| = Br._38,

Br. 37.

Dubrovnik 21. septembra 1911.

Dubrovnik 14. septembra 1911.

IZLAZI SVAKI ČETVRTAK

Cijena je letu nx godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bcanu i Her-
cekovinu K 12; za Brbiju i Crnu
Goru. K 15; za sve ostale zenije
kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;
na p6 i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

ROTA

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli.
čne objave plaća se 12 pura po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

Nekom mati, a nekom — maćeha!

Državno odvjetništvo, kako ču-
jemo, odustalo je od progona pra-
vaške ,nadobudne“ mladosti, a i
naše Poglavarstvo, ne mogući ni-
kako da nađe ni ciglog jednoga
od onijeh, koji su namečili rebra
komesaru Hrušu, gotovo je, da tu
cijelu stvar baci u zaborav...

Mi, koji smo privikli nečuvenim
i neviđenim stvarima, nadasve u
ovo zadnje doba, nijesmo se ni
ovom, ama baš ni najmanje začu-
dili. Toliko smo već zatrnuli, da
nam se čini kao stvar sasvijem
obična, i kao nešto što drukčije
ne može ni da bude, ono, što bi
drugijema, u boljim prilikama, iz-
gledalo, nešto strašna i užasna. 1
ako se uvijek možemo da nadamo,
prije goremu, no boljemu, i ako
nam ništa, pa ma kako strašno
bilo, neće doći iznenada, ipak, po-
red svega toga, jedna jedina stvar
još nam nikako ne može u glavu!
Mi ne možemo da dopremo i do-
kučimo, kako se, i zašto, u jednoj
ustavnoj državi, gdje bi svi imali
biti ravnopravni, ovako očito, bez
imalo zazora, bez ikakva uzmaka,
prema nekome pokazuju skrajnji
obziri i nečuvena protekcija, upravo
prekossvake-mjere;-da- se nekome
i suviše krivu oprašta, a nekoga,
i potpuno prava kažnjava; da se
prema nekome postupa na način,
da mu se čisto i bistro pokaže, da
ga se mrzi i zapostavlja, da ga se
nastoji po što po to otuđiti od
sebe, da mu se čine svakojake
nepravde, pa onda da ga se pro-
goni i kori, da krije u srcu neke
neprijateljske misli i namjere. Da
se tu tiče samo nas, nekako bi, i
ako s jadom, shvatili i razumjeli,
ali kad se tiče i ugleda, časti i
dostojanstva države, da se to do-
gađa, i da sve to i starije vlasti
mirno gledaju i propuštaju, čini
nam se zbilja čudno. ..

Da nema nekih očitih dokaza
ovom našem, po više puta javno
iznešenom žalenju, svijet nam mo-
žda ne bi ni vjerovao. Ali ovako
vide i ćoravi, samo. ne oni koji
su najpozvaniji ili jer neće, ili jer
ne mogu, i koji će, ustraje li o-
vako i dalje, svu odgovornost za
svoje mlađe na se uzeti, da se sve
ovo radi njihovim znanjem, odo-
brenjem ili naredbom !...

Dosta je da iznesemo ovaj slu-
čaj komesara Hruša i pravaške
mladosti, i da ga uporedimo sa
nazovi -— demonstracijama dete-
ktivima_Bodulu i Lovriću, i onim
nečuvenim poglavarstvenim osuda-
ma pravednih Srba po Bahovoj
Patenti.

Nek niko ne misli, da je nama
tobož žao, što niko od pravaša
nije bio kažnjen! Mi im zaista ne
zavidimo ni najmanje ni na tome,
kao ni na svima protekcijama!...
Uz to, mislimo, da nije suvišno,
da napomenemo, kako i sami pra-
vaši znaju, kako su se Srbi podni-
jeli u ovoj prigodi. Bilo je nekijeh
između njih, koji su čak i javno

govorili, da su ih Srbi mnogo za-
dužili, i da će u naprijed s njima
drukčije postupati. To sve za nas
ne znači ništa. Mi branimo samo
sebe, i to časnijem srestvima, a
ako za jednog komesara policijskog
ne haju njegovi gospodari, nećemo
ni mi zaista! :

Nama je samo do toga, da se
vidi i zna, kako se postupa s nama,
a kako s drugima, da svak, ko ima
zdrava razuma, misli i prosudi,
čemu ovako očiti, sasvim suprotni
postupci vlasti, i po čijoj se volji
ili naredbi oni vrše.

