Br. 33. Dubrovnik 17. avgusta 1911. God. XX. za IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je listu uu godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zeralie kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi “se ne vraćaju. Nefran- Pootikni kaki o. o 1 LJ B p | | i POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Odgovorni urednik Ermeneđildo Job. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Dobro nam došli braćo, srpski Sokolovi ! Danas. nam dolijeće za prvi. put na ove strane naše, na zemljište negda slavnog Dubrovnika, divno jato braće Sokolova srpske župe iruškogorske, na povratku svom sa svesokolskog sleta zagrebačkog. Dignuvši se na laganim krilima iz srpskog Siona, iz divne Fruške Gore, sa visa Stražilova, gdje vje- čni sanak boravi naš veliki pjesnik Branko Radičević, i preljetjevši brda i doline, polja i rijeke lijepe naše zajedničke otačbine, svijaju se na podnožje Srgja, na kratki odmor do subote u jutro, u pitomo: naše Primorje, u rodni kraj Gundulića, da se opet vinu i panu u, staru našu Travuniju, koja je od uvijek rađala srpske sokolove, u Trebinje, koje je narod naš od “ponosa i milošte u pjesmi svojoj nazvao ,»sokolovim krilom“. Oni nam donose bratski po- zdravo mile braće iz nesuđene srpske Vojvodine, iz divnog Sri- jema, a mi ćemo da ih jednodu- šno dočekamo dužnom dobrodo- šlicom, želeći im sretan i ugodan boravak u našoj sredini. I ako su oni sada samo na prolasku, i ako ćemo, ako Bog da! da do skora opet proslavimo i bolji i svečaniji priček iste braće, koja će nas pohoditi sa ostalim srpskim i hrvatskim Sokolima, ipak srdašnost bratskog prijema i ve- selje naše neće ovaj put biti ma- nje ni u čem od. onog, koji će da dođe docnije. Šta više ovaj mo- menat, kao dan prvog bratskog sastanka, ostaće nam u doživotnoj uspomeni, a ni značajem svojim neće pogrditi, ako ne i nadvisiti ostale, pa ma koliko ih bilo u buduće. Značajan će biti nadasve s toga, jer će se ovom prilikom za prvi put u sokolskoj ideji naj- bolje manifestvovati ideja bratstva Srba triju vjera na zemljištu vje- kovne nemilosrdne borbe megju braćom, na zemljištu hiljadama puta nakrašenu krvlju prolivenom od bratskog mača u groznoj vjer- skoj mržnji i neznanju, na zemlji- štu, koje je od vazda bilo od glavne važnošti za našu narodno- snu ideju, i od presudnog uticaja na sudbinu cjelokupnog naroda, a gdje se, do pojave novih prilika, sve do nedavno, radi nesretnih vjerskih razlika, nije ni pojma imalo o ideji narodnosti: i brat- stva, a kamo li d- važnosti i“ zna- čaju one divne narodne riječi : »teško bratu bez brata!“ Pored ostale braće, Srbi du- brovčani će u Trebinju da ovaj put praktično uvide. i spoznaju spasonosnu: moć sokolske ideje, koja jedina prosta: od svakih vjer- skih predrasuda, od svakih stra- načkih zadjevica, na čistoj narod- nosnoj osnovi, prožeta pravim demokratskim duhom krijepi i ja- ča narodnu fizičnu, umnu i mo- ralnu snagu, kao jedini svoj oslo- nac, rušeći sve prepreke, koje ljudska ruka silom i “umjetnim načinom stvara, samo da.razdvoji ono, što su stvorili i sjedinili vječni zakoni prirode, i što niko nije kadar da iščupa, obori, i uni- šti, ako to sam narod neznanjem, nemarom ili izdajstvom na samom sebi ne sruši. i upropasti. U nas, gdje je sokolska ideja još vrlo mlada, gdje malo ko po- zna pravu njezinu vrijednost, gdje neko smatra gimnastička društva suvišnim, a neko, na žalost, pro- stom paradom, dolazak srarije bra- će, njihova uredba, zapt i napre- dak pobudiće mnogoga da se za- interesuje za sokolsku ideju i nje- zin golemi značaj za sreću i spas naroda, a one pak, koji su je samo površno svatili i ne brinuli se za nju koliko je pravo i potre- bno, osokoliti i utvrditi toliko, da obnovljenim silama upru i nastoje, da zanemareno nadoknade, da pogrješno isprave. U nas,. gdje se