Br. 33.

Dubrovnik 17. avgusta 1911.

God. XX.

za IZLAZI SVAKI ČETVRTAK
Cijena je listu uu godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-
cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu
Goru K 15; za sve ostale zeralie
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi “se ne vraćaju. Nefran-

Pootikni kaki o. o 1 LJ B p | |

i

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku,

Vlasnik i izdavatelj Kristo P.

Dominković.

Odgovorni urednik Ermeneđildo Job.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Dobro nam došli braćo, srpski Sokolovi !

Danas. nam dolijeće za prvi. put
na ove strane naše, na zemljište
negda slavnog Dubrovnika, divno
jato braće Sokolova srpske župe
iruškogorske, na povratku svom
sa svesokolskog sleta zagrebačkog.
Dignuvši se na laganim krilima iz
srpskog Siona, iz divne Fruške
Gore, sa visa Stražilova, gdje vje-
čni sanak boravi naš veliki pjesnik
Branko Radičević, i preljetjevši brda
i doline, polja i rijeke lijepe naše
zajedničke otačbine, svijaju se na
podnožje Srgja, na kratki odmor
do subote u jutro, u pitomo: naše
Primorje, u rodni kraj Gundulića,
da se opet vinu i panu u, staru
našu Travuniju, koja je od uvijek
rađala srpske sokolove, u Trebinje,
koje je narod naš od “ponosa i
milošte u pjesmi svojoj nazvao
,»sokolovim krilom“.

Oni nam donose bratski po-
zdravo mile braće iz nesuđene
srpske Vojvodine, iz divnog Sri-
jema, a mi ćemo da ih jednodu-
šno dočekamo dužnom  dobrodo-
šlicom, želeći im sretan i ugodan
boravak u našoj sredini.

I ako su oni sada samo na
prolasku, i ako ćemo, ako Bog da!
da do skora opet proslavimo i
bolji i svečaniji priček iste braće,
koja će nas pohoditi sa ostalim
srpskim i hrvatskim Sokolima, ipak
srdašnost  bratskog prijema i ve-
selje naše neće ovaj put biti ma-
nje ni u čem od. onog, koji će da
dođe docnije. Šta više ovaj mo-
menat, kao dan prvog bratskog
sastanka, ostaće nam u doživotnoj
uspomeni, a ni značajem svojim
neće pogrditi, ako ne i nadvisiti
ostale, pa ma koliko ih bilo u
buduće. Značajan će biti nadasve
s toga, jer će se ovom prilikom
za prvi put u sokolskoj ideji naj-
bolje manifestvovati ideja bratstva
Srba triju vjera na zemljištu vje-
kovne nemilosrdne borbe megju
braćom, na zemljištu hiljadama
puta nakrašenu krvlju prolivenom
od bratskog mača u groznoj vjer-
skoj mržnji i neznanju, na zemlji-
štu, koje je od vazda bilo od
glavne važnošti za našu narodno-
snu ideju, i od presudnog uticaja
na sudbinu cjelokupnog naroda, a
gdje se, do pojave novih prilika,
sve do nedavno, radi nesretnih
vjerskih razlika, nije ni pojma
imalo o ideji narodnosti: i brat-
stva, a kamo li d- važnosti i“ zna-

čaju one divne narodne riječi :

»teško bratu bez brata!“

Pored ostale braće, Srbi du-
brovčani će u Trebinju da ovaj
put praktično uvide. i spoznaju
spasonosnu: moć  sokolske ideje,
koja jedina prosta: od svakih vjer-
skih predrasuda, od svakih  stra-
načkih zadjevica, na čistoj narod-
nosnoj osnovi, prožeta pravim
demokratskim duhom krijepi i ja-
ča narodnu fizičnu, umnu i mo-
ralnu snagu, kao jedini svoj oslo-
nac, rušeći sve prepreke, koje
ljudska ruka silom i “umjetnim

načinom stvara, samo da.razdvoji

ono, što su stvorili i sjedinili
vječni zakoni prirode, i što niko
nije kadar da iščupa, obori, i uni-
šti, ako to sam narod neznanjem,
nemarom ili izdajstvom na samom
sebi ne sruši. i upropasti.

