tičke stranke treba da bude ogledalo života, želja, težnja i interesa naro- dnih, i zato se mora stvarati ozdo, iz masa narodnih, iz onih masa koje u stvari predstavljaju jedan narod. Na tome principu mora biti posta- vljen osnov budućoj organizaciji Srba na Primorju; iz tog principa treba da se razviju stranačke grane, pod kojima će se moći odmarati (ne ljen- čariti) i razvijati naš narod na ovim, tako reći, golim krševima obala Pla- vog Jadrana. Pred sobom imamo 0- 'tvorenu knjigu, u kojoj je sve to pre- cizirano i jasno zabilježeno. Ko, je prolistao tu knjigu od jedne do druge korice, od Velebita do Spiča, taj već zna i poznaje život narodni, a iz njega može sebi da stvori jasnu sliku želja, težnja i interesa njegovih, nerazdvojno od ostalih djeiova našega naroda. Tačni i ispravni pogledi na knjigu života narodnog i na njegove želje, težnje i interese svode se na zdravu srpsku narodnu misao, koja treba i mora da bude suština programa bu- duće naše organizacije. Suvišno je, prema tome, na ovom mjestu razbijati glavu oko utvrđiva- nja stranačkog programa i oko odre- divanja izvjesnih formalnosti u njemu. Suština programa sama se sobom nameće. Od nje nijedan Srbin ne smije da odstupi, ako neće da se svi- jesno ogriješi o čistu i zdravu srpsku narodnu misao. Formalnost i izvjesni taktički obziri određuju se prama prilikama i savremenim zahtjevima, a u saglasnosti prama suštini. Mi nećemo da dajemo ovdje i stilizaciju programa, najviše ne s toga, što se u tome i pojedinačno i skupno stano- vište poklapa, dakle, što se u prin- cibu svi slažemo. Između nas nema principijelnih razlika. A to je baš ono što nam daje mogućnost da se grupišemo u jedinstvenu i neraz- dvojnu organizaciju. : Programu, prilikama i potrebama narodnim treba da odgovaraju i sve druge veze koje potiču iz jedne čvr- ste zajednice. U tim vezama moraju biti sadržane dužnosti pojedinaca prema zajednici i zajednice prema pojedincima. Stvoriti te veze i da- ti im izvjesnu obvezatnu, disci- plinsku snagu, znači toliko isto ko- liko i stvoriti stranačku organizaciju, koja nam se sada nameće kao jedna nacijonalna potreba. Dužnost odbora sedmorice nije, doduše, da stvori ono što samo zajednički možemo stvoriti. * Njegova je dužnost da nađe osnov, na kome bi se mogla podizati zgrada jedne solidne stranke i da izradi na- crt ojelokupne zgrade. A poslije će se taj nacrt pregledati, ispravljati i . precizirati. I kad se to izvrši, tek onda će se moći, sa mnogo manje poteškoća, pristupiti glavnom poslu. Ali, i ako rad sedmorice neće i ne može biti definitivan, i ako taj rad može biti i nepotpun, ipak on ni malo ne gubi ni od svojijeh poteškoća ni od svoje važnosti. Ter, uzmimo, da osnov bude pogrješan, tada će prava i solidna organizacija biti nemoguća. I zato se od odbora sedmorice traži dosta poznavanja prilika, mnogo 0- zbiljnog studiranja i. -— možda naj- više istrajnosti i energije. Ali se ipak od svega toga ne traži