| = Br._38, Br. 37. Dubrovnik 21. septembra 1911. Dubrovnik 14. septembra 1911. IZLAZI SVAKI ČETVRTAK Cijena je letu nx godinu: Za Austro-Ugarsku, Bcanu i Her- cekovinu K 12; za Brbiju i Crnu Goru. K 15; za sve ostale zenije kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — ROTA POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli. čne objave plaća se 12 pura po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Nekom mati, a nekom — maćeha! Državno odvjetništvo, kako ču- jemo, odustalo je od progona pra- vaške ,nadobudne“ mladosti, a i naše Poglavarstvo, ne mogući ni- kako da nađe ni ciglog jednoga od onijeh, koji su namečili rebra komesaru Hrušu, gotovo je, da tu cijelu stvar baci u zaborav... Mi, koji smo privikli nečuvenim i neviđenim stvarima, nadasve u ovo zadnje doba, nijesmo se ni ovom, ama baš ni najmanje začu- dili. Toliko smo već zatrnuli, da nam se čini kao stvar sasvijem obična, i kao nešto što drukčije ne može ni da bude, ono, što bi drugijema, u boljim prilikama, iz- gledalo, nešto strašna i užasna. 1 ako se uvijek možemo da nadamo, prije goremu, no boljemu, i ako nam ništa, pa ma kako strašno bilo, neće doći iznenada, ipak, po- red svega toga, jedna jedina stvar još nam nikako ne može u glavu! Mi ne možemo da dopremo i do- kučimo, kako se, i zašto, u jednoj ustavnoj državi, gdje bi svi imali biti ravnopravni, ovako očito, bez imalo zazora, bez ikakva uzmaka, prema nekome pokazuju skrajnji obziri i nečuvena protekcija, upravo prekossvake-mjere;-da- se nekome i suviše krivu oprašta, a nekoga, i potpuno prava kažnjava; da se prema nekome postupa na način, da mu se čisto i bistro pokaže, da ga se mrzi i zapostavlja, da ga se nastoji po što po to otuđiti od sebe, da mu se čine svakojake nepravde, pa onda da ga se pro- goni i kori, da krije u srcu neke neprijateljske misli i namjere. Da se tu tiče samo nas, nekako bi, i ako s jadom, shvatili i razumjeli, ali kad se tiče i ugleda, časti i dostojanstva države, da se to do- gađa, i da sve to i starije vlasti mirno gledaju i propuštaju, čini nam se zbilja čudno. .. Da nema nekih očitih dokaza ovom našem, po više puta javno iznešenom žalenju, svijet nam mo- žda ne bi ni vjerovao. Ali ovako vide i ćoravi, samo. ne oni koji su najpozvaniji ili jer neće, ili jer ne mogu, i koji će, ustraje li o- vako i dalje, svu odgovornost za svoje mlađe na se uzeti, da se sve ovo radi njihovim znanjem, odo- brenjem ili naredbom !... Dosta je da iznesemo ovaj slu- čaj komesara Hruša i pravaške mladosti, i da ga uporedimo sa nazovi -— demonstracijama dete- ktivima_Bodulu i Lovriću, i onim nečuvenim poglavarstvenim osuda- ma pravednih Srba po Bahovoj Patenti. Nek niko ne misli, da je nama tobož žao, što niko od pravaša nije bio kažnjen! Mi im zaista ne zavidimo ni najmanje ni na tome, kao ni na svima protekcijama!... Uz to, mislimo, da nije suvišno, da napomenemo, kako