U nas, gdje je sokolska ideja
još vrlo mlada, gdje malo ko po-
zna pravu njezinu vrijednost, gdje
neko smatra gimnastička društva
suvišnim, a neko, na žalost, pro-
stom paradom, dolazak srarije bra-
će, njihova uredba, zapt i napre-
dak pobudiće mnogoga da se za-
interesuje za sokolsku ideju i nje-
zin golemi značaj za sreću i spas
naroda, a one pak, koji su je
samo površno svatili i ne brinuli
se za nju koliko je pravo i potre-

bno, osokoliti i utvrditi toliko, da

obnovljenim silama upru i nastoje,
da zanemareno nadoknade, da
pogrješno isprave.

U nas,. gdje se svak izmiče i
od vodstva, a kamo li od podvr-

ženosti i discipline, gdje prvi, pa
ma i manji neuspjeh, dovodi ljudi

do očajanja, i gdje oduševljenje
pojedinaca brzo klone pod silom
opće apatije, najviše može da po-
mogne sokolska ideja, pri ovakim
sokolskim sletovima. Tu se jasno
vidi. moć sokolske ideje, koja oku-

plja ljude razne dobe i položaja,

čovjeka prosta i učenjaka, bogata
i siromaha, građanina i seljaka, sve

bez razlike, kao nijedna druga mi-'

sao i ustanova, izjednačuje ih sve
međusobno i u dužnosti prema
općem dobru. Ideja ta uvodi među
članove sokolske red i poslušnost,
ne vojničkom strogošću ni ika-
kvom silom, no postepenim, smi-
šljenim i dostojanstvenim načinom,
tako da razvije svakom samostalno
mišljenje, da sam spozna i uvidi
poziv narodnosti i dužnost svoju
kao pojedinca prema cjelini, da
svojevoljno .podloži sebe redu,
strogosti i poslušnosti za dobro

svoje i opće. Tijem se iz rana .

usađuje mladim ljudima u srce
ponos narodni, neodoljiva želja za

«redom, prijeko potrebnim u živo-

tu, osjećaj dužnosti i poštovanja
prema onima, kojijema je povje-
reno vodstvo,“ stvaraju se ideali,
koji ne daju čovjeku, da klone i
propane kao član naroda kome
pripada. Uz to sokolska ideja, kao
što srestvom tjelesne vježbe .na-
stoji da postigne svoju svrhu, da

svi djelovi tijela podjednako jačaju,

a ne razvijaju se na štetu drugih
djelova i cjeline kao takove, isto
tako radi i nastoji, da se spoje i
koncentrišu u jakom organizmu
sve sile duše i srca u divnu har-
meniju, gdje nijedna ne potiskuje
ili potire drugu, no sve zgodno i u
skladu, tačno po redu i pravilu, vrše
svoj zadatak opredjeljen prirodnim
i ljudskim zakonima. Kako dakle
tjelesna snaga pomaže i razvoju
duševne jačine, čovjek jak tjelesno
moće da istraje u borbi, da ne
klone pod neuspjesima, koji čo-

.vjeka i suviše u životu snalaze.

Za nas, koji se još na žalost
rastavljamo lokalizmom, provincia-
lizmom i separatnim plemenskim
težnjama, od neprocjenjene je vrije-
dnosti Sokolstvo, koje na najširoj
osnovi opće slavenske uzajamno-
sti, ima široke vidike i bistre po-
glede na prave narodne interese
u sadašnjosti, i prozire daleko i u
budućnost baš kao i čuveno oko
sokolovo, koje i iz goleme visine
vidi i raspoznaje na niže i manje
predmete na zemlji. S toga mi že-
limo, da se bolje spozna i više
maha zahvati među nama sokolska
ideja, i da nas prvi neuspjesi ne
dovedu dotle da klonemo i odu-
stanemo od svega.