svak izmiče i od vodstva, a kamo li od podvr- ženosti i discipline, gdje prvi, pa ma i manji neuspjeh, dovodi ljudi do očajanja, i gdje oduševljenje pojedinaca brzo klone pod silom opće apatije, najviše može da po- mogne sokolska ideja, pri ovakim sokolskim sletovima. Tu se jasno vidi. moć sokolske ideje, koja oku- plja ljude razne dobe i položaja, čovjeka prosta i učenjaka, bogata i siromaha, građanina i seljaka, sve bez razlike, kao nijedna druga mi-' sao i ustanova, izjednačuje ih sve međusobno i u dužnosti prema općem dobru. Ideja ta uvodi među članove sokolske red i poslušnost, ne vojničkom strogošću ni ika- kvom silom, no postepenim, smi- šljenim i dostojanstvenim načinom, tako da razvije svakom samostalno mišljenje, da sam spozna i uvidi poziv narodnosti i dužnost svoju kao pojedinca prema cjelini, da svojevoljno .podloži sebe redu, strogosti i poslušnosti za dobro svoje i opće. Tijem se iz rana . usađuje mladim ljudima u srce ponos narodni, neodoljiva želja za «redom, prijeko potrebnim u živo- tu, osjećaj dužnosti i poštovanja prema onima, kojijema je povje- reno vodstvo,“ stvaraju se ideali, koji ne daju čovjeku, da klone i propane kao član naroda kome pripada. Uz to sokolska ideja, kao što srestvom tjelesne vježbe .na- stoji da postigne svoju svrhu, da svi djelovi tijela podjednako jačaju, a ne razvijaju se na štetu drugih djelova i cjeline kao takove, isto tako radi i nastoji, da se spoje i koncentrišu u jakom organizmu sve sile duše i srca u divnu har- meniju, gdje nijedna ne potiskuje ili potire drugu, no sve zgodno i u skladu, tačno po redu i pravilu, vrše svoj zadatak opredjeljen prirodnim i ljudskim zakonima. Kako dakle tjelesna snaga pomaže i razvoju duševne jačine, čovjek jak tjelesno moće da istraje u borbi, da ne klone pod neuspjesima, koji čo- .vjeka i suviše u životu snalaze. Za nas, koji se još na žalost rastavljamo lokalizmom, provincia- lizmom i separatnim plemenskim težnjama, od neprocjenjene je vrije- dnosti Sokolstvo, koje na najširoj osnovi opće slavenske uzajamno- sti, ima široke vidike i bistre po- glede na prave narodne interese u sadašnjosti, i prozire daleko i u budućnost baš kao i čuveno oko sokolovo, koje i iz goleme visine vidi i raspoznaje na niže i manje predmete na zemlji. S toga mi že- limo, da se bolje spozna i više maha zahvati među nama sokolska ideja, i da nas prvi neuspjesi ne dovedu dotle da klonemo i odu- stanemo od svega. U to ime, želeći iz sveg srca, da nas dolazak starije braće iz srpske župe fruškogorske i njihov red i napredak potakne na življi rad i na veću istrajnost, mi zano- sno kličemo: Dobro nam došli * braćo, srpski Sokolovi !“ Organizacija Srba na Primorju. III. Organizaciju Srba na Primorju treba, po našem mišljenju, postaviti na sustav sličan onome, na kome je stajala pokojna organizacija, ali ne sa onako slabim disciplinskim vezama, ne sa prividno demokratskim a u stvari čisto apsolutističkim karakte- rom, ne sa firmom aktivne, a u stvari savršeno neaktivne stranke, ne sa ličnim već sa zakonsko-opštim avto- ritetom, ne sa ovisnošću zajednice ličnostima već sa ličnom podređeno- šću zajednici i ne sa tendencijom ču- vanja unosnih položaja već sa naj- ozbiljnijim postulatima opšteg stvar- nog i pametnog rada. Takvoj stranci neće moći, upravo neće smjeti niko oponirati; u takvoj stranci biće isklju- čena svaka natruha ličnih raspolože- nja i neraspoloženja. 3 O ovome bi se dalo vrlo mnogo pisati. Naš zadatak nije da sada pi- šemo kakvu opsežnu političku studiju. Smatrali smo da je ipak od potrebe nešto više kazati, u cilju da bude ja- snije ono što želimo da ne propustimo. Naročito bi moglo biti neobjašnjivo naše plediranje za prvobitnu, t. j. prošlu formu organizacije, po kojoj glavni organi stranke treba da budu: Centralni Odbor, Mjesni Odbori i Skupština, proširujući je u toliko u koliko su, po našem mišljenju, po- trebni i Stranački Povjerenici. Ovo svoje gledište pokušaćemo u par riječi objasniti. 