Br. 38. Dubrovnik 21. septembra 1911. God. XX. ža Ul IZLAZI SVAK! ČETVRTAK i Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her- cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu e Goru K 15; za sve ostale zemlje kruna 16; za Dubrovnik kruna 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 20 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- .godbi. — Za priposlana, izjave i javno zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. * Miss Adelina P. Irby. Cjelokupni srpski narod zajedno sa svojom sirotinjom, oplakuje da- nas gubitak naj veće dobrotvorke, majke utješiteljke, kćeri velikog ingleškog naroda u osobi pleme- nite Miss A. P. Irby. Glas o njenoj smrti za nas je- na Primorju bio: neočekivan, jer smo i zimus imali prilike da je vi- dimo u našem ubavom gradu. Ali nešto prijeka oronulost i od- maklo doba života, jednim udar- cem pokosiše čeljade, koje je dje- lom i radom ljubilo i vazda izda- šno potpomagalo srpski narod. U najljepšem poletu svoje mla- dosti, Miss A. P. Irby ostavlja i lišava se bogate raskoši i preobi- lja, koje joj je kao lordovoj kćeri i plemićki po ocu pristajalo nazi- vom ',žhe Honorable“, te se dava na putovanje i proučavanje slo- venskog naroda, a napose srpskog. U društvu sa svojom drugari- com Miss Makenzijevom propu- tuje god. 1859. za prvi put Evro- pu. Zaustave se dulje vremena u Zlatnom Pragu, Pešti, Požunu i u Madžarskoj nevino postradaju kao tobožnje špijunice francuske. Po drugi put onda još mlade putnice, pođu u Evropu. Proputuju i zaustave se ponovo u Pragu, pak u Beču. Zatim krenu preko Trsta u Carigrad, svraćajuć se uz put u Crnu Goru. Kao odvažne junakinje uza sve moguće prije- pone i neprilike, koje se i danas viđaju, proputuju tursku carevinu, te vaskoliki Balkanski poluotok. Iz Beograda preko Sarajeva i Mo- stara posjete srpsku Atinu, naš Dubrovnik za prvi put. Na putu one sakupiše toliko o- pažanja, a bistrim pogledom uočiše sve prilike i jade srpskog naroda, da o svojem putovanju sastaviše veliku knjigu, pod naslovom: Pu- tovanje po slavenskijem zemlja- ma. God. 1886. prevede ovo zna- menito djelo na srpski jezik, di- plomata i publicista Čeda Mijato- vić. Kitnjastim stilom, a duboko proučenim etnografskim osobinama srpskoga naroda, Mis Irbyeva nam prikazuje i priča važnija mjesta na balkanskom poluotoku i otkriva kulturnom svijetu i svojim zemlja- cima grdne nepravde i potištenost srpskoga naroda. Prve među že- nama kulturnog naroda prevaljuju Prilip, Prizren carski grad, pak sa- đoše do Kosova i Peći stare srp- ske patrijaršije. Ondje pregledaše i opisaše mnoge srpske starine crkve i manastire. U novijem izdanju ove knjige koje je ponovo štampano na en- gleškom jeziku 1877. god. a ukra- šeno predgovorom čuvenog i gla- sovitog političara vođe liberalne Stranke u Engleskoj Gledstona, ima naročiti dodatak u tri pogla- vlja od Miss A. P. Irbyeve_o o Bosni i Hercegovini. Sa najve- čom ljubavi spram srpskog naroda, dokazuje