i sami pra- vaši znaju, kako su se Srbi podni- jeli u ovoj prigodi. Bilo je nekijeh između njih, koji su čak i javno govorili, da su ih Srbi mnogo za- dužili, i da će u naprijed s njima drukčije postupati. To sve za nas ne znači ništa. Mi branimo samo sebe, i to časnijem srestvima, a ako za jednog komesara policijskog ne haju njegovi gospodari, nećemo ni mi zaista! : Nama je samo do toga, da se vidi i zna, kako se postupa s nama, a kako s drugima, da svak, ko ima zdrava razuma, misli i prosudi, čemu ovako očiti, sasvim suprotni postupci vlasti, i po čijoj se volji ili naredbi oni vrše. Istući na hladnu krv i na ona- kav način jednog policajskog ko- mesara, razgrabiti kao trofeje ra- skidane komade njegova šešira, i time se još i javno ponositi u svome listu; mislimo da je sva- kako nešto više, no ići iz Suda muklo, na kakvo dvjesta koraka iza detektiva, osuđena radi zlo- upotrebe uredovne vlasti, ili samo izaći, da se vidi, kako vode u aps drugog detektiva radi kriva svje- dočanstva na Sudu. Pa ipak mi vrlo dobro znamo, kakvom se mjerom mjerilo ni krivim, ni du- žnim Srbima ! Šta bi pak bilo onda -dsu-ouristukli jednog komesata i! O tobožnjim demonstracijama detektivu Bodulu govorili smo i u članku: ,Epilog poglavarstvenim osudama po Bahovoj Patenti“, a sad ćemo da u nekoliko prozbo- rimo o nazovi-demonstracijama de- tektivu Lovriću. Lovrić se je vraćao sa Suda, kad je bio osuđen na dva dana zatvora. Pred Sudom mu nije bilo ama ni najmanjeg znaka kakve de- monstracije, kao ni na Pilama. Kad je u gradu već prošao Malu Braću, neki su bili počeli da stružu nogama idući za njim. To ipak ne bi nigdje u svijetu, nikakvoj drugoj političkoj vlasti palo ni na . pamet, da nazove kakvim demon- stracijama i da onako strogo i ne- pravedno kažnjava ljude, do samo u Dubrovniku, gdje se sve podnosi, i gdje se sve trpi... Da nije bilo od prije onako drskog ponašanja Lovrićeva u više prigoda, ne bi bilo ni toga. I Zoković je detektiv, pa može li, da se potuži na koga, ili naprotiv da se joši ne pohvali na daleko poznatu skladnost Du- brovčana, koji znaju uvijek da ci- jene ljude, kad časno vrše svoju službu. Ne će valjda ni naše Po- glavarstvo da reče, da je to od straha... I tad radi samog Lovrića, kog i sad još, kao uz prkos, drže u Dubrovniku, bilo je osuđeno po tri dana, i izvršilo kaznu, preko trideset našijeh građana. A zašto?! Jer je krivicu svakome od njih gatao komesar Nikolić iz svoje liste, kao Ciganka iz dlana. Na toj ču- dnoj listi, koju je čitao Bonačiću i nadredaru Franasoviću, na koje se pozivao kao na tužitelje, stoji svačija prošlost, a i sudbina je u naprijed zapisana. Svjedoke nara- vno da je odbijao ili ponuđene ne zvao, jer mu je sve stalo u listi, preko nje sve je bilo suvišno. Nije poslije spominjao ni tobožnje tužitelje, no bi u kratko otresao: ,Bio si u masi, koja je pratila Lovrića!