Istući na hladnu krv i na ona-
kav način jednog policajskog ko-
mesara, razgrabiti kao trofeje ra-
skidane komade njegova šešira, i
time se još i javno ponositi u
svome listu; mislimo da je sva-
kako nešto više, no ići iz Suda
muklo, na kakvo dvjesta koraka
iza detektiva, osuđena radi zlo-
upotrebe uredovne vlasti, ili samo
izaći, da se vidi, kako vode u aps
drugog detektiva radi kriva svje-
dočanstva na Sudu. Pa ipak mi
vrlo dobro znamo, kakvom se
mjerom mjerilo ni krivim, ni du-
žnim Srbima ! Šta bi pak bilo onda
-dsu-ouristukli jednog komesata i!

O  tobožnjim demonstracijama
detektivu Bodulu govorili smo i
u članku: ,Epilog poglavarstvenim
osudama po Bahovoj Patenti“, a
sad ćemo da u nekoliko prozbo-
rimo o nazovi-demonstracijama de-
tektivu Lovriću.

Lovrić se je vraćao sa Suda,
kad je bio osuđen na dva dana
zatvora. Pred Sudom mu nije bilo
ama ni najmanjeg znaka kakve de-
monstracije, kao ni na Pilama.
Kad je u gradu već prošao Malu
Braću, neki su bili počeli da stružu
nogama idući za njim. To ipak
ne bi nigdje u svijetu, nikakvoj
drugoj političkoj vlasti palo ni na

. pamet, da nazove kakvim demon-

stracijama i da onako strogo i ne-
pravedno kažnjava ljude, do samo
u Dubrovniku, gdje se sve podnosi,
i gdje se sve trpi... Da nije bilo
od prije onako drskog ponašanja
Lovrićeva u više prigoda, ne bi
bilo ni toga. I Zoković je detektiv,
pa može li, da se potuži na koga,
ili naprotiv da se joši ne pohvali
na daleko poznatu skladnost Du-
brovčana, koji znaju uvijek da ci-
jene ljude, kad časno vrše svoju
službu. Ne će valjda ni naše Po-
glavarstvo da reče, da je to od
straha...

I tad radi samog Lovrića, kog
i sad još, kao uz prkos, drže u
Dubrovniku, bilo je osuđeno po
tri dana, i izvršilo kaznu, preko
trideset našijeh građana. A zašto?!
Jer je krivicu svakome od njih
gatao komesar Nikolić iz svoje liste,
kao Ciganka iz dlana. Na toj ču-
dnoj listi, koju je čitao Bonačiću
i nadredaru Franasoviću, na koje
se pozivao kao na tužitelje, stoji
svačija prošlost, a i sudbina je u
naprijed zapisana. Svjedoke nara-

vno da je odbijao ili ponuđene ne
zvao, jer mu je sve stalo u listi,
preko nje sve je bilo suvišno.
Nije poslije spominjao ni tobožnje
tužitelje, no bi u kratko otresao:
,Bio si u masi, koja je pratila

Lovrića!“ — Ne pita se već, ni
gdje, ni koliko daleko, ni jesi li
pisnuo; — u listi, i dosta je,

pa da nikako nijesi ni bio! Kad

je jedan upitao: ,Ko me tuži?«“.

odgovorio je ovako: ,Komesar
Oruber, ća ste se na Pilama na-
kašljali, a detektiv Lovrić, da

oste se pred Sudom nasmijali !“

Ali da, u listi je stalo: zla namje-

“ra, tri dana tamnice! Po riječima

komesara Grubera, taj, te se je
nakašljao tom prilikom, ne bi bio
mnogo gori od onog nekog her-
cegovačkog vojvode, za koga su
govorili, da su u Sarajevu vikali
,živio!“ kad bi kihnuo u Mostaru.
Među onima, koji sutad bili osu-
gjeni na tri dana, bilo je i Hrvata,
— čak i jedan pravaš među  nji-
ma, — slučajno. baš“oni, koji su
svjedočili na Sudu protivno Bodulu.

Dok je famozni komesar Niko-
lić na Poglavarstvu na svoj način
ispitivao okrivljenike i samovoljno
odbijao svjedoke, ili ih u obzir ne
uzimao, stajao je muklo u prikraj-
kt komesar Flruš, Koje je baš onog
dana stigao bio u Dubrovnik, i
ispod oči premjerao optužene Srbe.
Kažu, da ga je za to vrijeme bila
obuzela želja, da gromko  podvi-
kne: ,abfiihren“, kao što je to bio
već od prije u Trstu naučio, i da
dade odmah s mjesta povesti u
aps, bez daljeg ispita, bar one
glavnije iz čuvene liste, ali da su
mu rekli, da, na žalost, taj lijepi
običaj još nije uveden u Dubro-

vniku. Jadan Hruš! Mi ga isto ža--

limo kao čovjeka, nadasve ako se
na kraju krajeva sva krivica svali
na njegova kukavna leđa koja su i
tako bila podobro izgruhana, i
ako mu bude jedina naknada i
zadovoljština da u interesu poru-
šena zdravlja, promjeni ariju....