plemenita Engleškinja, kako su Bosna i Hrcegovina čisto srpske zemlje, naseljene srpskim narodom bez razlike vjere, a o- kružena sa dva srpska . gnijezda: jedno na Lovćenu, a drugo na Avali. Ovo je glavno među ostalim što je ona radila na znanstvenoj struci, a za srpski narod. Pomri- ješe njene drugarice, naprije Miss Makenzijeva, a poslije Mis Džon- ston; ali Miss lrbyeva i ako osa- mljena, a u sve to većem bremenu godina nastavi i dalje svojim ple- menitim radom i darežljivošću. Ne iznoseć što je potanje za srpsku siročad u Bosni i Herce- govini potrošila i uradila, jer su to iznijele ostale naše novine, mi ćemo da okruglimo čitav potrošak koji se sastoji u iznosu od neko- liko stotina tisuća kruna. Napose pak ističemo, kako se njezin rad protezao i na naše krajeve u sje- vernoj Dalmaciji, pak prije toga, kako je osnovala srpsku Preparan- diju u Pakracu i otvorila mnoge škole. — Kad je usljed poznatih denuncija Preparandija srpska u Pakracu bila zatvorena, a također i škole, ova pređe u sjevernu Dal- maciju u krajinu kninsku i tu o- snuje škole. God. 1875, u Crni- jem potocima buknu buna, a ne- voljna srpska siročad bez kuće i hrane pribježe u pogranična naša sela. Miss A. P. Irby dođe i zađe u najzabitnije kolibe koje je podi- zala za srpsku siročad, gdje bi nevoljnima pružala pomoći hranom, odijelom i novcem. U to doba svoj boravak Miss A. P. Irby usredotoči u Kninu. Odatle je šiljala i sama djelila _na- rodu novca, žita i hrane. Nije to bio malen trošak i sitan dar, već velik i obilat. Računa se da je potpomagala preko deset tisuća čeljadi, što se bjehu sklonula u pogranična srpska sela Plavno, Strmicu i Polaču. Sve .su to bili mahom djeca, starci i žene, jer su ljudi i mladići vojevali u ustanku. Osim ovoga ustanovi ona u krajini kninskoj pet srpskih škola. Napose u Plavnu podiže preko dvadeset koliba za bjegunce i osnuje tamo zavod za siročad, gdje je bilo smješteno preko 150 djece, a djelovalo pet učiteljskih sila. Spominje se još, kako je ona vodila djecu na odmor u hlad ispod hrasta Dositija Obradovića, i kako je promišljeno i s oduše- vljenjem govorila o ovom srpskom filozofu. Nakon okupacije preseli se iz Knina u Sarajevo, Okole četrdeset nejake djece, sve puke sirote, što još bjehu ostala u Plavnu, dade o svom trošku dovesti u Sarajevo i tamo ih u svom zavodu odgoji i usreći. Kasnije, kako već znamo, pro- Sljedi davanjem i dijeljenjem. A već po Sarajevu i Bosni zna se, da jezavod Miss Irbyjeve, koja je u potonje doba uzdržavala samo djevojčice, bio na ugledui po na- pretku prvi. Najbolji naziv, kojim bi okrstili njeno djelovanje, sastojao bi se u tom, da je ova majka srpske si- rotinje i velika dobrotvorka naša, koja nas se sjetila u najteži časo- vima iskreno i obilato. Što je za života dobra učinila, nastojala je i odredila, da se nje- zino ime spominje sa blagoslovom i nakon smrti. g Prema oporuci, koja je otvore- na nekidan u kraljevskom Konsu- latu Velike Britanije, plem. Miss