1. Centralni Odbor treba da pred- stavlja najviši forum organizacije. S toga je njegov zadatak najdelika- tniji i najteži. Dosadašnji Centralni Odbor ili tačnije Centralni Odbor po- kojne stranke nije bio ono što je tre- bao da bude. To dokazuje sam fakat da je haos, i poslije propadanje stranke, došlo kao posljedica povre- dene lične sujete u Centralnom Od- boru. Položaj pojedinog člana C. O., makar bio i predsjednički pološaj, ne smije biti privilegovan, niti sam za se smije da znači neku nadmoćnost. Tako isto ne smije da ima silu na- metanja prema ostalim članovima. U Odboru ne treba da bude ni zaslužnih ni nezaslužnih članova. Sve ono što koji od njih učini, može da znači samo kao pravilno ili nepravilno, ispravno ili neispravno vršenje dužnosti. Ako neko ispravno vrši svoju dužnost, ne stoji da on s toga _ mora imati naro- čite privilegije. Izvanrednu nagradu može neko tražiti samo onda, kad nešto učini preko svoje dužnosti, a u konkretnom slučaju to je jedan ap- surdum, prosto s toga što je dužnost pojedinca da u potrebi i svoj život žrtvuje narodu. — Kad mu je narod dao povjerenje, da u ime njegovo radi, i kad se on toga primio, on je tada postao dužnik prema narodu, a ne nikako vjerovnik. I kad taj dug is- plati, ako ga uopšte može da isplati, niti treba, niti smije da očekuje kakvu osobitu nagradu, sjem te, da mu na- rod povjeri ponovo svoju imovinu, ali ni u kom slučaju bezuslovno. Doduše, ovakovo gledište vrijeđa lične ambicije, ali ne i one ambicije, koje se ne kose sa opštim interesima, a ljudi čije su ambicije iznad interesa zajednice ni u kom slučaju ne mogu pretendovati na narodno povjerenje, jer oni to pravo a priori gube. U Centralni Odbor treba, prema tome, birati ljude koji imaju volje za rad. Uvijek treba imati pred očima potrebu neumornog rada, pa ko hoće da se povinuje toj potrebi neka slo- bodno ide u prve redove. Ali da se u tom slučaju ne bi uvukla samovolja i savršeno lična sujeta, treba u odre- đenjima organizacije predvidjeti ap- solutno otklanjanje svih elemenata, koji bi to htjeli unijeti u redove za- jednice. Ne ličnom voljom, nego za- konskom silom zajednice, treba od- mah, bez oklijevanja, ukloniti s po- ložaja ljude kojima nije stalo do rada i do discipline, makar to doprinijelo da dode do razilaženja pojedinaca. Najposlije, šta će nam jedinstvo u stranci, koje kao opijum djeluje na nerve uma, volje, energije i aktivnosti cijelog plemena, i zadržava razvoj progresa narodnog ? | : Do sada je uvijek nastupala stra- načka dizorganizacija ozgo, s vrhova strankinih, a uzroci su joj redovno bivali u borbi pojedinaca u vrhovima oko prvenstva zbog raznih položaja. Narod se u takvim slučajevima nije pitao, jer i da se je pitao, on ne bi mogao da da svoj sud, već bi se po- vodio za ovom ili onom ličnošću. Unaprijed to treba otkloniti na način, da narod ne ideza pojedincima, nego da se potčini zakonima zajednice, a zajednica da otvoreno i bez ustruča- vanja uzme narod u zaštitu od šikana pojedinih nezadovoljnika. Doduše, za to treba, kako smo u prošlim član- cima kazali, narod vaspitati. Kad se sve ovo učvrsti, onda će biti nemoguće da cijela stranka ode u vjetar, čim se jedna ili druga li- čnost u vrhovima strankinim počne da buni zbog toga što lični prohtjevi nijesa zadovoljeni. A kad to stranka postigne, onda će biti zajamčena nje- na egzistencija, jer udari i potresi u stranci, ako je savršena i korektna, nikada ne dolaze ozdo. Ako neko iz Centralnog Odbora neće da se povi- nuje disciplini, ako mu većina uskrati pomoć i ako radi toga istupi iz Od- bora, stranka to ne smije da osjeti. Upražnjeno mjesto može se popuniti i bez većih potresa. A ako dotični počne da intrigira protivu