U to ime, želeći iz sveg srca,
da nas dolazak starije braće iz
srpske župe fruškogorske i njihov
red i napredak potakne na življi
rad i na veću istrajnost, mi zano-
sno kličemo: Dobro nam došli

* braćo, srpski Sokolovi !“

Organizacija Srba na Primorju.
III.

Organizaciju Srba na Primorju
treba, po našem mišljenju, postaviti
na sustav sličan onome, na kome je
stajala pokojna organizacija, ali ne
sa onako slabim disciplinskim vezama,
ne sa prividno demokratskim a u
stvari čisto apsolutističkim karakte-
rom, ne sa firmom aktivne, a u stvari
savršeno neaktivne stranke, ne sa
ličnim već sa zakonsko-opštim avto-
ritetom, ne sa ovisnošću zajednice
ličnostima već sa ličnom podređeno-
šću zajednici i ne sa tendencijom ču-
vanja unosnih položaja već sa naj-
ozbiljnijim postulatima opšteg stvar-
nog i pametnog rada. Takvoj stranci
neće moći, upravo neće smjeti niko
oponirati; u takvoj stranci biće isklju-
čena svaka natruha ličnih raspolože-
nja i neraspoloženja. 3

O ovome bi se dalo vrlo mnogo
pisati. Naš zadatak nije da sada pi-
šemo kakvu opsežnu političku studiju.
Smatrali smo da je ipak od potrebe
nešto više kazati, u cilju da bude ja-
snije ono što želimo da ne propustimo.
Naročito bi moglo biti neobjašnjivo
naše plediranje za prvobitnu, t. j.
prošlu formu organizacije, po kojoj
glavni organi stranke treba da budu:
Centralni Odbor, Mjesni Odbori i
Skupština, proširujući je u toliko u
koliko su, po našem mišljenju, po-
trebni i Stranački Povjerenici. Ovo
svoje gledište pokušaćemo u par riječi
objasniti.

1. Centralni Odbor treba da pred-
stavlja najviši forum organizacije.
S toga je njegov zadatak najdelika-
tniji i najteži. Dosadašnji Centralni
Odbor ili tačnije Centralni Odbor po-
kojne stranke nije bio ono što je tre-
bao da bude. To dokazuje sam fakat
da je haos, i poslije propadanje
stranke, došlo kao posljedica povre-
dene lične sujete u Centralnom Od-
boru. Položaj pojedinog člana C. O.,
makar bio i predsjednički pološaj, ne
smije biti privilegovan, niti sam za
se smije da znači neku nadmoćnost.
Tako isto ne smije da ima silu na-
metanja prema ostalim članovima. U
Odboru ne treba da bude ni zaslužnih
ni nezaslužnih članova. Sve ono što
koji od njih učini, može da znači samo
kao pravilno ili nepravilno, ispravno
ili neispravno vršenje dužnosti. Ako
neko ispravno vrši svoju dužnost, ne
stoji da on s toga _ mora imati naro-

čite privilegije. Izvanrednu nagradu

može neko tražiti samo onda, kad
nešto učini preko svoje dužnosti, a u
konkretnom slučaju to je jedan ap-
surdum, prosto s toga što je dužnost
pojedinca da u potrebi i svoj život
žrtvuje narodu. — Kad mu je narod
dao povjerenje, da u ime njegovo radi,
i kad se on toga primio, on je tada
postao dužnik prema narodu, a ne
nikako vjerovnik. I kad taj dug is-
plati, ako ga uopšte može da isplati,
niti treba, niti smije da očekuje kakvu
osobitu nagradu, sjem te, da mu na-
rod povjeri ponovo svoju imovinu,
ali ni u kom slučaju bezuslovno.
Doduše, ovakovo gledište vrijeđa lične
ambicije, ali ne i one ambicije, koje
se ne kose sa opštim interesima, a
ljudi čije su ambicije iznad interesa
zajednice ni u kom slučaju ne mogu
pretendovati na narodno povjerenje,
jer oni to pravo a priori gube.