Mi iznijesmo i ovaj put nešto
iz našega raboša, da znadu i oni,
koji nijesu do sada znali, kakvom
se mjerom mjeri nama Srbima, te
ujedno pozivljemo i opet naše po-
slanike na bečkom parlamentu da

iznesu sve ovo, gdje treba, pa

ili da oni, koji mogu, ako hoće,
potru onu poglavarstvenu listu, ili
ćemo mi da uništimo naš raboš,
ako on služi samo za preporuku
onima, na koje napadamo. Ali tad
smo u tom slučaju gotovi, da za-
pjevamo sasvim drugu pjesmu.
Mi treba da već budemo na čistu.
Milosti ne ištemo, nepravde ne-
ćemo, sile se ne bojimo!

NpoTu GpnekuM yoTaHoBama,

IlomurOBaHH rocr. ypejiuniuue !

CnoGonau cam 3aMoJuTu Bac naj-
J6CINIIC ZLA MH H3BOJIHTE YCTYIHTH MAJIO
mjecra y uujemeHomM Barem Jmucry aa
OBO HCKOJIHKO PENAKA :

Hexu neucnonupan y .I/ly6poBuuKky
(uuje /ly6posuauuu), kome je Kao cra-
poj KakBOj ycubemuuu, CBaK KPHB CaMO

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Crora iuro je «HB, CTAO Ce OJL HA3A/L
MaJIO BpemeHa pa3smeraru cBojum Cpil-
CIBOM H PO/LOJbYGJbEM.

Jok 34 uujenor cBor gocajauniber
»«uBOTa_uuje 34 CprICTBO HH 3HAO HHTH
ce ycyljuao jasno kasaru ga je Cp-
Guu, ou jeuuoM, y zoxoJuuu nocraje
Nnyuku rpuGyu u Buue jasno (no uo-
BunaMa), agu c oGpa3suuoM na _iuuy
ja ra ne mosnajy, jep ce crnji.

Cnao je uekaKBe uIaHKe y _cprieke
HnoBuHe u3Bau Jlaumanuje, na Kaj cBu-
jer noue pacnosnaBaru y iv»uma nucna,
o6paru ce — Ja ce Bjracu He cjere —
crubeTekoj ,Slobodi“, re y umauky
NyHOM  CBaKOBpCHHX  uiamuja (Na
razmišljanje Srbima gornje Dalmacije.
»Sloboda“ br. 72. ov. god.), nanaja
yupaBy ,Cprncke 30pe“, noimehyhiu joj
» CapaTaibe HApOJIHOF HOBLA“, ,HTPY“,
»HENaMETHO, HEKOPEKTHO, HEOGAZPHBO
u npucrpano  ;ujeeme
HOBNA“ ma 3aBpuiyje, KAKO ,CBaKO
Hau napoji u3apaGubyje y cBoje ce6u-
une CBPX€ Ha CpaMory CpncrBa“.

Ho onaj rpuG6yu noj oG6pasanoM y3
KOFa Huje HHKAKO MOFJIA A NpHOHC
nyGpoBauka  CKJAJIHOCT; KOj4 upyre
cynu no ce6u, u koju, uuje (bajne, y-
XHBa la ce _36or JituHe Mp»kib€ npema
NOjeNuHNUMA OCBETH, KAKO OH MHCJIM,
cBuma_Cp6uma y JlyGpoBuuKy, TOJIHKO
je maMeTaH, la y umaHky Tpaxu  JIM-
jeka na ce ,Gap Ha KYJITYPHOM NOJbY
ue uujenaMo“ a mano npuje Tora Ho-
3uB/be CpGe ropive Jlammauuje na ce
TprHy H3 MPTBHJIA H NouqHy ,3a ce
paouitiu“.

