Br. 38.

Dubrovnik 21. septembra 1911.

God. XX.

ža Ul

IZLAZI SVAK! ČETVRTAK i
Cijena je listu na godinu:

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Her-

cegovinu K 12; za Srbiju i Crnu e

Goru K 15; za sve ostale zemlje

kruna 16; za Dubrovnik kruna 10;

na po i četvrt godine surazmjerno.

Pretplata i oglasi šalju se admini-

straciji lista a dopisi uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-

kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 20 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
.godbi. — Za priposlana, izjave i
javno zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

* Miss Adelina P. Irby.

Cjelokupni srpski narod zajedno
sa svojom sirotinjom, oplakuje da-
nas gubitak naj veće dobrotvorke,
majke utješiteljke, kćeri velikog
ingleškog naroda u osobi pleme-
nite Miss A. P. Irby.

Glas o njenoj smrti za nas je-

na Primorju bio: neočekivan, jer
smo i zimus imali prilike da je vi-
dimo u našem ubavom gradu.
Ali nešto prijeka oronulost i od-
maklo doba života, jednim udar-
cem pokosiše čeljade, koje je dje-
lom i radom ljubilo i vazda izda-
šno potpomagalo srpski narod.

U najljepšem poletu svoje mla-
dosti, Miss A. P. Irby ostavlja i
lišava se bogate raskoši i preobi-
lja, koje joj je kao lordovoj kćeri
i plemićki po ocu pristajalo nazi-
vom ',žhe Honorable“, te se dava
na putovanje i proučavanje slo-
venskog naroda, a napose srpskog.

U društvu sa svojom drugari-
com Miss Makenzijevom propu-
tuje god. 1859. za prvi put Evro-
pu. Zaustave se dulje vremena u
Zlatnom Pragu, Pešti, Požunu i
u Madžarskoj nevino postradaju
kao tobožnje špijunice francuske.

Po drugi put onda još mlade
putnice, pođu u Evropu. Proputuju
i zaustave se ponovo u Pragu,
pak u Beču. Zatim krenu preko
Trsta u Carigrad, svraćajuć se uz
put u Crnu Goru. Kao odvažne
junakinje uza sve moguće prije-
pone i neprilike, koje se i danas
viđaju, proputuju tursku carevinu,
te vaskoliki Balkanski poluotok.
Iz Beograda preko Sarajeva i Mo-
stara posjete srpsku Atinu, naš
Dubrovnik za prvi put.

Na putu one sakupiše toliko o-
pažanja, a bistrim pogledom uočiše
sve prilike i jade srpskog naroda,
da o svojem putovanju sastaviše
veliku knjigu, pod naslovom: Pu-
tovanje po slavenskijem zemlja-
ma. God. 1886. prevede ovo zna-
menito djelo na srpski jezik, di-
plomata i publicista Čeda Mijato-
vić. Kitnjastim stilom, a duboko
proučenim etnografskim osobinama
srpskoga naroda, Mis Irbyeva nam
prikazuje i priča važnija mjesta na
balkanskom poluotoku i otkriva
kulturnom svijetu i svojim zemlja-
cima grdne nepravde i potištenost
srpskoga naroda. Prve među že-
nama kulturnog naroda prevaljuju
Prilip, Prizren carski grad, pak sa-
đoše do Kosova i Peći stare srp-
ske patrijaršije. Ondje pregledaše
i opisaše mnoge srpske starine
crkve i manastire.

U novijem izdanju ove knjige
koje je ponovo štampano na en-
gleškom jeziku 1877. god. a ukra-
šeno predgovorom čuvenog i gla-
sovitog političara vođe liberalne
Stranke u Engleskoj  Gledstona,
ima naročiti dodatak u tri pogla-
vlja od Miss A. P. Irbyeve_o
o Bosni i Hercegovini. Sa najve-
čom ljubavi spram srpskog naroda,
dokazuje plemenita  Engleškinja,
kako su Bosna i Hrcegovina čisto
srpske zemlje, naseljene srpskim

narodom bez razlike vjere, a o-
kružena sa dva srpska . gnijezda:
jedno na Lovćenu, a drugo na
Avali.

Ovo je glavno među ostalim
što je ona radila na znanstvenoj
struci, a za srpski narod. Pomri-
ješe njene drugarice, naprije Miss
Makenzijeva, a poslije Mis Džon-
ston; ali Miss lrbyeva i ako osa-
mljena, a u sve to većem bremenu
godina nastavi i dalje svojim ple-
menitim radom i darežljivošću.