U Centralni Odbor treba, prema
tome, birati ljude koji imaju volje za
rad. Uvijek treba imati pred očima
potrebu neumornog rada, pa ko hoće
da se povinuje toj potrebi neka slo-
bodno ide u prve redove. Ali da se
u tom slučaju ne bi uvukla samovolja
i savršeno lična sujeta, treba u odre-
đenjima organizacije predvidjeti ap-
solutno otklanjanje svih elemenata,
koji bi to htjeli unijeti u redove za-
jednice. Ne ličnom voljom, nego za-
konskom silom zajednice, treba od-
mah, bez oklijevanja, ukloniti s po-
ložaja ljude kojima nije stalo do rada
i do discipline, makar to doprinijelo
da dode do razilaženja pojedinaca.
Najposlije, šta će nam jedinstvo u
stranci, koje kao opijum djeluje na
nerve uma, volje, energije i aktivnosti
cijelog plemena, i zadržava razvoj
progresa narodnog ? | :

Do sada je uvijek nastupala stra-
načka dizorganizacija ozgo, s vrhova
strankinih, a uzroci su joj redovno
bivali u borbi pojedinaca u vrhovima
oko prvenstva zbog raznih položaja.
Narod se u takvim slučajevima nije
pitao, jer i da se je pitao, on ne bi
mogao da da svoj sud, već bi se po-
vodio za ovom ili onom ličnošću.
Unaprijed to treba otkloniti na način,
da narod ne ideza pojedincima, nego
da se potčini zakonima zajednice, a
zajednica da otvoreno i bez ustruča-
vanja uzme narod u zaštitu od šikana
pojedinih nezadovoljnika. Doduše, za
to treba, kako smo u prošlim član-
cima kazali, narod vaspitati.

Kad se sve ovo učvrsti, onda će
biti nemoguće da cijela stranka ode
u vjetar, čim se jedna ili druga li-
čnost u vrhovima strankinim počne
da buni zbog toga što lični prohtjevi
nijesa zadovoljeni. A kad to stranka
postigne, onda će biti zajamčena nje-
na egzistencija, jer udari i potresi u
stranci, ako je savršena i korektna,
nikada ne dolaze ozdo. Ako neko iz
Centralnog Odbora neće da se povi-
nuje disciplini, ako mu većina uskrati
pomoć i ako radi toga istupi iz Od-
bora, stranka to ne smije da osjeti.
Upražnjeno mjesto može se popuniti
i bez većih potresa. A ako dotični
počne da intrigira protivu stranke,
onda cjelokupna stranka preko svog
najvišeg foruma treba da o tome 0-
bavijesti narod i da odmetnika otvo-
reno žigoše. Tu i u tom slučaju mo-
raju prestati svi obziri, da ne bi ci-
jela stranka došla u pitanje zbog
svoje mlitavosti. Zato bi najbolje bilo
kad bi se odredilo da predsjednik i
sekretar stranke ne mogu biti birani
za poslanika.

Dosadašnja praksa, da se u Cen-
tralni Odbor biraju ljudi iz sviju kra-
jeva pokrajine u brojnoj proporciji,
pokazala se nepraktična, jer se malo
koja sjednica C. O. mogla održati
zbog nedolaska članova. Zato una-

e

prijed treba birati većinu iz mjesta,
gdje za dotični perijod ima biti sje-
dište C. O., kako bi se sjednice re-
dovno mogle držati, nastojeći, da i
pored toga bude zastupljeno cijelo
Primorje. Svakako, dvije sjednice
preko godine treba da posjete svi
članovi C. O., ako nijesu spriječeni
bolešću ili kakvim drugim, ali ne o-
bičnim poslovnim dužnostima.