“ — Ne pita se već, ni gdje, ni koliko daleko, ni jesi li pisnuo; — u listi, i dosta je, pa da nikako nijesi ni bio! Kad je jedan upitao: ,Ko me tuži?«“. odgovorio je ovako: ,Komesar Oruber, ća ste se na Pilama na- kašljali, a detektiv Lovrić, da oste se pred Sudom nasmijali !“ Ali da, u listi je stalo: zla namje- “ra, tri dana tamnice! Po riječima komesara Grubera, taj, te se je nakašljao tom prilikom, ne bi bio mnogo gori od onog nekog her- cegovačkog vojvode, za koga su govorili, da su u Sarajevu vikali ,živio!“ kad bi kihnuo u Mostaru. Među onima, koji sutad bili osu- gjeni na tri dana, bilo je i Hrvata, — čak i jedan pravaš među nji- ma, — slučajno. baš“oni, koji su svjedočili na Sudu protivno Bodulu. Dok je famozni komesar Niko- lić na Poglavarstvu na svoj način ispitivao okrivljenike i samovoljno odbijao svjedoke, ili ih u obzir ne uzimao, stajao je muklo u prikraj- kt komesar Flruš, Koje je baš onog dana stigao bio u Dubrovnik, i ispod oči premjerao optužene Srbe. Kažu, da ga je za to vrijeme bila obuzela želja, da gromko podvi- kne: ,abfiihren“, kao što je to bio već od prije u Trstu naučio, i da dade odmah s mjesta povesti u aps, bez daljeg ispita, bar one glavnije iz čuvene liste, ali da su mu rekli, da, na žalost, taj lijepi običaj još nije uveden u Dubro- vniku. Jadan Hruš! Mi ga isto ža-- limo kao čovjeka, nadasve ako se na kraju krajeva sva krivica svali na njegova kukavna leđa koja su i tako bila podobro izgruhana, i ako mu bude jedina naknada i zadovoljština da u interesu poru- šena zdravlja, promjeni ariju.... Mi iznijesmo i ovaj put nešto iz našega raboša, da znadu i oni, koji nijesu do sada znali, kakvom se mjerom mjeri nama Srbima, te ujedno pozivljemo i opet naše po- slanike na bečkom parlamentu da iznesu sve ovo, gdje treba, pa ili da oni, koji mogu, ako hoće, potru onu poglavarstvenu listu, ili ćemo mi da uništimo naš raboš, ako on služi samo za preporuku onima, na koje napadamo. Ali tad smo u tom slučaju gotovi, da za- pjevamo sasvim drugu pjesmu. Mi treba da već budemo na čistu. Milosti ne ištemo, nepravde ne- ćemo, sile se ne bojimo! NpoTu GpnekuM yoTaHoBama, IlomurOBaHH rocr. ypejiuniuue ! CnoGonau cam 3aMoJuTu Bac naj- J6CINIIC ZLA MH H3BOJIHTE YCTYIHTH MAJIO mjecra y uujemeHomM Barem Jmucry aa OBO HCKOJIHKO PENAKA : Hexu neucnonupan y .I/ly6poBuuKky (uuje /ly6posuauuu), kome je Kao cra- poj KakBOj ycubemuuu, CBaK KPHB CaMO Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Crora iuro je «HB, CTAO Ce OJL HA3A/L MaJIO BpemeHa pa3smeraru cBojum Cpil- CIBOM H PO/LOJbYGJbEM. Jok 34 uujenor cBor gocajauniber »«uBOTa_uuje 34 CprICTBO HH 3HAO HHTH ce ycyljuao jasno kasaru ga je Cp- Guu, ou jeuuoM, y zoxoJuuu nocraje Nnyuku rpuGyu u Buue jasno (no uo- BunaMa), agu c oGpa3suuoM na _iuuy ja ra ne mosnajy, jep ce crnji. Cnao je uekaKBe uIaHKe y _cprieke HnoBuHe u3Bau Jlaumanuje, na Kaj cBu- jer noue pacnosnaBaru y iv»uma