Ne iznoseć što je potanje za
srpsku siročad u Bosni i Herce-
govini potrošila i uradila, jer su
to iznijele ostale naše novine, mi
ćemo da okruglimo čitav potrošak
koji se sastoji u iznosu od neko-
liko stotina tisuća kruna. Napose
pak ističemo, kako se njezin rad
protezao i na naše krajeve u sje-
vernoj Dalmaciji, pak prije toga,
kako je osnovala srpsku Preparan-
diju u Pakracu i otvorila mnoge
škole. — Kad je usljed poznatih
denuncija Preparandija srpska u
Pakracu bila zatvorena, a također
i škole, ova pređe u sjevernu Dal-
maciju u krajinu kninsku i tu o-
snuje škole. God. 1875, u Crni-
jem potocima buknu buna, a ne-
voljna srpska siročad bez kuće i
hrane pribježe u pogranična naša
sela. Miss A. P. Irby dođe i zađe
u najzabitnije kolibe koje je podi-
zala za srpsku siročad, gdje bi
nevoljnima pružala pomoći hranom,
odijelom i novcem.

U to doba svoj boravak Miss
A. P. Irby usredotoči u Kninu.
Odatle je šiljala i sama djelila _na-
rodu novca, žita i hrane. Nije to
bio malen trošak i sitan dar, već
velik i obilat. Računa se da je
potpomagala preko deset tisuća
čeljadi, što se bjehu sklonula u
pogranična srpska sela Plavno,
Strmicu i Polaču. Sve .su to bili
mahom djeca, starci i žene, jer su
ljudi i mladići vojevali u ustanku.

Osim ovoga ustanovi ona u
krajini kninskoj pet srpskih škola.
Napose u Plavnu podiže preko
dvadeset koliba za bjegunce i
osnuje tamo zavod za siročad,
gdje je bilo smješteno preko 150
djece, a djelovalo pet učiteljskih
sila. Spominje se još, kako je ona
vodila djecu na odmor u hlad
ispod hrasta Dositija Obradovića,
i kako je promišljeno i s oduše-
vljenjem govorila o ovom srpskom
filozofu.

Nakon okupacije preseli se iz
Knina u Sarajevo, Okole četrdeset
nejake djece, sve puke sirote, što
još bjehu ostala u Plavnu, dade
o svom trošku dovesti u Sarajevo
i tamo ih u svom zavodu odgoji
i usreći.

Kasnije, kako već znamo, pro-
Sljedi davanjem i dijeljenjem. A
već po Sarajevu i Bosni zna se,
da jezavod Miss Irbyjeve, koja je
u potonje doba uzdržavala samo
djevojčice, bio na ugledui po na-
pretku prvi.

Najbolji naziv, kojim bi okrstili
njeno djelovanje, sastojao bi se u
tom, da je ova majka srpske si-

rotinje i velika dobrotvorka naša,
koja nas se sjetila u najteži časo-
vima iskreno i obilato.

Što je za života dobra učinila,
nastojala je i odredila, da se nje-
zino ime spominje sa blagoslovom
i nakon smrti. g

Prema oporuci, koja je otvore-
na nekidan u kraljevskom Konsu-
latu Velike Britanije, plem. Miss
A. P. Irbyeva odredila je uz ostale
manje legate, da sav njezin imetak
u Sarajevu, koji sastoji od prilike
1 milijun kruna, pripadne Pro-
svjeti i Dobrotvornoj Zadruzi
Stpkinja.

Ovakim obilatim darom mi se
radujemo i s toga, što je velika
pokojnica kao mudra i uočljiva
osvjedočila se, da je srpski narod
dostojan. najveće pažnje i zaslužan,
ća ga se sjeti ko može i ima o-
sjećaja za onim, što je kao Srp-
stvo plemenito, bujno i svježe.

Hvala joj i vječna slava !

A_ dok je Srpstva i Slovenstva,
njena će se blažena uspomena
isticati kao primjer anđeoske do-
brote i ljubavi spram nejači i si-
ročadi !

Ilacmwo u3 Cp6uje.
Y bBeorpany, 16. cermrem6pa.

Aycrpuja je mouega, jaue Ho uKaja
no cana, na ocjeha TeniKe TOCIbCJIULE
uapuuckor para ca Cp6ujom. Ca Ko-
JIHKO HENPHKPHBEHOT LUHHH3MA, CA KO-
JIHKO NAKOCTH, CA KOJIHKO JIH TOXKIbE
34 noTnyHomM 3asucHomihy Cp6uje He
CAMO y CKOHOMCKOM HETO H y NOJIH-
THUKOM IpaBUy, H3BjeCHH KPYTOBH y
Aycrpuju nosapaBumue Jiu, Trauuuje,
H343BAli€  IIOBHATH  NApuHCKH = paT!
MareMaTHuKOM CHTypHOIIHy H3BOJIMJIC
Cy ce KOMOunalNuje O KOHaunoj npo-
nacru_CpGuje.