MucuM pla Gu cBak MOpa0 y OBa+
KOBOM IuWCatvy ua3pujeru npaBy Ten-
neHuujy, HeuucrH_1iyxX, Koju ue 3a
TUM za NoTrKkonaBa u pyluu, ma je
YIpaB aJocHO na HeKC HOBHHE, Koje
xohe na cy oGjekruBne npumajy uauke
u3 KOjux ce nako naje pašsaGparu
ueuucra namjepa ZOofmuCcHHKOBA,

He cayu ce TaKO OTAHACTBY.

Hekosuko paša u HeKOJIHKO GpO-
jaka HaBeneHHx y umauxy, He Gu cmjeso
Na 34B61e VpPeJIHHKA, HAPOUHTO KAJI
ce pau o nuramwuma Koja ny6oko
3acujenajy y Omure Hapojine crBapu.

Hehy GpaHuTu  ynpaBy ,Cpncke
3ope“ jep oj moja oGpana ne rTpe6a.
Iluo iesuu_caBjecnu u 1oxpTBOBHH
pau je orBopena Kibura 3a CBaKOTa,
Anu ue Mory a na Kao Cp6uu u /ly-
GpoBuanun, a TymaueliH 2KeJby 4 CBOjux
CYMHULbCHHKA, He OjOMjeM Ca Ipe-
3peibeM CBe oHe uudaMHue uspa3e ru-
cua ,Slobodina“ uwrauka. Cp6u /1y-
GpoBuaHu ne Gaparajy HapOJIHHM HOB-
neM u He uapaG.byjy napor y csoje
ce6uuHe cBpxe, Beh rjeznajy u uyBajy
HAPOJLHO HMaIbe BHILIC HETO CBOJE.

Tlomuretbe u nece6uuHocr CpGa Jly-
GpoBuana Guja je u jecr mageko ua
rJaCy, 1muro Ham naj6oe  cBjenoue
3naTHe sakjaje, Koje um u Cp6u _u3
npyrux kpajesa Ha: ynpaBsbaie u y
aMaHeT ocraBuuie u noBjepuiie,

3axBasbyjyhu Bam rocrm. ypeznuuue
Ha NPENyCPETJ6BHBOCTH, MOJIHM Bac ua
npumuTe yBjepeibe 0 MOM NOINTOBAIbY.

dly6posnuk 12. ceiiiiem6pa 1911.

Ip. CT. KuexeButi

iipeocjednuk ,,Cpileke Bope“.

Ilonocehu OBO IIHuCMO TOCII. TIpe/I-
cjejuuka ,Cpncke 30pe“, MopaMo ua
,KAJIOCT JA oKOHCTATYjeMO, Ja MEhy
Hama CpGuma KAJ H KAL HAIJIO H OJ
jenuoM OBAKO HCKPCHE NO KOH BEJIHKH
narpujor u jom Beku Cp6un, Koji ce
3AJeTH TONyT Gype na pasrouu 1ecHo
u gujeBo, 6e3 o63upa uuHu Jiu no6po
MJIH 3JI0, AJIH TEK HC GH JIH Ce H 3a
IbETA UyJIO.  TAKOBH  H3HCHAJIHH = IA-
Tpujoru, OGuuHo cy OHH JbY/IM, KOjH
cy ce uo jyuep, pau cBojux pasJora,
KPHJIH, H TO TAKO CTPALIJbHBO KPMJIH,
na ux je m. Ip. OGy3HMAJIA_TPOJbETHA
rposuuua m ua nomucao za yhy y
penakuujy ,Dubrovnik-a“, e ga ux

Hapo/nor

KOTO/L HE BHJIH, Na Ja NO Bpary ne
crpajtajy kao ,Benen3jajumuu“, a o)
ypenuuka ,Dubrovnika“ onGujaia cy
Ce Kao mMarnercka ura O jyouora
noga. AJ caga, Kaji Cy Ce, nekako
€ BpemeHom, ocjeruuu  cnoGojnju,
IOHENIE Ce UMJIHTATH Ho HA CplICKE
ycranoBe 6e3 pašjora u npaBa, uunehin
TumMe KO 3ua KAkBy KOMGuHANKjy. Alu,
OBAKOBHX NaTpHOTA CpIICTBY HE TpeGa.
Ila cy ocrauu y cBojoj upujamioj
pynu, ne 6u 3aucra KOPHCTHJIM, AJIM
CBaKAKO He Gu uu iurerunu  onhkoj
CTBAPH.

Iiucmo u3 CpGuje.