A. P. Irbyeva odredila je uz ostale manje legate, da sav njezin imetak u Sarajevu, koji sastoji od prilike 1 milijun kruna, pripadne Pro- svjeti i Dobrotvornoj Zadruzi Stpkinja. Ovakim obilatim darom mi se radujemo i s toga, što je velika pokojnica kao mudra i uočljiva osvjedočila se, da je srpski narod dostojan. najveće pažnje i zaslužan, ća ga se sjeti ko može i ima o- sjećaja za onim, što je kao Srp- stvo plemenito, bujno i svježe. Hvala joj i vječna slava ! A_ dok je Srpstva i Slovenstva, njena će se blažena uspomena isticati kao primjer anđeoske do- brote i ljubavi spram nejači i si- ročadi ! Ilacmwo u3 Cp6uje. Y bBeorpany, 16. cermrem6pa. Aycrpuja je mouega, jaue Ho uKaja no cana, na ocjeha TeniKe TOCIbCJIULE uapuuckor para ca Cp6ujom. Ca Ko- JIHKO HENPHKPHBEHOT LUHHH3MA, CA KO- JIHKO NAKOCTH, CA KOJIHKO JIH TOXKIbE 34 noTnyHomM 3asucHomihy Cp6uje He CAMO y CKOHOMCKOM HETO H y NOJIH- THUKOM IpaBUy, H3BjeCHH KPYTOBH y Aycrpuju nosapaBumue Jiu, Trauuuje, H343BAli€ IIOBHATH NApuHCKH = paT! MareMaTHuKOM CHTypHOIIHy H3BOJIMJIC Cy ce KOMOunalNuje O KOHaunoj npo- nacru_CpGuje. Mana u ca cBujy crpana 3šarBopena CpGuja npuxBaruja je epasHy 6op6y, 6op6y IlaBuna c Tosujarom. Ona je MOpaja: uju za a6nuuupa na cBojy CAMOCTAJIHOCT, HJIH A HA GOpGy O1- roBopu 6op6om. Tpeker usjacka uuje joj Guno. Ko«jema u njemoMuuHo I10- 3HABaO LyINy CplcKOr Hapona, Taj je ynanpujen MOpao 3HaTu, a Hapoji, Koju je npekasbeH y 6op6u u koju je yBujek mocrTojuo cnpoBonuo «Kpo3 cBoj XKHBOT NIPUHIMI: ,BOJbBE UAaCHO YMPH- jeru, Hero cpaMOTHO XuBjeTu!“, — za, JAKJIE, TAKAB HAPOZ, Hehe noGjekiu o 6op6e, Bjepyjyhu y ocBeruraHy ucTHHy, na nujecy maju naponu ysujek ry6u- JIH, AKO Cy BeIuKH ueruhe goGujajiu. MH 36u.ba, CpG6uja je, ua uaHenaljede cBoje NpOTHBHHIC H HA Y/IHBIbEHE uujene EBporne, H31pxaBaja 4 H31p- xajia cBe nepuneruje 6op6e, koja joj je Guja HaMETHYTa IpEKO IBEHE BOJBE. Ila ne caMo TO! Ona je u3 Te HepaBHe 6op6e, ua 6op6e ca HuepasmjepHo ja- uHM NPOTHBHHKOM M3alIIA KAO noGje- NHuua, He caMo HeocnaG;beHa, Hero "aK u ojauana u crnojba u u3HyTpa! A umro je Moxza najsaxuuje, y iwoj Ce pa3Bua ycnaBana cBujecr o crBap- HOj IpKaBHOj u HauuonaJHoj .caMo- CTAJIHOCTH KAO AKCHOM IbEHC LIjEJIOKY- IIHe NOJIHTHKE. Huko, na Hu caMu —pkaBuuuu Cp- Guje, uuje Morao cuujeBaru, a KaMO Jiu BjepoBaru, za he Cp6uja u3npaaTu napuucku par, Koju joj je saTBopuo CIPOBOLHUK HajporpeGurujux ememMe- HaTa uBoTa. A HIaK, He caMo 1IuTo ra je CpGuja usnp»xaJa, He caMo uiTo je uapuacku par uuje ocna6uo, ne CaMO IITO ib€HA OJBAXHOCT HHje MA- JaKCAJIA, HerO je, ITA BUIE, TOJ NpH- THCKOM NAPHHCKOT PATA, H3AIIJIA NOJI- Mlaljena, npernopoljeHa u &KOHOMCKH M NoJuTHuKu ojauama. Hukajra CpGuja uuje Guja cBjexuja, cBjecuuja, OJIBa- xHuja u noysnaHuja Hero cara, no- ciuje nyre u Benuke 6op6e. Crsap HBTJIEJLA HETPUPOJHA H HVJIHOBATA, AJIH je, y3a CBE TO, TAUHA H HCTHHHTA. KakBa pa3liuKa u3metjy IOCIBEJIHILA uapauckor para, koje je CpGuja uc- KYCHJA M OHHX KOje Cy Aycrpujy