Mana u ca cBujy crpana 3šarBopena
CpGuja npuxBaruja je epasHy 6op6y,
6op6y IlaBuna c Tosujarom. Ona je
MOpaja: uju za a6nuuupa na cBojy
CAMOCTAJIHOCT, HJIH A HA GOpGy O1-
roBopu 6op6om. Tpeker usjacka uuje
joj Guno. Ko«jema u njemoMuuHo I10-
3HABaO LyINy CplcKOr Hapona, Taj je
ynanpujen MOpao 3HaTu, a Hapoji,
Koju je npekasbeH y 6op6u u koju je
yBujek mocrTojuo cnpoBonuo «Kpo3 cBoj
XKHBOT NIPUHIMI: ,BOJbBE UAaCHO YMPH-
jeru, Hero cpaMOTHO XuBjeTu!“, — za,
JAKJIE, TAKAB HAPOZ, Hehe noGjekiu o
6op6e, Bjepyjyhu y ocBeruraHy ucTHHy,
na nujecy maju naponu ysujek ry6u-
JIH, AKO Cy BeIuKH ueruhe goGujajiu.

MH 36u.ba, CpG6uja je, ua uaHenaljede
cBoje  NpOTHBHHIC H HA Y/IHBIbEHE
uujene EBporne, H31pxaBaja 4 H31p-
xajia cBe nepuneruje 6op6e, koja joj
je Guja HaMETHYTa IpEKO IBEHE BOJBE.
Ila ne caMo TO! Ona je u3 Te HepaBHe
6op6e, ua 6op6e ca HuepasmjepHo ja-
uHM NPOTHBHHKOM M3alIIA KAO noGje-
NHuua, He caMo HeocnaG;beHa, Hero
"aK u ojauana u crnojba u u3HyTpa!
A umro je Moxza najsaxuuje, y iwoj
Ce pa3Bua ycnaBana cBujecr o crBap-
HOj IpKaBHOj u HauuonaJHoj .caMo-
CTAJIHOCTH KAO AKCHOM IbEHC LIjEJIOKY-
IIHe NOJIHTHKE.

Huko, na Hu caMu —pkaBuuuu Cp-
Guje, uuje Morao cuujeBaru, a KaMO
Jiu BjepoBaru, za he Cp6uja u3npaaTu
napuucku par, Koju joj je saTBopuo
CIPOBOLHUK HajporpeGurujux ememMe-
HaTa uBoTa. A HIaK, He caMo 1IuTo
ra je CpGuja usnp»xaJa, He caMo uiTo
je uapuacku par uuje ocna6uo, ne
CaMO IITO ib€HA OJBAXHOCT HHje MA-

JaKCAJIA, HerO je, ITA BUIE, TOJ NpH-
THCKOM NAPHHCKOT PATA, H3AIIJIA NOJI-
Mlaljena, npernopoljeHa u &KOHOMCKH M
NoJuTHuKu ojauama. Hukajra CpGuja
uuje Guja cBjexuja, cBjecuuja, OJIBa-
xHuja u noysnaHuja Hero cara, no-
ciuje nyre u Benuke 6op6e. Crsap
HBTJIEJLA HETPUPOJHA H HVJIHOBATA, AJIH
je, y3a CBE TO, TAUHA H HCTHHHTA.

KakBa pa3liuKa u3metjy IOCIBEJIHILA
uapauckor para, koje je CpGuja uc-
KYCHJA M OHHX KOje Cy Aycrpujy cHa-
ue! Ilokasaiu Gucmo camo cBoje
dbpasšepcTBO, kat GucMO y oujeuBatey
nocibe juna u36jeraBaju norakaje, uuja
CTBApHOCT Haumaniyje cuary pasep-
CKHX Tupaja. A noraljaju 4 ,pyKOIM-
ITaTEJ6BAH“  pa3B0j  NpujiuKka Gupexe
araziiuM Npuum noresuma u €KOHOM-
CKH H NOJIHTHUKH NOpA3 NOJUTUKE KOja
je u3a3BaJra napuHcKu par. Crobaniia
nosuruka Aycrpuje Gauena je zameko
ynašagq or BpeMeHa Kan je ona ca
Noy3auaweM  ycnjerune  arpecuBuocrTu
noBena CpG6ujy npez nmuTawe ivene
erasucreHuuje, a Hue 6e3 nupekrne u
jake Bese ca napuHcKuM paTOM, ibeHa
je yuyrpauiba noJuTuKA u3ry6una oj
CBoje NoTnyHocIH, NONJLIC CyMibHBE
H NOCIBEJIHE CUČTEMY, AJH H BAKHC
nornyunocru. HaBjecne o6aBeše mpema
yrapckoj Blajiu HIH GOJbBE Npema Ma-
hapckom umnepujaiu3My pesyaraT cy
ATPECHBHOCTH TIPCJICTABIbBEHE Y DOPMH
napunckor para. H re Bese cnyraBajy
Aycrpuju pyke Gam caza, Kana joj
Ib€HH HHTEPECH HMNEPATHBHO HaJlaxKYy,
na noTpaxu nomMoh oj ,Maje u cna6e
Cp6uje“.