U prošlom članku smo iznijeli svoje
mišljenje o tome, šta je dužnost Cen-
tralnog Odbora i kakav bi trebao
da bude, a sada ćemo ih u par ri-
ječi precizirati. Mogli bismo to uči-
niti u tri tačke: dužnost Centralnog
Odbora jeste: prvo, da radi; drugo,
opet da radi, i treće, uvijek da radi.

Polazeći sa toga stanovišta, dužnost
Centralnog Odbora bila bi: da pazi
na unutrašnje i spoljašnje prilike
Srba na Primorju; da ispravlja što
vidi da je pogriješeno i da energično
suzbija sve spoljašnje nasrtaje koje
su u vezi sa karakterom zajednice ;
da redovno, barem jednom mjesečno,
i to obligatno, drži svoje sjednice i
na njima pretresa situaciju i rješava
izvjesna otvorena pitanja; da kon-
troliše radove Mjesnih Odbora i da
im daje instrukcije u radu; da nalazi
načina kako da se pokriju eventualni
troškovi; da vodi pregovore i stranku
zastupa prema trećima, izvješćujući
o tome i do potrebe tražeći odobrenje
od naroda; da drži brojni spisak i
odnosne izjave strankinih pristalica,
naročito pravnih glasača sviju kate-
gorija; da upravlja strankinom imo-
vinom: listom, štamparijom itd, i da
svake godine o tome podnosi detaljne
račune; da kontroliše rad poslanika;
koji pripadaju stranci, da im bude u
svemu pri ruci i da ih eventualno
pozove na red; da. od Mjesnih Od-
bora traži popis onih lica koji bi bili
podesni za poslaničke kandidate, i da
prema volji većine postavlja kandi-
date za pojedine izborne srezove; da
upućuje poslanike na redovno pola-
ganje računa pred biračima; da bu-
dno pazi na rad sviju narodnih in-
stitucija, da neopaženo i neosjetno
ispravlja njihove pogrješke i da im
u svemu, što je pametno, bude pri
ruci; da sazivlje opšte skupštine; da
presuđuje u sporovima opšteg ka-
raktera u koliko to mjesni odbori ne
bi mogli učiniti; da utiče na birače
u opštinama, da biraju najčestitije čla-
nove u opštinska vijeća i da kontro-
liše rad srpskih opština, ali tako da
ne vrijeđa osjetljivost većine, ako
nije stvarno nekorektna, itd. itd.

Takav Centralni Odbor je potre-
ban. Bez njega ne može kod nas
stranka postojati, zato što bez avto-
riteta nema opšte poslušnosti, a uvi-
jek je bolje da je avtoritet opšti no
lični. B.

Ilacmo u3 CpGuje.

Y Beorpany, 12. aBrycra.

Jom Huje MHHYJIA JBETHA CeBOHA NO-
JHTHUKE TuIIHHE. Tnjekana u36uje ua
NOBPIIHHy KAKBO Behe murame, aju
6e3 Beher mehjyuapojuor_Kapakrepa.
Ilonyine, uapcka upajra rocnozapa rop-
mor CramM6yJla 0 IO3BOJIH NpoyuaBama
Tpace Janpancke xe;besuune Huje uu
JIOKAJIHOT HH NPOBUHIIHjaJIKOT "Kapa-
KTEpa, aJIH_OHA HAK HEMA OHOF He-
NpHKPHBEHOT HHTEpeCA, KOJIHKO uMA
NOKPHBEHOT TAjHOT POBAPEIRA_NPOTHBY
NpaBHJIHOF pujenneia osor nuramwa. H
3aT0 he IeroBo Komauno pujemewe
HauJla3HTH HA jONI MHOTO H MHOTO IO-
TeluKOha, HA TOJIHKO NOTELIKOhA, KO-
JHKO Gyue jave u uuren3uBuuje uHTpH-
THpaite ca crpade one cuge koja je
yBujek O cama ysaraja cBy cBojy mpe-
npeleHocrT u mosHaTo cBoje suuemjep-