nucna, o6paru ce — Ja ce Bjracu He cjere — crubeTekoj ,Slobodi“, re y umauky NyHOM CBaKOBpCHHX uiamuja (Na razmišljanje Srbima gornje Dalmacije. »Sloboda“ br. 72. ov. god.), nanaja yupaBy ,Cprncke 30pe“, noimehyhiu joj » CapaTaibe HApOJIHOF HOBLA“, ,HTPY“, »HENaMETHO, HEKOPEKTHO, HEOGAZPHBO u npucrpano ;ujeeme HOBNA“ ma 3aBpuiyje, KAKO ,CBaKO Hau napoji u3apaGubyje y cBoje ce6u- une CBPX€ Ha CpaMory CpncrBa“. Ho onaj rpuG6yu noj oG6pasanoM y3 KOFa Huje HHKAKO MOFJIA A NpHOHC nyGpoBauka CKJAJIHOCT; KOj4 upyre cynu no ce6u, u koju, uuje (bajne, y- XHBa la ce _36or JituHe Mp»kib€ npema NOjeNuHNUMA OCBETH, KAKO OH MHCJIM, cBuma_Cp6uma y JlyGpoBuuKy, TOJIHKO je maMeTaH, la y umaHky Tpaxu JIM- jeka na ce ,Gap Ha KYJITYPHOM NOJbY ue uujenaMo“ a mano npuje Tora Ho- 3uB/be CpGe ropive Jlammauuje na ce TprHy H3 MPTBHJIA H NouqHy ,3a ce paouitiu“. MucuM pla Gu cBak MOpa0 y OBa+ KOBOM IuWCatvy ua3pujeru npaBy Ten- neHuujy, HeuucrH_1iyxX, Koju ue 3a TUM za NoTrKkonaBa u pyluu, ma je YIpaB aJocHO na HeKC HOBHHE, Koje xohe na cy oGjekruBne npumajy uauke u3 KOjux ce nako naje pašsaGparu ueuucra namjepa ZOofmuCcHHKOBA, He cayu ce TaKO OTAHACTBY. Hekosuko paša u HeKOJIHKO GpO- jaka HaBeneHHx y umauxy, He Gu cmjeso Na 34B61e VpPeJIHHKA, HAPOUHTO KAJI ce pau o nuramwuma Koja ny6oko 3acujenajy y Omure Hapojine crBapu. Hehy GpaHuTu ynpaBy ,Cpncke 3ope“ jep oj moja oGpana ne rTpe6a. Iluo iesuu_caBjecnu u 1oxpTBOBHH pau je orBopena Kibura 3a CBaKOTa, Anu ue Mory a na Kao Cp6uu u /ly- GpoBuanun, a TymaueliH 2KeJby 4 CBOjux CYMHULbCHHKA, He OjOMjeM Ca Ipe- 3peibeM CBe oHe uudaMHue uspa3e ru- cua ,Slobodina“ uwrauka. Cp6u /1y- GpoBuaHu ne Gaparajy HapOJIHHM HOB- neM u He uapaG.byjy napor y csoje ce6uuHe cBpxe, Beh rjeznajy u uyBajy HAPOJLHO HMaIbe BHILIC HETO CBOJE. Tlomuretbe u nece6uuHocr CpGa Jly- GpoBuana Guja je u jecr mageko ua rJaCy, 1muro Ham naj6oe cBjenoue 3naTHe sakjaje, Koje um u Cp6u _u3 npyrux kpajesa Ha: ynpaBsbaie u y aMaHeT ocraBuuie u noBjepuiie, 3axBasbyjyhu Bam rocrm. ypeznuuue Ha NPENyCPETJ6BHBOCTH, MOJIHM Bac ua npumuTe yBjepeibe 0 MOM NOINTOBAIbY. dly6posnuk 12. ceiiiiem6pa 1911. Ip. CT. KuexeButi iipeocjednuk ,,Cpileke Bope“. Ilonocehu OBO IIHuCMO TOCII. TIpe/I- cjejuuka ,Cpncke 30pe“, MopaMo ua ,KAJIOCT JA oKOHCTATYjeMO, Ja MEhy Hama CpGuma KAJ H KAL HAIJIO H OJ jenuoM OBAKO HCKPCHE NO KOH BEJIHKH narpujor u jom Beku Cp6un, Koji ce 3AJeTH TONyT Gype na pasrouu 1ecHo u gujeBo, 6e3 o63upa uuHu Jiu no6po MJIH 3JI0, AJIH TEK HC GH JIH Ce H 3a IbETA UyJIO. TAKOBH H3HCHAJIHH = IA- Tpujoru, OGuuHo cy OHH JbY/IM, KOjH cy ce uo jyuep, pau cBojux pasJora, KPHJIH, H TO TAKO CTPALIJbHBO KPMJIH, na ux je m. Ip. OGy3HMAJIA_TPOJbETHA rposuuua m ua nomucao za yhy y penakuujy ,Dubrovnik-a“, e ga ux Hapo/nor KOTO/L HE BHJIH, Na Ja NO Bpary ne crpajtajy kao ,Benen3jajumuu“, a o) ypenuuka ,Dubrovnika“ onGujaia cy Ce Kao mMarnercka ura O jyouora