toliko, da od- bor sedmorice ne bi mogao u odre- đeno vrijeme posvršavati. Sve se može, samo ako se hoće. Tim prije ge može stvoriti osnov organizacije što nas je iskustvo poučilo i dalo nam izvjesnu direktivu, ako ni u čemu drugome, a ono barem u tome, što nam je predstavilo i pokazalo stvar onakvu kakva u pojedinostima ne smije više da bude. Kakva bi, po našem mišljenju, trebala da bude, i što bi u tom cilju imao da učini odbor sedmorice, izni- jećemo u narednom broju. B. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpa/y, 29. jyga. Kako Bam je rTenerpacKku jaB/beHO, nponiyie uenjee Bjepura ce IIpuunesa Jemena, jenuna Khepka Kpa.ba Ilerpa, sa Bemukor Knue3a JoBana KoHcrTaHTH- HOBHhA, CHHOBLA, Y Apyror Juuuju, nanaunweer pyckor Llapa Hukone. Uuu Bjepujiće u3aBpiuieHn je y Pakonutjujy, y Hranuju, ruje ce IIlpunuesa Jemena HaJIa34_y TOCTUMA KOJI CBOje TETKE, uTazujancke Kpajsmiue Jenene, Bjepenuk IIpuuuesuH, Benuku Kne3 JoBaH KoncraHnruHoBuh, najerapuju je cuH Benukor Kuesa Koncrasruna Kon- CTAHTHHOBHhA, H KAO TAKAB HACIBEJIHHK je Turyne ,Hmneparopcko Bucouan- crBo“, Ponuo ce y IlaBsoBcky 23. jyua 1886. rojune. Caza je LlapeB aljyranr M, NO BOjHOM UHHY, NOpyUHMK Y KO- ivhuKoj rapjiu. FberoB je orau LlapeB “ab)yraHT u HHCNEeKTOp CBHjy pPyCKHX Bojuux mukoga. Ile je 15. Tpenanup- CKor nyka y Tudaucy u npencjexuuKk pycke akajemuje uayka. Benuku KHe3 JoBaH, Tlpuuuesuu Bjepenuk, uma joru 6pahe u cecrapa. JIBa iweroBa Gpara, Ogmer, u Hrop, Gumu cy npomje jece- Hu y Cp6uju kao rocru Kpasba Ilerpa, O sjepeuuky JoBaHy Kpy2e HajJbelI- Wu rnmacoBu. HM ou M IeroB oran raje Beuke cumrnaruje npema Cp6uju H CPIICKOM HApOJy, KAO H npema Kpa- JbeBy ]lomy. /loK cy nanamueou Ilpe- CTOJOHACIBEZLHHK Adekcanuap u TIpuHu 'bopije crynupagu y Ilerporpaly, joni ona kazu je zanamiou KpaJb IleTap Guo caMo InpereHueHr Ha CprickH npe- cro, Benuku KHue3s KoncranTuH_Kon- CTAHTHHOBHH mna3HO HX je Kao CBOjy pokjeHy njeuy, uera ce Kpa; Ilerap yBujek ca najsehomM 3axBauomihy cje- hao. Jlogyme, mu Hujecmo Buljenu Benukor Knesa JoBana, aju rmpuuajy OHH KOjM Cy HMAJIH IIPMJIHKY JA Ta NO- Gjimice nocmaTpajy, a je BpJIO CIIpEeMAH, COJIKJLAH M IOTIJHO HA CBOME MjeCTY. IIpsa sujecr o Bjepun6u IIpuune3u- HOj usa3Bajia je BEJIHKy palocr To uujenoj semseu. Kpasby TleTpy, Koju ce cama nagasu y Gai»u KOBHJBAYH HA rpanuuu Bocne, HenpecraHo CTHy MHoroGpojne uecrHTKE H3 VHYTPAIIIHO- CTH H u3 uuocrpaHcrBa. Tako je BeJuK 6poj uecrurTaka, na je remerpadeka gunuja Beorpan-KoBusbaua npocTo 3a- rymeHa, Te Bek JIHO TEJETpaMA JIH- pekuuja nora u remerpaba onpema HapouuTuM ayromoGunom. Llujena Cp- Guja mauBa y pazocru, c jejine crpane iro je caMo Bjepeime Ilpunue3suHo jenan 3a KpabeB /loM, gakne m 3a CpG6ujy, panocrTan_norataj, a c zpyre oneT u c Tora, muro je crBap # om NOJIHTHUKE BAXKHOCTH IPBOTA pola. Cpncku _Hapoj y CpGuju BOJIM CBOT »—oGpor Kpasa“ Kao oma cBora. A uma u 3amro. Kpasb Ilerap je casp- IE€HO YCTABAH BJAJAJAL, KOju