CKynoha  KHBOTHHX  HAMHPHHIA y
Aycrpuju, Koje je ona y cBoje Bpujeme
6e30634pHO IIuKaHupaJa, npxehu ra
je NoiMApPe€ IbEHHX_NoTpeGa ucTO
UTO H Nouynapaie uajsarajiujux uH-
Tepeca Cp6uje, noBeano jy je cama zo
upex KaHocy. Aj, ma za ce uuje 1o-
ua pasysjepuja y nurawy koje je sa
iby Baxuuje Hero 3a Cp6ujy, jep Cp-
Guju uuje TemuKO HahiH nyT 34 u3B03
cBora GoraTcTBa, KOJIHKO je TeruiKko
Aycrpuju uahu nauuHa 34 nouiMupeie
CBOjHX HEOJWIOKHHX NOTpEGa, umak je
NABE IOCIBEILHNE HECABPEMEHE TIOJIH-
TuKE, TAKO zA je Cana npumopaHa He
CaMO /la Ce NOHH3H TIPEL ,MAJIOM H
cna6oM CpGujoM“, Hero 4 a 34/40B0-
J6H u3Bjecue umnepujajucrauke Maljap-
cke npoxrjeBe, koju joj mona uujecy
najnpujaruuju.

Aycrpuja mopa na ocjeha cBe To,
aju cy npusuke TakBe za cBoja ocje-
haa He cMuje craBuTH HCIPEJ 34/10-
BOJbEIbA B€JIKKHX TIOTpEGAa. Ma na TO
Hehe 6uTH YHHKYM Y IbEHOj IOJIMTHIH,
unak je, ysjepeuu cmMo, ja6yKa nocra

onopa. 3ap je mamo usryGuTu Tako,

nogecie uuzycrpujeke nujaue? 3ap
Huje IOBOJBHO IUTO je NOMIIA y HEMO-
ryhHocT nojimMupeia cBojux norpe6a?
3ap neycnjex y jeugHoM OMAJIOBAKABA-
jyheM uapuHcKOM paTy Huje NOBOJBHA
onma3šna? 3ap je cBe TO Mao, na za
jom Tpe6a naBaru Konuecuje u cuo-
CHTH IIOHMKEIbE ? |

/leuje Brane, aycrpujcka u yrapeka,
cnopa3symjejre cy ce o Tome, na ce
NOBe/Ly NperoBopu ca cpricKOM BJIaLOM
3a u3pa16y je/uHor nogarka cpricko-
ayCTpujCKOM  TPFOBHHCKOM  yTOBOPy,
KOjuM 6u ce umMaJio peryJiucaTu rnuTa-
Ib€ O JlAJBEM yBO3y MECA 43 Cp6uje.
Marnena na he Aycrpujeka Baja 10-
HYUHTH CPIICKOj BJIAJIM, JA CE KOHTH-
reHT noBeha ca 12.000 sozoBa u 50.000
CBHtba. Yuanpujejr ce MOxe Ka3aTH na
he Cpricka BJaJa y HAHeJIy NpuXBATUTH
OBY NOHY/y, HM AKO Ce TO HCTO He
MOX€ Ka34TH M 34 EBEHTyAJIHE YCJIOBE.