cHa- ue! Ilokasaiu Gucmo camo cBoje dbpasšepcTBO, kat GucMO y oujeuBatey nocibe juna u36jeraBaju norakaje, uuja CTBApHOCT Haumaniyje cuary pasep- CKHX Tupaja. A noraljaju 4 ,pyKOIM- ITaTEJ6BAH“ pa3B0j NpujiuKka Gupexe araziiuM Npuum noresuma u €KOHOM- CKH H NOJIHTHUKH NOpA3 NOJUTUKE KOja je u3a3BaJra napuHcKu par. Crobaniia nosuruka Aycrpuje Gauena je zameko ynašagq or BpeMeHa Kan je ona ca Noy3auaweM ycnjerune arpecuBuocrTu noBena CpG6ujy npez nmuTawe ivene erasucreHuuje, a Hue 6e3 nupekrne u jake Bese ca napuHcKuM paTOM, ibeHa je yuyrpauiba noJuTuKA u3ry6una oj CBoje NoTnyHocIH, NONJLIC CyMibHBE H NOCIBEJIHE CUČTEMY, AJH H BAKHC nornyunocru. HaBjecne o6aBeše mpema yrapckoj Blajiu HIH GOJbBE Npema Ma- hapckom umnepujaiu3My pesyaraT cy ATPECHBHOCTH TIPCJICTABIbBEHE Y DOPMH napunckor para. H re Bese cnyraBajy Aycrpuju pyke Gam caza, Kana joj Ib€HH HHTEPECH HMNEPATHBHO HaJlaxKYy, na noTpaxu nomMoh oj ,Maje u cna6e Cp6uje“. CKynoha KHBOTHHX HAMHPHHIA y Aycrpuju, Koje je ona y cBoje Bpujeme 6e30634pHO IIuKaHupaJa, npxehu ra je NoiMApPe€ IbEHHX_NoTpeGa ucTO UTO H Nouynapaie uajsarajiujux uH- Tepeca Cp6uje, noBeano jy je cama zo upex KaHocy. Aj, ma za ce uuje 1o- ua pasysjepuja y nurawy koje je sa iby Baxuuje Hero 3a Cp6ujy, jep Cp- Guju uuje TemuKO HahiH nyT 34 u3B03 cBora GoraTcTBa, KOJIHKO je TeruiKko Aycrpuju uahu nauuHa 34 nouiMupeie CBOjHX HEOJWIOKHHX NOTpEGa, umak je NABE IOCIBEILHNE HECABPEMEHE TIOJIH- TuKE, TAKO zA je Cana npumopaHa He CaMO /la Ce NOHH3H TIPEL ,MAJIOM H cna6oM CpGujoM“, Hero 4 a 34/40B0- J6H u3Bjecue umnepujajucrauke Maljap- cke npoxrjeBe, koju joj mona uujecy najnpujaruuju. Aycrpuja mopa na ocjeha cBe To, aju cy npusuke TakBe za cBoja ocje- haa He cMuje craBuTH HCIPEJ 34/10- BOJbEIbA B€JIKKHX TIOTpEGAa. Ma na TO Hehe 6uTH YHHKYM Y IbEHOj IOJIMTHIH, unak je, ysjepeuu cmMo, ja6yKa nocra onopa. 3ap je mamo usryGuTu Tako, nogecie uuzycrpujeke nujaue? 3ap Huje IOBOJBHO IUTO je NOMIIA y HEMO- ryhHocT nojimMupeia cBojux norpe6a? 3ap neycnjex y jeugHoM OMAJIOBAKABA- jyheM uapuHcKOM paTy Huje NOBOJBHA onma3šna? 3ap je cBe TO Mao, na za jom Tpe6a naBaru Konuecuje u cuo- CHTH IIOHMKEIbE ? | /leuje Brane, aycrpujcka u yrapeka, cnopa3symjejre cy ce o Tome, na ce NOBe/Ly NperoBopu ca cpricKOM BJIaLOM 3a u3pa16y je/uHor nogarka cpricko- ayCTpujCKOM TPFOBHHCKOM yTOBOPy, KOjuM 6u ce umMaJio peryJiucaTu rnuTa- Ib€ O JlAJBEM yBO3y MECA 43 Cp6uje. Marnena na he Aycrpujeka Baja 10- HYUHTH CPIICKOj BJIAJIM, JA CE KOHTH- reHT noBeha ca 12.000 sozoBa u 50.000 CBHtba. Yuanpujejr ce MOxe Ka3aTH na he Cpricka BJaJa y HAHeJIy NpuXBATUTH OBY NOHY/y, HM AKO Ce TO HCTO He MOX€ Ka34TH M 34 EBEHTyAJIHE YCJIOBE. Ma na oBumM akTOM aycrpujeka BJa- Na, JOBEJEHA OCKYJIHLOM KHBOTHHX HAMHpHHLA ZO ylapa, Hacroju za ce Npukaxe y ygosu nokajuuka, unak he Ce ibeHa NoHyna npumuru oBjje ca BEJIHKOM OGa3puBolihy. Mu anco/yTHo i 3HAMO, Ja OBNaNIGH bakTOpH HHjecy BOJbHH UH4HHTH HuKAKBE yCTyrTIKE, KOjH Gu MA y ueMy