HEH3- MjepHoM H Hernojuje/beHOM JbYGABJBY BOJIH CBOj paru. uapon. OH He sma na Mp3u, Hur 3ma za nujenu cBoje nojanuke Ha Goe u rope. OH ama CAMO JA BOJIM, HCTHHCKH H TOIJIO JA BOJIH, Jla BOJIM CBE, Ge3 pa38JIHKE IIOJIH- THUKOF MHIJBEIBA H yGjeljetma. OH He 3HA 34 IIApTH3ZAHCTBO, HH 34 aHTHIA- Tuje. Ou je goGap, ycraBaH, pajiuiiaH H CABpiLEHO uCNpaBaH u uecruT KpaJb. On je m jom nemro Buie. ]la, on je Cp6un y najemunueM CMHC/IYy OBE pu- jeuu. CBaKy KpAJbBEBY PAJLOCT HAPOJI uocmarpa u ocjeka «ao cBojy najsehy panocT. CBaky Kpa/beBy 3amoBuje/ ma- POL HpuMA € J6YGABJBY, KAO NITO Ce MOpa na npuma casjer zo6por poju- Tes6a. Hu jean Hapon uje TOJuKO NponaTHo KOJIHKO je npomaTuo cpncku HApOl, H Taj HAPOL 3HA, GOJBE HO HKO ApyTM, ITA 3Hauu naHaninie cratibe Nou Branawem Kpajba Ilerpa; ou 3ua za je OBO epa caBpiieHe ycraBHOCTH H CJIOGOJE, H JA NpezicraBiba majapa- roujenuju ycnjex nyre u reruke Gop6e CpGunoBe; om sma za je y Kpasby Ilerpy najnoysnanuja rapauruja Tor ycnjexa. MH 3aT0 Hapoji BOJIH CBOF JO- 6por Kpaba, KAO IITO BOJIH M CBe uJaHOBe iweroBor /loma. Ca OBAKBHM PACNOJIOXEHEM NIpeMA Kpay Ilerpy, cpneku mapoz je npu- MHO pazocHy BujecT O Bjepunou Ilpua- nese Jezene. IIpencraBure ce6u jenuy CKPOMHY, MHPHy, CBECTpAHO BACIIHTAHY u HeyKoueHy zjeBojky, ca HajJbermiuumM Bpjiunama u ca najmnemenurujum ocje- hauma, cBjecHy cBojux uajsehux 1y- ' XKHOCTH M GOFATY IIPABHJIHHM IIOTJIE- NuMA HA HBOT, NyHy eZeramuuje u (une rpanuosnocru; samucnure je y nogoxajy jelune khepke 1o6por 4 ou CBAKOT NOINTOBAHOT KPAJBA; ZAMHCJIHTE je, najmocauje «ao 1o6py Cprnkuiy, NyHy BOJbBE 34 pau M /byGaBH 34 Ha- POL CBOj, CIPEMHY HAK MH HA KpTBE 34 CBOj Nahe€HHUKH HAPOJL, — 3aMH- CIHTEe jenuy MJajiy CprKHIby Ca CBUM OBUM CBOjcTBuMA, na here 1oGuTu C1muKy IIpuuuese Jenene. Mu cmo je jexuoM npHJHKOM H3 HEILOCpeJHE GJIH- 3HH€ INIOCMATpPAJH H OCTAJIH CMO BaH- penuo npujaruo usnenatjeHu, a ou Koju je noGamxe no3snajy npuuajiu cy HaM O IbOj, O IbeHOj NOGPOTHK, O He- HOj CKĐOMHOCTH H O IbEHOj JBYGABH IpeMa cpnckoM Hapony ca HajBehumM OJ IEBJB€IbEM. Ca cuHum ocjehai»uma mopojiuuHe COJIHNAPHOCTH M CA HEIPHKPHBEHOM J6YGABJbBY NpeMa HanaheHoM CprICKOM pony, TIpumnesa JemeHa ocraBuhe cpe- nuHy y Kojoj je xuBjena u 3aysehe nocrojan nojoxaj y Bezukoj uapckoj noponanu mMohiue Pycuje. 3aysehe, NaKJEe, nojoxaj c kora he MOhu MHOra no6pa yuuHHTH CBOME Hapoly, a za he oma TO 4 yuuHHTH, rapanTyje HaM Ib€HA J6BYGAB IIPeMA HAPO/IY M IbeHO npepuiveHo u ibexHo ocjehaibe CoJIH- napHocru npema ponuresbcKkoM Jlomy. Y Tome je NOoJIHTHUKA BAXKHOCT OBHX B€34 CPIICKOT KPAJBEBCKOT H PyCKOF umrneparopckor /loma. TlonoBuHoM mjecena aBrycra nokiu he y Beorpaji, y rocre, come, npuja- TeJby u Tacry, Benuku Kue3 KoncraH- TuH KoHcraHTHHOBHh MH IBETOB CHH JoBan, Bjepeuuk Ilpunuese Jemene. Y NOUACT I>HXOBY IIpupejuhe ce BeJuKH peBu Tpyria, KojeMy he yuecrBoBaTu NuuO Georpajicku u IOxapeBauku rap- HM30H M CMEJIEDPEBCKO APTHJIEDHCKO onjenewe. TOM