Ma na oBumM akTOM aycrpujeka BJa-
Na, JOBEJEHA  OCKYJIHLOM KHBOTHHX
HAMHpHHLA ZO ylapa, Hacroju za ce
Npukaxe y ygosu nokajuuka, unak he
Ce ibeHa NoHyna npumuru oBjje ca
BEJIHKOM OGa3puBolihy. Mu anco/yTHo

i

3HAMO, Ja OBNaNIGH bakTOpH HHjecy
BOJbHH UH4HHTH HuKAKBE yCTyrTIKE, KOjH
Gu MA y ueMy IuTerHJIH CprICKe HHTE-
pece. CpGuju uuje og norpeće noBe-
habe KoHTurenTa uaBosa y Aycrpo-
Yrapcky. Oua je nama Goe u co-
Juniuje rnujane, u ema pasjora a
ux 3aHemapyje 3a JbyGaB Tyljux no-
Tpe6a. Baw jyue cMO umMaJiu nputuky
Jia ce 0 OBOMe pa3šroBapaMo ca jenHuM
VTJEeHHM = AKTHBHHM  NOJIHTHUAPOM.
CBoje pasgarawe oH je 34BplHO OBHM
pujeuuma: ,CBjecuu cMO TOra, ua hac
TJeNItbH TPFOBHHCKA OJIHOCH € Aycrpo-
YrapcKOM MOTY NOBECTH NOHOBO y NO-
JlOKaj y Kome cMO Guju npuje uapuu-
CKOF para. TproBuucKH yrOBOp MCKO-
pucruheMo caMo y Kosuko je norpe-
CHO LA CE OJIPIKE HEMHHOBHO IIOTPEGHH
HOPMAJIHH .OJIHOCH. Canala noHy a
Aycrpuje ac MOpa na Ipxu y BeJu-
KOj Onpesnocru. CBaka ibeHa_nony-
CTJbHBOCT Ip€MA HaMa MMA CBOr pa-
3JIOTA Y IbEHHM HuTEpeCHMA, KOju ce
Ca HALIHM HHTEpeCHMA ANCOJIYTHO HC
MOry cCzoxuru. Ma na cy joj cananiwe
noTpeGe uanaraje za Crynu npej uac
Nnokajuuuku, unak Taj i>eH KOpaK uma
cBojux renjrennuja. CBaKO IbeHO Kaja-
Ib€ MOPaMO NpumuTu kao oGehauu 3a-
Bjer nokajuuka, Koju, kajt nolje o
H3Bpliewa 3aBjera, oumjepu — o Ja-
KAT“.

YBjepeuu cMo, za he ce y onome
nuraty  nocruhu  cnopa3sym usmetjy
cpncke u aycrpujeke BJajie, u a ce
Ca CBUM THM Hehe GOT 3HA KAKO IO-
GOJbILATH TENIKE NpujiuKe y Aycrpuju.
Ca yroBopomM kakaB oBuje MOĆ Guru
npuxBaheu, CpG6uja Hekie u ue Moe
HHIITA H3FyGHTH. JIyryiuKu.

Kratka poučenja.
XII.

Toliko shvaćamo osobe, stvari,
predmete svojijeh čula koliko se njima
sličimo. Tako o njima govorimo kako
ih vidimo. I drukčije ne može biti,
jer je u prirodi i u vasiljeni sve u-
mjereno.

Kad maleni govore o velikijem, ve-
liki se smanjuju njihovijem govore-
njem, što ih oni ejelovito ne shva-
ćaju da o njima zgodno i savršeno
govore. Poplavi i rasčini se govore-
njem malenijeh sve što je veličan-
stveno.

Kad čovjek govori o svemogućnosti,
o nedospjetnosti, o neizmjernosti, on
govori o nečemu za što ne zna. Naj-
svijesniji ludo govori kad govori ono
što ne zna. Da bi on znao mučati
u muku bi našao mudrost i spasenje,

Sveštenik u crkvi govori narodu
o Bogu, ali ti nemaš misliti da je
istinito, točno ono što govori; njemu
govorenje nije primjereno onomu o
čemu govori. Sto popo zna za Boga?

Kad najveći bogoslov ovoga svijeta
govori o Bogu, on govori o onomu
što u sebi pomišlja o Bogu. On na-
rodu sebe predstavlja i propovijeda,
a ne Boga. Gdje je popo vidio Boga ?
Gdje je popo s njim govorio ?

Ovo je naravno. Niko ne može da
dolično govori o Bogu, jer ga do sad
niko nije ni shvatio ni vidio. Naho-
dim u Svetome Pismu ove znamo-

nite riječi: :
— ,Vidjećeš me s leda, a lice se
»moje ne može vidjeti...., jer ne

»može čovjek mene vidjeti i ostati živ.“

Mnogijem će se ovo poučenje uči-
niti tamno, i možda reku: PWrda je
ova besjeda.“ Ja ih molim da — či-
tajući riječi — sved“i pomnjivo gle-
daju na stvari i na djela, jer je u
stvarima _i u djelima razlog i tuma-
čenje našijeh riječi.

Pred nijednom knjigom nemamo
zaboraviti stvari, djela, narav i svoj |
razum. Riječi su toliko istinite koliko

H

l