Y Beorpajy, 9. cenremGpa,

Y NOCIbOJUbEM IIHCMY  TIPEACTABHJIH
CMO. BOJHKC CBeEHaHocTH y [lerporpauy
no nana Bjeuuaima [Ipuuue3se Jejene,
a caua hemo no regerpapckuM uaBje-
wrajama usnujeru, y najkpahuM no-
TE3HMA, KAKO je CBeuanocr ucnaja na
Jan caMor Bjenuawa. Huuer cBora ne-
heMO nojaru, uak hemo Ha mMjecruma
CKPAaTHTU H Tejerpadeke usBjemvaje.

Y nenjey 3. cenreMGpa, TOnoBeKa
nyiuvaBa c TBpljasa Ilerpa u Ilasna y
Ilerporpauy u ca Bojnor npucrannuuira
y Ilerepxopy  oGjasuna je uapckoj
NpeCcrOHMIIH H JbETIbOj NAPCKOj pe3u-
neunuju, na ke ce rora nana cpojuru
uBuje craBeneke nunacruje, /lom Po-
ManoBux_ u /lom KapabjopkjeBuha. Y
JHBHUM CAJIAMA  BCJIHKOF  ZBOPLA  HC-
KYIIMJIH CY Ce-TOTA AHA BEJIHKH KHC-
*KOBH M. KHCTMIBC CA , CRUTAMA,  NDEI-
CTABHHIIH = TIJIEMCTBA, H_HajyrjCjniuje
3BAHMLE, KAO ITO CMO Bam Beh 3a
nponiiu nyT jaBMJIH y NapouuTomM u3-
Bjeruhiy.

Y Bpujeme, kaja je Bjenuaie Bpiue-
HO, CIyXKEHA Cy MOJIeNICTBHjA y CBUMA
UPKBAMA BCJIHK€ NAapeBHHe 34 nyr M
cpehaH >KuBoT Mjanenana: Ilerporpaji
u IlerepxoQ BaHpejnino cy uckuhienu
3acraBaMa. Y Bene je Ilerporpaji Guo
NuBHo ocBjersben. Yue cy Guje npo-
KPHBeH€ BHjEHIHMA CJEeKTPHUHUX  CH-
janmua u gamnuona. Hescku  [lpo-
crnekT (rana yauna) ronyo je y mo-
py cBjerJocTu.

Hesjecra je npuuKomM Bjenuama z10-
Guna mnoro6pojue Gorare napose y
BPHjeNHOCTH OL HEKOJKKO MHJIHjYLA
KPyHa.

Kao monyua oBor usBjemuraja mOxe
na NOCIJKH H TO, IITO je CpneKkH.MH-
HHCTAP  CITOJBALJIBHX * NOCJIOBA y JIBA
nyra yro Kon(epupao ca pyckuM MH-
HHCTPOM NpeuicjenuuKOM Hu 3aMjenuKomM
GOJIeCHOT — PYCKOT  MHHHCTpa  CNOJBA-
IiHHX_NOC/IOBA.

Y noneujebak, 4. cenremGpa_y 6
cara y Beue, Kpasb Ilerap u IIpecro-
JOHACIBEJIHHK AJeKCanap ca ceuraMa
oTnyroBana' cy u3 Ilerporpana 3a Be-
orpaz. Ilpen noja3sak Kpa u Ilpe-
CTOJIOHACIBCJIHHK GMJIH CY _y aBOpuy
Akekcanjipuju na uajy Koji Llapune u
ONpOCIMJIH CE € IOM, 4 3aTUM Cy ce
šajenuo ca IlapeM NOoBesnu Ha cranu-
uy. Ha cranuuu je Beh Guo Benuku
KHe3 KOHCTAHTHH H APYTH BEJHKH KHO-
»eBu, lIpuoropcku KpameeBuh Ilerap,
uapcka cBura, HeparoB u Xaprsur.
TIpu die ooo ce cpuauno pyko-
Bao € KpajbeM u Tlpecrosonacibe ju

KOM H NOKEJIHO HM Cpehau nyr. Ilo-

cmezuve pnjeuu Llapepe Gune cy: ,/lo
auljema < get: :

Y cpujeny nocauje nogue crurau cy
Kpab Ilerap u [lpecrononacbenuK
Anekcangap y Beorpaz, zouekanu u
ONyINEeBI6BEHH_ OL Gpojue npecrouuuke
nyGauke, koja je Guma npexpumuja
uo npocrop «yza je Kpasb umao za
npoje. H Kpasb u TIpecrononacibenuuK
ocjekaj cy ce Bpo 1oGpo. Ha JIHLLY
HM ce npumjehusao JIaK H3pa3 Henpu-
KPHBEHOT 34 /1OBOJbCTBA,

KK