noga. AJ caga, Kaji Cy Ce, nekako € BpemeHom, ocjeruuu cnoGojnju, IOHENIE Ce UMJIHTATH Ho HA CplICKE ycranoBe 6e3 pašjora u npaBa, uunehin TumMe KO 3ua KAkBy KOMGuHANKjy. Alu, OBAKOBHX NaTpHOTA CpIICTBY HE TpeGa. Ila cy ocrauu y cBojoj upujamioj pynu, ne 6u 3aucra KOPHCTHJIM, AJIM CBaKAKO He Gu uu iurerunu onhkoj CTBAPH. Iiucmo u3 CpGuje. Y Beorpajy, 9. cenremGpa, Y NOCIbOJUbEM IIHCMY TIPEACTABHJIH CMO. BOJHKC CBeEHaHocTH y [lerporpauy no nana Bjeuuaima [Ipuuue3se Jejene, a caua hemo no regerpapckuM uaBje- wrajama usnujeru, y najkpahuM no- TE3HMA, KAKO je CBeuanocr ucnaja na Jan caMor Bjenuawa. Huuer cBora ne- heMO nojaru, uak hemo Ha mMjecruma CKPAaTHTU H Tejerpadeke usBjemvaje. Y nenjey 3. cenreMGpa, TOnoBeKa nyiuvaBa c TBpljasa Ilerpa u Ilasna y Ilerporpauy u ca Bojnor npucrannuuira y Ilerepxopy oGjasuna je uapckoj NpeCcrOHMIIH H JbETIbOj NAPCKOj pe3u- neunuju, na ke ce rora nana cpojuru uBuje craBeneke nunacruje, /lom Po- ManoBux_ u /lom KapabjopkjeBuha. Y JHBHUM CAJIAMA BCJIHKOF ZBOPLA HC- KYIIMJIH CY Ce-TOTA AHA BEJIHKH KHC- *KOBH M. KHCTMIBC CA , CRUTAMA, NDEI- CTABHHIIH = TIJIEMCTBA, H_HajyrjCjniuje 3BAHMLE, KAO ITO CMO Bam Beh 3a nponiiu nyT jaBMJIH y NapouuTomM u3- Bjeruhiy. Y Bpujeme, kaja je Bjenuaie Bpiue- HO, CIyXKEHA Cy MOJIeNICTBHjA y CBUMA UPKBAMA BCJIHK€ NAapeBHHe 34 nyr M cpehaH >KuBoT Mjanenana: Ilerporpaji u IlerepxoQ BaHpejnino cy uckuhienu 3acraBaMa. Y Bene je Ilerporpaji Guo NuBHo ocBjersben. Yue cy Guje npo- KPHBeH€ BHjEHIHMA CJEeKTPHUHUX CH- janmua u gamnuona. Hescku [lpo- crnekT (rana yauna) ronyo je y mo- py cBjerJocTu. Hesjecra je npuuKomM Bjenuama z10- Guna mnoro6pojue Gorare napose y BPHjeNHOCTH OL HEKOJKKO MHJIHjYLA KPyHa. Kao monyua oBor usBjemuraja mOxe na NOCIJKH H TO, IITO je CpneKkH.MH- HHCTAP CITOJBALJIBHX * NOCJIOBA y JIBA nyra yro Kon(epupao ca pyckuM MH- HHCTPOM NpeuicjenuuKOM Hu 3aMjenuKomM GOJIeCHOT — PYCKOT MHHHCTpa CNOJBA- IiHHX_NOC/IOBA. Y noneujebak, 4. cenremGpa_y 6 cara y Beue, Kpasb Ilerap u IIpecro- JOHACIBEJIHHK AJeKCanap ca ceuraMa oTnyroBana' cy u3 Ilerporpana 3a Be- orpaz. Ilpen noja3sak Kpa u Ilpe- CTOJIOHACIBCJIHHK GMJIH CY _y aBOpuy Akekcanjipuju na uajy Koji Llapune u ONpOCIMJIH CE € IOM, 4 3aTUM Cy ce šajenuo ca IlapeM NOoBesnu Ha cranu- uy. Ha cranuuu je Beh Guo Benuku KHe3 KOHCTAHTHH H APYTH BEJHKH KHO- »eBu, lIpuoropcku KpameeBuh Ilerap, uapcka cBura, HeparoB u Xaprsur. TIpu die ooo ce cpuauno pyko- Bao € KpajbeM u Tlpecrosonacibe ju KOM H NOKEJIHO HM Cpehau nyr. Ilo- cmezuve pnjeuu Llapepe Gune cy: ,/lo auljema < get: : Y cpujeny nocauje nogue crurau cy Kpab Ilerap u [lpecrononacbenuK Anekcangap y Beorpaz, zouekanu u ONyINEeBI6BEHH_ OL Gpojue npecrouuuke nyGauke, koja je Guma npexpumuja uo npocrop «yza je Kpasb umao za npoje. H Kpasb u TIpecrononacibenuuK ocjekaj cy ce Bpo 1oGpo. Ha JIHLLY HM ce npumjehusao JIaK H3pa3 Henpu- KPHBEHOT 34 /1OBOJbCTBA, KK