IuTerHJIH CprICKe HHTE- pece. CpGuju uuje og norpeće noBe- habe KoHTurenTa uaBosa y Aycrpo- Yrapcky. Oua je nama Goe u co- Juniuje rnujane, u ema pasjora a ux 3aHemapyje 3a JbyGaB Tyljux no- Tpe6a. Baw jyue cMO umMaJiu nputuky Jia ce 0 OBOMe pa3šroBapaMo ca jenHuM VTJEeHHM = AKTHBHHM NOJIHTHUAPOM. CBoje pasgarawe oH je 34BplHO OBHM pujeuuma: ,CBjecuu cMO TOra, ua hac TJeNItbH TPFOBHHCKA OJIHOCH € Aycrpo- YrapcKOM MOTY NOBECTH NOHOBO y NO- JlOKaj y Kome cMO Guju npuje uapuu- CKOF para. TproBuucKH yrOBOp MCKO- pucruheMo caMo y Kosuko je norpe- CHO LA CE OJIPIKE HEMHHOBHO IIOTPEGHH HOPMAJIHH .OJIHOCH. Canala noHy a Aycrpuje ac MOpa na Ipxu y BeJu- KOj Onpesnocru. CBaka ibeHa_nony- CTJbHBOCT Ip€MA HaMa MMA CBOr pa- 3JIOTA Y IbEHHM HuTEpeCHMA, KOju ce Ca HALIHM HHTEpeCHMA ANCOJIYTHO HC MOry cCzoxuru. Ma na cy joj cananiwe noTpeGe uanaraje za Crynu npej uac Nnokajuuuku, unak Taj i>eH KOpaK uma cBojux renjrennuja. CBaKO IbeHO Kaja- Ib€ MOPaMO NpumuTu kao oGehauu 3a- Bjer nokajuuka, Koju, kajt nolje o H3Bpliewa 3aBjera, oumjepu — o Ja- KAT“. YBjepeuu cMo, za he ce y onome nuraty nocruhu cnopa3sym usmetjy cpncke u aycrpujeke BJajie, u a ce Ca CBUM THM Hehe GOT 3HA KAKO IO- GOJbILATH TENIKE NpujiuKe y Aycrpuju. Ca yroBopomM kakaB oBuje MOĆ Guru npuxBaheu, CpG6uja Hekie u ue Moe HHIITA H3FyGHTH. JIyryiuKu. Kratka poučenja. XII. Toliko shvaćamo osobe, stvari, predmete svojijeh čula koliko se njima sličimo. Tako o njima govorimo kako ih vidimo. I drukčije ne može biti, jer je u prirodi i u vasiljeni sve u- mjereno. Kad maleni govore o velikijem, ve- liki se smanjuju njihovijem govore- njem, što ih oni ejelovito ne shva- ćaju da o njima zgodno i savršeno govore. Poplavi i rasčini se govore- njem malenijeh sve što je veličan- stveno. Kad čovjek govori o svemogućnosti, o nedospjetnosti, o neizmjernosti, on govori o nečemu za što ne zna. Naj- svijesniji ludo govori kad govori ono što ne zna. Da bi on znao mučati u muku bi našao mudrost i spasenje, Sveštenik u crkvi govori narodu o Bogu, ali ti nemaš misliti da je istinito, točno ono što govori; njemu govorenje nije primjereno onomu o čemu govori. Sto popo zna za Boga? Kad najveći bogoslov ovoga svijeta govori o Bogu, on govori o onomu što u sebi pomišlja o Bogu. On na- rodu sebe predstavlja i propovijeda, a ne Boga. Gdje je popo vidio Boga ? Gdje je popo s njim govorio ? Ovo je naravno. Niko ne može da dolično govori o Bogu, jer ga do sad niko nije ni shvatio ni vidio. Naho- dim u Svetome Pismu ove znamo- nite riječi: : — ,Vidjećeš me s leda, a lice se »moje ne može vidjeti...., jer ne »može čovjek mene vidjeti i ostati živ.“ Mnogijem će se ovo poučenje uči- niti tamno, i možda reku: PWrda je ova besjeda.“ Ja ih molim da — či- tajući riječi — sved“i pomnjivo gle- daju na stvari i na djela, jer je u stvarima _i u djelima razlog i tuma- čenje našijeh riječi. Pred nijednom knjigom nemamo zaboraviti stvari, djela, narav i svoj | razum. Riječi su toliko istinite koliko H l