stranke, onda cjelokupna stranka preko svog najvišeg foruma treba da o tome 0- bavijesti narod i da odmetnika otvo- reno žigoše. Tu i u tom slučaju mo- raju prestati svi obziri, da ne bi ci- jela stranka došla u pitanje zbog svoje mlitavosti. Zato bi najbolje bilo kad bi se odredilo da predsjednik i sekretar stranke ne mogu biti birani za poslanika. Dosadašnja praksa, da se u Cen- tralni Odbor biraju ljudi iz sviju kra- jeva pokrajine u brojnoj proporciji, pokazala se nepraktična, jer se malo koja sjednica C. O. mogla održati zbog nedolaska članova. Zato una- e prijed treba birati većinu iz mjesta, gdje za dotični perijod ima biti sje- dište C. O., kako bi se sjednice re- dovno mogle držati, nastojeći, da i pored toga bude zastupljeno cijelo Primorje. Svakako, dvije sjednice preko godine treba da posjete svi članovi C. O., ako nijesu spriječeni bolešću ili kakvim drugim, ali ne o- bičnim poslovnim dužnostima. U prošlom članku smo iznijeli svoje mišljenje o tome, šta je dužnost Cen- tralnog Odbora i kakav bi trebao da bude, a sada ćemo ih u par ri- ječi precizirati. Mogli bismo to uči- niti u tri tačke: dužnost Centralnog Odbora jeste: prvo, da radi; drugo, opet da radi, i treće, uvijek da radi. Polazeći sa toga stanovišta, dužnost Centralnog Odbora bila bi: da pazi na unutrašnje i spoljašnje prilike Srba na Primorju; da ispravlja što vidi da je pogriješeno i da energično suzbija sve spoljašnje nasrtaje koje su u vezi sa karakterom zajednice ; da redovno, barem jednom mjesečno, i to obligatno, drži svoje sjednice i na njima pretresa situaciju i rješava izvjesna otvorena pitanja; da kon- troliše radove Mjesnih Odbora i da im daje instrukcije u radu; da nalazi načina kako da se pokriju eventualni troškovi; da vodi pregovore i stranku zastupa prema trećima, izvješćujući o tome i do potrebe tražeći odobrenje od naroda; da drži brojni spisak i odnosne izjave strankinih pristalica, naročito pravnih glasača sviju kate- gorija; da upravlja strankinom imo- vinom: listom, štamparijom itd, i da svake godine o tome podnosi detaljne račune; da kontroliše rad poslanika; koji pripadaju stranci, da im bude u svemu pri ruci i da ih eventualno pozove na red; da. od Mjesnih Od- bora traži popis onih lica koji bi bili podesni za poslaničke kandidate, i da prema volji većine postavlja kandi- date za pojedine izborne srezove; da upućuje poslanike na redovno pola- ganje računa pred biračima; da bu- dno pazi na rad sviju narodnih in- stitucija, da neopaženo i neosjetno ispravlja njihove pogrješke i da im u svemu, što je pametno, bude pri ruci; da sazivlje opšte skupštine; da presuđuje u sporovima opšteg ka- raktera u koliko to mjesni odbori ne bi mogli učiniti; da utiče na birače u opštinama, da biraju najčestitije čla- nove u opštinska vijeća i da kontro- liše rad srpskih opština, ali tako da ne vrijeđa osjetljivost većine, ako nije stvarno nekorektna, itd. itd. Takav Centralni Odbor je potre- ban. Bez njega ne može kod nas stranka postojati, zato što bez avto- riteta nema opšte poslušnosti, a uvi- jek je bolje da je avtoritet opšti no lični. B. Ilacmo u3 CpGuje. Y Beorpany, 12. aBrycra. Jom Huje MHHYJIA JBETHA CeBOHA NO- JHTHUKE TuIIHHE. Tnjekana u36uje ua NOBPIIHHy KAKBO Behe murame, aju 6e3 Beher mehjyuapojuor_Kapakrepa. Ilonyine, uapcka upajra rocnozapa rop- mor CramM6yJla 0 IO3BOJIH NpoyuaBama Tpace Janpancke xe;besuune Huje uu JIOKAJIHOT HH NPOBUHIIHjaJIKOT "Kapa- KTEpa, aJIH_OHA HAK HEMA OHOF He- NpHKPHBEHOT HHTEpeCA, KOJIHKO uMA NOKPHBEHOT TAjHOT POBAPEIRA_NPOTHBY NpaBHJIHOF pujenneia osor nuramwa. H 3aT0 he IeroBo Komauno pujemewe HauJla3HTH HA jONI MHOTO H MHOTO IO- TeluKOha, HA TOJIHKO NOTELIKOhA, KO- JHKO Gyue jave u uuren3uBuuje uHTpH- THpaite ca crpade one cuge koja je yBujek O cama ysaraja cBy cBojy mpe- npeleHocrT u mosHaTo cBoje suuemjep-