IIpHJIHKOM he Ce, KAKO HEKH JIHCTOBH JOHOCE, YTBPJIHTH H JAH Bjenuawa Ilpuune3suHor, a Mu 3HaMO na je ro Beh yTBpijeHo Kan je Guza yTBpijeda Bjepun6a. Bjenuaiwbe he ce H3BplUHTH y Ilerporpa/iy, y NpucycTBy pyckor Ilapa Hukoze. H3 CpGuje he NpHCYCTBOBATH HADOUHTO H3AC/AHCTBO, Koje he, ca je npujuka, npenBonuTH IIpecrooHac;eeHuK AjJrekcaHJlap. koko IIpuje Tpu nana 6uo je y Beorpazy ocBojuan Ilopr-Aprypa, jamaHcku re- nepa Horn. Y Beorpajiy ce 3a1piao jenau nau, mocjeruBniu cBe rpyne 6e- orpancKor rapuu3sona. Y ieroBy mpu- CyCTBy Bpilede cy Hua bai»uuu neke Bojne BjexGe. C BjexGama je reHepaji Horu 6uo 3aqoBoJbaH, a Hajsuine My ce nomasa apruzepuja. Kan je apru- Jepuja Bpiiuja Hana ca y6psaHom naJ660M, renepaj Horn je nenpecraHo amlaynupao u mujewao nosuiuuje za ITO Goe Buju. Ilocauje cBake Bje- »6€, IIHTAO je ZA1moBjeIHHKE NOTHUHHX ueTa, 3aIuTo mro Bpiie, no kojoj Te- Opuju u uume onpaBnaBajy. Ha kpajy je cauma uecruTao u uajaBuo, za jeu MaTepujar u cnpema cprcke Bojcke 6o/ba ou 6Gyrapcke. OBaj cy nopraprypckor xepoja, janauckor remepana Horn-a, Koju je u Kon MyrneHa ojviyuHo u uaBojesao noGjeny janauckoj Bojcuu, cBakako je KOMIIETEHTAH, H MOE JA CIJAKH HA uacrT cprickoj apmuju. Mu cMO HeKO- JIHKO NyTa HarjacuiH, na je nanac cprcka Bojcka Ha gocrojioj BUCHHH H na je cnpeMHa na y OJICYJIHOM MOMEHTY H3BpliH CBOjy mMucujy. Caga Ham je jenau ou najBehux aBropureTa npu- CKOUHO y NOMOh H IOTBPJIHO OHO IITO CMO y CBOje BpujeM€ KOHCTATOBAJIH, Y Beue, ucrora nana Kaju je redepaJi Horu crurao y Beorpax, Guo my je npupejeH y opuuupckoM NOMy HHTH- MaH pyuak. CyrpanaH je OTnyToBao nyr beua. Tenepar1 Horn je cpeji»u uoBjek y cBojoj imesneceroj rojuuu, cujen u 036HJbaH uHua, rpy6a JiHua 4 KpaTKE Gujene Gpaje. Y ieroBoj rnparisH Ha- gasu ce jean Mlahu janancku odu- UHP, IberoB atyTaHT. Jlyryuiu. Kratka poučenja. X. Mnogo ti je puta ovo ime, ova riječ, ušla u uši i izašla iz usta; ali je važno znati što se je začelo u tvojoj duši pod zvukom ovoga imena, ove riječi. Valjalo bi znati što je u tebi na- rod, kakav oblik on utisnu u tvoju pamet i kakav osjećaj on probudi u tvojemu srcu. Da, to bi valjalo znati; va- ljalo bi znati vodi li te na dobro, gane li te na ljubav, na sažaljenje, na plač ovo ime, ova riječ: Narod. Pripadamo svojemu narodu kao uda pripadaju tijelu; ali imajmo na umu da ima uda zdravijeh i jakijeh, pa da ima i slabijeh, ne- moćnijeh. Narodu istinito pripada ko mu je zajedničar_u dobru i u zlu; onaj koji se“veseli njegovijem ve- seljem i mučan je njegovijem mu- čenjem. Narodnjak je pun života svojega naroda; on se daje, on pati da mu narod ne pati i ne pogine. U krvi, u životu svojega naroda vidi, osjeća svoju krv, svoj život. Narod je velika, zadružna duša. On ima općijeh kakvoća, po ko- jima se sliči svijem ostalijem na- rodima; pa ima osobitijeh, po ko- jima se odlikuje od sviju drugijeh, i stoji napose. Zašto ove odjeline ljudske obi- tlije? Jesu li potrebite i naravne?